Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 08:04:33 poslijepodne
U ovoj temi mjesta ima za sve koji jesu za, i za sve koji jesu protiv, a borba se treba odvijati argumentima, činjenicama, konstruktivnim i informativnim raspravama, bez offtopica, dvoličnih i posprdnih komentara i uvlačenja bilo kakve lokal-politike u temu.
Tema je zamišljena kao mjesto gdje će se - na jednom mjestu - sakupljati materijali oko referenduma za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju, gdje će se objavljivati video i foto-materijali i članci (sa navođenjem autora i izvora), a koji imaju za cilj samo veću informiranost ljudi oko tog pitanja, zasigurno jednog od najvažnijih u povijesti Republike Hrvatske, jer se radi o kockanju sa nacionalnim identitetom, gospodarstvom, nezavisnošću, te svekolikim budućim životom građana Republike Hrvatske. Možda će se neki materijali i ponoviti, možda će neki "deja vu" sa foruma biti i ovdje, no ako je dovoljno dobar treba biti objedinjen u ovakvoj temi.
Temu bih započeo jednim video-uratkom na temu same EU, njezine geneze, a još više njezine stvarne priode, ciljeva i načina rada - a o čemu vam sve nitko neće ništa reći na državnoj razini i u državnim medijima. Posebnost ovog dokumentarca je u činjenici da u njemu sudjeluju - bez stvarne namjere - potpuni "insideri" Europske unije, točnije ljudi koji sjede u parlamentu EU, i svakako su u detalje - i neusporedivo bolje - upoznati sa EU kao organizacijom negoli bilo tko u Hrvatskoj. Naravno da je moj "favorit" britanski zastupnik Nigel Farage, čijeg svakog nastupa se Manuel Barosso i vrhuška EU boje kao vraga, ponajviše zato jer u razotkrivanju kriminala, prijevara i neprincipijelnosti same EU zastupnik Farage nema nikakvih svetinja, nije mu nitko svet - ni osoba, ni zemlja, ni organizacija, ni ustrojstvena jedinica EU, pa ni sami njegovi kolege zastupnici iz Velike Britanije...
Istina o Europskoj uniji(cijeli dokumentarac) (http://www.youtube.com/watch?v=2Pttj_8FH4k#)
Oni koji imaju sporiju vezu, neka prvo skinu film na računalo i onda ga pogledaju u miru (ima hrvatski subtitle), bez stanki i prekida, za to neka si odvoje cca 40-ak minuta, a potom mogu i malo promisliti o nekim stvarima koje su očito bitno drugačije od lažnih floskula sa kojima nas svakodnevno šopaju političke strukture Hrvatske, koje u to ulažu enormna sredstva (Slovenija je u promidžbu EU prije primitka potrošila cca 250.000 eura, a Hrvatska samo u zadnjoj "tranši" - preko 15 milijuna kuna!). Nekome je jako stalo...
No kako se radi o budućnosti ove zemlje i naše djece, meni je stalo još više - a kako vidim i čujem, i većini građana ove zemlje je isto tako stalo do toga da NE uđemo u EU... moj stav je tu odavno jasan, no to nema veze - ovdje smo da objedinimo materijale pro et contra, pa ako je netko neinformiran i želi sve pronaći na jednom mjestu, i onda na temelju toga donijeti svoj sud i odluku za referendumsko pitanje - ovo je pravo mjesto za to, da ne luta podforumima, mnoštvom tema i cijelim forumom... I afirmativni i protivni stavovi imaju dobrodošlicu - naravno, ako se isti temelje na argumentiranoj raspravi na činjenicama, i ako se analitički sagledava cijela priča. Možda netko i promijeni svoj sadašnji stav, možda taj netko budem i ja - ako se nađe netko sa dovoljno jakim argumentima zašto nam ta EU donosi više dobra od zla... iako sam podosta informiran, pa nemam neku ideju sa čime bi me netko "kupio" da promijenim mišljenje, no ajmo pokušati svi biti pametniji... u svakom slučaju, svi možemo ponešto naučiti.
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 08:08:06 poslijepodne
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/u_zagrebu_prvi_hrvatski_prosvjedi_protiv_ulaska_u_eu/371954.html (http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/u_zagrebu_prvi_hrvatski_prosvjedi_protiv_ulaska_u_eu/371954.html)
U Zagrebu prvi hrvatski prosvjedi protiv ulaska u EU
U utorak 23. kolovoza u 17 sati na glavnom zagrebačkom trgu održati će se prosvjedno okupljanje i javna tribina hrvatskih građana koji se protive ulasku Hrvatske u Europsku uniju.
Organizatori okupljanja kao segmente izlaganja navode suverenost i samostalnost, socijalno i ekonomsko stanje u republici Hrvatskoj i planove oporavka, nacionalne interese republike Hrvatske, monetarnu stabilnost i suverenost banaka u vlasništvu republike Hrvatske te očuvanje prirodnih interesa (voda, šuma itd.) u vlasništvu republike Hrvatske.
- Radi se o prvim, a samim time i povijesnim hrvatskim prosvjedima protiv ulaska u EU. Legitimnost tim prosvjedima daje činjenica da se čak 50% Hrvata protivi ulasku u EU, a prosvjedovati je uputno i poradi činjenice da se od hrvatskog naroda skriva sadržaj pristupnih pregovora, kao i prave informacije o svim implikacijama ulaska u EU. Prema riječima organizatora, u svakom demokratskom društvu bi to građane navelo na prosvjede.
Autor: Mlačanin - Kolovoz 22, 2011, 08:08:18 poslijepodne
Baš me zanima kak bu to sve ispalo.? (nemam niš protiv pokušaja otvaranja ovakve teme)
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 08:21:20 poslijepodne
Kako misliš zaustaviti sve one stvari koje su već rečene i napisane o tome na ovom forumu ?
Kak to misliš - "zaustaviti"?? Ništa ja ne zaustavljam, pasalo meni ili ne - neka bude tu. Nemam ja kaj zaustavljati. I ak je nekaj bilo u nekoj drugoj temi, a spada i pod ovu, slobodno je prenesi. neka bude sve na jednom mjestu...
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 08:22:42 poslijepodne
Bliži li se kraj Europe?
Katastrofične ekonomske vijesti koje pristižu posljednjih tjedana, uključujući snižavanje kreditnog rejtinga SAD-a, krizu eurozone i tržišna previranja središnja su tema svugdje u svijetu. Kriza potresa ne samo tržišta ili poslovni svijet, već mijenja i način razmišljanja kako svijet funkcionira. I premda se čini da je to ponajviše problem Europe, činjenica je da bi raspad eurozone itekako odjeknuo i u Pekingu i u Bostonu, piše Time
'Europa će eksplodirati. Nema više čekanja ni nadanja da će SAD izvlačiti globalnu ekonomiju. EU mora stvari riješiti kod kuće', rekao je Kenneth Rogoff s Harvarda.
Europska unija i eurozona trebale su donijeti ekonomsku stabilnost i ukloniti tradicionalne prepreke rasta, kao što su tarife i propisi. No, kako piše Time, umjesto toga, EU je postala sebična unija u kojoj mlatarajuće ekonomije hrane rastući nacionalizam, bijes zbog imigracija i uzavrelo nepovjerenje između bogatih i onih manje bogatih zemalja.
Dok se možda čini da je aktualna kriza europski problem, nedvojbeno je da bi raspad eurozone podjednako odjeknuo i u Pekingu i u Bostonu. Međutim, promjenjiva kontinentalna tržišta i bijesne demonstracije od Atene do Madrida manifestacija su očajničkih pokušaja europskih političara da obuzdaju dužničku krizu eurozone koja ugrožava valutu i destabilizira čitavu regiju.
SAD više nije ekonomska protuteža Europi, sada je to sama Europa, tvrdi Time.
Ovo vrijeme danas sasvim je drukčije od onog vremena rapidnog globalnog rasta između 1991. i 2008., razdoblja u kojem je rođena Europska unija, euro i san o velikoj europskoj integraciji. Time smatra kako je tome najviše pridonio SAD. Amerika je, naime, pomogla u izgradnji poslijeratne Europe. Američki dolar, dobro funkcionirajuća demokracija i snažni izgledi za rast bili su najveća, najlikvidnija i najsigurnija investicija na planetu.
Naravno, globalna slika se promijenila. Činilo se da je euro jedina održiva valuta koja bi mogla biti alternativa dolaru, piše Time. Britanska funta je prošlost, a valute rastućih tržišta poput BRIC zemalja su premale, promjenjive i strogo kontrolirane. No svjetsko tržište zlata nije dovoljno veliko da ugodi ozbiljnoj diversifikaciji dolara bez velike inflacije samog zlata. Međutim, još je neizvjesno hoće li euro uopće preživjeti krizu koja je zahvatila Europu.
Eurozona je prvenstveno sebična unija. U svim fazama razvoja moderne Europe, od stvaranja Europske unije pa do uvođenja eura, uvijek je bilo teško postići pravu političku integraciju europskih država, što ne čudi s obzirom na heterogenost Starog kontinenta. Rezultat svega monetarna je unija koja katkad podsjeća na Casino, piše Time.
Postojanje Europske središnje banke znači da su zemlje poput Grčke, Belgije i Irske slobodne posuđivati novac i uzimati i više nego što će moći ikada vratiti. Upravo zbog takve necentralizirane kontrole i odgovornosti štedljivije zemlje poput Njemačke ne mogu zaustaviti slabije države da ne naruše održivost zajedničke valute. Najsnažnije države eurozone, Njemačka i Francuska još nisu sposobne obvezati se da će spasiti zajedničku valutu.
U svakom slučaju, izlazak iz krize zahtijeva ozbiljne reforme svega; od sklerotičnih europskih tržišta rada pa sve do ranjivog financijskog sektora. Ono što je najvažnije jest to da će biti potrebne bolne i nepopularne mjere štednje koje bi mogle ponovno dovesti do nasilja i nemira među pučanstvom koje se već bori da izađe na kraj s različitim previranjima.
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 08:46:03 poslijepodne
Diskriminacija hrvatskih poljoprivrednika (http://www.youtube.com/watch?v=xqkoeXDhguM#ws)
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 10:06:51 poslijepodne
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 22, 2011, 10:15:37 poslijepodne
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15330487,00.html (http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15330487,00.html)
Hrvatska u očima Nijemaca
Prošle se godine više od 1,5 milijuna njemačkih turista odlučilo godišnji odmor provesti u Hrvatskoj. I ove će godine situacija biti slična. Gospodarski gledano Njemačka je jedan od najvažnijih partnera Hrvatske. I na političkom planu situacija je odlična: prilikom svakog susreta hrvatskih i njemačkih državnika zaključuje se kako "nema otvorenih pitanja" u odnosima dviju zemlja. Uskoro bi se Njemačka i Hrvatska trebale naći zajedno i u Europskoj uniji. No kakvo je mišljenje tzv. malog čovjeka, njemačkog građana koji možda nikada nije bio u Hrvatskoj i koji ovu zemlju poznaje samo po negativnim naslovima iz devedesetih?
Mladi vide party, stariji probleme
Hrvatsku, ako je suditi po kratkoj anketi provedenoj ovih dana na ulicama bivšeg njemačkog glavnog grada Bonna, mnogi još uvijek prije svega povezuju s Balkanom. Pohvalit će lijepe plaže i čisto more, no "Lijepu našu" mnogi i dalje doživljavaju kao slabije razvijenu, balkansku zemlju – nespremnu za ulazak u Europsku uniju. Pritom je ljepota naših krajolika bez daljnjeg prepoznata i cijenjena: „Osobno nisam nikad posjetio Hrvatsku no moji roditelji su na Sredozemlju 1968. proveli svoj medeni mjesec. Bili su apsolutno očarani“, rekao je jedan student ekonomije. O zemlji ima samo pozitivno mišljenje, te bi rado tamo otputovao. Za ratnu stranu hrvatske prošlosti je čuo, no smatra da je to davno, da to to "ipak pripada prošlosti.“ Kod mladih Hrvatska je na glasu kao Ibiza istoka. Povezuju je s ludim zabavama i jeftinim pićem. Mjesto koje bi definitivno odabrali za provod s prijateljima. Sabina, studentica germanistike, smatra da je Hrvatska još nekako neotkrivena, te da nije „isfurana“ kao Španjolska i Italija koju svi više-manje posjete u djetinjstvu dok još imaju volje putovati s roditeljima.
No čini se da nešto starije generacije ne dijele iste stavove o Hrvatskoj. Na pitanje gdje bi svrstali Hrvatsku Nijemci su uglavnom odgovorili da Hrvatsku smatraju balkanskom zemljom koja još nije riješila svoje međususjedske odnose. „Ne, Hrvatska ne pripada srednje europskim zemljama, ni mentalitetom ni gospodarskim stanjem. Lijepa je to zemlja, no ipak je promatramo pod prizmom Balkana“, mišljenje je jednog Bonjanina, s kojim se složila većina ispitanika.
Još uvijek Balkan
Preko obitelji i prijatelja mnogi su upoznali Hrvatsku. „S koljena na koljeno“ prenosi se priča se o jednoj maloj turističkoj zemlji koja dobrim vinom razmazi svoje goste. Međutim ovo je jedna strana medalje. „Rat, težak život, neimaština“ riječi su kojima je jedan njemački umirovljenik opisao zemlju. Hrvatska za njega ipak nije na istoj razini kao Bosna i Srbija, no iz njemačke perspektive balkanske zemlje uvijek će biti povezane u gospodarsko-političkom smislu. Pitanje je vremena kad će bačva baruta eksplodirati. S Hrvatskom se općenito povezuju mnoge tragične sudbine, raspad Jugoslavije, rat i suze, problemi sa Srbijom. „Sad se opet nalazi u blizini problematičnih zona. Mislim na Kosovo i Srbiju. Tu još uvijek vladaju nemiri te povijesni sukob između kršćana i muslimana.“, rekao je jedan bonski profesor matematike. Unatoč svemu smatra da je Hrvatska ipak sigurna zemlja, no okolina joj ni u kojem slučaju ne ide u prilog.
"Niste spremni"
Što se tiče ulaska u EU, Nijemci su uglavnom vrlo skeptični. Smatraju da treba sagledati cjelokupnu situaciju. Ne samo Hrvatska već i Turska imaju aspiracije prema Europskoj uniji. Za Njemačku je vrlo bitno što Hrvatska može ponudit europskom tržištu. Žitelji unije pod svaku cijenu žele izbjeći još jednu Grčku, Portugal ili Irsku. „Neku pouku bi iz nedavnih događanja na burzama ipak trebalo izvući“, složila se većina.
Osobno sam posjetio ove zemlje i vidio što su financijska sredstva Unije tu napravila, mnogo toga je izgrađeno. U prvoj liniji ove zemlje su profitirale od pristupanja Uniji, no razvoju ostalih zemljama nisu posebno doprinijele, upravo suprotno, kaže jedan umirovljenik.
Mnoge zemlje već su pristupile EU, a nisu bile spremne pratiti trendove i potraživanja tržišta. Hrvatska ne samo da mora još mnogo raditi na vlastitom gospodarstvu već mora i pripremiti svakog građanina na nove uvjete života i rada te mu objasniti što ga očekuje. U ovom aspektu je, po riječima upitanih Nijemaca, njihova zemlja također u dobroj mjeri zakazala.
Cilj - gospodarska stabilnost
„Pristupanje Uniji samo po sebi nije cilj, već ono što će sa nakon toga događati. Na to trebate „postajati spremni“. Trebate misliti o posljedicama ulaska. Ne trebate imati na umu samo fondove i financijsku potporu, već i obveze prema zajednici, primjerice izbjegavati prezaduženja, razviti dobro koncipirano gospodarstvo. Jer ako ovi preduvjeti nisu zadovoljeni, jako je teško opstati u kapitalizmu“, argumentirao je već prije spomenuti matematičar te nadodao: „U Hrvatskoj se uistinu može provesti lijep odmor, no to neće zemlju direktno lansirati u Europu. Zavirimo malo iza fasada. To što se u Hrvatskoj da dobro odmoriti i zabaviti nije nikakav indikator njene gospodarske stabilnosti. Mi smo posjetili ne samo obalu već i gradove i dobili uvid u svakodnevnicu ljudi. Ako se malo odmaknete od obale dočekat će vas potpuno drukčiji krajolik. Selo i nazadne poljoprivredne metode. S takvim gospodarstvom sada želite sudjelovati u životu EU. To nije samo tako, reci pa napravi. To je jedan zahtjevni prijelaz.“
Neke od pesimističnih prognoza građana Bonna glase: Hrvatsku će preplaviti jeftini proizvodi ostalih zemalja. Ono što je za zapadnjake jeftino, za druge narode, one istočnije/južnije pozicionirane, ne mora nužno biti. Hrvati si neće moći priuštiti mnogo stvari, a živjeti će u okolini koja to može. Njemački građani upozoravaju i na problem eura i poskupljenja koja redovito nastupaju uvođenjem ove valute. Smatraju da Hrvatska nema dobre domaće poljoprivredne i industrijske proizvode. Čest je bio i ovakav komentar: „Sve će prekipjeti i u konačnici propasti. Dobri proizvodi koje imate, koji su kvalitetni i povoljni, pasti će takoreći ispod stola i izgubiti svoju važnost. Mislim da prerano ulazite u ovu „europsku fazu“.
No nisu svi bili jednoglasni po ovom pitanju. Jedan mladi bračni par oduševio se perspektivom koju nudi Hrvatska, te se odlučio za kupnju nekretnine u Dalmaciji. Raduju se ukidanju granica između Hrvatske i ostalih zemalja Unije, što će omogućiti lakšu poslovnu i prijateljsku komunikaciju. Predviđaju da će u roku od nekoliko godina Hrvatska privući brojne strane investitore koji će svojim kapitalom oplemeniti zemlju i dati joj podstreka.
Stara priča - lijepa obala, ali to je sve
Mnogi su se požalili da Hrvatska polako gubi svoju autentičnu nit. Upozoravaju i na negativne posljedice masovnog turizma. Hrvatska ne bi trebala slijediti španjolski trend „all-inclusive hotela“. Ne bi se trebala pretvoriti u Mallorcu i ostale „copy-paste destinacije“.
Prije tri godine jedan stariji bračni par posjetio je Dalmaciju. Bilo je vrlo lijepo, kažu, no ipak tamo se ne bi vratili. Kuhinja je jednostavno bila loša, a dobra hrana je sastavni dio dobrog godišnjeg odmora. „Naišli smo samo na talijansku kuhinju, i lance brze hrane. Uistinu smo se potrudili pronaći nešto tipično hrvatsko, no riba, grill plate i pizze to nisu.“ Cijene su pak nekome previsoke, nekome prihvatljive. Njemica Olga koja je prošle godine ljetovala na Makarskoj rivijeri primijetila je „da su Hrvati predoslovno shvatili slobodno tržište. To su zaključili i mnogi moji poznanici koji već godinama ljetuju u Hrvatskoj.“ Smatra da Hrvatska ima jeftinije cijene najma i nema razloga za visoke cijene proizvoda i usluga. Po njenom mišljenju sve je pretjerano komercijalno, što bi moglo zasjeniti ljepotu prirode.
No priča se i nešto drukčija priča. „Imate prekrasnu obalu, dobre lokacije za kampiranje. Hrana je povoljna i ukusna. U svakom slučaju povoljnija nego kod kuće ili u Italiji ili pak u Francuskoj što uvelike doprinosi atraktivnosti zemlje,“ zaključuje Olga.
Autor: Lea Talijančić
Odg. ur.: N. Kreizer
Autor: Stjepan - Kolovoz 22, 2011, 10:40:49 poslijepodne
Kako misliš zaustaviti sve one stvari koje su već rečene i napisane o tome na ovom forumu ?
Baš me zanima kak bu to sve ispalo.? (nemam niš protiv pokušaja otvaranja ovakve teme)
Mislim da je ovo ok ideja. I ja sam mislio pokrenuti sličan slijed povodom jedne druge teme. Ako netko hoće komentirati ili otvoriti raspravu neka otvori novu temu i u prvoj poruci neka navede link na dokument (ili dokumente).
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 23, 2011, 08:54:56 poslijepodne
Nekoliko razloga zašto bi bilo razumno glasovati protiv ulaska u EU (Published 2. svibanj 2011.)
1. HDZ i SDP su uvijek bili protivnici. Sve što bi i jedni i drugi napravili suprotna strana bi proglasila pogrešnim. Osim ulaska u EU. Na tom pitanju se i HDZ, i SDP, i HNS, i HSS, i HSLS i SDSS slažu: ulazak u EU nema alternativu. Zanimljiva je zapravo ta konstatacija – jer bismo mi navodno trebali imati nekakav referendum po tom pitanju, i da bi se na tom referendumu navodno trebalo birati između da i ne. Možda će nam biti serviran listić samo sa pozitivnom mogućnošću uz napomenu da će se svaki ubačeni listić u kutiju smatrati takvim? Ako postoji jedna takva radikalna razlika kakva se inače nalazi u riječima da i ne, otkuda to da su sve stranke samo i isključivo za ulazak u EU (osim HSP-a), a c.c.a 30% građana se izjašnjava protiv ulaska u EU? Ako je Hrvatski Sabor reprezent političke volje hrvatskih građana, kako to da se samo jedan(!) zastupnik protivi ulasku RH u EU, što čini 0,80% svih zastupnika? Zaključak je jasan: Hrvatski Sabor i političke stranke u njemu ne predstavljaju političku volju naroda, te je taj narod zbog toga dužan odgovoriti na taj bezobrzluk na jedini dostupan način – glasovanjem protiv ulaska u EU.
2. Hrvatska već godinama vodi pregovore oko ulaska u EU. Hrvatska javnost o tome ima vrlo opširne informacije tipa – zatvorili smo ovoliko poglavlja, a otvorili ovoliko. Ta poglavlja imaju brojeve, šifre, a nemaju sadržaja. Tak tu i tamo ako se javi pokoja aferica, onda se mogu nazrijeti okviri ispregovaranih poglavlja. Tako nam se dogodilo prije nekih sedam mjeseci da je otkriveno da se na mesu što ga, ako imamo novaca, možemo kupiti u trgovinama ne nalazi datum kada je proizvod prestao biti životinja, a postao meso. Pa se digla buka. Pa smo saznali da postoje neki brojevi na deklaraciji tipa: 112332545756523 koji sve govore, npr. 112 nam kaže da meso dolazi iz Francuske, 332 nam govori da se radi o kravi, 254 nam kaže da je taj dio mesa pripadao njezinoj nozi, 575 nam govori da je meso zdravstveno ispravno, a 6523 je broj paketa koji je izašao iz tvornice. Naravno, nema šifre koja bi nam rekla kada je životinja zaklana. Pa su pitali Čobankovića o tome. A on je posvjedočio da to nije bitno, jer da smo ispregovarali u poglavlju tom i tom da je za hrvatsko tržište dovoljno da je meso zdravstveno ispravno, a da nije od važnosti koliko je staro. Što naravno nije slučaj u Njemačkoj i Francuskoj, gdje se to mora znati, pa makar i u šiframa. Zato neću glasovati za ulazak u EU.
3. Republiku Hrvatsku čekaju, kažu nam Jadranka i Vesna, u prve dvije godine članstva 2,2 milijarde Eura. Vaaaaauuuuuuuuu koja lova! Pa to je 1,1 milijarde Eura godišnje. Hvala vam EU! Ali, ima jedna kvaka. Naime, taj novac je pripremljen za RH, ali samo ako ga mi, kako se to lijepo kaže, povučemo. A ako ga ne povučemo? Onda ništa. Propalo? Ne, vrati se to u europski proračun, u evropske fondove, lova ne propada. Nego samo mi. Ali zašto mi ne bi povukli tu lovu? Možda zato što se naša razina dosadašnjeg povlačenja novca iz predpristupnih fondova kreće c.c.a 15%, ali se naravno propagandno ističe da u nekim slučajevima koristimo i do 95%. I to je istina, samo vam ne žele reći da je novac toliko iskorišten od strane raznih konzultantskih kuća koje zapošljavaju stručni kadar koji ionako služi kao savjetnik Vladi koju baš ne tangira previše nestučnost njezinih službi po tom pitanju. Hrvatski seljaci u prosjeku povlače 10% novaca. Što znači da ćemo povući oko 220 milijuna eura u prve dvije godine. Što i nije tako loše. Da ne moramo plaćati članarinu EU u iznosu 680 milijuna eura godišnje. EU radi dobar biznis – za 220 milijuna uzet će 1,36 milijarde. Nije loše. Zbog toga ću glasovati protiv ulaska u EU.
4. Republika Hrvatska jedina od svih zemalja koje su ikada pristupale EU ima famozno poglavlje 23. Niti jedna druga zemlja ga nije imala, pa čak niti Rumunjska i Bugarska. Budući da smo mi specifični po mnogo čemu, navedimo još i sljedeće: mi nismo nikada napravili studiju o isplativosti ulaska u EU, koju radi svaka ozbiljnija kompanija koja ulazi u veliki posao. Mi uopće neznamo da li ćemo profitirati od ulaska u EU. Ali, nama uopće nije do profita, nama je do ulaska. Jer tako mora biti. Zbog toga ću glasovati protiv EU.
Ako sumiramo ove razloge, koji su tek kap u moru, samo je jedna poveznica među njima a to je: LAŽ. Samo nas lažu, oko svega, taje i sakrivaju, i uvjeravaju nas da nemamo slobodu izbora. I uskoro, kako nas je Jandroković obavijestio, kreće promotivna kampanja u kojoj će nas objektivno informirati oko toga što je to EU i što nam donosi. Pih! Zašto se ne preuzme Danski model, jer je ta vlada iz proračuna izdvojila jednak iznos novaca za kampanju onih koji su za i onih koji su protiv ulaska u EU? Hrvatskoj to ne treba. HDZ i SDP koji nas toliko zdušno zajednički pokušavaju uvesti u EU dovoljna su antikampanja svakom tko ima više od 18 godina da na referendumskom listiću zaokruži – NE.
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 23, 2011, 08:58:57 poslijepodne
Pogubno članstvo
Nisam za polemiku. A nije mi ni do šale. Stvar je vrlo ozbiljna. U članku Što bliže EU, sve dalje od divlje Srbije i njezine pete kolone u Hrvatskoj Borić negoduje zbog velike neobaviještenosti o tomu kakve blagodati očekuju Hrvate u Europskoj uniji. Znam tu žalopojku Ministarstva europskih integracija. I ne bih se na nju obzirao da me pisac članka nije – hotice ili nehotice - uzvisio na položaj poglavnika svih hrvatskih suverenista. A takav položaj obvezuje.
Najveće neznanje o divotama članstva u Europskoj uniji Borić vidi među seljacima. No čudi se što to neznanje nije ništa manje ni među suverenistima – „pristašama posvemašnje neovisnosti Republike Hrvatske bez obzira na sve vanjske prilike“. Tvrdnju dokazuje odlomkom moga teksta iz Hrvatskoga slova. Tamo Europsku uniju uspoređujem s Jugoslavijom, podsjećam da se Hrvatska i u Jugoslaviji nazivala republikom, tj. državom, ali da nije bila država. U Jugoslaviji su, argumentiram dalje, Hrvati činili oko 22 posto pučanstva, a u Europskoj uniji bilo bi nas manje od 1 posto. Razmjeran bi tomu bio i naš utjecaj na oblikovanje našega života. Odatle izvodim zaključak: Treba odbiti članstvo u Europskoj uniji.
A što, pita Borić, nakon toga? Zaključak implicira odgovor: izgrađivati svoju državu u miru i prijateljstvu s drugim narodima, ograničujući njezinu suverenost (summa potestas) samo pravom - izvana međunarodnim, iznutra nacionalnim.
Ali Boriću to očito nije odgovor na njegovo „krucijalno pitanje“. On nas stoga radije poučava kako „Europska unija nije naddržava slična Jugoslaviji, nije jednostranačka diktatura, nije lažna federacija ili konfederacija, nije centralistička tvorevina, ne funkcionira tako…“ Cijenim taj revniteljski slog. Ali, i kad bi sve to bilo točno, kakva korist od toga? Tu niječni put ne vodi nikamo. Koliko god tko nabrajao što Europska unija nije, to nam nabrajanje ne će reći što ona jest. Ne pomaže ni puko poricanje očitosti. Što god tko govorio, Europska unija jest naddržava bitno slična Jugoslaviji: po bruxelleskim direktivama i zanemarivanju unutarnjih granica. Uostalom, o tomu vjerodostojno govori Lisabonski ugovor.
Sad se i ja, tako mi direktive o zakrivljenosti krastavaca, moram malko čuditi! Otkud takav odnos prema seljacima?! Otkud mrzost prema neovisnosti?! Nije li osobna, zdravstvena, obiteljska, državna i svaka druga neovisnost neupitna vrjednota?! Ili je to ovisnost?! Ako je neovisnost ćudoredna pretpostavka suverenizma, a ovisnost ćudoredna pretpostavka integracionizma, što ćemo s Domovinskim ratom?! Za što su se Hrvati borili?! Za slobodan i ponosan život u samostalnoj i suverenoj državi - Republici Hrvatskoj?! Ili za pokajničko životarenje u zločinačkoj županiji Europske unije, koja se cinično naziva Republikom Hrvatskom?!
No, dosta snebivanja. Ovdje je važnije upozoriti na neodržive mitove. Priča o seljačkomu i suverenističkomu neznanju vrlo je ružna. Suverenisti znaju što je Europska unija i kako ona funkcionira. Poznaju Lisabonski ugovor i vide mnoštvo razloga s kojih je članstvo u Europskoj uniji za Hrvatsku pogubno. Dovoljno je navesti samo jedan od njih da se vide razmjeri moguće katastrofe. Slabo hrvatsko demografsko stanje spojeno sa slobodom naseljivanja u Europskoj uniji omogućuje talijanskoj iredenti i srpskom ekspanzionizmu miroljubiv grabež hrvatskoga državnog teritorija. Tko hoće više, neka pročita obilno dokumentiranu knjigu Marjana Bošnjaka EU? – Ne, hvala! (Zagreb, 2010.). A seljaci? Njima svaka čast. Oni ne dopuštaju da im se muti vrijednosna razlika između neovisnosti i ovisnosti.
Puno su ljepše priče o procvatu malih naroda u Europskoj uniji. No one same sebe izvrgavaju ruglu. Vidjeli smo kako su procvali i usahnuli Irci. Zato se u međuvremenu ogledalo budućega hrvatskog procvata u Europskoj uniji preselilo na Baltik: u Estoniju, Letoniju i Litvu. To je potpuna besmislica. Za Hrvatsku su poučna zbivanja u zemljama iz slična životnog prostora, na primjer Španjolske i Cipra. I veliku su Španjolsku i mali Cipar, otkad su ušli u Europsku uniju, preplavili useljenici iz drugih država.
Najljepša je, dakako, priča o mišu koji vidi utočište u mišolovci. Njezina je mistična inačica priča o Europskoj uniji kao izlazu iz sužanjstva Zapadnoga Balkana. A pripovijedaju je politički analitičari koji tobože ne znaju da je Zapadni Balkan geostrateški projekt Europske unije.
Autor: Newbie - Kolovoz 23, 2011, 10:44:03 poslijepodne
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 24, 2011, 10:33:32 prijepodne
Autor: Mlačanin - Kolovoz 24, 2011, 11:58:04 prijepodne
Mislim da bi se prije raspala ta ionako raspadajuća EU negoli će Hrvatska (ako će se tada još uopće smjeti tako zvati!) dobiti dozvolu ulaska u eurozonu...
bez obzira ne neke...NEKE.....eventualne (ako ih uopće ima,jer mislim da je to sve umjetno nabildano i ne drži baš puno) prednosti, i ja se nadam da se bu sve razišlo.
Možda je glupo ali mislim da i na druge načine bez nekave čvrste povezanosti i diktata umišljenih, možemo zajedno funkcionirati.
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 24, 2011, 05:43:08 poslijepodne
Sve ono što mi u tome smisle trebamo imati i dobiti - mi već imamo i već smo dobili, a to je i ovjereno u pretpristupnim pregovorima i zaključenjem pojedinih poglavlja.
Znači, cjelokupni pravni okvir, koji treba garantirati stranim partnerima da su njihovi interesi zaštićeni u Hrvatskoj na zakonskoj razini, mi smo usvojili i mi to već imamo. A sve iznad toga je naša osobna stvar - što pak znači da EU nema instrumente nametanja bilo kakovih dodatnih rješenja i pravila izvan okvira onih koje smo već potpisali.
Da podvučem - svi oni nadobudni koji očekuju da će nam ta EU "donijeti neki red i disciplinu" - žive u zabludi. A dodatni dokaz tome su i stanja i politike zemalja koje su već dugo članice EU - počevši od Irske, Španjolske, Grčke, Italije...
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 27, 2011, 01:51:25 poslijepodne
==============================
Biti euroskeptik u Hrvatskoj odavno nije popularno: Ovako zvuči jedan od njih
Suprotno uvriježenoj percepciji, euroskeptici iskazuju odgovornost za Hrvatsku
Mlad sam čovjek bez stana i za sada nemam perspektive to ostvariti. Moj standard i moja primanja nisu na razini EU, a za očekivati je pad kune i pad standarda. Mi trenutno imamo socijalne cijene za plin, struju, pa i kruh, čime je Vlada godinama kupovala socijalni mir, a kad uđemo u EU toga neće biti. Građani većine današnjih EU zemalja u trenutku ulaska bili su pripremljeniji na udar cijena osnovnih životnih troškova kako bi to mogli podnijeti. Mi taj skok nećemo moći preživjeti. Ja i moj kolega iz Trsta nismo u istoj poziciji, stoga pustimo da stanem na svoje noge, pa ćemo onda ići zajedno«.
Baš tako zvuči jedan hrvatski euroskeptik koji je, upravo u vrijeme kad je Hrvatska završavala pregovore o pristupanju Europskoj uniji, podijelio svoje brige i sumnje s GONG-om, udrugom koja je nedavno pokušala otvoriti prostor javnih rasprava u Hrvatskoj i onima koji o EU razmišljaju drugačije od prevladavajuće struje. Biti euroskeptik u Hrvatskoj već dugo nije popularno . Dapače, ta etiketa uglavnom asocira na nešto nazadno i politički nezrelo. No, istraživanje GONG-a, koje je temeljeno na razgovorima s 32 ljudi, otkrilo je potpuno drugačiju sliku.
Stup srama
– Rasprave ruše stereotip o euroskepticima kao zatvorenoj, konzervativnoj, ksenofobnoj, etnocentričnoj pa i anti demokratskoj skupini. Naprotiv, pitanja koja oni postavljaju i problematiziraju odnose se, uz izostanak pravovremenih i potpunih informacija, na pravo, pravednost, učinke liberalnog kapitalizma, dosege liberalne demokracije, naše kapacitete za funkcioniranje u uvjetima članstva, i konačno, na otuđenost političkih elita od građana, kako u Hrvatskoj, tako i u EU. Time, suprotno uvriježenoj percepciji, oni iskazuju veliku dozu brige i odgovornosti za Hrvatsku kao političku i to demokratsku zajednicu. Stoga se nameće pitanje postoji li značajna vrijednosna razlika između eurofila i euroskeptika te bi li se ta »razlikovnost« do sada već anulirala da je od strane vlasti i političkih elita pravovremeno otvoren javni prostor za argumentirane rasprave«, stoji, među ostalim, u izvještaju GONG-a objavljenom pod naslovom »Euroskepticizam u Hrvatskoj na pragu EU«.
– Za ovaj projekt, koji financira Europska komisija, inspiriralo nas je to što u našem javnom diskrursu nema dovoljno rasprave o hrvatskom ulasku u EU sa svih aspekata. Za raspravu trebaju dvije strane, a druge strane nije bilo ili ih se stavljalo u stereotipe, objašnjava Dragan Zelić iz GONG-a.
Ljudi koji su u okviru tog projekta raspravljali o EU bili su vrlo različiti: bilo je tu umirovljenih i aktivnih sveučilišnih profesora, ekonomista, poljoprivrednika, liječnika, pravnika, radnika, poduzetnika, inženjera, urbanista, političara i aktivnista civilnog društva. Jedno im je bilo uglavnom zajedničko – opirali su se tome da ih se jednoznačno nazove euroskepticima. Sebe su opisivali kao europragmatike, eurorealiste, ne-euronaivce, euroodbacitelje, pa čak i eurooptimiste sa skepsom prema pojedinim problemima. A ovako je glasilo jedno od objašnjenja zašto je termin euroskeptik neprihvatljiv: »Osobe koje izražavaju skepsu se stavlja na stup srama, proglašava ih se neprijateljima države, podrivateljima pozitivnih i razvojnih procesa, a samo zato što propitkuju koristi ili štete vezano uz ulazak u EU«. Doista, kako je biti euroskeptik u Hrvatskoj postalo gotovo osuda?
– Očito je popularno biti za EU bez velikog razmišljanja o tome što donosi, i najlakše je drugu stranu etiketirati negativno kako bi joj se izbili bilo kakvi argumenti iz ruke. No, u demokratskoj zemlji sasvim je legitimno biti euroskeptik, pa i eurofob, ističe Zelić.
Negativnim konotacijama unatoč, u Hrvatskoj su se protivnici eurointegracija počeli organizirati. Prije nekoliko mjeseci javnost je prvi puta čula za udrugu »Volim Hrvatsku« koja je u više navrata po hrvatskim gradovima dijelila i lijepila letke s porukom »Volim Hrvatsku – ne u EU«. Naknadno je, prema informacijama s njihove internetske stranice, osnovana i politička stranka pod tim nazivom. No, ta udruga nije jedina. Od prije nekog vremena počela je s radom i Demokratska inicijativa protiv EU. Marko Kostanić u ime spomenute inicijative objasnio nam je razloge njihovog okupljanja.
– Inicijativa je nastala iz potrebe. U javnom prostoru ne postoji opcija koja bi zagovarala kritiku EU iz pozicije kritike socijalnih i ekonomskih problema koje EU nosi sa sobom i dio su samog aranžmana EU-a, ističe Kostanić, dodajući da žele publikacijama i okruglim stolovima podići raspravu o Uniji na viši nivo te da će, kako se referendum o članstvu bude približavao, pojačati svoje aktivnosti. Međutim, ni Kostanić ne želi da ga se smatra euroskeptikom.
– Mi sebe smatramo političkim protivnicima Europske unije kao tvorevine. Ja nisam skeptičan prema EU, nego sam protiv, napominje naš sugovornik. Ipak, među prvim zadacima inicijativa ima razbijanje predrasuda koje postoje prema euroskepticima ili protivnicima Unije.
Informiranje građana
– To je prvi korak koji moramo odraditi da bi naša pozicija postala prisutnija i relevantnija, da nas ljudi počnu shvaćati u drugačijem okviru nego dosad, da biti protivnik EU-a postane relevantan stav u političkom prostoru. Nadamo se da ćemo u tome uspjeti, ističe Kostanić. Naš sugovornik pojašnjava i zbog čega je termin euroskeptik tako ozloglašen.
– To jest uvreda u svojoj srži, jer se smatra da je svako tko je protiv EU-a zbunjen, nacionalist, zaostali desničar, da nema dovoljno informacija, da ima poziciju koja nije relevantna unutar političkog prostora. Svaki takav stav se eliminira kao politički nedostatan i politički nezreo, kaže Kostanić.
No, pitanje je je li do referenduma uopće ostalo dovoljno vremena da se stvari ipak promijene i da razgovor o EU više ne bude jednostran. Kostanić nije previše optimističan. Smatra da će se javni prostor možda malo više otvoriti, ali da će istovremeno ojačati proeuropske kampanja. Sam referendum, uvjeren je, na kraju će »proći« – ljudi će glasovati »za« EU – ali »to ne znači da se mi nećemo boriti i dokazivati«. A upravo je odluka na referendumu glavni motiv GONG-a za otvaranje prostora javnih rasprava i euroskepticima.
– Neka građani budu informirani, neka čuju sve strane i njihove argumente, pa će lako donijeti odluku na referendumu, zaključuje Zelić.kraj teksta
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 31, 2011, 02:24:36 poslijepodne
• Autor: Damir Grund | Utorak, 30.08.2011
===================================
AUTOR KNJIGE 'EU? NE HVALA!'
Hrvatsku su u prošlosti već tlačili, a i u EU ćemo biti beznačajna provincija
U toj mega državi Hrvata će biti manje od 1 % i naša politička moć bit će manja od statističke pogreške. Vlast pažljivo krije da će se 1. travnja 2017. glavne odluke donositi većinom glasova od 55 posto, a ne konsenzusom, i da će o svemu odlučivati samo velike države, naglašava Marjan Bošnjak.
Povratnik iz Australije, Marjan Bošnjak, autor je knjige 'Eu? Ne hvala' i žestoki kritičar hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U razgovoru otkriva šokantne činjenice o EU koje, tvrdi, vlast namjerno skriva od svojih građana. Najavljuje da će ukoliko vladajući ne dopuste demokratsku raspravu i podastru sve relevantne činjenice oko pridruživanja toj mega državi, predstojeći referendum osporiti na sudu jer će se raditi o prevari vlastitih građana.
Zašto ste napisali knjigu u kojoj kritički progovarate o Hrvatskom ulasku u EU?
- Prateći hrvatske medije uvidio sam da se javnosti prezentira samo jedna strana ulaska u EU. Nema nikakvih argumenata protiv ulaska. Pomislio sam, 'pa nekih loših stvari pritom jednostavno mora biti'. Počeo sam istraživati i ostao sam šokiran onim što sam pronašao. Postoji daleko više argumenata protiv ulaska Hrvatske u EU nego što nam se govori.
Ako je tako, zašto nam ih skrivaju i tko to radi?
- Čovjek bi očekivao da o jednom tako vitalnom pitanju bude javne rasprave, pogotovo ako živimo u demokratskoj državi. Vlast bi trebala štiti interese vlastitog naroda. No, meni je neshvatljivo da se sustavno skriva istina od vlastitog naroda. Kako možemo objasniti da političke elite žele Hrvatsku ugurati u neku novu državu bez otvorene rasprave o tome? Kako će narod na referendumu donijeti ispravnu odluku kad ne zna sve informacije? Istovremeno se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija hvali da je u zadnjih mjesec dana kroz medije plasiralo 11.300 spotova 'za' ulazak u Uniju. A o negativnostima ni riječi.
Kažu nam da ako ne uđemo u Uniji, ostati ćemo na Balkanu u 'zagrljaju' Srba. To je apsurd jer će i Srbija kad-tad ući u Uniju i opet ćemo biti u zajedničkoj državi. Nevjerojatno je da takve stvari pričaju čak i ljudi poput admirala Davora Domazeta-Loše koje je vojni strateg. Da pobjegnemo od Srba uskačemo u zajedničku državu s njima. Bili smo već s njima i nije funkcioniralo. I ne samo s njima nego i s Talijanima i Mađarima koji su nas tlačili u prošlosti.
Pa zašto bi političari to radili? Ako oni i rade, zašto ostale društvene grupe šute, gdje su intelektualci, akademici?
- Mislim da većina njih to radi iz neznanja. Imam dojam da u samoj vlasti samo mali broj ljudi zna o čemu se tu zapravo radi. Velika većina nema pojma a kamoli da su pročitali Lisabonski ugovor, svojevrsni ustav EU, države u koju nas žele uvesti. Godinama je naglasak bio samo na procesu, koliko smo i kad ćemo zatvoriti sva poglavlja a ne na njihovom sadržaju. Što je uistinu ispregovarano i potpisano, do danas nije objavljeno. Javnosti su na uvid dane samo pregovaračke pozicije Hrvatske. Ali to nije ono što je potpisano. To se skriva.
Zašto je po vama loše ako Hrvatska uđe u EU?
- Ulazak u EU za sve nas će biti katastrofa iz tri razloga: političkih, gospodarskih i kulturnih. Svjedoci smo da se već sada odluke donose mimo građana. Ulaskom u europsku mega-državu, većina najvažnijih odluka će se donositi još dalje, u Bruxellesu a ne više u Zagrebu. Njih će donosili drugi, prema njihovim interesima.
Ali i mi ćemo kao članica EU-a sudjelovati u njihovom donošenju, zar ne?
- Ako znamo činjenicu da će nas Hrvata u toj mega državi biti manje od 1 posto, to znači da će naša politička moć biti manja od statističke pogreške. Ono što se pažljivo krije od hrvatskog naroda jest činjenica da će se od 1. travnja 2017. glavne odluke unutar EU donositi većinom glasova od 55 posto, a ne više konsenzusom. Radi se o Vijeću europe, Vijeću ministara odnosno o upravnim tijelima EU-a. Jasno je da će odluke donositi samo veliki narodi a nas Hrvate nitko ništa neće pitati. U primjerice, Europskom parlamentu od oko 764 zastupnika mi bi smo imali samo 12. U političkom smislu imati ćemo status jedne manje europske provincije. Politička prava biti će nam manja nego što smo ih imali u bivšoj Jugoslaviji gdje nas je bilo 22 posto. Znamo kako se tamo postupalo s Hrvatima a kako će to biti tek u EU gdje će nas biti manje od 1 posto.
Zašto mislite da će se ulazak u Uniji odraziti loše na nas u gospodarskom smislu? Pa tržište će se otvoriti za naše proizvode a tu su i izdašni EU fondovi?
- EU tržište od 500 milijuna ljudi će nas pregaziti. Mi za njega nismo konkurentni. Imali smo 45 godina komunizma i destruktivan rat od kojeg se još nismo oporavili. Pa od 1.2.2002. od kada smo se otvorili Europi, uvoz iz EU je naglo porastao kao i vanjski dug. Živimo li bolje od kada smo se otvorili EU tržištu?
Ali ne živi li se u zemljama koje su također bile u socijalističkom bloku bolje nakon što su ušle u EU?
- Isticali su nam i primjer Irskog tigra, da ćemo biti kao oni. Pa pogledajte što se danas tamo događa. Grčka je primjerice u EU od samog početka. Kako to da je ta zemlja na koljenima ako u EU vlada blagostanje? U Španjolskoj je nezaposlenost 21 posto, Portugal ima ogromne probleme, Italija i druge zemlje. I u Sloveniji se sve slabije živi. I Mađari su nakon inicijalnog zaleta pali u krizu.
Ali primjerice bivša socijalistička Poljska bilježi i u krizi rast BDP-a?
- To ćemo tek vidjeti što će s Poljskom biti za pet ili deset godina.
Nisu li države same krive što su neracionalno potrošile posuđeni novac. Zašto bi to bila odgovornosti EU?
- Pogledajte efekte koje ima EU. Imamo tržište od 500 milijuna ljudi na kojem očito neki prosperiraju a neki ne. Ono odgovora primjerice snažnom njemačkom gospodarstvu koje je izuzetno konkurentno. Ta zemlja ima veliku korist od EU i da sam ja primjerice Nijemac bio bih prvi za ulazak u EU jer bi nam ona omogućila da se proširimo na europski teritorij i da na njemu politički dominiramo. Međutim, ja sam Hrvat i gledam što to znači za nas. Primjer Poljske je zanimljiv ali mi smo ipak Hrvati.
Gdje vidite najveću opasnost za Hrvatsku?
- Ulaskom u EU mi gubimo kontrolu nad vanjskim granicama. Otvaramo se svim Europljanima. Njih 500 milijuna imati će pravo živjeti gdje god žele. Mi smo imali 12 posto Srba koji su živjeli u Hrvatskoj i ratovali protiv nas. Tko kaže da se ponovno neće doseliti na ove prostore jednom kada i Srbija uđe u EU? Svjesno se ignorira povijest ovih prostora. Naši susjedi Talijani, njih 60 milijuna, imati će pravo ponovno kolonizirati Hrvatsku što im je bila namjera kroz stoljeća. Neki njihovi političari i danas otvoreno govori o tome.
Mislite li da će se ljudi više doseljavati u Hrvatsku nego će naših građana odlaziti živjeti i raditi u druge europske zemlje?
- Mi ćemo imati dvostruki problem. Mladi Hrvati će neizbježno odlaziti iz zemlje za bolje plaćenim poslovima jer im nesposobne političke elite nisu osigurale dostojan život u njihovoj državi. S druge strane imamo potencijal od 500 milijuna stranaca koji se mogu slobodno naseliti u Hrvatskoj.
U svijetu ima preko 180 zemalja koje nisu članice EU. Hrvatska danas nije članica EU pa živimo bolje od primjerice Rumunja i Bugara koji su u članstvu. Zamislite kako bi živjeli da imamo sposobnu i poštenu vlast? Zašto je potrebno odustati od svoje države da bi se živjelo bolje?
Zašto bi oni došli živjeti u Hrvatsku?
- Pogledajte primjer Španjolske s 35 milijuna stanovnika koja ima more i obalu kao i mi. Prije ulaska u Uniju ta je država imala oko 240 tisuća stranaca. Danas ih ima 5,5 milijuna! Prema podacima Eurostata, tamo se uselilo skoro milijun Engleza, pola milijuna Nijemaca i 830 tisuća Rumunja. Zamislite sada što će se dogoditi jednoj maloj Hrvatskoj kada se stranci počnu naseljavati? Prema zadnjem popisu stanovništva na svim hrvatskim naseljenim otocima, a imamo ih 47, živi manje od 130 tisuća stanovnika. Prema Lisabonskom ugovoru, doseljavanjem značajnog broja stranaca na neki prostor oni preuzimaju lokalnu vlast na tom području te time stječu i politička prava. Teškom smo mukom i uz brojne žrtve izašli iz Jugoslavije gdje je živjelo 22 milijuna ljudi a sada nas hoće uvući u 'Euroslaviju' od 500 milijuna ljudi u kojoj ćemo bili opet zajedno sa Srbima, kada oni uđu u EU!
Trebamo li zato reći 'ne' Europskoj uniji i ostati samostalni?
- Hrvatski narod mora očuvati samostalnosti i hrabro početi rješavati svoje probleme.
Kako to možemo učiniti, EU nam je najveće tržište, kompanije iz EU drže velik dio našeg gospodarstva a banke su nam većinom u stranom vlasništvu?=
- Neće biti lako vratiti elemente državnog suvereniteta od kojih je vlast u zadnjih deset godina tako lako odustala ali to je još uvijek moguće. Pitanje je da li kapitulirati u potpunosti i predati sve u ruke strancima, našu političku i gospodarsku moć, ili sačuvati još ovo što nam je ostalo i polako se boriti da to ojačamo. To podsjeća na čovjeka koji svoje probleme rješava skokom kroz prozor. Vi mu kažete' nemoj' a on odvraća da je izgubio posao, da ga je žena napustila i da je u dugovima do grla. Zar ćete mu reći da onda ipak skoči? Situacija je slična danas u Hrvatskoj. Nemojmo odustati od naše države, nemojmo skočiti. To neće odmah riješiti sve naše problema ali će to biti moguće u budućnosti. Ako izgubimo državu, ako prepustimo sve što imamo drugima, oni će donositi odluke u svom interesu a ne u našem.
Ali zar nije bolje da naše kompanije i banke kupe stranci i njima upravljaju. Pogledajte što se dogodilo u HEP-u, HPB-u i drugdje gdje su 'šefovali' Hrvati?
- Mislite li da korupcija u EU ne postoji? Pogledajte samo Italiju. O Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj da i ne pričamo. Sve te države imaju nesposobne korumpirane političke elite koje ih uništavaju. Ulazak u EU to ništa nije promijenio.
Pa nisu sve članice EU ostale bez svoje države, zašto mislite da bi se to dogodilo Hrvatima? Mi ćemo i dalje birati sami svoju vlast.
- Mi ćemo imati samo neku provincijalnu, regionalnu vlast jer će centralna vlast biti u Bruxsellesu. U Lisabonskom ugovoru piše da smo dužni prihvaćati i provoditi njihove odluke. Kao one koje su se nekada donosile u Beogradu, a mi smo imali samo lokalne, republičke ovlasti. Osim zajedničke vanjske politike, EU sada želi imati i zajedničku gospodarsku politiku. Tako se stvara jedna federalna država gdje će Hrvatska biti samo i strancima privlačna mala provincija. Već nam sada preuzimaju naša bogatstva, a još nismo u EU. Što će nam se tak dogoditi poslije? Neka vladajući objave sve što se primjerice tiče europske poljoprivredne politike. Bio sam šokiran kad sam vidio što tamo piše i kako ona funkcionira.
O čemu je riječ?
- To je jedna nevjerojatna muljaža. U EU polaze od toga da se mora osigurati da seljaci zadrže svoj standard života s obzirom na zemlju u kojoj žive. Ako ste vi seljak u bogatijoj zemlji dobit ćete veće poticaje od onih iz siromašnijih zemalja. U Nizozemskoj je veći životni standard i tamo će ići veći poticaji. U Hrvatskoj su seljaci siromašni i zato će manje dobivati. E sad, postavlja se pitanje kako će hrvatski seljak konkurirati na zajedničkom europskom tržištu ako dobije primjerice četiri puta manje poticaje od primjerice nizozemskog seljaka? Uz to stranci će pokupovati i svo naše poljoprivredno zemljište.
Ali za nekretninama nije nastala velika potražnja iako ih od 1.1.2010. građani EU mogu stjecati kao fizičke osobe. Zašto bi se to dogodilo s poljoprivrednim zemljištem?
- Mi ne znamo koliko je nekretnina kupljeno u ovome razdoblju, o tome nema podatak. Sama činjenica da to do sada nije učinjeno ne znači da neće. Logika vam kaže da ako otvorite tržište strancima kojih ima puno više i koji su bogatiji, samo je pitanje vremena kad će oni svojim novcem sve pokupovati.
Poljaci su dobili moratorij od 12 godina koliko stranci ne smiju kupovati njihovo poljoprivredno zemljište. Mi smo navodno dobili 7. Ali što će se dogoditi nakon toga? Tko će nakon toga biti vlasnik zemljišta u Hrvatskoj? Tu se ne radi o nekim malim farmerima iz primjerice Austrije već od investicijskim fondovima s milijardama eura koje ako žele mogu kupiti sve što žele kada im mi to omogućimo. Tu leži opasnost gubitka suvereniteta. Pritom je najveći skandal što o tome ne postoji javna i otvorena rasprava a radi se o sudbonosnom pitanju opstanka ovog naroda.
Ukoliko ne bude otvorne rasprave te zbog toga hrvatski narod ne bude mogao donijeti informiranu i potpunu odluku o ulasku u EU, ja ću prvi na sudu osporiti legitimnost takvoga referenduma jer se radi o prevari. A to je recept za katastrofu u dolazećim godinama.
Što će se, po vama, dogoditi s našim jezikom i kulturom kada uđemo u EU?
- Oni će nestati. Formalno se kaže da će hrvatski jezik postati jedan od službenih jezika u EU. U praksi će biti potpuno beznačajan. U svim tijelima EU ima tri službena jezika, engleski, njemački i francuski. Čak se Nijemci i Francuzi žale da su njihovi jezici zapostavljeni, a gdje će tu biti Hrvatski? Možda ćemo imati službeni jezik ali neće biti ravnopravan.
Što je onda po vama najbolje rješenje za Hrvatsku?
- U svijetu ima preko 180 zemalja koje nisu članice EU. Hrvatska danas nije članica EU pa živimo bolje od primjerice Rumunja i Bugara koji su u članstvu. Zamislite kako bi živjeli da imamo sposobnu i poštenu vlast? Zašto je potrebno odustati od svoje države da bi se živjelo bolje?
Ali i vlast i opozicija tvrdi da ulazak u Europsku uniju nema alternative?
Ne ulazak u EU. To je jedini okvir koji nama kao malom narodu može osigurati opstanak na ovome prostoru. Zamislite da ne uđemo u Europsku uniju, što bi se dogodilo? Apsolutno ništa! Kažu nam da ako ne uđemo u Uniji, ostati ćemo na Balkanu u 'zagrljaju' Srba. To je apsurd jer će i Srbija kad-tad ući u Uniju i opet ćemo biti u zajedničkoj državi. Nevjerojatno je da takve stvari pričaju čak i ljudi poput admirala Davora Domazeta-Loše koje je vojni strateg. Da pobjegnemo od Srba uskačemo u zajedničku državu s njima. Bili smo već s njima i nije funkcioniralo. I ne samo s njima nego i s Talijanima i Mađarima koji su nas tlačili u prošlosti. Ali kažu nam 'to neće biti tako, sve će biti u europskom duhu'. Pogledajte kako se u tom 'europskom duhu' tuku po Britaniji.
Ali naša djeca će u EU dobiti pristup najboljim europskim sveučilištima, moći će slobodno putovati, raditi, stjecati znanja....
- Mislite li da će u EU studirati besplatno? Pa i sada mogu u Europu na studije. Kažu da ćemo moći lakše putovati. Pa ista se stvar može postići međudržavnim ugovorima. Ne mora se radi lakšeg prelaska granica odustati od svoje države.
Mislite li da bi Hrvati na predstojećem referendumu o ulasku u EU mogli reći 'ne'?
- Unatoč pomanjkanju otvorene rasprave i desetgodišnjoj indoktrinaciji, podaci Eurostata kažu da je podrška za ulazak u EU na razini od oko 25 do 30 posto.
Ali zadnje ankete govore o više od 50 posto?
- Pitajte ministra Gorana Jandrokovića koliko je njegovo ministarstvo naručilo tih anketa i koliko je platilo za njih? Iako nema osnovne demokratske rasprave o tom pitanju, Hrvati instinktivno osjećaju da nešto nije u redu s ovakvim ulaskom u EU. Možda je to djelomično zato što ne vjeruju političarima ali ima tu i dosta zdravoga razuma. Kada bi bilo otvorene rasprave uvjeren sam da referendum ne bi prošao. Zato je i nema i vladajući to znaju. Međutim, kad narod shvati što se sve od njega skrivalo, kad shvati da je prevaren, da nije znao u što ulazi, pitam ljude na vlast, što ćete tada reći svojim građanima?
Iz istog članka kao dodatak:
CIA predviđa da će se EU raspasti do 2025.
Neki kalkuliraju da bi se Europska unija zbog gospodarske krize mogla raspasti?
- Osobno bih volio da se to dogodi. Američka CIA predviđa da će se EU raspasti do 2025. godine. Slično je za eurozonu izjavio i bivši čelnik američkog FED-a, Alan Greenspan.
U svakom slučaju postoje jasni znakovi da nešto nije u redu s EU. Istodobno političari nas uvlače u strukturu koja se klima te sprečavaju javnu raspravu o tome i tvrdeći da je to jako dobro da za nas.
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 31, 2011, 08:29:54 poslijepodne
===========================================
Malo općenito o tome kako funkcionira svjetska "nadvlada" i principima na kojima financijski počiva i svijet i EU...
===========================================
Mali koraci prema globalnoj svjetskoj valuti i globalnoj svjetskoj banci (Dio prvi)
Mnogi ljudi koje srećem smatraju da sve većina stvari na ovom svijetu vrti oko novca i profita. Da je profit taj zbog kojeg farmaceutska i druge industrije truju ljude, da je profit taj zbog kojega banke zadužuju ljude itd. No, čini mi se očiglednim da je novac – kad govorimo o gornjim ešalonima svjetke elite – odavno zarađen te se njime manipulira da bi se ljude stavljalo pod kontrolu i da bi im se otimala prava materijalna dobra.
Financijski sustav središnji je stup iluminatske igre osvajanja svijeta. Sve krize dvadesetog stoljeće bile su programirane, mada su se uvijek predstavljale kao neočekivana ‘kugla iza ugla’. Koliko sam pohvatao konce, štos je zapravo jednostavan i, kao i svi drugi iluminatski trikovi, nije ništa pametniji od onih navlakuša koje ‘prodaju’ šibicari na Hreliću. Jedina je razlika što kod šibicara, kao promatrač sa strane, za petnaestak minuta obuhvatiš cijeli proces, u kojem šibicar prvo pušta malo novca od sebe i namjerno gubi da bi osokolio naivnu ‘mušteriju’ u kojoj proradi pohlepa za brzom i lakom zaradom. Naravno, ‘mušterija’ tad uloži sve što ima i potom osiromašena odlazi kući razmišljajući kako će ženi objasniti da je u par minuta izgubio pola mjesečne plaće.
Svjetske krize predstavljaju trenutak u kojem ‘mušterija’ odlazi kući bez love. No, čitav proces malo je teže sagledati tako kristalnom jasnoćom kao šibicare s Hrelića jer se proteže preko par godina, pa ga se na kraju u javnosti predstavlja kao niz nasumičnih i spontanih zbivanja.
Krize su daleko od ijednog od tih pojmova.
Šibicarenje obično kreće tako da banke lako daju zajmove. Tako se u opticaj pušta novac (kojeg neki opisuju fiktivnim, ali to je druga priča), ljudi se osjećaju bogatiji, više kupuju pa raste potražnja zbog koje raste proizvodnja zbog koje se otvaraju radna mjesta pa još više ljudi ima novac pa se osmjele i dižu kredite za kuće, stanove, poslovne pothvate. To se zove gospodarski rast
Tada bankarski šibicari stanu na loptu i prestanu davati zajmove. Odjednom je manje novca u opticaju, što znači da ga nema dovoljno za sve koji trebaju vraćati kredite. Poslovni pothvati propadaju, ljudi gube poslove, ne mogu vraćati kredite, a banke – na temelju izdavanja fiktivne vrijednosti zvane novac – postaju vlasnici pravih vrijednosti poput kuća, zemljišta, tvrtki.
Iluminatima su krize rijeko potrebne jer im omogućuju da nameću rješenja koja inače ljudi ne bi sami od sebe prihvatili. Novac je osnova njihove manipulacije. Njihov najnoviji šibicarski krug, počeo je u SAD-u prije četiri godine (ali njegov nevidljivi dio zapravo i ranije), zato što zbivanja u gospodarstvu SAD-A imaju posljedice za cijeli svijet.
Federalne rezerve, navodna središnja banka SAD-a, zapravo kartel privatnih banaka, tada je vodio Alan Greenspana koji je imenovan na to mjesto za vrijeme Reagana i ostao na njemu za vrijeme predsjednika Busha starijeg, dva Clintonova mandata i gotovo oba mandata Busha mlađeg. On je uklonio sve sustave kontrole financijskog sustava koji su sprečavali ljude da podižu zajmove koje ne mogu otplatiti i koji su sprečavali kaos motiviran pohlepom. U bankama je pak stvorio sustav po kojem su bankari dobivali velike bonuse za svaki izdani zajam, kao npr. za kuću. Što su više zajmova izdavali, to su ti ljudi dobivali veće bonuse.
Za vrijeme tzv. gospodarskog rasta koji je počeo u 1990-ima i nastavio se do početka 21. stoljeća, došao je trenutak kad su izdali zajmove svim ljudima koji su ih mogli otplaćivati. Ako su i dalje htjeli bonuse, morali su se okrenuti samo ljudima koji nisu imali financijske mogućnosti da otplaćuju zajmove. Čim bi odobrili novi zajam, dobili bi za njega bonus. Naposljetku, većina ljudi nije mogla otplatiti zajmove jer od početka nisu imali uvjete za zajam. Banke su se našle u nevolji jer je pao opticaj novac i, krajem mandata Busha juniora, počela je kriza. Tada su u vladu pozvali predstavnike banaka da odluče kako će vlada reagirati na taj problem. Pomalo nalik tome da policija pozove provalnika da odluči kako riješiti problem provale.
Među pozvanima u vladu bio je i Henry Paulson, koji je bio na čelu bankarskog holdinga Goldman Sachs do 2006. godine, a taj je holding bio ključan za stvaranje krize. Paulson je 2006. godine postao ministar financija SAD-a, a kad je došlo do krize, za koju je bio izravno odgovoran, on je sjedio u vladi i odlučivao kako će vlada reagirati. Odlučio je da vlada, odnosno, američki porezni obveznici, bace stotine milijarda dolara u banke kako bi im pomogli da stanu na noge, iako su banke krive za trenutno stanje. To je trebalo stabilizirati sustav, no znali su da neće.
Tada se, usred krize bankarskog i financijskog sustava, pojavio Barack Obama, još jedna marioneta iste mreža obitelji koja je upravljala i Bushom. Sastavio je gospodarski tim u kojem su se nalazili svi odgovorni za trenutno stanje. Pozvao je predsjednika Banke federalnih rezervi iz New Yorka, glavne banke bankarskog kartela koja je bila uključena u uklanjanje sustava kontrole zbog čega je i došlo do tog kaosa pa je Timothy Geithner postao ministar financija. Za ključnog gospodarskog savjetnika i rukovoditelja postavio je bankara Larryja Summersa, a pozvao je i Paula Volckera, dugogodišnjeg predsjednika Banke federalnih rezervi i prethodnika Alana Greenspana.
Bankari koji su došli riješiti problem odlučili su da Obamina vlada ne treba bacati stotine milijarda dolara u banke, već stotine trilijuna dolara. Naravno, taj novac vlada zapravo posuđuje pa će nebrojene generacije poreznih obveznika morati dug otplaćivati istom bankarskom sustavu koji je uzrokovao problem. To je sve redom bio hladni i proračunati plan mreža obitelji želi stvoriti kako bi postavili centralnu globalnu diktaturu, odnosno, svjetsku državu koja će upravljati svakom zemljom, kontrolirati svjetsku centralnu banku koja će kontrolirati financije svih zemalja, svjetsku vojsku koja će nametati volju svjetske vlade, svjetsku valutu koja će zamijeniti gotovinske valute računalnom valutomi mikročipirano stanovništvo koje će biti povezano s globalnim računalnim sustavom i GPS sustavom.
Ključni dio strukture njihova plana jest središnja svjetska banka. No, ako nemate svjetsku gospodarsku krizu za koju morate pronaći rješenje, nećete nikako moći nagovoriti ljude da sasvim restrukturiraju financije u sklopu svjetske centralne banka koja bi bila financijski diktator svakog stanovnika svijeta. Ljudi sami od sebe nikad ne bi htjeli središnju svjetsku banku koja će određivati financije i globalnu valutu. Zato je Elita upotrijebila već puno puta prokušani recept i stvorila golemi problem koji uništava financijski status quo. Potom slijedi „rješenje“. Jer je stanje iznimno loše. Nikako se ne može popraviti. Kriza je globalna. Zbog globalizacije financija, nitko to ne može sâm srediti. Zato se mora pronaći globalno rješenje. Tako će doći do promjene globalnih financija koje bez krize ne bi bile moguće.
Tako je po prilici David Icke u emisiji Na rubu znanosti 2008. godine sažeo bit zbivanja, ali ono što me navelo da pomnije pratim zbivanja (i na kraju još jednom potvrdim sposobnost predviđanja događaja koju daje teporija urote) bilo je predviđanje događaja. U to vrijeme, koji mjesec nakon krize, svi su se počeli pomalo opuštati snmatrajući da je najgore prošlo i stvari sada mogu ići samo na bolje, kako je bilo i nakon dotadašnjih kriza. No, Icke je rekao da smo suočeni s procesom od tri faze: prva faza je bila završena, druga faza je bila tijeku, a treća je tek trebala početi. Cilj prve faze organizirane krize bio je slomiti gospodarstvo. U drugoj su fazi u SAD-u suokupljeni ljudi koji su stvorili krizu kako bi ponudili rješenje. Njihovo je rješenje bilo baciti nevjerojatne količine posuđenog novca na problem, odnosno u banke koje su stvorile problem (a koju godinu, kao što smo vidjeli, isto se dogodilo u Europi s grčkom krizom). Cilj te druge faze, rekao je Icke, bio je isprazniti oružja vlada, odnosno, oduzeti im mogućnost rješavanja problema. Također su se pobrinuli, a to se vidi u SAD-u, da sav taj novac nije imao nikakav učinak. Kad su na saslušanjima u Senatu financijske stručnjake iz saveznih rezerva i drugih vladinih financijskih agencija pitali kamo je nestao sav taj novac koji je otišao bankama, što se s njime dogodilo, odgovorali mu: „Nismo još napravili reviziju“ ili „Trenutačno vam to ne mogu reći.“ Novac je nestao u crnu rupu zato što je sve organizirano tako da taj novac nema nikakav utjecaj.
Brojni financijski stručnjaci u SAD-u, rekao je Icke, otkrili su da ti ljudi prepravljaju brojke u bankama kako bi se činilo da stanje ide na bolje i da se počinju bolje poslovati. No, to je bila manipulacija kojom se htjelo uvjeriti javnost da stvari idu na bolje, iako nije tako. Sad dolazimo do treće faze, rekao je i dodao:
„Ne mogu vam reći kad će točno početi treća faza, ali mogu vam reći da će se to dogoditi kad vide da su vlade ostale bez oružja i da više nemaju novca. Tad će srušiti svjetsko gospodarstvo. Kako će biti teško? Koliko god bude potrebno da svijet prihvati sasvim restrukturiran globalni financijski sustav strukturiran u sklopu središnje svjetske banke koja će svim stanovnicima svijeta diktirati financijski život. Ti ljudi na razini svjetske države, odnosno svjetske banke, žele upravo ono što se zbiva u Europskoj Uniji. U središtu Europske Unije nalazi se birokracijska diktatura, isti model kakav žele i za svjetsku državu. No, postoji i Europska središnja banka koja diktira financijski život u Europskoj Uniji. Na svjetskoj će razini postojati svjetska središnja banka, kao glavni diktator, koja će djelovati kroz Europsku središnju banku i središnje banke drugih unija koje se stvaraju, poput Američke Unije ili Afričke Unije. Bit će to financijska piramida središnjih banaka na čijem će se vrhu nalaziti središnja svjetska banka i kontrolirati sve svjetske financije. Mnogo je razloga zašto su organizirali ovaj gospodarski slom, no ovaj je razlog ključan. Samo promatrajte zbivanja i vidjet ćete kad će početi spominjati potrebu za središnjom svjetskom bankom. Taj dan nije daleko. Samo je pitanje koliko će stanje biti loše prije nego što dobe ono što žele. Ako će situacija biti lošija nego u vrijeme Velike krize iz 1930-ih, tako će i učiniti. Oni su nemilosrdni.“
OK, pa da vidimo je l’ to točno, rekao sam sebi i počeo pratiti događaje na tom polju i izjave raznih svjetkih dužnosnika i vođa. Nisam trebao dugo čekati na povremena razmišljanja u tom smjeru, ali u zadnjih nešto više od godine dana događaji su doista ubačeni u petu brzinu. Skoro iz tjedna u tjedan postajalo je sve vidljivije da se kriza produbljuje, a istovremeno s njenim produbljivanjem, pod zastavom hitnosti i s krzom kao povodm, intenzivirale se mjere centraliziranja svjetskog financijskog sustava.
Nije bilo druge, izvadio sam svoj švicarski nožić i počeo kriomice mesariti novine po bircevima, kad bih se slučajno zatekao pokraj nekih. Čak i takvim nesustavnim skupljanjem, zbirka novinskih izrezaka na tu temu brzo je rasla.
Recimo, novinski članak iz prosinca 2010. bio je jedan od mnogih koji su otkrivali svrhu financijskih kriza, po poznatom modelu problem-reakcija-rješenje. Kad su krenule dužničke krize u europskim zemljama, gledano iz perspektive postojanja plana Elite i urote, sam se od sebe nametao zaključak da je riječ o namjerno stvorenom problemu. Pretpostavio sam da će se očekivati reakcija ljudi („učinite nešto da Europa, sada premrežena zajedničkom valutom, ne propadne“), ali nije ni bila potrebna – tu su „reakciju“ opet donijele novine u svojim prenošenjima izjava Elitinih predstavnika u vidu Europske komisije ili premijera država, pa tako je taj korak odrađen i bez sudjelovanja ljudi, kojima je tek ponuđeno opravdanje za daljnje korake. Koje je također bilo lako za predvidjeti. Ponuđeno rješenje moralo je biti jače centraliziranje financijskih institucija pod isprikom spašavanja svijeta od financijske krize. Dakle, rast ili pojava novih nadnacionalnih financijskih institucija.
I pojavile su se – u tom novinskom članku pisalo je o izvještaju s mjesečnog sastanka Europskog vijeća. U fokusu vijesti bili su novi kandidati za striganje – konkretno, Crna Gora – ali negdje na pola pisalo je i slijedeće: „U petak prve večeri summita, europski su se čelnici brzo suglasili o Van Rompuyevom prijedlogu ‘ograničene dopune’ Lisabonskog ugovora (sve to ide na brzaka, u tišini i bez ikakvih problema, kad su svi ti ljudi tek pijunčići koja bez pogovora izvršavaju plan, op, K.M.) ne bi li se ispunio zahtjev njemačkog Ustavnog suda da se fondu za izvlačenje iz gliba zemalja s platnim poteškoćama postavi pravni temelj. Kad se ta promjena provede, sadašnji ad hoc fond, težak 750 milijardi eura, iz kojeg novac danas povlače Grčka i Irska, a koji istječe sredinom 2013, preobrazit će se u trajni Europski stabilizacijski ustroj (ESM). U njemu će morati sudjelovati, dakle rizik za svoja ulaganja preuzeti i privatni kreditori.“
Ti dečki jako vole riječi „morati“.
Dalje je pisalo:
„Kako bi se dopuna prihvatila jednoglasnom odlukom na summitu EU – što je mogućnost koju je uveo Lisabonski ugovor (Živio! – op. K.M.) – a ne višegodišnjim vijećanjem Europske konvencije (diktatura mora biti brza i efikasna, op. K.M.), čine je samo dvije rečenice koje se će ubaciti u 136. članak Ugovora o sudjelovanju EU.“
Pa, evo te „samo dvije“ rečenice:
„Zemlje članice čija je valuta euro mogu uspostaviti stabilizacijski ustroj koji će se pokrenuti ako se to pokaže nužnim za postojanost eurozone u cjelini. Odobravanje ikoje zatražene novčane pomoći pod tim ustrojem podvrgnu će se strogim uvjetima.“
Još jedna riječ koju ti dečki vole je „strogo“. Znam da se u ovom trenutku još ne čini jasnim ideja iza ovih dviju rečenica, ali pričekajte, doći će i to.
Još je za kraj bilo par rečenica koje su pokazivale bit ‘demokracije’ u EU: „Formalni postupak zahtijeva da se o dopuni neobvezujuće (naglasak dodan) izjasne Europski parlament, Europska komisija i Europska središnja banka, pa će se ona prihvatiti na ožujskom summitu“.
A jeste li možda ljubitelj starog reketara, MMF-a?
Ako da, onda će vam se dopasti konačno objašnjenje, birokratskim rječnikom rečeno, „uspostavljanja stabilizacijskog ustroja“ u one „samo dvije rečenice“, koje je davala slijedeća rečenica iz teksta:
„Do ožujka Vijeće EU za gospodarstvo i novčarstvo mora sastaviti ‘obrise’ ESM-a, po uzoru na Međunarodni monetarni fond.“
Eto ga na.
Nema baš neke satisfakcije u izjavi „I told you so.“
Autor: Sledgehammer - Kolovoz 31, 2011, 08:30:57 poslijepodne
U travnju 2011. je preko dvije stranice osvanuo tekst sa spinom u nadnaslovu: „Međunarodni monetarni fond traži socijalno osjetljivu upravu“.
Bizarno. Socijalna osjetljivost i MMF dva su suprotstavljena pojma.
U tekstu se nešto kao raspravljalo o tome da se tadašnji izvršni direktor MMF-a Strauss-Kahn kao ulizuje Francuzima zbog svoje navodne predsjedničke utrke 2012. godine, pa mu je za sunarodnjake trebao dokaz da se „nije prodao washingtonskim neoliberalanim globalistima“, kako je pisalo.
Nije prodao? Smiješno. Što se tu ima za prodavati? Ili za kupovati. Pa nećeš kupovati svoje vlasništvo, a Strauss-Kahn se ne bi niti našao na toj poziciji da nije poslušnik Elite do srži.
Ali to sve uopće nije bitno. Taj dio priče služio je samo za odvlačenje pažnje, ali i kao spin da nas se uvjeri da sami zatražimo diktaturu pod krinkom ‘socijalne osjetljivosti’. Ti dečki nemaju srama. Jer većinu teksta zapravo s činila uvjeravanja MMF-a da treba pojačati centralizaciju monetarnih vlasti na svijetu, kao dio metode malih koraka prema svjetskoj financijskoj diktaturi u vidu središnje svjetske banke i svjetske elektronske valute kojima će se osigurati potpuna kontrola nad ljudima i bogastvima svijeta.
Prošećimo kroz tekst i zabavimo se. Sa spinom se kreće odmah u glavu, na samom početku, citirajući poruke tadašnjeg šefa MMF-a upućene svjetskoj financijskoj i političkoj zajednici uoči proljetnog okupljanja guvernera i direktora međunarodnih financijskih institucija u Washingtonu, znači u samom štakorskom gnijezdu:
„Bankarske akcije treba oporezovati kako bi bankari počeli razmišljati o njihovim mogućim štetnim posljedicama. (Rekao je predstavnik onih koji posjeduju banke, op. K.M.). Granice monetarne politike ne mogu se više zaustavljati na tečaju i inflaciji nego ta politika mora biti i društveno odgovorna. (‘Društveno’ odgovorna? Ma htio je reći – odgovorna prema ‘društvancu’ koje manipulira događajima iz pozadine. op. K.M.). Cijelom svijetu danas treba nova, socijalno osjetljiva uprava“.
Ma nemojte? A tko će, molim vas, biti ta uprava? Tko će je birati? Ako se pokaže da nije ‘socijalno osjetljiva’, hoćemo li je ukinuti i vratiti se na staro?
Jedno je sigurno – tim stvorovima lišenim empatije socijalna osjetljivost nije ni u peti. Samo nam se rugaju u lice.
Dalje u tekstu je pisalo i ovo:
„Govoreći nedavno studentima Sveučilišta George Washington, Strauss-Kahn se založio za novi pristup globalnoj makroekonoskoj politici, takav koji će, zaživi li ikada zahtijevati osim pojačane socijalne osjetljivosti i radikalne promjene niza zakona i u najrazvijenijim zemljama.“(naglasak dodan)
Prema recepturi oca odnosa s javnošću (zapravo, suvremene propagande) Edwarda Bernaysa, u svijesti ljudi je potrebno povezati proizvod koji želiš nekome uvaliti (u ovom slučaju, to je svjetska financijska diktatura koja će se provesti kroz „promjene niza zakona“) s unutrašnjim željama tih ljudi, u ovom slučaju, s idejama o socijalnoj pravdi, jer to jest ono čemu ljudi istinski teže (za razliku od, je li, gmazova).
Evo sad i čemu je služila kriza. Da je nije bilo, nikad Strauss-Kahn ne bi mogao reći ovo:
„Pod starom paradigmom, uloga monetarne politike svodila se jedino na brigu o rastu i inflaciji. Ta uloga danas je prejednostavna. Prije krize, najveće opasnosti vrebale su iza fasade niske inflacije i snažnog rasta – galopirajući rast cijena imovine, kreditna eksplozija, investicije fokusirane na stambene nekretnine i ogromni nesrazmjeri na tekućima računima država. Cijelo to vrijeme prečesto smo ignorirali financijski sektor. Financijska regulativa i nadzor bili su usredotočeni usko prema pojedinim institucijama i tržištima, dok su ogromna i opasna područja makroekeonoskih i financijskih nestabilnosti ostala gotove bez ikakvog nadzora. Ključna lekcija koju smo naučili ovom kriznom razdoblju prije svega je to da i lokalni događaji mogu imati globalne posljedice.“ (Dakle, zaključak se nameće, potrebno je sve lokalne događaje staviti pod globalni nadzor, op. K.M).
Ali nije Kahn bio gotov s kenjažom i argumentima na temelju kojih bismo morali prihvatiti orvelovsku diktaturu koju nam njegovi vlasnici namijenili:
„Poput Pepeljuge, fiskalna je politika prepoznata i probuđena u kriznom razdoblju kada je monetarna politika ostala bez daha, a financijski sustavi našli su se na koljenima. Svijet se odjednom sjetio (ustvari Elita, ali ne odjednom nego još prije, op. K.M.) zaboravljenog alata i posegnuo za njim kako bi se svijet spasio od potpune ekonomske katastrofe (koja se stvara da bi svijet ‘dobrovoljno’ završio u rukama Iluminata, op. K.M.). Istovremeno, globalnom financijskom sektoru potrebna je ‘veća regulatorna kirurgija’, jer izvor krize nalazi se baš u kulturi lakovjernog preuzmanja rizika…“
Čovjek je nevjerojatan, zar ne?
Straus-Kahn priznaje, pisalo je dalje, da je „današnji svijet već učinio nekoliko koraka u pozitivnom smjeru, ali to su bili samo prvi koraci“. Zapravo je mislio – pozitivnih koraka za Iluminate, ostatak rečenice je točan. Jedan od tih koraka je „prošlogodišnji sporazum o pojačanom nadzoru banaka i njihove spremnosti na krizne udare (tzv. Basel III), ali „više od svega nama danas treba jačanje nadzora i regulative u ‘sjenovitom bankarskom sustavu’.“
Pod „mi“ misli na Elitu, njima to treba, a ne nama, građanima Planeta, ali da je bankarski sustav sjenovit, to je svakako točno.
„Jedna od pouka koje smo izvukli“, rekao je dalje, „je i da međusobna suradnja na globalnoj razini nije kategorija koja je podložna pregovorima. (naglasak dodan) Države više ne smiju posezati za trgovinskim restrikcijama ili se poigravati valutnim tečajevima kako bi pogurale kratkoročne ekonomske ciljeve“. Kad oni, kao i bilo kakav drugi vid samodostatnosti, usporavaju i smetaju dugoročnim ciljevima Iluminata u stvaranju potpune dominacije. Još je rekao: „U svijetu u kojem živimo multilateralne institucije poput UN-a, Svjetske banke i MMF-a danas u čak važnije nego u doba kada su osnovane, kako bi svijet nakon 1945. povele na put oporavka. (Zapravo, na put prema svjetskoj orvelovskoj državi, zbog čega je Drugi svjetski rat i bio orkestriran i započet. Ništa ne mijenja svijet tako temeljito kao ratovi.). Problem je što zbog sporog ritma prilagodbe novim globaliziranim uvjetima one gube na relevantnosti“.
Očito je da živimo u vrijeme kad se tim dečkima doista žuri. Čovjek bi rekao da se ponašaju kao da im se klima tlo pod nogama. Doduše, to se ne primjećuje na prvi pogled, ali nervoza je ipak evidentna.
Bilo je za očekivati da će se i u vijesti naslovljenoj „Euro u padu, nesigurna stabilnost cijele eurozone“ provlačiti prijedlozi o nekom od mnoštva manjih ili većih koraka ka centraliziranju svjetskog monetarnog sustava. I doista, pisalo je da je predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet pozvao vlade država članica da učine više kako bi jamčile fiskalnu disciplinu, zbog „zabrinutosti da dužnička kriza ne bi rezultirala slomom na financijskim tržištima, ili još gore, pucanjem valutne unije“. Što bi svakako bilo „još gore“, ali za iluminate, a za tebe i mene, dragi čitatelju, stvari bi bile upravo onakve kakve su bile i prije nametanja valutne unije. Pa svijet je i tada postojao, i tada smo išli u dućan.
Trichet je u razgovoru za njemački Der Spiegel pozvao na „kvantni skok u uzajamnom nadzoru ekonomske politike u Europi“ te dodao kako su potrebne strukture za sprečavanje lošeg ponašanja te „učinkovite sankcije“ za kršenje sporazuma o stabilnosti i rastu.“ S tim predstavnikom Elite, složila se druga predstavnice Elite, koje je zapravo postala njemačkom kancelarkom na sastancima družbe Bilderberg. Angela Merkel je za novine Elite zvane Wall Street Journal izjavila da onim državama koje ne budu kontrolirale svoje financije i ne budu se držale dogovora treba ukinuti pravo glasa u Europskoj uniji. Lijepo i unisono međusobno razgovaraju predstavnici istoga zakulisnog kluba u medijima koji pripadaju tom istom klubu.
Zanimljiva je i ideja o ukidanju prava glasa članica u Europskoj uniji. Po strogim maastrichtskim kriterijima danas bi se skoro svim članicama EU moglo ukinuti pravo glasa. Tko će ga onda imati? Vlada EU, koja se danas zove Europska komisija. Možda se u toj Merkeličinoj izjavi naslujuće da uspostavljanje financijske diktature ima više razina djelovanja od samo stavljanja financijskog područja pod nadzor.
U lipnju 2011. je osvanuo veliki tekst preko dvije stranice naslovljen: “Hrvatska opasno slična Grčkoj“.
Mmm, da.
Tekst je napisao Vladimir Gligorov, profesor na Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije. Bila je to neka vrst opširne analize svega što se zbivalo u Grčkoj, a naslov je bio neukusno tendenciozan jer je u cijelom tekstu Hrvatska spomenuta u jednoj rečenici.
U tekstu sam, već po navici, tražio naznake globalnog financijskog cetraliziranja, čemu umjetno izazvane krize i služe (uz to što im je cilj i pokupiti sva nacionalna bogatstva u džepove financijske oligarhije, ali to je usputna djelatnost, tek tako da se usput i zaradi). Bio sam siguran da ću naći što tražim, a tako je i bilo. Nakon opširne analize grčkih problema i njenih navodnih uzroka, autor je napisao i slijedeće:
„Što bi ovo moglo značiti za Europsku Uniju i za eurozonu? Dvije su pouke koje, čini se, svi razumiju, Jedna je da je potrebno znatno jačanje supervizije bankarskog sustava u EU, pa i ozbiljno poboljšanje regulative. (…) Druga je pouka da će biti teško održati monetarnu uniju sve dok postoji značajna fiskalna suverenost. (…) Tako da će se eurozona i EU suočiti s izborom između ograničavanja fiskalne suverenosti zemalja članica i postupnog smanjivanja stupnja integriranosti.“ (naglasci dodani)
Hm, baš me zanima za što će se odlučiti u tom izboru. Je l’ netko za okladicu?
Portugalski premijer Jose Socrates, pisalo je u nekim novinama, podnio je ostavku nakon što je parlament odbio prihvatiti proračun kojim bi se uvele velike uštede i spriječila potreba za međunarodnom financijskom pomoći koja je odobrena Irskoj i Grčkoj. Socratesova vlada planirala je uštedjeti 11 milijardi eura u iduće 4 godine. Svih 5 opozicijskih stranaka glasovalo je, dan prije summita EU o planu za saniranje dužničke krize, protiv njegovih mjera kojima je bilo predloženo smanjenje potrošnje i povećanje poreza.
Najpoznatiji svjetski invenstitor Warren Buffett, pisalo je u nastavku, rekao je da ne misli da je kolaps eurozone i njezine jedinstvene valute nakon portugalske krize nezamisliv. Ali je rekao da vjeruje da će „veliki napori“ očuvati euro. Ali preduvjet za to je da periferne zemlje poput Portugala nađu način za rješavanje fizikalne krize. Jer, rekao je, „ne možete imati tri, četiri ili pet zemalja koje ‘slobodno jašu’ na račun drugih zemalja. To neće moći još dugo tako, one moraju dobiti svoje fiskalne okvire.“
Za temu malih koraka prema globalnoj valuti tijekom 2011. doista nije nedostajalo ‘štofa’. Jedan novinski naslov je glasio: „MMF predložio kontrolu dotoka stranog kapitala“.
Pisalo je da je „Međunarodni monetarni fond poprilično naljutio zemlje u razvoju poput Turske, Južne Koreje, Brazila“. No, to nije ništa novo, MMF je i smišljen da drži za jaja zemlje u razvoju, onemogućava im razvoj i predaje njihova nacionalna bogatstva svojim vlasnicima, korporativnoj eliti. Ono što je novo u vijesti je sročeno ovako: „Osim što svoju aranžiranu pomoć uvjetuje mnogim nepopularnim mjerama, (MMF) sada traži i kontrolu nad kapitalnim investicijama“.
Lajtmotiv je uvijek i stalno: kontrola. Uvijek uz neki dobar povod za zahtijevanje kontrole nad tuđim gospodarstvima.
Evo tog povoda, a to je ujedno i drugi popularni lajtmotiv: financijska kriza na tržištu nekretnina. Ista ona koju su namjerno stvorili pozadinski gospodari MMF-a da bi mogli primjenjivati svoju provjerenu formulu nametanja diktature malim koracima.
Argument MMF-a bio je da strane investicije koje su sad navrle prema zemljama u razvoju nakon financijske krize stvaraju nered na tržištu, odnosno mogu uzrokovati stvaranje „mjehura“ na tržištu nekretnina, dionica i druge imovine. Iz Brazila je glasno je odgovorio Guido Mantega, ministar financija: „Protivimo se bilo kakvim smjernicama, okvirima, ponašanjem koje pokušava ograničiti, izravno ili neizravno, politiku zemalja suočenih s nestabilnim priljevom kapitala“. Zemlju u razvoju, pisalo je dalje, krive američke Federalne rezerve jer drže kratkoročne kamate na nuli te pumpaju novac u vladine obveznice dok razvijene zemlje pak krivnju prebacuju na Kinu i nemogućnost komtroliranja svoje valute, a Amerikanci pozdravljaju namjeru MMF-a da kontrolira investicije.
Kao što vidimo cijelo kvarno društvo manipulatora skupilo se u jednoj rečenici.
Šteta što nema nikoga da povuče vodu.
(…nastavlja se)
Autor: BobRock - Rujan 05, 2011, 01:24:33 poslijepodne
Znači, cjelokupni pravni okvir, koji treba garantirati stranim partnerima da su njihovi interesi zaštićeni u Hrvatskoj na zakonskoj razini, mi smo usvojili i mi to već imamo. A sve iznad toga je naša osobna stvar - što pak znači da EU nema instrumente nametanja bilo kakovih dodatnih rješenja i pravila izvan okvira onih koje smo već potpisali.
S ovime se slažem, mi sad već sve imamo, ali da nismo bili odlučili da uđemo u EU to još duuuuugo ne bi imali. No, međutim, sad je stvarno upitno da li nam EU još treba. Zato je stvarno dobro kaj se na jednom mjestu mogu naći pro i kontra, s tim da ja baš pro i ne vidim? Ima li kaj da je pro?
Ajde budimo objetktivni i stavimo bar malo nekaj pro, pa nije moguće da nema niš pozitivnog oko ulaska u EU. Da nebu ko i ono smeće koji su nazvali "anketa" o investicijama u Gorici i HDZju.
Autor: Sledgehammer - Rujan 11, 2011, 09:41:17 poslijepodne
Objavljeno: 7.9.2011
Ovako u djelcu Babilonska vrtoglavica piše Bruckner:
“Nije svaka granica koja osigurava narodu očuvanje njegovog integriteta, njegova jezičnog i kulturnog blaga, arhaična. Protivno preraširenom klišeju, nije sakralizacija granica, već njihova nejasnost, bila prava nesreća za narode, naročito one Istočne Europe, bacane kroz ratove i invazije iz jedne uprave u drugu. Velika privlačnost granica, jednom kada su priznate i zajamčene, leži u tome što ih je moguće prelaziti, igrati se na njihovim rubovima, praksa daleko zanosnija od njihova jednostavna ukidanja. Samo osvajači sanjaju o tome da izbrišu granice, naročito one tuđe!"
A ovako su zborili u subotu u Puli talijanski i hrvatski predsjednik, Napolitano i Josipović: "Sada, nakon završetka pristupnih pregovora za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, hrvatski i talijanski narod imaju pred sobom zajedničku budućnost koja počiva na temeljima demokracije u ujedinjenoj Europi. Uskoro neće više postojati granice između naših zemalja." No treba li se radovati brisanju granica? Svako zbližavanje naroda treba pozdraviti, ali, na Brucknerovom tragu, šaka sumnje ne škodi. Jači i moćniji ima mnogo više razloga za radost kada se granice krenu brisati. U ovom slučaju to su Talijani.
“Velika šansa” za Italiju
U jednom od posljednjih brojeva lista talijanskih ezula Il Dalmata, urednik Renzo de'Vidovich progovara o velikoj šansi koju Italija ima ulaskom Hrvatske u EU i sukladnog brisanja granice. Tako ovaj list, konstatirajući kako "nacionalne države nestaju", ukazuje na šansu da Italija kulturnom "agresijom" ponovno vrati Dalmaciju, Istru i Rijeku koji su i tako, prema njegovu mišljenju, proizvod talijanske kulture. Kako se ne radi o marginalnom mišljenju i stavu, svjedoči i činjenica da je de'Vidovicha i "suborce" već odlikovala Berlusconijeva vlada za borbu za talijansku stvar na "ovim prostorima". De'Vidovich, osim što je zamjenik gradonačelnika talijanskog Zadra u egzilu, kao pravi Europljanin i zagovornik EU, publicirao je 1992. godine, dok je Hrvatska krvarila za teritorijalnu cjelovitost, uradak pod znakovitim naslovom "Dalmacija europska regija". De'Vidovich je 2004. osnovao i Centar za kulturalna dalmatinska istraživanja Spalato, kojem je predsjednik, te koji ima za cilj, sukladno tekstu u listu Il Dalmata, ostvariti kulturom ono što Talijani nisu uspjeli oružjem i terorom.
Hrvati, dobro došli u EU
Ne zagovaramo ovdje nikakav kulturni autizam ni ksenofobiju, svjesni isprepletenosti i suutjecaja na Mediteranu uopće, ali smo dužni upozoriti na malu, ali bogatu hrvatsku kulturu u Istri, Rijeci i Dalmaciji koja se sustavno negira ili omalovažava. Zato susret Napolitana i Josipovića kao i riječi izgovorene tom prigodom treba pozdraviti, ali i postaviti pitanje: Ne nastavlja li se talijanski "rat" za Istru, Rijeku i Dalmaciju drugim, civiliziranijim sredstvima i to na dva načina; izbjegavanjem Osimskih sporazuma i Rimskih ugovora pomoću "unutarcrkvenih pitanja" (slučaj Dajla), te pomoću projekta Europske unije brisanjem granica? Umjesto odgovora, preporučamo, pročitajte još jednom gornji Brucknerov citat, uz dodatak: Hrvati dobro došli u EU, počinju igre bez granica!
Autor: Sledgehammer - Rujan 12, 2011, 10:41:42 prijepodne
===================================================================================
"Hrvatska postaje 'provincija posrnulog carstva s četiri haška suda"
Portal Dnevno donosi Vam cjelovitu snimku javne debate na kojoj je po prvi put jedan član europskog parlamenta u Zagrebu otvoreno kritizirao Europsku uniju i integraciju Hrvatske u tu zajednicu.
"Da bi Hrvati na referendumu donijeli kvalificiranu odluku o tome hoće li u Europsku uniju ili ne, važno je da se ostvare dva uvjeta: da se omogući javna rasprava i da se jasno odredi granica potrošnje za kampanje na objema stranama!" - rečeno je u ponedjeljak u Zagrebu na javnoj raspravi o stanju EU-a i budućnosti Hrvatske u toj organizaciji.
Na raspravi koju je organizirala e-academia.hr sudjelovali su, između ostalih, Andrej Plenković, državni tajnik za europske integracije u ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, Nigel Paul Farage, britanski političar i član Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu i lider Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva.
Po Farageovim riječima, "nužno je da i strana 'za' i strana 'protiv' imaju ograničenje potrošnje", te da se "pobrinete da o toj temi bude javne rasprave".
Sudionici rasprave, osim predstavnika MVPEI-ja, drže kako, po riječima Slavena Letice, danas "nije pravi trenutak za ulazak u EU". "Iako sam prije 21 godinu osnovao Europski pokret", rekao je, u međuvremenu nas "EU nije ničime zadužio". Pravo na skoro članstvo u EU-u Hrvatska je, po njegovim riječima, "platila i nacionalnim ponosom i teritorijem".
Letica se zalaže za to da neovisni stručnjaci izrade analizu isplativosti ulaska u EU-u.
Velimir Srića kaže kako on "nije protiv ulaska u EU", iako "ne u ovome trenutku". Po njegovim riječima, hrvatska javnost sklonija je ulasku u EU-u nego što euroskeptici to misle, iako je ta sklonost umanjena zadnjih godina pitanjem odnosa s Haaškim sudom i velikom sporošću u približavanju EU-u.'
Imperij se urušava
Iznad ispisani tekst preuzet je sa Hrvatske izvještajne agencije, navodno samostalne javne ustanove koja je 1990. godine, sišla s državnih jasli. Međutim, sudeći prema izvještaju koji je plasirala spomenuta agencija s događaja koji je portal Dnevno prenosio uživo, očito je kako i taj medij i dalje uvelike kontrolira državni aparat u kojem se svako suprotstavljanje s mišljenjem vladajućih ne tolerira.
Gubitak moći, novca i slobode u korist Europske unije
Budući da smo čitavu debatu snimili, imat ćete priliku u cjelovitom video prilogu sami prosuditi da li su mišljenja Nigela Faragea, britanskog političara i člana Europskog parlamenta za jugoistočnu Englesku i lidera Stranke za neovisnost UK (UKIP), Anthonya Coughlana, ravnatelja irske Nacionalne platforme za istraživanje EU i Informacijskog centra, koji je već 35 godina intelektualni vođa NE kampanje u Irskoj, te hrvatskih doktora akademika Slavena Letice, Zdravka Tomca, Josipa Jurčevića, Velimira Sriće i Marka Veselice, uistinu toliko benigna i nealarmantna. Autor ovih redaka, koji je debatu između ostalog pratio od prve do posljednje minute, i prije nego što pogledate video snimku, garantira Vam kako je ona tekla u smjeru koji je dijametralno suprotan od svega što je izvijestila Hina, od svega što Vam već mjesecima u sramotnim promotivnim spotovima koji graniče s pojmom indoktrinacije sugerira Vlada RH i od svega za što se zalaže ujedinjena politička elita u Hrvatskoj, koja uzgred, nikada nije ni pročitala temelj Europske unije - Lisabonski sporazum. Volio bih da sam u krivu. Međutim, jedno od ključnih pitanja na predmetnoj debati koje je ostalo neodgovoreno bilo je usmjereno na činjenicu da Hrvatski sabor ne posjeduje prijevod Lisabonskog sporazuma. Andrej Plenković, državni tajnik iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, koji je doduše u debati bio u manjini i sam je zapravo branio obraz hrvatske integracije u Europu, nije odgovorio na pitanje zbog čega Hrvatski sabor, kada već gotovo unisono zagovara pridruživanje jednoj mega federaciji, negativno odgovara na upit o prijevodu Lisabonskog ugovora (punim nazivom Ugovor iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o uspostavi Europske zajednice), dakle formalnim temeljem unije kojoj pristupamo. Plenković je u tri sata koliko je trajala debata, najžešću raspravu vodio s Britancem Farageom, iako su mu Letica i Jurčević dodatno zagorčavali život izjavama da 'zastupa korumpirane vladajuće strukture' i da 'mora pričati u ime i u obranu Vlade'. Među najzanimljivijim detaljima koji su se provlačili kroz raspravu između hrvatskog državnog tajnika i britanskog europarlamentarca bile su međusobne optužbe za anti, odnosno pro europeizam.
- Evo što bi poručio svim građanima Hrvatske. U mojoj zemlji upravo sada se u širokoj javnosti raspravlja o Europskoj uniji. Posljednja istraživanja pokazala su kako bi u slučaju da se sutra održi referendum, britanski narod u omjeru dva naprema jedan glasao za izlazak iz te unije u zamjenu za ugovor o slobodnoj trgovini….U Europskoj uniji ne postoji demokracija, dapače Bruxelles ju prezire…Sve rasprave koje vodite ovdje u Zagrebu i čitavoj Hrvatskoj, o lošoj vladi i nesposobnim političarima za mene su potpuno zdrave i normalne, jer još uvijek imate svoju vladu, imate svoju neovisnost. imate svoj identitet i imate svoj ponos i sve ste to platili krvlju. Sada ste spremni sve to odbaciti i postati provincija carstva koje se urušava? - sipao je kritike na Europsku uniju i hrvatsku integraciju Nigel Farage.
'Ta prokleta zastava'
Zdravko Tomac je s druge strane podsjetio na presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču i ustvrdio kako ne bi mogao ući u uniju koja 'za našu državu smatra da je utemeljena na udruženom zločinačkom pothvatu'.
- Nakon presude generalima dogodila se još jedna zastrašujuća stvar o kojoj se uopće u javnosti ne govori. Stigli su papiri iz Haaga pod pokroviteljstvom Europske unije u kojima se traže nova suđenja u Hrvatskoj. U Hrvatskoj su potom formirana četiri mala haška suda sa ciljem da sude po modelu kojim je suđeno Gotovini i Markaču. Prvi na udaru bio je Đuro Bordarac. Samo prihvaćanje da mu se sudi po zapovjednoj odgovornosti znači najveću opasnost u ovoj državi - zaključio je Tomac.
U konačnici su uslijedila pitanja iz publike među kojima je najviše prašine podigla polemika o zastavama Europske unije na državnim institucijama, prije svega zbog nemogućnosti državnog tajnika Plenkovića da objasni tko je donio odluku da se te zastave izvjese.
Siniša Krčmarek, član udruge Građanska solidarnost, koji je otvorio pitanja 'dvostrukih' zastava, mahao je s odgovorom iz Vlade u kojem je zaključeno kako je odluku osobno i bez ikakve procedure donio bivši premijer Ivo Sanader. Profesor Josip Jurčević podržao je Krčmareka zaključivši kako je zapravo protuzakonito bilo izvjesiti bilo kakvu zavjesu na zagradu bilo koje državne institucije osim nacionalne.
- Protiv sam Europske unije koja se postavlja na ovaj način. Također sam protiv gospodina Barossa, kao i protiv gospodina Van Rompuy, a najviše se protivim toj prokletoj zastavi. I u pravu ste. Ta monstruozna čuda ne bi trebala vijoriti iznad vaših glava. Za to ne postoje nikakve zakonske osnove - istresao je, pomalo emocionalno, na kraju rasprave Farage.
Kako je protekla debata pod nazivom 'Europska Unija danas i budućnost Republike Hrvatske unutar EU' pogledajte u cjelovitoj snimci portala Dnevno (video snimka je na gornjem linku, opp. SH).
Autor: Sledgehammer - Rujan 12, 2011, 11:06:26 prijepodne
Ajde budimo objetktivni i stavimo bar malo nekaj pro, pa nije moguće da nema niš pozitivnog oko ulaska u EU.
Pa ja osobno ne vidim ništa pozitivno, ili ono malo što je pozitivno, nije vrijedno prodaje Hrvatske i omalovažavanja njezinih interesa.
Ja PRO EU neću stavljati ništa, jer branim svoj stav koji je CONTRA EU, no nitko nikome ničim ne brani da stavlja sve štogod smatra korisnim i informativnim na ovu temu, štogod može biti od koristi da bi ljudi imali kompletniju sliku i mogli donijeti objektivniju odluku, a za što je educiranost i poznavanje činjenica najvažnija stavka.
Objektivnost treba biti krajnji rezultat ove teme prije referendumske odluke, a ne da ja nudim argumente za obje strane. To ne radi nitko i nigdje - no ja pozdravljam sve one i ono što bi zastupalo opciju ulaska Hrvatske u EU.
Autor: Sledgehammer - Rujan 12, 2011, 01:11:01 poslijepodne
- iako se duboko nadam da nećemo dati prilike tom "vremenu" -
Autor: Sledgehammer - Rujan 16, 2011, 02:43:52 poslijepodne
===================================================
Poljski ministar: EU prijeti raspad, a možda i rat. Selim u Ameriku!
Europa je u opasnosti, upozorava poljski ministar financija Jasek Rostowski, koji je ozbiljno zabrinut da bi kriza eurozone mogla dovesti do raspada čitavog projekta Europske unije, ali i do novih ratova.
Kako pišu Novinite, Rostowski, čija zemlja predsjedava Unijom, svoje je proročanstvo izrekao u Europarlamentu u Strasbourgu u srijedu, zabrinut zbog krize u Grčkoj.
– Ako se eurozona raspadne, Europska unija neće moći preživjeti – rekao je Rostowski te dodao da Europi prijeti čak i rat u slučaju slabljenja Europske unije, koja je bila jedan od najvažnijih faktora održavanja mira nakon Drugog svjetskog rata.
– Ozbiljno razmišljam o nabavljanju zelene karte za svoju djecu u SAD-u – izjavio je Rostowski pred Europarlamentom.
===================================================
Pametnom dosta...
Autor: Mlačanin - Rujan 16, 2011, 03:39:50 poslijepodne
Umjesto Mađara, Turaka, danas je Evropska unija.
A.G.Matoš
ISELJENIK,
Na dalek evo krećem put
Spram tužnih tuđih strana,
Od bola puca moja grud,
U srcu pišti rana:
Oj zbogom, kućo, drago selo, zbogom,
Ja ostaha samac, sâm sa mojim Bogom.
Sa grunta mog me tjera dug
Za porez i lihvara,
Zaplijeniše mi već i plug,
Dok čopori Mađarâ
Ko nekad Turci ono malo grabe,
što ostade od doklaćenog Švabe.
Tek nebo, more, magla, dim —
Ah, osto doma da sam!
Al živjet doma nemam s čim,
Na svomu prosjak ja sam,
Jer rodna zemlja sinu je tuđina,
A Hrvatska je strancu domovina!.
Ko slijepac hajd u novi svijet,
Da budem novo roblje,
I ne znam, gdje ću samac mrijet,
A seosko će groblje
Pod križem moga djeda čekat mene,
Dok vani budem crko, kao štene.
Ah, proklet bio onaj čas,
Kad rodih se Hrvatom,
Jer tuđinski nas glođe pas,
A konop nam za vratom,
Dok zemlja naša ima samo groba
Za svaki trzaj hrvatskoga roba.
Ej, kamo sreće, da me val
Tog sinjeg okeana
Na kakav topli baci žal,
Gdje sunce novog dana
Za ropstvo ne zna ljudskih miliona
I grije sreću novih Robinzona.
Robijaški ću dlanat ja,
Da spasem očevinu,
Od brige ne ću naći sna,
Dok žena će pri vinu
Sa bogzna kime s rukom ispod ruke
Profućkat moje ušteđene muke.
Moj Bože, hoću l' ikad ja
Sa rukom oko vrata
U oko gledat, kako sja
I slušat njegov "tata":
Sve preko okeana gledam to siroče
I slušam kako cvili: "Oče, oče!"
To sunce, što me grije sad,
I sinu mom će sjati,
Pa kada bude momak mlad,
On, jadnik, neće znati,
Da zajednički sunce tek imamo,
Na svijetu sunca — mrve sunca samo.
No dijete moje, bijedni crv,
Sa moga debla grana,
Moj mili sin i draga krv,
Cvijet moga jorgovana,
Kad dođem kući, bude l' hude sreće,
Moj rođen sin me više poznat ne će!...
Što moju ženu čeka sad,
Ne pričajte mi, ljudi:
Obljubit će ju žandar mlad
Il onaj financ ludi,
A moje dijete iza kućnih vrata
Će tepat nemoćnički: "Tata, tata!"
A doma vratim li se kad,
Ja kopile ću naći,
Pa pustiti ću krvcu tad
I majci mu i ćaći:
Amerika poštedi l' moju glavu,
Donijet ću je, al za Lepoglavu.
Izgubih s otadžbinom sve,
Što imam na tom svijetu:
I ženu, dijete, sve — al ne
Slobodu moju svetu,
Pa bit ću radnik, bit ću siroma,
No slobodan ću bit — što nisam doma.
No šta će meni tuđi krov,
Sloboda tuđeg kraja?
Tek kod kuće je blagoslov,
A svog bez zavičaja
Je teško živjet, teže još umrijeti:
Jer svaka ptica k svome jatu leti.
Slobode traži samo, gdje
Ti zbori majke mlijeko!
Po narodu si svome sve,
Bez njega - Niko, Neko,
Pa plačeš ko nad vodom Babilona,
Na zvuk kad misliš seoskoga zvona.
Autor: Sledgehammer - Rujan 19, 2011, 07:34:37 poslijepodne
================
Proglas od 12. lipnja 2011: Hrvatska ne smije ući u Europsku uniju...
1. ... jer EU suzbija bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje
2. ... jer gubi svoju političku neovisnost i samobitnost
3. ... jer put kroz EU vodi Hrvatsku na posljetku u predviđen nam Zapadni Balkan
4. ... jer se hrvatski pregovarači nisu rukovodili nacionalnim nego osobnim interesima
5. ... jer velika većina hrvatskog naroda nije doznala bitne činjenice o EU
6. ... jer Bruxelles ne priznaje smisao i postignuća obrambenoga Domovinskog rata
7. ... jer ne upravlja više svojim gospodarstvom, koje je glavna okosnica svake države
8. ... jer će morati preuzeti euro i time izgubiti mogućnost utjecaja na vlastiti gospodarski razvoj
9. ... jer se hrvatska industrija, odnosno proizvodnja ne će moći samostalno razvijati
10. ... jer će hrvatski ratari, stočari i ribari doživjeti gospodarski slom
11. ... jer će morati snositi posljedice gospodarski slabijih članica
12. ... jer će strani ulagači ispod vrijednosti pokupovati hrvatsko zemljište i prirodne resurse
13. ... jer budućnost same EU nije izvjesna
14. ... jer u njoj ne vlada proklamirana demokracija nego troma i preskupa birokracija
15. ... jer u njoj ne vlada trodioba vlasti kao bitno demokratsko načelo
16. ... jer u Bruxellesu donešene odluke nisu transparentne
17. ... jer u njoj ne vlada ravnopravnost nego jače i starije članice uvijek nameću svoje
18. ... jer EU prisiljava Hrvatsku da preuzme gotove zakone i političku strukturu
19. ... jer se u Bruxellesu mogu donijeti odluke mimo volje i interesa Hrvatske
20. ... jer će Bruxelles odlučivati o kontingentima migranata, koji će se naseliti u Hrvatskoj
21. ... jer mogućnost izlaska iz centralističke EU praktički ne postoji
22. ... jer gubi svoje komparativne prednosti (geostrateški položaj, zalihe vode, čist okoliš...)
23. ... jer treba prvo sebe urediti prije nego možebitno uđe u međunarodne asocijacije
24. ... jer nije provela lustraciju niti se obračunala s tranzicijskim profiterstvom
25. ... jer EU potiče među građanima političku nemoć i potrošački mentalitet
26. ... jer u svojoj prošlosti nije nikada stekla pozitivno iskustvo, ulazeći u državne saveze
27. ... jer EU grubo krši svoje ugovore i dogovore
Autor: Sledgehammer - Rujan 19, 2011, 07:50:01 poslijepodne
=================================================
Ponedjeljak, 06. lipnja 2011. Razgovor s Danijelom Srbom, predsjednikom HSP-a
Gospodine Srb, predsjednik ste jedine parlamentarne stranke koja se je decidirano izjasnila protiv hrvatskoga ulaska u Europsku uniju. Na čemu temeljite takav stav, tj. koji su argumenti koje bi naveli u prilog tome da Hrvatska ne treba ući u Europsku uniju?
Odgovor na ovo pitanje traži širu elaboraciju. Najkraće se može reći: ne isplati se. Smatramo da, na žalost, kojem je moguće studiozno ocijeniti dobre i loše strane. Ova situacija podsjeća na početak devedesetih kada nije bilo moguće ozbiljno raspravljati o najboljim modelima privatizacije, nego se svakoga tko je pokušavao upozoriti na opasnosti etiketiralo. Posljedice su poznate. Bojim se da će se takva situacija ponoviti s pregovaračkim procesom.
Prijeti opasnost da na hrvatsko gospodarstvo ostavi posljedice poput privatizacije. Izvorni je problem u nesklonosti dijela članica hrvatskom ulasku koje stalno namjerno postavljaju uvjete koji povećavaju trošak ulaska u Uniju. Ne možemo zaobići činjenicu da je Srbija do sada dobila različite pomoći u iznosu od 3,5 mlrd eura, a Hrvatska 1,3 mlrd eura. To govori o našem položaju. Mi, pri tome trebamo prihvaćati europsku pravnu stečevinu te savršeno komunicirati s Unijom, ali otvoreno reći da nam se ulazak pod ovakvim uvjetima ne isplati. Na to upozorava i usporedba s Turskom koja bilježi višestruko veće stope gospodarskog rasta od njoj susjednih Bugarske, Rumunjske i Grčke.
U konačnici, Hrvatska nema niti studiju utjecaja ulaska u Uniju na Hrvatsko gospodarstvo. Takav dokument bi trebao dati ocjenu isplativosti. Mi ga nemamo i ponovno smo guske u magli.
Je li i presuda generalima utjecala na takav stav prema EU? Naime, nemoguće je ne primijetiti kako ovakva presuda odgovara politikama i (geo)strategijama određenih zemalja unutar Unije kojima niti hrvatsko osamostaljenje devedesetih nije predstavljalo posebno radosnu vijest.
Presuda našim generalima samo je potvrdila naš stav o haaškom sudu kao instrumentu političkog pritiska na Hrvatsku. Upozoravali smo još devedesetih da je haaški Sud klopka za Hrvatsku, danas upozoravamo da je ovakav pregovarački proces klopka za Hrvatsku.
Mnogi intelektualci upozoravaju da se iza pripovijetki o ulasku Hrvatske u EU, uz koje se vezuje i proklamirana politika «regionalnog povezivanja» i «dobrosusjedskih odnosa», zapravo skrivaju planovi obnove Jugoslavije, u formi «Zapadnog Balkana» odnosno «Jugosfere». Vaše gledište?
Ideje povezivanja zemalja u regiji još su vrlo žive. Sam ulazak u Uniju nije korak u tom smjeru, ali postoje opasnosti koje se ugrađuju u uvjete za zaključenje pregovora koje vode prema novoj mreži za Hrvatsku.
Pred koji dan izjavili ste da će HSP zatražiti reviziju primjene Zakona o općem oprostu. Nije li, međutim, barem za sada, takvo što teško ostvarivo, s obzirom na to da su neki od bivših pobunjenika danas u Hrvatskoj na vlasti i utoliko uživaju podršku čak i najviših političkih krugova?
Ukoliko postoji politička volja, može se donijeti Zakon o reviziji primjene zakona o općem oprostu. U konačnici, upravo bi bio u skladu s međunarodno prihvaćenim konvencijama o nezastarijevanju ratnih zločina. Mislim da je zanimljivo pitanje zašto EU nije inzistirala upravo na reviziji primjene zakona o općem oprostu kojom bi se pravdi priveli brojni počinitelji ratnih zločina. Pravo je pitanje kako se dogodilo da su politički predstavnici pobunjenih Srba ključan koalicijski parter HDZ-a. Naravno da time dolaze i pod političku zaštitu koalicijskog partnera.
Prije otprilike dva mjeseca sarajevska je «Slobodna Bosna» objavila članak u kojemu donosi otkriće da je napisan novi Memorandum SANU, koji u bitnome korespondira s postavkama onoga iz 1986. Uhićenja Marića i Purde, podizanje optužnice protiv dr. Bosanac itd. zapravo već predstavljaju ostvarivanje programa sadržanog u Memorandumu. Kako se prema Vašem mišljenju treba suprotstaviti novoj velikosrpskoj (za sada pravosudnoj) agresiji?
Navedeno je točno, ali se u primjeni memoranduma otišlo i puno dalje. Prvo je pitanje kako protresti Hrvatsku da se probudi iz zimskog sna i shvati što joj se pred očima događa. To nam je prvi posao. Hrvatska prvo mora shvatiti pred kakvom se opasnošću nalazi. Potom mora osigurati savezništva, što može. Potom se mora ojačati obranu. Situacija nam je lakša nego prije 25 godina zbor toga što sada imamo državu i vojsku. S druge strane je i teža, jer je u taj novi memorandum, nesvjesno, uključen i dio hrvatskog naroda.
Kada možemo očekivati da će HSP krenuti u kampanju i na kojim će se bitnim programskim odrednicama ona temeljiti? Ili, drugim riječima, što je ono što HSP nudi hrvatskih građanima, a što ne možemo pronaći kod drugih hrvatskih stranaka?
Nudimo sigurnost, stabilnost i bolji život. Pokušao sam to reći u najkraćim crtama. U kampanju smo već krenuli kroz dugu pretkampanju. S pravom počinjemo u rujnu.
Unazad nekoliko mjeseci u Hrvatskoj je osnovano nekoliko novih stranaka i pokreta, koji ciljaju na desni dio biračkoga spektra. Tu su i druge pravaške stranke, kao što su HČSP, A-HSP, HSP dr. Ante Starčević itd. Koje je stajalište HSP-a o mogućnosti koaliranja s nekima od tih stranaka? S HČSP-om i A-HSP-om pregovori su se već i vodili. Gdje je zapelo?
Sa svim ozbiljnim opcijama smo spremni razgovarati i ponuditi korektan dogovor. Na žalost, neke opcije ne hodaju zemljom nego vjeruju u svemirsku vlastitu popularnost, a neke su i plaćene da proizvode probleme desnici i oduzimaju dio glasova. To je stara udbaška igra. Unatoč tome, nama popularnost raste i jedini smo relevantni. Ostalo je sve ispod 1 %. Još jednom naglašavam: sa svima se može razgovarati i svima možemo ponuditi varijantu koja vodi u Sabor. Hoće li se odlučiti na nju ili na osvajanje 0,8% glasova, njihova je stvar.
Svjedoci smo brojnih korupcijskih afera koje se unazad godinu i pol dana događaju u Hrvatskoj. Smatrate li da je riječ o iskrenoj borbi protiv korupcije, o unutarstranačkim obračunima ili možda o nečem trećem?
Tzv. borba protiv korupcije posljedica je unutarstranačkih obračuna u HDZ-u.
Koje su mjere ekonomske politike kojima bi HSP nastojao Hrvatsku izvući iz posvemašnje gospodarske krize u kojoj se trenutno nalazi?
Pokušat ću i ovo pojednostaviti što je više moguće te prijedloge svesti na 5 mjera koje zajedno čine novi ekonomski model:
1. relaksaciju restriktivne monetarne politike i oslobađanje monetarnih agregata,
2. kreiranje instrumenta fiskalne politike kojim bi se ograničila porezna evazija i bitno ojačala prihodovana strana proračuna,
3. stimulativna politika plaća u dogovoru sa sindikatima i poslodavcima,
4. progresivna politika zapošljavanja,
5. redizajniranje mjera socijalne politike kroz ograničavanje proračunskih rashoda...
Što HSP nudi Hrvatskoj na kulturnome planu?
Snažnije financiranje kulturnih djela iz nacionalne produkcije.
HSP-u Bosne i Hercegovine Hrvati koji žive u BiH, a posebno u Hercegovini, zamjeraju da je ulaskom u vlast dao legitimitet velikobošnjačkoj politici Zlatka Lagumdžije i tako izdao interese hrvatskoga naroda. HSP BiH pak drugoj strani predbacuje da se slizava s Miloradom Dodikom, inače strastvenim zagovornikom mita da je u Jasenovcu pobijeno 700.000 Srba, i tako daje legitimitet Republici Srpskoj. Kako HSP kao bratska stranka gleda na čitav taj spor?
Hrvatska stranka prava nikada ne će podupirati širenje utjecaja Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu koje danas provode, putem novog srpskog Memoranduma Boris Tadić i Milorad Dodik.
Koje je prema Vašem sudu rješenje za Hrvate u BiH? Treći entitet bi s jedne strane zauvijek zacementirao Republiku Srpsku, dok s druge strane bez njega prijeti opasnost potpunog uništenja hrvatstva u BiH. Imate li ideju kako riješiti taj, za Hrvatsku trenutačno možda i najvažniji problem?
Modela ima više, ali je ključno Hrvatima u BIH osigurati ravnopravnost. Za Hrvatsku je od prvorazrednog značaja osigurati opstojnost Hrvata u BIH na prostorima na kojima su oduvijek živjeli. Od toga Hrvatska ne smije odustati.
Svjedoci smo otvorenih pokušaja rehabilitiranja zločinačkog jugo-komunističkog naslijeđa, kao i rehabilitiranja četništva, i to ne samo onoga iz Drugoga svjetskog rata, nego i onoga iz Domovinskog rata. Naime, u nekim mjestima kao što su Borovo selo ili Vukovar sagrađeni su spomenici kojima se veličaju vojnici agresorske vojske SAO Krajine. Što bi HSP u slučaju osvajanja vlasti poduzeo glede tih pitanja?
Da smo mi na vlasti, toga ne bi bilo! Podsjećam da naša Vlada financira obnovu spomenika koji predstavljaju rehabilitaciju četničkog pokreta, ali i novina koje se rugaju postojanju Hrvatske kao države. To je posljedica koalicije HDZ- SDSS.
Hrvatska stranka prava ove je godine proslavila 150 godina svoga postojanja. Kako komentirate to da niti jedna vodeća televizija tome prvorazrednom kulturnom događaju nije posvetila adekvatan medijski prostor?
To govori o utjecaju na medije i strahu od porasta popularnosti HSP-a.
Želite li još štogod poručiti čitateljima Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća?
Vrijeme je da se Hrvatska probudi te prepozna opasnosti koje se nad njom nadvijaju.
Davor Dijanović
Autor: Sledgehammer - Rujan 19, 2011, 07:55:44 poslijepodne
Ovaj komentar, iako nije najnovijeg datuma, svojim sadržajem je dovoljno aktualan da pokaže TKO to Hrvatsku uči pameti i proziva ju - kao i uvijek, zbog stvari koje ti iosti faktori sami kod sebe doma ne mogu dovesti u red... Iako se osobno slažem sa Geerdom Wildersom glede msulimana, ovdje je pitanje principa za koje se deklarativno zalaže ta ista Nizozemska, a to je princip kojeg ne mogu provesti ni kod sebe doma - no to ih ne spriječava da dvolično sole pamet nama.
=======================
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATSKE STRANKE PRAVA
Reagiranje na izjave veleposlanice Nizozemske - Stelle Ronner Grubačić
Čudno smo mi to društvo, čudna smo mi zajednica, zajednica nacije Hrvata, jer kod nas nikada čuda ne nedostaje, a još više nam ne nedostaje čuđenja za ono što nam drugi čine i uvijek u čudu i čuđenju spremno se posipamo pepelom.
Mira nema niti kad nam mir i radosnu vijest donosi Sveti Otac te iako još nismo sredili sve utiske i razmislili o njegovim očinskim porukama imamo nova čuđenja i u čudu ostajemo zabezeknuti kako nam se poslije tako uspješne posjete i riječi ohrabrenja nacija na brzinu planski i smišljeno našla ponovno pod udarom međunarodnih kritika.
Hrvatska stranka prava ovim putem želi upozoriti javnost da su izjave veleposlanice Nizozemske Stelle Ronner Grubačić nekorektne i neprihvatljive.
Neprihvatljive su ne zbog sadržaja kojim osuđuju nasilje, već što tu osudu koriste ne bi li ponovno ucjenjivali Republiku Hrvatsku. Minimalni neredi koje je hrvatska policija krajnje korektno odradila, medijskom hajkom povećavaju se do tolikih razmjera da se splitski neredi proglašavaju većima od onih prošlogodišnjih u Beogradu gdje se 5000 pripadnika specijalne policije sedam sati obračunavalo sa desecima tisuća huligana, a čija je šteta procijenjena na 5 milijuna eura. Neprihvatljive su i zbog toga što se, pritisnuta prijetnjama, sada hrvatska policija trudi udovoljiti kriterijima koji ne proizlaze iz Zakona o policiji, već iz Zakona o upotrebi policije u dnevnopolitičke svrhe.
Veleposlanica Ronner Grubačić nam je zapravo pokazala za što će se koristiti monitoring koji čeka Republiku Hrvatsku u narednim godinama. Zbog svakog incidenta koji po svojoj prirodi ne zaslužuje čak niti pozornost svekolike hrvatske javnosti, europski političari imati će priliku i dopuštenje da nam određuju mjerila kojih niti sami nisu dostojni.
Zar treba podsjećati da je Nizozemska Vlada, poslodavac veleposlanice Ronner u Hrvatskoj, na vlasti samo zato što je podupire Stranka za slobodu Geerta Wildersa? Da ta stranka poistovjećuje Kur'an i Mein Kampf? Osim islamofobije, poznati su i po mržnji prema imigranitima.
Stoga Hrvatska stranka prava predlaže Hrvatskoj Vladi monitoring Nizozemske, dok se Geert Wilders ne ispriča islamskoj zajednici. A da ne spominjemo licemjerje koje je prisutno u osudi nasilja u Splitu, a prešućivanju odgovornosti za Srebrenički masakr kojega su omogućili Ratku Mladiću. Isti ti haaški zemljaci nisu ni prstom maknuli na žrtve koje su se dogodile u Vukovaru. Za taj postupak danas imamo konačno i službenu potvrdu njihove humanosti i borbe za ljudska prava , kada grad mučenik broji manje od 28 000 stanovnika, a prije rata i agresije imao je 40 000. Sada ih mi moralno pitamo gdje je nestalo 12 000 Vukovaraca u njihovoj humanosti i koliko je to nerođene djece u dva među popisna razdoblja od 1991. do 2011. godine.
Zanimljivo je i to da se u hrvatskom političkom prostoru ne koristi hrvatska riječ za monitoring, koja glasi - nadzor.
I ovom prigodom upozoravamo hrvatske građane da je ulazak u Europsku Uniju loš za Republiku Hrvatsku, te da će s vremenom pitanje nadzora proširiti s Poglavlja 23, na sva ostala Poglavlja, za koja zapravo ne znamo što sadržavaju. Odluka je na svim građanima koji na referendumu trebaju reći NE, ne želimo biti nadzirani.
Autor: Sledgehammer - Rujan 19, 2011, 07:58:01 poslijepodne
==================
Hrvatskoj uručen ugovor o pristupanju, ali sitnozuba stoka još ne zna što u njemu piše...
Autor: Stjepan - Rujan 19, 2011, 10:12:53 poslijepodne
'Da se pristupni ugovor može staviti na web, mi bi ga stavili'
Kada bi se taj ugovor mogao staviti na Vladine stranice, mi bismo ga sasvim sigurno i stavili – kazala je danas premijerka
'Potpuna je laž da Vlada od hrvatskih građana skriva ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Kada bi se taj ugovor mogao staviti na Vladine stranice, mi bismo ga sasvim sigurno i stavili', kazala je danas premijerka Jadranka Kosor u gostovanju na Hrvatskom radiju.
Dodala je da je s tekstom ugovora upoznala predsjednika Sabora i Republike kao i Nacionalni odbor za praćenje pregovora s EU u kojem su predstavnici parlamentarnih stranaka.
'Nitko ne bi potpisivao ugovor koji bi značio nešto loše za Hrvatsku. Bilo bi jako loše da Hrvatska ne uđe u Europsku uniju. Bolje je imati gospodarsko tržište sa 500 milijuna ljudi nego samo naše domaće sa 4,5 milijuna ljudi, bolje je omogućiti školovanje za naše mlade ljude u cijeloj Europi nego samo u Hrvatskoj', zaključila je premijerka.
Autor: Sledgehammer - Rujan 20, 2011, 10:07:17 prijepodne
====================================
Europska komisija o zločinima totalitarnih režima u Europi (Published 20. rujan 2011.)
Ministri vanjskih poslova Litve, Letonije, Estonije, Bugarske, Mađarske, Rumunjske i Češke pisali su krajem prošle godine europskom povjereniku za pravosuđe, zahtijevajući da se na zločine komunista primjenjuju isti standardi kao i na one koje su počinili nacisti.
Litvanci tako tvrde da definiciju genocida treba proširiti i na zločine protiv skupina definiranih njihovim socijalnim položajem ili političkim uvjerenjem. Bruxellesu je sa iste adrese skrenuta i pozornost da je, tijekom prve godine sovjetske okupacije te zemlje, poginulo, izbjeglo, deportirano i ubijeno više Litvanaca nego što je, za vrijeme nacista, ubijeno Židova.
Europska komisija je zasad odbila ovaj zahtjev zbog još uvijek podijeljenih mišljenja o ovom pitanju i nepostojanja zakonskog utemeljenja na temelju kojega bi Bruxelles mogao reagirati. Usto se jedan broj zapadnoeuropskih članica EU još uvijek protivi ovakvom zahtjevu istočnih članica, navodeći da je riječ o slabo prikrivenom pokušaju rehabilitacije domaćih kolaboracionista dok je, istovremeno, na njihovim ulicama i u medijima antisemitizam i te kako prisutan.
Ovdje u hrvatskom prijevodu u cijelosti donosim u Hrvatskoj još neobjavljeno izvješće Europske komisije Europskom parlamentu i Vijeću EU iz prosinca prošle godine, pod nazivom „Sjećanje na zločine počinjene od strane totalitarnih režima u Europi“. Tekst izvješća i te kako je aktualan i za hrvatske prilike.
Cijelo izvješće na linku:
http://media.vecernji-list.hr/pdf/Izvjesce.pdf (http://media.vecernji-list.hr/pdf/Izvjesce.pdf)
Autor: Stjepan - Rujan 21, 2011, 12:10:50 prijepodne
http://www.jutarnji.hr/jutarnji-jedini-ekskluzivno-objavljuje-pravi-pristupni-ugovor-hrvatske-eu-/975352/ (http://www.jutarnji.hr/jutarnji-jedini-ekskluzivno-objavljuje-pravi-pristupni-ugovor-hrvatske-eu-/975352/)
Autor: Sledgehammer - Rujan 21, 2011, 07:17:47 poslijepodne
Autor: Sledgehammer - Rujan 21, 2011, 07:17:58 poslijepodne
Autor: Sledgehammer - Rujan 22, 2011, 10:13:36 prijepodne
Autor: Sledgehammer - Rujan 24, 2011, 06:36:28 poslijepodne
=======================
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=15592:satirikon-sluaj-poriluk-trese-europu-&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=151 (http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=15592:satirikon-sluaj-poriluk-trese-europu-&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=151)
=======================
Slučaj poriluk trese Europu
Branko Štrlić u svom je vrtu u Makarskoj uzgojio poriluk nesvakidašnje veličine. Vadeći, u petak, 30. travnja, poriluk iz zemlje Branko se nemalo iznenadio vidjevši koliko je veliku lukovicu uspio uzgojiti. Najveći od nekoliko zaista divovskih primjeraka težio je 3, dok su ostali bili između 2 i 2,5 kilograma.
(http://img545.imageshack.us/img545/5276/poriluk.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/545/poriluk.jpg/)
Tako veliki poriluk ne viđa se često, a sretni i zadovoljni Branko poručuje: Tko od motike i duplaša straha nema, ne mora se niti gladi bojati! Literatura navodi podatak da ta vrlo zdrava i ukusna lukovica najčešće naraste do pola metra duljine, a ako je suditi prema dimenzijama Brankovih orijaša, čija veličina dobro premašuje jedan metar, slobodno se može kazati kako je riječ o pravim divovima. Treba naglasiti da su svi primjerci potpuno zdravi i izrazito lijepe boje.
EU Parlament izražava zabrinutost
Ta je kratka vijest - zanimljivost svojedobno prošla skoro nezapaženo. Ovih se dana, međutim, u briselskim krugovima, digla cijela bura oko Brankova poriluka. Čim je vijest i fotografija velike lukovice procurila u europske medije uslijedila su oštra upozorenja iz sjedišta EU kako je riječ o hrvatskom nepoštivanju odredbi pristupnog ugovora u poglavlju o poljoprivredi. Europa ne poznaje tako veliki poriluk, a to što se Hrvati njime hvale dodatni je udarac posrnuloj EU poljoprivredi koja se još nije oporavila od superbakterije e-coli. – Misle li Hrvati da su bolji od nas ili je tu na djelu izraziti i vrlo opasni ekstremni nacionalizam? - pita se Hannes Swoboda. – Sve ovo dokazuje kako će Hrvati biti trouble makeri u EU, a prvi dokaz tome su i ovi plodovi hrvatskog podzemlja – upozoravaju britanski parlamentarci.
Reakcija nizozemske veleposlanice
Odmah se javila i nizozemska veleposlanica Stella Ronner Grubačić zatraživši hitan sastanak s predsjednikom Ivom Josipovićem. Tom prigodom je dala i izjavu za medije. - Ovo je samo još jedna potvrda kako smo bili u pravu tražeći pojačan monitoring nad Hrvatskom prije njenog priključenja EU. Iz svega je vidljivo da je tu riječ o mrkvofobiji, kao i nedostatku tolerancije prema osobama istospolne orijentacije. Fotografija heteroseksualca koji na neprimjeren način drži dva velika poriluka u rukama izazvala je opravdan nemir i strah unutar udruga BABE, KONTRA i ISKORAK (koje takvo što još nisu vidjeli a kamoli držali u rukama), a koje su naši partneri u razvoju demokracije. Svoje prosvjede najavljuju HHO i Amnesty International, te Documenta, GONG i ostale slobodoumne i napredne udruge civilnog društva, i Nizozemska će ih u tome podržati. Ovako velik i čvrst poriluk prijeti penetracijom u temelje europske pravne, kulturne i poljoprivredne stečevine s mogućim nesagledivim posljedicama – kazala je Ronnerica.
Čovječe pod zvijezdama
O slučaju se potom očitovao i predsjednik Josipović - Poriluk nije ničiji monopol i toga bismo trebali svi biti svjesni. Uzgoj ovako velikog poriluka mogao bi se smatrati provokacijom usmjerenom prema našim prijateljima u EU koji nisu u stanju proizvesti ovako velik i čvrst primjerak. Uvjeren sam da će nadležne institucije, tu prvenstveno mislim na pravosudni sustav, učiniti sve što je u njihovoj nadležnosti, te da će počinitelj biti priveden pravdi. U skladu sa svojim ustavnim ovlastima, te sukladno politici razvoja regionalne suradnje o svemu sam izvijestio predsjednika Srbije Borisa Tadića, inače mog dobrog prijatelja, izrazivši uvjerenje kako veličina i težina poriluka nisu i ne mogu biti prepreka daljnjem produbljivanju našeg prijateljstva. Očekujem brzu reakciju Vlade RH, a počinitelju ovog nedjela želim poručiti: Čovječe pazi da ne hodaš malen ispod zvijezda, posebno ako si u poljoprivredi.
Prenosimo još neke izjave naših političara
Predsjednica vlade RH Jadranka Kosor - Što se vlade kojoj sam na čelu, a i mene osobno, tiče, naš stav je jasan, a iako smo ga toliko puta iznijeli u javnost ponoviti ću to još jednom. Poriluk nikada ne koristimo za pripremu krumpir salate, jer našim je zakonima to izričito zabranjeno. Ako se ne varam polja poriluka su idealan teren za mito i korupciju, a nadam se kako će naše pravosuđe poduzeti sve potrebne mjere za utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su sudjelovali u uzgoju tako velikog poriluka. Još bih poručila, svima onima koji na taj način žele usporiti ili zaustaviti naš put u EU da im to neće uspjeti. Ja ću potpisati ugovor o pristupanju RH u EU, s porilukom ili bez njega.
Vladimir Šeks - Riječ je o bandi poljoprivrednika koji ovakvim svojim istupima sustavno podrivaju ustavni poredak RH. Radi se o morbidnoj manipulaciji porilukom, jednom organiziranom akcijom odvratnih lešinara. Radi se o bandi koja perfidno koristi medijski prostor kao najznačajnije utočište demokracije. Ali neće još dugo, ne dok ja sjedim u Saboru.
P.S. Umalo smo zaboravili predstavnika oporbe. Slavko Linić – Iza svega ovoga stoji ona špijunčina Karamarko. Sada valjda svi vide kako je ovdje riječ o montiranom slučaju koji za cilj ima diskreditaciju moje osobe, ali i oporbe u cjelini. Na riječkoj tržnici takav se poriluk ne bi nikada mogao pojaviti, a da svi u lancu njegove proizvodnje ne budu uhićeni i privedeni na obavijesni razgovor. Neću prestati boriti se protiv HDZ-ovske mafije. Neću, neću i neću – uzbuđeno je izjavio Linić, a na upit zašto misli da je to usmjereno protiv njega osobno odgovorio je neka pitamo špijunčinu Karamarka, rovokopača koji je vjerojatno taj poriluk pronašao istražujući Bleiburg, Jadovno i Šaranovu jamu.
Autor: Newbie - Rujan 26, 2011, 03:40:43 poslijepodne
Autor: Sledgehammer - Rujan 30, 2011, 03:56:52 poslijepodne
"Naši najžešći desničari ni u snu nisu mogli zamisliti ono što su Latvijci radili Rusima. U Latviji je, nakon raspada SSSR-a, živjelo 50% stanovnika ruske nacionalnosti, većinom u Rigi. Latvija je imala zakon po kojem je latvijsko državljanstvo mogao dobiti tko je živio tamo prije 1939. (prije nego ih je Staljin pripojio SSSR-u), i njegovi potomci. Tako da Rusi koji žive u Latviji od 40. i 50. godina prošlog stoljeća, kao i njihovi potomci, premda su se rodili i stalno žive tamo, nisu mogli dobiti latvijsko državljanstvo, a time ni ostala prava, kao ni pravo na rad, privatizaciju nekretnina... Kod nas su, nakod raspada Jugoslavije, domovnicu mogli dobiti svi koji su u posljednjih 5 godina bili prijavljeni u Hrvatskoj, tj.. imali hrvatsku osobnu iskaznicu, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, itd.
Iako su naši zakoni bili puno pravedniji i humaniji, Latvijci su već odavno primljeni u EU, a nas čereče kao zadnje rasiste i osporavaju nam pravo samoobrane od agresora nego nas izjednačavaju"..."
Autor: Sledgehammer - Rujan 30, 2011, 05:17:43 poslijepodne
===================================================================
Brodogradilišta su žrtve politike po kojoj se u EU mora ući pod svaku cijenu
Pregovori vezani uz brodogradnju odrađeni su neadekvatno i loše, cilj je bio ući u EU pod svaku cijenu. Neka ljudi koji su pregovarali izađu s time što su ispregovarali. Što ako privatizacija ne uspije, koje su tada opcije i mjere koje će poduzeti. Pozivamo političke opcije, osobito one najveće, HDZ i SDP, neka se izjasne o brodogradnji, neka stave programe na stol – kazao je danas u Rijeci Ronald Sušanj, predstavnik radnika u Nadzornom odboru brodogradilišta “3. maj”.
Ocjena je predstavnika radnika riječkog škvera da je EU, nakon što je s Hrvatskom dogovorila uvjete za domaću brodogradnju, shvatila da je oko toga vodila pogrešnu politiku i već krenula drugim putem. Predsjednica Radničkog vijeća Nada Jelinić Starčević upozorila je na službeni dokument EU “Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o državnim potporama brodogradnji” (dodatno mišljenje), koje je 13. srpnja ove godine prihvaćeno u Briselu, a koje, rekla je N. Jelinić Starčević, nije u skladu s uvjetima koji su dogovoreni za hrvatsku brodogradnju.
“Dok je prosječna veličina europskih brodogradilišta ostala ista ili je neznatno smanjena u posljednjih deset godina, nakon zatvaranja brodogradilišta u Poljskoj, Hrvatskoj, Danskoj i Španjolskoj, Europa se sada treba pomiriti s masovnim povećanjem brodogradilišta u konkurentskim zemljama, posebice u Aziji”, jedna je od promjena koja se u dokumentu navodi. Ocijenivši da naši pregovarači nisu bili stručni te da nisu upozoravali na to da je hrvatska brodogradnja poslovala u izuzetno teškim, ratnim i poratnim okolnostima te da za preustroj nisu na vrijeme angažirani stručnjaci, N. Jelinić Starčević istakla je da se naša ministarstva nisu pobrinula da brodogradilišta odbiju povoljne kredite, nisu se kvalitetno borili za interese domaćih škverova. Da moramo ići u privatizaciju, stajalište je naših pregovarača, a ne EU - kazala je N. Jelinić Starčević.
Doznali smo da su o brodogradnji pregovarali Olgica Spevec, Ruđer Friganović, Ivica Rožić i Nada Braović, kazala je N. Jelinić Starčević kritizirajući njihovu “umješnost” u pregovaranju.
– Ministar Popijač spašavao je Brodogradilište “Kraljevica” koje je ipak “šaptom palo”. Neka oni koji vjeruju da će mogući ulagači Danko Končar i Tomislav Debeljak spasiti brodogradilišta prvog imenuju za ministra, a drugog za premijera – kazala je N. Jelinić Starčević.
===================================================================
Zašto me to ništa ne čudi - da je jedna od 5 najboljih svjetskih brodogradnji morala naprasno propasti, da ne bi bili konkurencija velikima koji nam dijele savjete i šopaju nas "demokracijom"?? Zašto su toliki morali propasti, zašto su toliki morali imati obiteljske egzistencijalne tragedije - a sve da bi se udovoljilo tim bjelosvjestkim lopovskim govnima?? Jesu li svi ti šupci Bruxellesa i cijela ta EU vrijedni toga??
Tkogod je ZA - dabogda mu pomagao Popijač. Taj je, očito, preumješan i presposoban. Zasrati stvar, naravno...
Autor: Jaguar - Rujan 30, 2011, 09:29:34 poslijepodne
Koliko se novih zdravih tvrtki moglo napraviti i koliko sigurnih radnih mjesta osigurati.
Možda ti neke stvari budu jasnije.
Zašto je Uljanik dobar i nije saniran iz proračuna a svi drugi nisu dobri i sanirani su iz godine u godinu? Kaj, da pozovem titanika da ti nacrta?
Autor: Sledgehammer - Listopad 01, 2011, 12:04:32 prijepodne
Sa druge strane, moglo je sve biti i drugačije da država nije imala socijalnu politiku pomaganja nesposobnih vlasnika.
Autor: Bilaj - Listopad 03, 2011, 12:03:22 poslijepodne
http://www.vecernji.hr/biznis/urusava-se-perspektivna-mlijecna-industrija-hrvatskoj-clanak-332328 (http://www.vecernji.hr/biznis/urusava-se-perspektivna-mlijecna-industrija-hrvatskoj-clanak-332328)
Čuo sam da je u pregovorima dogovoreno da se smanji proizvodnja šećera. To bi značilo da se smanjuje proizvodnja a posljedično ukida jedna šečerana. Kanditori isto tak omoraju strahovati jer se ukida zaštitna carina na kanditorske proizvode a uvodi prema istočnim tržištima gdje je najveći izvoz.
Tako da ću i oni biti pogođeni negativno ulaskom u EU.
Autor: Sledgehammer - Listopad 06, 2011, 05:54:01 poslijepodne
========================================================
Jesmo li sposobni oduprijeti se eurofanatičnim lažima?
Autor - europskaunija.yolasite.com
neueu1Svi žele u Uniju i nitko iz nje neće van, jer je ondje divno. Zbilja? Svi unijski birokrati, domaći unionisti, njima odani mediji i ostale kolaboracionisti federalne Europske unije uglas pjevaju istu pjesmu: „Morate u EU inače ćete ostati izolirani! Vidite da svi hrle u Uniju, a nijedna zemlja-članica ne želi je napustiti!“ Ima li u tome istine?
Plaćenici briselske Unije tu nedemokratsku saveznu državu predstavljaju kao utopijsku zemlju meda i mlijeka koja će nam, dapače, dati 3 eura na naš jedan uloženi! Platit će nam, dat će nam iz vlastitih usta i na svoju štetu, kako bismo mi bolje živjeli! I u toj su zajednici svi strašno sretni, oni koji su izvan nje sa zavišću gledaju unutra, a nitko iz nje neće van. Ma nije li to fantastično? Jest, samo to je, na žalost, laž. To je gnusna, velika, debela laž. Ne vjerujete? Probudite se.
Klopka bespoštedne indoktrinacijske kampanje
Nevjerojatno je kakvo dno doseže indoktrinacijska kampanja usmjerena protiv hrvatskih građana, koju iz državnog budžeta plaćaju upravo ti građani, a kojom se te iste građane – podcjenjujući njihov zdrav razum – želi uvjeriti da će im, glasaju li za Uniju, odmah poslije referenduma pečeni pilići ulijetati u usta.
I ne mislimo tu samo na one suludo djetinjaste tv-spotove, pamflete i ostalo prounijsko kolaboracionističko smeće koje smo iz proračuna platili 15 milijuna kuna. Ima tu još gorih metoda. Jedna je od najgorih ona koju provode plaćenički eurofanatični mediji, među kojima posebno mjesto zauzima sramotna tiskotina zvana „Jutarnji list“. Pod krinkom „istraživanja“, „članaka“, „analiza“, „prikaza“ i slično, ta propagandna unijska ekspozitura već dulje vrijeme objavljuje besramne prounijske pamflete u kojima ni najmanje ne preza od mrčenja papira ordinarnim lažima. To više i nisu novine, već plaćeni oglasnik koji objavljuje šarene laži savezne vlade u Bruxellesu.
U izdanju od nedjelje, 25. rujna, obradovali su svoje unijske šefove tekstom o Europskoj uniji u kojem malo što odgovara istini, premda su ga objavili pod egidom „prava istina o EU“. Nakon što su u Hrvatskoj već svi progledali i pomirili se da će, uđemo li kojom nesrećom u EU, sve poskupjeti, da nema nulte stope PDV-a, da će se „povlaštene mirovine“ smanjivati itd., nakon svega toga ovako trabunjaju ovi u Jutarnjem: „Neće nam poskupjeti kruh i mlijeko, branitelji invalidi neće izgubiti povlastice i stranci nam neće pokupovati zemlju, ali ćemo zato moći ići raditi u druge zemlje Unije, imati besplatno zdravstveno osiguranje u cijeloj EU i niže račune za mobitel.“ I mala djeca znaju da su ovo gluposti.
Ali unijska propagandna kampanja preko pamfletića poput „Jutarnjeg lista“ vodi se vrlo mudro. I treba paziti da nas ne zavede. Jer, neće oni napisati punu laž, nego će samo od istine odvojiti onaj „neugodni dio“. A onda će Unija, maskiravši svoj propagandni letak u članak u nekom od vojih medija plasirati takvo što kao „pravu istinu“.
„Prava istina“ ili gola laž?
Pogledajmo, recimo, kako Unija preko svog pamfletnog medija reklamira PDV na sve. Veli Jutarnji: „U Europskoj Uniji ne postoji nulta stopa PDV-a, najniža je pet posto. Ali PDV od pet posto znači i prihod u državni proračun kojim se zatim mogu financirati mjere koje ublažavaju eventualno poskupljenje.“
Kakva intelektualna gimnastika! Naravno da u Uniji ne postoji nulta stopa PDV-a jer je PDV (uz dio BDP-a, poljoprivrednih pristojbi i carina prema trećim zemljama), jedan od glavnih izvora punjenja ogromnog proračuna Unije. Pa jasno da se toga ne žele odreći!
A objašnjenje da je to prihod proračuna kojim se mogu (ali i ne moraju!) financirati mjere za ublažavanje poskupljenja je zapravo točno, ali sumanuto: čemu povećavati PDV kako bismo punili proračun iz kojeg bismo financirali ublažavanje poskupljenja? Pa nemojmo uvesti taj nepotrebni PDV na kruh i mlijeko, onda artikli neće ni poskupjeti i neće biti potrebe za mjerama ublažavanja poskupljenja! Jasno kao dan, ali u tom slučaju ništa ne bi poskupjelo, pa Unija ne bi dobila dio koji se za nju mora izdvojiti iz PDV-a! Eto u čemu je stvar!
Na primjedbe o smanjenju suvereniteta, odnosno prenošenju dijela suvereniteta, Unija preko svojih medijskih plaćenika odgovara ovom čarobnom floskulom: „Hrvatska ne ulazi u Europsku Uniju da bi se u europskim institucijama zaposlili hrvatski predstavnici, već obrnuto: oni će tamo sjediti zato što će Hrvatska postati članica Europske Unije, da bi mogli zastupati njene interese, tj. zato da od tog članstva hrvatski građani imaju što više koristi.“
Moš' mislit koje koristi! Pa ako osim domaće administracije moraš financirati još i onu saveznu, unijsku, kako možeš imati od toga koristi!? Što više guzica u foteljama financiraš – to više gubiš! I neće oni tamo zastupati nikakve hrvatske interese. To je čista laž. Hrvatski članovi Europskog parlamenta zastupali bi isključivo interese nadnacionalnih europskih partija kojima pripadaju, a komesarima Europske komisije izričito je zabranjeno da zastupaju bilo čije interese osim komisijskih. Tko bi u Uniji zastupao nas? Nitko. Eurokrati ionako ni ne spominju svoju zemlju, nego ju nazivaju „zemljom koju najbolje poznajem“. Pročitajte o svemu tome više na našoj podstranici EU danas.
Trubi dalje Unijska truba: „U EU ulazimo kao suverena zemlja i samo manji dio svog suvereniteta prenosimo na zajedničke europske institucije, gdje će sjediti naši predstavnici s pravom glasa, pa i veta. S druge strane, činjenica da se neke odluke više neće moći donositi mimo hrvatskog glasa u neku ruku znači i proširenje hrvatskog suvereniteta. Osim toga svaka država iz Europske Unije može i izaći. A kao što znamo, to dosad nijedna nije tražila.“
Ovo je, pak, skoro u potpunosti pogrešna informacija. Ili točnije, ovo je govno u celofanu. Kakvo crno proširenje suvereniteta?! O čemu oni to? Pa u Uniji bismo bili zastupljeni s 1,6% zastupnika! Ne bismo ondje širili nikakav suverenitet – u Uniji bismo bili manji od statističke pogreške! Ali je zato točno da svaka država može iz Unije i izaći. Samo kako? Vežite pojaseve: izaći iz Unije nije nimalo lako.
Kako izaći iz Unije? Pazite! Procedura nije nimalo jednostavna!
Za izlazak iz EU potrebne su i neke ustavne pretpostavke na strani same zemlje članice koja bi napuštala tu zajednicu "ujedinjenih u različitostima". U našem slučaju, ta se ustavna pretpostavka nalazi u članku 142. stavku 6. Ustava Republike Hrvatske. Ondje, naime, stoji da se odredbe toga članka o udruživanju odnose i na uvjete i na postupak razdruživanja. To praktično znači da bi se, što se tiče našeg Ustava, moralo provesti sve ono što se zahtijeva i za udruživanje (odnosno priključenje). Dakle, morao bi se pokrenuti postupak razdruživanja, što bi mogla zahtijevati jedna trećina zastupnika u Saboru, Predsjednik Republike ili Vlada RH. Potom bi o razdruživanju odlučivao Sabor i to dvotrećinskom većinom svih zastupnika, onda bi se (u roku od 30 dana od dana te odluke Sabora) raspisao referendum na kojem bi se za razdruživanje (kao uostalom i za priključivanje Uniji) tražila većina glasova birača koji su pristupili referendumu. A onda bi tek počela priča o razdruživanju s Europskom unijom.
Ta priča počinje tako da zemlja koja želi otići iz Unije obavijesti Europsko vijeće o odluci zemlje članice o razdruživanju, nakon čega započinju (vrlo mučni, dugotrajni i naporni) pregovori između zemlje članice koja želi odlepršati iz unijskog jata i same Unije. Proces odlaska iz Unije očito prilično nalikuje procesu ulaska u nju, bar je tako propisano. Dakle, vrlo je naporan. Zapazite da nije propisano koliko ti pregovori mogu trajati. Zapravo je malošto uopće precizno propisano u pogledu izlaska iz Unije...
Po dovršetku „pregovora“, Unija bi sa zemljom članicom sklopila poseban ugovor (samo nebo zna kako bi taj točno izgledao), a koji bi obuhvaćao i okvir budućih odnosa odlazeće zemlje i Unije. Pregovori se obavljaju u skladu s člankom 218. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju EU (jedan od ugovora koji se Lisabonskim ugovorom mijenja i dopunjuje), a koji propisuje ulogu Europske komisije i visokog predstavnika za vanjske odnose u tom procesu na način da oni daju preporuke Vijeću koje svoju konačnu odluku donosi kvalificiranom većinom (prije čega se treba pribaviti i privola Europskog parlamenta). Način postizavanja kvalificirane većine propisuje se člankom 238. stavkom 3. pod b) Ugovora o funkcioniranju EU. Točna narav pristanka Parlamenta također nije potanje propisana, no Europski parlament ionako nema značajniju ulogu među polugama europske "demokracije", pa to i nije pretjerano važno.
Nakon što se sve to provede, ugovori prestaju biti obvezujući za zemlju koja izlazi, odnosno nakon dovršetka navedene procedure dotična zemlja više nije vezana ugovorima s Unijom. To se događa danom stupanja na snagu tog posebnog ugovora o povlačenju. Ali, Lisabon predviđa i mogućnost da do njega ne dođe! Jer naravno, moguće su i opstrukcije, recimo u vidu nemogućnosti postizavanja kvalificirane većine u Vijeću, nedobivanja privole Parlamenta i slično.
U takvim okolnostima, zemlja koja se povlači iz EU mogla bi se smatrati nečlanicom Unije (ili pravno nevezanom unijskim ugovorima) tek po proteku roka od dvije godine od dana kad je obavijestila Vijeće o svojoj odluci da želi napustiti Uniju. Iako je i taj period prilično dug, on se može čak i produžiti, ako to odluči Europsko vijeće uz suglasnost zemlje članice. Zbilja je teško dokučiti zašto bi uopće zemlja koja se želi razdružiti od Unije, nakon što podnese zahtjev, to željela učiniti što kasnije, ali, eto, Lisabon predviđa čak i takvu mogućnost. Ovakve bizarne odredbe jamačno služe proširenju manevarskog prostora same Unije u slučaju da se neka jogunasta članica poželi razdružiti, no prave dosege ovih odredaba tek treba vidjeti. Sama zemlja članica koja napušta Uniju, dakako, ne sudjeluje u radu Vijeća kad ono donosi navedenu odluku o razdruživanju.
I za kraj da ponovimo: kako bi točno u praksi izgledao proces razdruživanja neke zemlje članice od Europske unije ne može znati nitko - dok se to ne dogodi. U svakom slučaju, čini se da ovakve odredbe, uz malo lobiranja u zemljama članicama i unijskim institucijama, Uniji jamačno mogu poslužiti da proces razdruživanja zemlji članici koja poželi iz nje izaći dobro zapapri. A da ni ne pričamo o tome što bi bilo poslije i kako bi se prema toj zemlji Unija odnosila.
Eto, tako bi glasio cjelovit odgovor na pitanje o izlasku iz EU. Nije, međutim, točno ni ispravno reći da niti jedna zemlja nije tražila da izađe iz EU. Točno bi bilo reći da vlada nijedne države nije tražila da izađe iz EU. Otkud oni znaju da građani ne bi? Nitko građane to ni ne pita! Nek' raspišu referendum o odcjepljenju od Unije u Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer. Pa da vidiš što bi se dogodilo...
Na navedenim primjerima ukratko smo pokazali kako Unija u celofan zamota svoje govno kad ga Europljanima želi ponuditi kao najljepšu bombonijeru. Ne vjerujte ni njoj ni njezinim plaćeničkim medijima ni riječi.
Doktor Göbbels ponovo jaše
Doktor Göbbels okreće se u grobu, jer ne može shvatiti kako se on nije ovakve propagande dosjetio! A nije to slučaj samo u Hrvatskoj. Svugdje gdje Unija pruži svoje plave čaporke i obasja nebo svojim žutim zvijezdama je isto tako.
Primjerice, kad je trebalo progurati sramotni Lisabonski sporazum u Irskoj umiješala se Europska komisija i izvršila nezakonit utjecaj na Irski referendum, među ostalim i na način da je platila da se njen pamflet od 16 strana - vodič kroz Lisabonski ugovor - ubaci u nacionalne novine. Taj pamflet tiskali su u čak 1,1 milijun primjeraka, a trošak od 139.000 funta su, razumije se, podmirili porezni obveznici. Pamfletić je sadržavao tipičnu unijsku propagandu. Slušajte ih samo:
„Danas članice EU uživaju bogatstvo prednosti: slobodno tržište s valutom koja omogućava jednostavnije i efikasnije trgovanje, stvaranje milijuna radnih mjesta, poboljšanje prava radnika, slobodno kretanje ljudi i čišći okoliš“.
Unija se, dakako, pravdala da je pamflet bio namijenjen isključivo „informiranju“" irskog stanovništva. No EU je zapravo indoktrinaciju dovela do savršenstva, kao i financiranje te indoktrinacije od strane samih građana! Na takvo nezakonito trošenje novca europskih poreznih obveznika upozoravali su i mnogi irski političari, no sve je bilo uzalud.
„Bogatstvo prednosti“! „Milijuni radnih mjesta“! „Poboljšanje prava radnika“! „Slobodno kretanje ljudi“! Otkud su ovo prepisali? Iz Orwellovih romana? Je li vam poznata ovakva unijska propaganda i način na koji se to radi? Zlotvori s bijelim ovratnicima iz europske federacije uvijek djeluju na isti način...
Mali Srbi veselo pjevaju „Odu radosti“ i himne članica Unije!
Ipak, domišlja se Unija svačemu. Pogledajte samo što su smislili u Srbiji (kojoj se Unija „približava“, jer sve Balkance žele vidjeti u svojem jatu). Pod pokroviteljstvom Europske komisije odlučili su za svoje ciljeve iskoristiti djecu, pa u ogromnom programu „Srbija u ritmu Evrope“ u 30 gradova Srbije djeca zborno nastupaju na gradskim trgovima veselo pjevajući unijsku himnu, „Odu radosti“, srpsku „Bože pravde“ i himnu jedne od unijskih članica. Karavan europskih zastava proći će sve gradove-sudionike, a u gradu u kojem se manifestacija održava zadržat će se po 24 sata.
Tko bi odolio dječici koja veselo pjevaju i plešu? Ali, što pjevaju? I kome takvo što koristi? Ni od čega Unija ne zazire kako bi ostvarila svoje ciljeve, čak ni od upotrebe djece za promociju svojih interesa. Ne želi pritom Unija zbližavati narode, unapređivati njihove međusobne odnose i poticati ih na međusobnu suradnju šireći ljubav i mir. Ona hoće njihove pare! I pritom još besramno laže da će više od nje dobiti nego što će joj dati.
Ali opet ništa novo. I u Hrvatskoj su kružili okolo svojim „EU-busom“, indoktrinirali najmlađe i – preko njih – one koji su im bitni jer za njih moraju glasati: njihove roditelje. Pogledajte slike s tih besramnih indoktrinacijsko-agitatorskih manifestacija u Hrvatskoj na našoj podstranici EU-propaganda.
„Svi žele u Uniju i nitko neće van iz nje“
Još jedna kapitalna laž unijskih aparatčika i njihovih kolaboracionista jest da zapravo svi koji nisu u Uniji žele u nju i da iz nje nitko nikad nije poželio izaći. Ozbiljno?
Lako je unionistima blebetati takve gluposti, ali tko zapravo neće iz Unije? Unijskih bogatih sinekura (stvorenih na grbači Europljana) ne žele se odreći marionetske vrhuške pojedinih „zemalja-članica“ Europske unije, a ne građani tih zemalja.
Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvu bi pjesmu ti unijski štakori pjevali kad bi se, recimo, uvelo pravilo da se u svakoj zemlji-članici jednom godišnje raspisuje referendum s pitanjem: „Hoćete li da vaša zemlja i dalje bude članicom Unije?“ Čudo jedno zašto se nitko ne sjeti takve referendume raspisivati! Kad bi se to okolo po Europi stalo događati, možda bi se Uniji „osulo članstvo“? Da vidimo malo:
Island nije u Uniji, želi li se ondje naći? Ne. Usprkos činjenici da je islandska vlada službeno zatražila prijam u Europsku uniju, prema lipanjskim podacima 57,3% građana Islanda glasalo bi „protiv“ na referendumu o pristupanju Uniji. A 51% građana Islanda željelo bi da njihova vlada povuče aplikaciju za članstvo u EU (Izvor: http://www.heimssyn.is/ (http://www.heimssyn.is/)). Na Islandu, na kojem u posljednje dvije godine ama baš sva istraživanja pokazuju da su Islanđani protiv Unije, „unijska stvar“ nastavlja svoj strmoglavi pad. Prema najnovijem istraživanju provedenom u kolovozu, 64,5% Islanđana protivi se pristupanju Uniji, dok ga 35,5% podržava (Izvor: mbl.is/). Svi žele u Uniju, ha?
Ni Norveška nije u Uniji. I neće tako skoro, jer prema posljednjem istraživanju Sentia u srpnju ove godine, čak bi 64% norveških glasača glasalo protiv pridruživanja Uniji. Riječ je o laganom padu protivljenja Uniji, koje je svoj maksimum doseglo u lipnju – 66,4% (Izvor:nationen.no). Svi žele u Uniju, ha?
Prema ispitivanju javnog mnijenja u lipnju u Velikoj Britaniji (angus-reid.com) polovica građana htjela bi izaći iz Unije, a samo 1/3 glasača (točnije 32%) vjeruje kako je članstvo u EU pozitivno za Ujedinjeno Kraljevstvo. 81% građana Ujedinjenog Kraljevstva na referendumu bi odbacilo uvođenje eura u njihovu državu. Nitko u Uniji ne želi iz nje izaći, ha?
Ni u Italiji unijska stvar ne stoji dobro: čak dva od tri Talijana žele napustiti Uniju! Treba imati na umu da se članstvo Italije u Uniji među Talijanima oduvijek gotovo pa podrazumijevalo, bilo je to nešto najprirodnije na svijetu. A onda su im se, sigurno i pod utjecajem ekonomske krize, otvorile oči. Posljednje Swg-ovo istraživanje za (Affariitaliani.it) pokazuje da bi 63% Talijana željelo da njihova zemlja odmah napusti Uniju. Uz ekonomsku krizu, ovakvi rezultati u Italiji jamačno su i posljedica društvenih problema stvorenih najezdom sjevernoafričkih izbjeglica. Pritom, 41% Talijana za sve to okrivljuje Uniju, a 29% talijansku vladu. Nitko u Uniji ne želi iz nje izaći, ha?
Kad Unija ne bi provodila žestoku propagandu u svoju korist, kada bi građani Europe doista živjeli u demokraciji, a ne u kazališnoj predstavi o demokraciji i kad bi o „ostanku“ u njoj ili „odlasku“ iz nje doista odlučivali građani, a ne njihove marionetske vlade, pitanje je kako bi Unija u ovom trenutku izgledala! U njoj bi, primjerice, bila Crna Gora (jer ondje čak 58% naivnih građana misli da bi im u Uniji bilo bolje), ali ne i Ujedinjeno Kraljevstvo ili Italija!
Lako je manipulirati ljudima, masama, pa čak i čitavim državama, kada imaš novac, vlast i medije kojima raspolaže moćna unijska federacija. Da nisu sve njihove laži tako dozlaboga prozirne, Europska bi unija trajala vječno. Ali neće. Ničija nije do zore gorjela! Velike višenacionalne federacije utemeljene na lažima, pljački svojih podanika i diktaturi (pa makar i „mekoj“) uvijek, prije ili kasnije, propadnu. Samo nam ostaje nadati se da to ovaj put neće biti krvavo.
Autor: Sledgehammer - Listopad 08, 2011, 02:46:28 poslijepodne
======================================================================
Novi šok iz EU: Tajno izglasana ekonomska diktatura!
O ovome niste mogli čitati u mainstream medijima i o ovome se ne priča - u srijedu 18.09. Europska unija je izglasala novi paket ekonomskih mjera poznatijih pod pitomim nazivom - Six Pack. Ono što se krije iza ovog zakona je zapravo puno dublji problem koji po prvi puta na legalan način ostvaruje ono o čemu se već dugo priča u kritičkim krugovima - početak centralizirane ekonomske diktature!
Europska komisija je tako dobila pravo da odlučuje o proračunima zemalja članica kao i o svim složenijim pitanjima vezanima za ekonomije pojedine države, poput politike zapošljavanja kadra, otpuštanja radnika, radnog vremena, praznika itd. i to s mogućnošću ukidanja svih radničkih povlastica ukoliko to zahtjeva trenutno stanje u državi članici. Preneseno značenje ove rečenice se najlakše može uočiti u jučerašnjoj izjavi predsjednika uprave PBZ-a, Bože Prke, koji je izjavio da treba povećati PDV, odlazak u mirovinu produžiti do 70. godine, ostvariti porez na nekretnine a s druge strane tvrtkama osigurati manje poreze jer tvrtke čine gospodarstvo. Ovakve izjave su samo plod današnjice u kojoj je tvrtka glavni akter državne politike u uskoj sprezi s bankama i krupnim kapitalom dok je čovjek samo alat tih organizacija ka stjecanju dobiti i samoodržanju.
Ovim aktom je europska komisija kao formacija koja nije izravno odgovorna građanima po tko zna koji puta iznad EU parlamenta čiji je utjecaj gotovo minoran. Predsjednik komisije Barosso ovakve poteze naziva revolucijom što nas nevjerojatno podsjeća na revoluciju Baracka Obame koji je u Vladu uveo glavne krivce za globalnu krizu s opaskom da će najbolje problem riješiti oni koji su ga i stvorili. Sada krupni kapital i neoliberalizam u sprezi s moćnim bankarima počinju diktaturu Europom na dosad neviđen način, poput Goldman Sachsa u SAD-u. Monetarna kontrola i komisijska diktatura su začahureni pod nazivom Six Pack i Reforma deficita zemalja članica, kao i pod čvrstom medijskom blokadom.
Ovo nije želja za centralizacijom Europe nego otvorena borba protiv prava ljudi, socijalne i zdravstvene zaštite. Američke bankarske institucije su očigledno stvorile krizu upravo zbog želje za još većim potlačivanjem radnika i ljudskih prava, a domino efekt u Europi doveo je do samo dva moguća buduća scenarija - Federacije (regionalizacija Europe s geografsko nepovezanim regijama i cijepanje nacionalnog bića pojedinih država) ili raspada. Kako su sve države u ekonomskoj katastrofi (prije krize je samo Grčka jecala u dugovima) ovaj prvi scenarij je jedini izlaz za nastavak kapitalističkog ustroja moderne Europe. Analitičari tvrde da je ovakav zakon uveo veću ekonomsku kontrolu i centralizaciju nego što je ima Kina prema odvojenim državnim jedinicama poput Hong Konga ili Makaa.
Transparentnost Europske unije se ovime izgubila poput igle u plastu sjena, stranačka pripadnost više ne postoji i sve je zapravo zamaskirano pod veom kapitala. Neoliberalizam sve više postaje korporativna diktatura čiji je glavni ulov čisti kapital. Počinje ekonomska diktatura koju više ni najhrabriji ne mogu zanijekati...
RATKO MARTINOVIĆ // POLITIKA.HR
Autor: Stjepan - Listopad 09, 2011, 02:52:12 poslijepodne
Prenesen je samo dio teksta...
Mladi s Filozofskog protiv Europske unije
Lijevo orijentirani filozofi, vodonoše studentske plenumske supkulture, imaju iste stavove o Europskoj uniji kao i desni dio zbora protiv EU. Tportalov kolumnist, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pokušava proniknuti u razloge tog neobičnog stanja stvari
Negativan stav ‘plenumaša’ o pridruživanju Europskoj uniji pomnijim pratiteljima plenumske supkulture s Filozofskog fakulteta nije nepoznanica. Udruga studenata s mojeg fakulteta ‘Slobodni filozofski’ stavove protiv Europske unije već duže vrijeme prenosi iz Zareza ili originalno tiska u svojem biltenu - Skripta. Primjerice, u novome broju objavljen je članak aktivista mreže anarhosindikalista, MASA-e, Juraja Kataleneca koji piše (http://www.slobodnifilozofski.com/2011/07/juraj-katalenac-europska-unija.html):
(Ako) Hrvatska uđe u EU, to bi nanijelo nepovratnu štetu hrvatskim radnicima koji bi izgubili mnogo prava koja su im osigurana našim zakonom... Europska unija je poznata po svojoj neoliberalnoj propagandi u socijaldemokratskom ruhu... Zbog toga ne treba nasjedati na propagandu EU, koja svoju kriminalnu anti-radničku politiku skriva iza lijepih fraza. Potrebno je ponuditi aktivan otpor...
U Europsku uniju ne treba ući niti zbog loše reguliranih nacionalnih prava, piše u istom biltenu (i u Zarezu) Nikola Vukobratović, pripadnik ‘Crvene akcije’, navodno zbog toga što se u ratu u SFRJ pokazalo da je ‘međunarodna zajednica’ imperijalna tvorevina. U maniri Sime Bulajića (ako ga se još sjećate), pa i brojnih domaćih desničara, autor dodaje:
Takvom shvaćanju uloge 'stranog faktora' u postjugoslavenskom prostoru pomogla je i ovisnost ljudskopravaškog NGO-sektora o pravnoj zaštiti, a još više o financijskom izdržavanju i pomoći koje su mu u sukobu s 'nacionalističkim' režimima pružale razne strane vlade ili zaklade na ovaj ili onaj način povezane s vladama.
Prevedimo: dokaz da je međunarodna zajednica bila imperijalna potvrđuje se i time što je financirala nevladine udruge i strane zaklade u Hrvatskoj i drugdje. (Misli se na ‘židovski kapital’. ‘Hvala’, na ‘balkanskom’ kaže se: ‘Ma idi bre...’). Autor nastavlja s pohvalama hrvatskoj politici prema nacionalnim manjinama, i s oštrom kritikom europske politike nacionalnih manjina: ‘Očito je da postoje velike razlike u zakonskom odnosu prema nacionalnim manjinama između Hrvatske i velikih zemalja EU. Različiti standardi za velike i male, stare i nove članice EU rijetko će koga iznenaditi, ali ipak valja primijetiti kako su dvostruki standardi ovdje čak i formalno postavljeni za različite članice’, te dodaje kako bismo ulaskom u EU bili izloženi rasizmu kojeg kod nas, po autoru, očito nema.
U zaključku Vukobratović se retorički pita: ‘Je li u toj situaciji točno da europski identitet doista prelazi uske ‘nacionalističke' granice i, naposljetku, znači li on ‘zajedništvo u raznolikosti' kada je najznačajnija i najpotlačenija europska manjina zapravo zbog vlastitog ‘izvaneuropskog porijekla' (imigranti) isključena iz tog identiteta? Teško.’ (Preporučujem, poznavanja socijalne okoline radi, pročitati i autorove druge tekstove.)
Autor: Sledgehammer - Listopad 09, 2011, 03:05:59 poslijepodne
Autor: Sledgehammer - Listopad 13, 2011, 07:31:19 poslijepodne
=====================================
Bivši britanski ministar financija: Spašavanje eura najveća prevara svih vremena!
Bivši britanski ministar financija (1990-1993.) Norman Lamont, koji je svojevremeno zajedno sa premijerom Majorom dogovorio da Britanija ostane izvan eurozone, jučer je u londonskom Daily Mailu objavio autorski članak u kom se zalaže za bankrot prezaduženih zemalja, kao bezbolnije rješenje, dok plan za spasavanje eura koji bi uključivao izravne pozajmice Europske središnje banke naziva naziva "divovskom piramidalnom shemom", piše SEEbiz.
Lamont najprije podsjeća na nastanak eurozone, kojem je prema njegovom mišljenju svojom odlučnošću ranih 90-tih godina kumovao bivši njemački kancelar Kohl, dok on sam, kako tvrdi, nikada nije vjerovao u uspjeh europske monetarne unije, jer smatra da bi za to bio neophodan federalni sustav oporezivanja i izdataka - odnosno isti fiskalni režim za sve zemlje.
Sada su se lideri zemalja koje ovaj projekt podržavaju našli u škripcu, jer znaju da im parlamenti njihovih zemalja nikada neće odobriti ogromne iznose potrebne za njegovo spašavanjei. Stoga su ministri financija eurozone skovali alternativni plan - da parlamente zaobiđu tako što će najveći dio potrebne sume osigurati ECB - i to je ono što Lamont smatra istinski zastrašujućim.
Tko će spasavati ECB ako zapadne u nevolje i postane nesolventna? Odgovor glasi: iste one prezadužene članice koje bi ona svojim zajmovima trebala spašavati i koje su se obavezale da spasavaju jedne druge, a sve to podsjeća, kako je jedan od predstavnika argentinske središnje banke već izjavio, a Lamont citira, na divovsku piramidalnu shemu - špekulativni aranžman u kojem se izdašne kamate financiraju novim ulozima, sve dok se čitava konstrukcija potpuno ne uruši.
Umjesto toga, mnogo bezbolnije, realnije i demokratskije (tj. u većem skladu s voljom europskih naroda i parlamenta) bi, smatra Lamont, bilo da se prezaduženim zemljama omogući proglašenje bankrota te da se euro postupno i organizirano demontira.
=====================================
Ma tko bi to rekao!
Autor: Sledgehammer - Listopad 13, 2011, 07:38:51 poslijepodne
=======================================================
Spektakularna rastrošnost Europske unije: Tko to može platiti? Autor europskaunija.yolasite.com Četvrtak, 13 Listopad 2011 13:54
„Za jedan euro dobijete tri, samo glasajte za Europsku uniju!“... „Iz unijskih fondova smiješe nam se milijarde!“ — kriči zlonamjerna i od Unije potplaćena udružena hrvatska oligarhija.
Je li Europska unija zbilja nekakva dobrotvorna organizacija koja će nam pomoći da u treptaju oka preporodimo svoje gospodarstvo, svi veselo radimo u svojim tkaonama i na prešama i popodne sveudilj peglamo svoje zlatne American-kartice? Ako vas i ne zanima ništa o Europskoj uniji, možda biste ipak mogli pročitati neke brojke koje Uniju predstavljaju u pravom svjetlu. Možda bi vas one mogle zainteresirati. Istina je malčice drukčija od onoga što vam serviraju na dnevnoj bazi. Dopustite da vam objasnimo...
„Očekujem da i one stranke koje izgube na izborima, a zalagale su se za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, i nakon izbora podupru snažnu proeuropsku kampanju!“ — reče nedavno svojim hipnotizirajućim monotonim glasom Predsjednik Republike i ostade živ samo tako.
Naravno, kao i svi njegovi pajdaši iz udružene hrvatske političko-gospodarsko-crkvene oligarhije, i opet je propustio reći vam koliko će vas koštati unijska priča. Bitno je da vas sluge unijske federacije nagovore da glasate za njihovu ideju. Dalje će oni lako.
Živimo u jednostranačkoj državi
Probudite se. Nema više ni „ljevice“ ni „desnice“: živimo u jednostranačkoj državi. Nema tog komunizma ni staljinizma koji bi imao uniformnije poglede na budućnost koju moramo izabrati. I pritom biti veseli. Upravo je nevjerojatno koliko čak i izabrani dužnosnici, poput već spomenutog notornog hipnotizirajućeg Predsjednika, a koji bi trebali zastupati sve građane, umjesto da to čine zastupaju isključivo jednu ideju: onu unijsku. Pa makar se nebo srušilo.
Koju god opciju (prividno) zastupali, njihova je misao uvijek ista. „Unija ili smrt!“, papagajski ponavlja udružena oligarhija. Još samo da ih izaberemo na izborima (koga god, nije važno) i poslije toga glasamo za pristupanje Uniji koje oni postavljaju kao svoj (ne i narodni) „sveti povijesni cilj“.
Ali, ma za koju od impresivnijih stranaka glasali, izabrali smo unioniste! Jer svi su oni upravo to: svi pjevaju tu istu nevjerojatno dosadnu pjesmu. I još su potrošili 15 milijuna naših proračunskih kuna kako bi nas putem bezobrazno infantilne prounijske indoktrinacijske kampanje uvjerili da moramo misliti kao oni.
A „oni“ svi misle posve isto: od Jadranke Kosor preko Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić do Angele Merkel i pape Ratzingera! I tu nikom nije ništa sumnjivo? Vrijeme je da se probudimo. Ma koliko netko bio opijen unijskim idejama, brojke su upravo idealan način za to. Vrijeme je za buđenje.
Pa idemo onda malo s brojkama. Ako vas i ne zanima ništa o Europskoj uniji, prije no što izađete na izbore i referendum, možda bi bilo dobro da ipak bacite oko na podatke koji slijede. I da, vežite pojaseve i spremite se za prinudno slijetanje...
Ateriranje u surovu stvarnost
Ukupni godišnji trošak EU iznosi upravo nevjerojatnih 1.147.885.101.616 €. Znate li, zapravo, uopće pročitati tu brojku? Pa tko to može platiti? Toliko moraju izdvojiti „članice“ Unije, ili bolje reći, toliko moraju izdvojiti građani EU! Pa lijepo...
Ali, kamo ide sav taj silni novac? Vidite, 281.977.916.466 € otpada na troškove provedbe zakona, 93.992.638.822 € su PDV i ostale europske porezne prijevare, 46.996.319.411 € za više cijene hrane po Zajedničkoj poljoprivrenoj politici, 35.247.239.558 € plaća se za EU-službenike u zemljama članicama, 7.049.447.911 € su troškovi administracije, a 118.665.706.513€ su ostali troškovi. I to je to. (izvor: Taxpayers Alliance)
Europska unija u brojkama
Ajmo se malo zabaviti i nasmijati (ali pritom ne smijemo zaboraviti da netko i to mora platiti). Evo nekoliko nadasve zanimljivih izdataka:
5,25 milijuna € porezni obveznici Unije platili su flotu luksuznih automobila članova Parlamenta u Strasbourgu.
5,5 milijuna € košta izgradnja “Beach Cityja” kraj Budimpešte.
18.798 € Europski fond za agrikulturu dodijelio je austrijskoj pokrajini Tirol za projekt povećanja emocionalne povezanosti s pejzažem.
50.521 € građane Unije koštao je hip-hop laboratorij u Lyonu.
1.057.417 € stajao je njemački golf-park i wellnes.
Sviđaju vam se gornje brojke? Biste li voljeli sudjelovati u navedenim plaćanjima? Ma nije beg cicija, idemo dalje! Čelnici Europske unije potrošili su oko 8.000 eura za nabavu „lasera“. Kakvih lasera, pobogu? Udruga koja se bavi proučavanjem trošenja proračunskog novca (Taxpayers Alliance) u nedostatku pojedinosti i svrhe lasera duhovito zaključuje: „Ne znamo čemu služe. Možda za osvjetljivanje diskokugle u uredima službenika, a možda nam vlade prave tajno superoružje.“
Ako ste ljubitelj životinja, vjerojatno će vas razveseliti podatak da je Unija više od 160.000 eura potrošila na projekt psećeg fitnes-centra u Mađarskoj. Apsurdna je činjenica da centar nikad nije otvoren. Ali, je li to netko platio? Želite li da i vaš Fifi uživa u psećem-fitnessu svakako glasajte za Europsku uniju!
No Unija se, treba znati, ne ograničava na trošenje novaca unutar svojih granica. Jer, 24 tisuće eura uloženo je u Srbiju. Projekt: snimanje nijemog slapstick filma koji treba promovirati neverbalnu komunikaciju. Kakvi su odjeci na ovaj uradak u Srbiji, nije poznato. Ali je zato jasno da je i to netko platio. Tko? Angela i Barroso iz svog džepa ili građani Unije, što mislite?
A da se u Uniji, kad se ugase kamere i kad se više ne mora imati ozbiljno lice, troši luđački, vidljivo je i iz podatka da je više od 300.000 eura potrošeno na koktel partyje (!), od toga čak 75.000 eura u samo jednoj amsterdamskoj noći, a da je Barrosov ured u samo devet mjeseci uspio potrošiti čak 249.000 € na korištenje privatnih zrakoplova. U navedenom razdoblju ovaj istaknuti političar često je posjećivao UN-ove konferencije o klimatskim promjenama. Očito, nije mogao letjeti redovitim linijama. Zašto i bi, kad mu Europljani mogu priuštiti privatni avion?
Gigantska unijska administracija: plaćaju li je dobre vile?
Ali, pustimo priče i manimo se zabavnih podataka! Gorka je istina ova: saveznu unijsku administraciju netko mora financirati, a tko ako ne zemlje-članice? Ta ogromna administracija raspolaže ogromnim brojem tijela, institucija i agencija, a ondje rade ljudi koje netko treba platiti.
Za raspisivanje natječaja i zapošljavanje službenika u europskim institucijama i agencijama, zadužen je Europski ured za odabir zaposlenika (EPSO). Ugovorni službenici koji su zaposleni na određeno vrijeme imaju plaću od 1847 do 6599 eura. Najniža početna plaća stalno zaposlenog asistenta iznosi 2654 eura, a uz to ima pravo i na 16 posto od plaće kao naknadu za život izvan svoje zemlje, te na još neke dodatke, primjerice, ako ima djecu. Najviša predviđena službenička plaća je 18.370 eura. Administratori počinju s 4349 eura. Solidne plaćice, ne?
Najvažnija podjela europskih službenika je na asistente, za koje se ne traži akademsko obrazovanje, i službenike sa završenim fakultetom – administratore. No, ni tu nema pravedne popune: Najviše europskih službenika dolazi iz Belgije. Tako ih je među asistentima i administratorima u Europskoj komisiji, u kojoj radi oko dvije trećine zaposlenika, gotovo petina. Željeli ste postati europski administrator? Nema problema, još samo morate srediti svoje nadmoćne belgijske konkurente i na konju ste. Za četiri tisuće eura, vrijedi se pomučiti, je li?
Nebesa! Zbilja moramo raditi više kako bismo sve to platili
Što mislite tko plaća svu tu unijsku administraciju? Dobre vile? Pa samo članovi parlamenta imaju - bili nazočni na sjednicama ili ne, dakako - plaćicu od 7339 €! Uz to primaju i neoporezivu naknadu za troškove u iznosu od 3980 €! Plus 284 € dnevnice po danu zasjedanja u parlamentu, što uz 12 dana zasjedanja iznosi dodatnih 3408 € mjesečno! Kad to sve zbrojite radi se o prosječnoj europarlamentarskoj plaćici od 14.727 € mjesečno.
A ima 736 parlamentaraca. Ako bi Hrvatska kojom nesrećom ušla u Europsku uniju, naših 12 parlamentaraca činilo bi 1,6% zastupnika – bili bismo, dakle, na nivou statističke pogreške, ali bismo zato uredno plaćali sve unijske troškove, kao i svi drugi. No, dvanaest sretnika uživalo bi u nešto manje od 15.000 € mjesečno! Nije vrag da im to ne želite priuštiti?
A gdje su tek komesari Europske komisije s 23.000 € mjesečno! I mi bismo trebali više raditi kako bismo to plaćali?! Sjetite se, u posljednje vrijeme apsolutno svi političari, i domaći i strani, i u nas i u Grčkoj i u Njemačkoj bez razlike, pjevaju istu pjesmu: trebamo raditi više. I duže. Najbolje dok ne krepamo. Evo sad znamo i zašto.
Prema podacima službene EU-stranice europa.eu, samo Komisija zapošljava oko 38.000 ljudi. U Europskom parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000 ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika. Jeste li zbrojili koliko biste drkača trebali plaćati? No, ne... nisu to svi! Ima još!
Jer, tu su i drugi djelatnici. Primjerice, Europska komisija ima jednu od najvećih prevodilačkih službi u svijetu, ondje radi oko 1750 lingvista i 600 pomoćnih djelatnika. Interpretacijska služba Komisije broji 600 zaposlenih prevoditelja, tim od 3000 honorarnih prevoditelja i 250 pomoćnih djelatnika. I tako dalje, i tako dalje... A građani Europe moraju financirati čitavu tu birokratsku vojsku. Želimo li im se pridružiti?
Punjenje nevjerojatno dubokog džepa Europske unije: ajmo i mi sudjelovati!
Proračun EU financira se sredstvima Unije (own resources) koja nisu podložna međuvladinim pregovorima. Postoje četiri vrste vlastitih prihoda kojima se financira proračun: poljoprivredne pristojbe, carine, udio u PDV-u i uplate zemalja članica. Prva dva oblika prihoda, tj. poljoprivredne pristojbe i carine, koristili su se u početku djelovanja Unije i bili su dostatni za njezino financiranje. No s vremenom je njihovo relativno značenje slabilo i pojavila se potreba za novim izvorima financiranja. Tako se danas glavnina proračunskih prihoda prikuplja novim vlastitim sredstvima: udjelom u PDV-u i uplatama zemalja članica.
Proračun za 2011. u visini od 126,5 milijardi eura veći je za 2,91 posto ili 3,5 milijarde eura u odnosu na prošlogodišnji. Parlament je tražio povećanje od 5,9 posto, što zemlje članice nisu htjele prihvatiti.
Postoji gornje ograničenje visine ukupnih vlastitih prihoda pa tako oni ne mogu biti veći od 1,24% ukupnog BNP-a (bruto nacionalnog prihoda) zemalja članica. Visina i struktura vlastitih sredstava određuju se ovako:
1. poljoprivredne pristojbe - čine oko 2% proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz zemalja koje nisu članice Unije;
2. carine - obuhvaćaju oko 13% proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na uvoz iz zemalja koje nisu članice Unije;
3. udio u prihodima od PDV-a - čini oko 35% proračunskih prihoda EU i transfer je dijela PDV-a ubranoga u zemlji članici. Određuje se primjenom jedinstvene stope na osnovicu PDV-a svake zemlje članice. Stopa je 2004. godine smanjena na 0,5%, a primjenjuje se na osnovicu koja ne smije iznositi više od 50% BNP-a;
4. uplate razmjerne BNP-u - čine polovicu ukupnih sredstava proračuna EU. One su dodatni izvor jer se određuju tako da se nadoknadi manjak koji može nastati zbog nedostatka sredstava iz prethodna tri izvora. Na taj se način osigurava da proračun nije nikad u deficitu.
Ali, tko su dobre vile koje pune taj proračun? Pa, Europljani, točnije državljani zemalja-članica Unije. A ako se nedajbože priključimo Uniji, i mi. Na našoj podstranici EU-danas pogledajte kako točno izgleda EU-proračun u cent. I razmislite jeste li ludi da im to platite.
Bizarna UK-korekcija — jesu li vam ikad rekli za nju?
Ali ni tu priči nije kraj! Jer, Margaret Thatcher je 1985. izborila posebne pogodnosti za Ujedinjeno Kraljevstvo. Prema tim "pogodnostima" britanski bi se doprinos svake godine umanjivao za dogovoreni iznos, koji se u proračunu vodi kao “UK-Correction”. O tome nećete čuti u Dnevniku. O čemu je riječ?
Čelična Margaret uspjela je u svom naumu, pa manjak koji nastaje zbog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva nadoknađuju sve ostale članice – uplatom dodatnog iznosa za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Jednostavno, zar ne? I odlično za Ujedinjeno Kraljevstvo, ali loše za vas ako niste podanik Ujedinjenog Kraljevstva! Pogledajte na tablici proračuna EU, na našoj podstranici EU-danas, koliko zemlje članice uplaćuju u duboki unijski džep kako bi nadoknadile britanski manjak. Riječ je o 3 milijarde eura!
Ali ne... ni to još nije sve! Ni taj iznos nije jednak ni pravedan, jer su neke lukave članice uspjele progurati da njihov doprinos za Ujedinjeno Kraljevstvo ne bude veći od 25% onoga što bi prema formuli trebali platiti na ime manjka kojeg je stvorila Britanija. Ostale zemlje članice nadoknađuju tako još i taj dodatni manjak!
Na našoj podstranici EU-danas molimo pogledajte navedenu “UK-korekciju” u proračunu Unije za 2011. Pa uočite da, recimo, siromašna Rumunjska mora financirati dug Ujedinjenog Kraljevstva s preko 51 milijun eura, a mala Slovenija sa 14,3 milijuna. Bilo bi zanimljivo vidjeti jesu li građani Irske sretni što moraju financirati Britaniju s 53 i pol milijuna eura i sviđa li se stanovnicima prezadužene Grčke što će, htjeli ne htjeli, uplatiti za Ujedinjeno Kraljevstvo čak 93,5 milijuna eura! I Hrvatska će imati čast financirati Ujedinjeno Kraljevstvo, uđe li kojom nesrećom u Uniju. Koliko ćemo to platiti? Pokušajte pitati nekog od lokalnih unionista. Oni znaju, ali mislimo da vam to neće reći.
Boli li vas glava od svih ovih brojki?
Sad je vrijeme da malo zastanemo. Naravno da vas boli glava od ovih groznih podataka, nije čudo, koga ne bi? Ali, sve te brojke nisu uopće čudne. Europska je unija skupa. Nakaradne i neprirodne federacije poput Europske unije ili Sovjetskog saveza imaju tu manu — one koštaju. Puno koštaju.
Sljedeći put kad vam bilo tko – od urednika Dnevnika do Predsjednika Republike – bude trabunjao o tome kako će naša zemlja „sigurno ući u Europsku uniju jer to svi ionako žele i kako će nam ondje biti famozno“, — pokušajte se sjetiti nekih ovih brojki.
Jer, svi oni koji nas tako žarko žele prevesti žedne preko vode i „pomoći nam“ da se odlučimo za ulazak u Europsku uniju, — svi oni imaju debelog razloga zašto to čine. A čine to upravo zato što žele biti dijelom aparata koji bismo i mi trebali plaćati. I to bogami masno. Oni u Europsku uniju, mi u kontejner. Hoćemo li im to omogućiti ili ih zdušno otpraviti u ropotarnicu povijesti?
Autor: Sledgehammer - Listopad 14, 2011, 03:56:37 poslijepodne
Neka si mamu zovu po imenu!!
BTW, ne kužim što ta ekstremna skupina militarističkih frigidnih lezbača uopće hoće, i tko im uopće i zašto dozvoli da određuju takove stvari?
Moj brak nije ništa ilegalno i protuzakonito da bi bračni status žene trebao biti anoniman!
Atleta!?? Politički vođa??
Na čemu je ta ekipa??
========================================
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/154082/EU-zene-se-vise-ne-smiju-oslovljavati-gospodo-i-gospodice.html (http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/154082/EU-zene-se-vise-ne-smiju-oslovljavati-gospodo-i-gospodice.html)
EU: Žene se više ne smiju oslovljavati s gospođo i gospođice
Europska unija je odlučila da žene treba oslovljavati imenom zbog stava da su titule gospođica ili gospođa seksističke.
U Bruxellesu su izdali letak s uputama kako koristiti rodno neutralan rječnik kojeg se moraju držati europski političari. Žene se tako ne smije oslovljavati s gospođice ili gospođo, već samo imenom, javlja Daily Mail.
Ukidaju se prepoznatljivi madame i mademoiselle, frau i fraulein, kao i senora i senorita.
Zanimljivo je to da je fraulein, titula za gospođicu, uklonjena u Njemačkoj iz službenih formulara još 1972. godine.
Feministice tvrde da su titule gospođa ili gospođica uplitanje u privatnost jer žene moraju otkriti kakva je točno njihova ljubavna situacija, a mjerna jedinica je brak.
Također je usvojeno da za sportaša treba koristiti izraz atleta, dok za državnika treba koristiti riječ politički vođa.
Autor: Sledgehammer - Listopad 14, 2011, 10:08:43 poslijepodne
http://www.youtube.com/watch?v=WIfbKYGu2PM&feature=player_embedded# (http://www.youtube.com/watch?v=WIfbKYGu2PM&feature=player_embedded#)!
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 15, 2011, 10:44:06 poslijepodne
Citat:
Nemačko savezno ministarstvo za nutarna dela je još leta 1972. zabranilo koriščejne (i)zraza „Freulein“ v saveznem organem vlasti.
Nema nikakvoga razloga održavajne (samo) muškoga šovinizma v (Stockholm i )oslo-vlavajnu.
Ni prinami se zdavna ne koriste (i)zrazi mladi gospon (gospodičič, muškič) za neožejnenoga odrasloga muža, pak je neopravdano „častiti“ ženske z nazivom „g(r )os-pica“, „gospođica“.
Jedino se stanovnicu Gospiča i dale more oslovlati z „gospička“.
Kak su Hrvati kajkavci „tolerantneši“ i dale se za ženske tere nesu otišle zamuš more rabiti naziv pucek i puca (od nemačkoga putzen (čistiti), Putzfrau (čistilica, čistačica)) .
Je-li ovo lepi pucek?
Bogme je to lepi pucek
Vide(l)o:
Breza (1967): Jedna pura, dva pandura, 01:42
Breza (1967): Jedna pura, dva pandura (http://www.youtube.com/watch?v=kqQPIE9WuHU#)
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * .
Zdrčale, zdrčale zagrebečke frajle
Korak ide za korakom. Mlada Hrvatica pod barjakom.
Zlatni dukati - Korak ide za korakom, 02;42
Zlatni dukati - Korak ide za korakom (http://www.youtube.com/watch?v=EPZC_IJvBaQ#)
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 16, 2011, 12:31:52 prijepodne
Citat:
17. prezimca 2006.
AKCIJSKI PLAN za uspostavu Slobodne Fašničke Republike i
inicijativa za FAŠNIČKU UNIJU ili 30 dana koji buju promenili svet!
Si oni kaj se buniju – skupa vu Fašničku Uniju!!
1.-5. ……………………..
6. Suradnja z susednimi fašničkim zemlami, institucijama i pojedinim norcima je osnova pokreta za utemeljenje Fašničke Unije kakti jedinoga načina obrane neotuđivoga prava puka na norije, sir, vrhnje, češnjofke, kolinje i domaču rakiju! Nek vidi Evropa da i mi Šengen za obranu imamo!! Bogme, z rampami imamo velikoga iskustva. I z jedne i z druge strane! V našu se Uniju ne bu moglo masovno kak v partiju ili v hadeze, nego polako, jen po jen, da mi vidimo ko je kakov norec i je li vreden naše pajdašije. I kak je vre pokazano, ne mre s v Uniju na kredit, to se z gotovinom plača!
Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na Fašnik!
Na svet dano 17. prezimca 2006., prvega dana Akcijskoga plana!
Citat:
Obširneše:
http://www.forumgorica.com/dogadaji/184-samoborski-fasnik-2010-leta/msg37889/#msg37889 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/184-samoborski-fasnik-2010-leta/msg37889/#msg37889)
Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/zariste.asp?datum=20060119&tempg=2006#191 (http://www.samoborskiglasnik.net/zariste.asp?datum=20060119&tempg=2006#191)
Autor: Sledgehammer - Listopad 21, 2011, 08:48:52 poslijepodne
Istodobno molim i modove, kojima sam ovo već priopćio pa isti ni vuhom ne mrdaju, da postupe kako je traženo - a to je da ova dva posta premjeste u za to predviđene teme.
Autor: Sledgehammer - Listopad 21, 2011, 08:50:06 poslijepodne
====================================================================
Velika, jaka i bogata Unija određuje pravila igre kod kojih se "mali" ni ne vide
• Kako se približavamo ulasku u Europsku uniju tako europski euro(biro)krati sve otvorenije pokazuju svoje pravo lice. Otvoreno nam pokazuju da smo nebitni i da što prije moramo popustiti u svim njihovim zahtjevima. Tamo tamo neki Slovak, Štefan Füle, u ulozi „povjerenika za proširenje i europsku politiku susjedstva“, kako službeno zvuči njegova jugosferka titula, u Večernjem listu raspreda o tomu kako možemo biti (pre)sretni što ćemo uopće ući u EU. Kada to može izjaviti ovaj plavi momak iz države koja je dvaput manja od Hrvatske, što tek možemo očekivati od onih iz većih zapadnoeuropskih država. „Bude li sve išlo prema planu, hrvatski će jezik postati službeni jezik Europske unije, a hrvatska zastava vijorit će se među zastavama 27 drugih država članica“, cinično nam poručuje Füle, što znači da će u Bruxellesu još biti borbe za jezik. Odnosno da borba tek predstoji kada tamo stignu braća iz „jugosfere“.
Dok se Štefan Füle izruguje, u Nacrtu Izvješća Europskoga parlamenta za Hrvatsku prijeti nam se nametnutim nam „monitoringom“ (nadzorom) i poručuje da, između ostaloga i dalje moramo „procesuirati slučajeve ratnih zločina“, „voditi borbu protiv korupcije“, „nastaviti policijsku suradnju“, „nastaviti suradnju sudstva u građanskim i krivičnim predmetima“ s braćom preko Drine, te nastaviti preustroj brodogradilišta i čelične industrije. Prvi čovjek Svjetske banke Hongjoo J. Hahn nastavlja s pritiskom da se otpuštaju ljudi s posla, prestane sa socijalnim davanjima potrebitima, a posebice hrvatskim braniteljima i umirovljenicima. Novinar londonskoga The Financial Timesa Neil MacDonald se pak čudi činjenici što hrvatska vlast još uvijek ne rasprodaje „malene i nenastanjene otoke na Jadranu“. Ako s nikim, slažem se Neilom, i mene čudi da se rasprodaja 1200 otoka još nije razmahala.
• „Gledajući iz perspektive Južne i Istočne Europe, EU ne izgleda baš privlačno. Europska unija već duže vrijeme nije tako stabilna, prosperitetna i pravedna kako se često misli. EU je prije podijeljena svađalačka federacija, koja stalno iznova smišlja nove razloge da države ne pušta unutra. Iako se govori o demokraciji i ljudskim pravima, ustvari se sve vrti oko novca“, čuje se iz Fülove Slovačke u kojoj prosječne mirovine iznose 300 eura, a Bruxelles ih tjera da pomažu Grcima kod kojih su prosječne mirovine veće za tisuću eura. „Slovaci su ovaj tjedan svojim otporom prema sudjelovanju u monetarnim kriznim fondovima očitali lekciju EU-u. Što zaista znači „solidarnost“ nije potrebno objašnjavati bivšim komunistima, njima je taj osjećaj usađen već ranije. Međutim, plaćati za mirovine nekoj bogatijoj državi koja ima velike dugove, teško da spada u tu definiciju, kažu slovački umirovljenici. O pravoj bi se solidarnosti moglo govoriti tek kada bi slovačke mirovine bile usklađene s europskim standardom pa tek onda od njih tražiti da sudjeluju u fondovima. Ipak, EU ne radi na taj način.
Hrvati su, kao bivši dio prosperitetne i 'zapadnjačke' Jugoslavije, vjerojatno već devedesetih godina mogli pristupiti EU-u, kao jedna od prvih bivših socijalističkih država. Umjesto toga morali su u više navrata gledati kako su druge države pristupile prije njih. Sada gledaju kako velike države EU-a pokušavaju zaštititi svoja tržišta rada od radnika iz novih država Unije, poput Rumunjske i Bugarske, a istodobno zahtijevaju da te države otvore svoja tržišta za njihove tvrtke. Hrvatska je vlada tijekom pregovora o ribolovstvu popustila pred snažnim talijanskim i slovenskim lobijem unutar EU-a. Još nekoliko godina i more će biti prazno. Hrvatska uskoro, kao članica EU-a, ne će više moći svoje more štititi od velikih brodova iz ostalih država EU-a, koji vuku mreže. Proces pristupanja nije proces pregovaranja između dviju jednakih strana, koje će kasnije obje profitirati. Velika, jaka i bogata Unija određuje pravila igre, a po potrebi stvara i nova pravila. Hrvati polako shvaćaju: EU je prvenstveno slobodno tržište. Pristupanje će dovesti do povećanja tržišta. Malene tvrtke morat će se zaduživati kako bi mogle investirati ili će se zatvoriti.
To je razlog zbog kojega je potpora pristupanju EU-u u Hrvatskoj posljednjih godina bila vrlo malena, manja od 50 posto, dok svuda vise plakati s natpisom 'EU ne, hvala'. 'Još nismo spremni', kažu mnogi Hrvati. Pri tome ne misle na ideale ili na borbu protiv korupcije i demokratizaciju, o kojima u Bruxellesu stalno govore, već o svojim tvrtkama koje ne će biti konkurentne. Oni ne žele postati samo tržište, gdje se ništa ne će proizvoditi. Oni žele održivi razvoj. Načelno to želi cijela Unija, ali u praksi Njemačka profitira od EU-a isto koliko i Grčka. I nizozemske tvrtke profitiraju od rumunjskoga i bugarskog tržišta i njihovih niskih plaća, ali ne i obrnuto“. Možda će se mnogi čitatelji zapitati koji je to tako pametni i domoljubni Hrvat ovo napisao. Ali nije tako. Ovo je napisao Nizozemac Marloes de Koning, novinar rotterdamskog NRC Handelsblada 14. listopada 2011. u članku pod naslovom „Europa je na Balkanu izgubila mnogo od svoga sjaja“. Potpisujemo ga.
• Hongjoo J. Hahn, šef Svjetske banke sikće iz Bloomberga protiv Hrvatske. Očekivano nakon što već godinama razni sastavi Hrvatske vlade odbijaju „pomoć“ i Svjetske banke i Međunarodnoga monetarnog fonda. Hahn poručuje Zagrebu iz New Yorka: „Hrvatska vlada je spora u rezanju državne administracije i troškova koje treba drastično preusmjeriti. Glavni fiskalni problem je što golema količina novca odlazi socijali, veteranima, umirovljenicima i još mnogočemu“. Iako ih je stavio na drugo mjesto, njemu i mnogima u Hrvatskoj ponajvećma smetaju „veterani“. Smetaju im oni koji su oslobodili Hrvatsku od jugo-srpskoga „zagrljaja“. Na stranu čelnika Svjetske banke Honhjooa J. Hahna očekivano je stao oporbeni „ekonomski strateg“ Branko Grčić, koji još opasnije poručuje hrvatskim biračima da je Hahnova kritika „opravdana“ i „kada SDP pobijedi na izborima novac će se iz proračuna drukčije raspoređivati“. To „drukčije“ znači da će više dobivati oni što su nosili zločinačku crvenu zvijezdu petokraku, koju je Sabor očito samo na papiru strpao tamo gdje i pripada – među jedan od totalitarizama – a za osloboditelje Hrvatske naknade će biti drastično smanjene. S obzirom na Grčićevo podrijetlo ova opasna prijetnja više je nego utemeljeno očekivana.
• Državno odvjetništvo poslalo je srbijanskom „Tužilaštvu za ratne zločine“ u Beogradu optužnicu protiv Aleksandra Vasiljevića, umirovljenog generala JNA i Miroslava Živanovića, potpukovnika JNA u cilju „nastavka dobrosusjedskih odnosa“ i upravo usuprot nastojanjima predsjednice Vlade Jadranke Kosor da se u Saboru prihvati Zakon o ništetnosti svih onih optužaba iz Srbije, bivše JNA... Državno odvjetništvo nevoljko i u tajnosti samo priznaje da su predmet poslali u Beograd „na razmatranje“, jer da se Vasiljević i Živanović nalaze na području Srbije i da nisu dostupni tijelima kaznenog progona u Hrvatskoj. To je potvrda otprije znanoga da se kod nas ne zna tko zapravo vlada Hrvatskom.
• U Bosni i Hercegovini nastavlja se vrijeme sotoniziranja Hrvata. Krajem rujna propao je tko zna koji po redu sastanak između stranaka dva entiteta o formiranju vlade. Trećeg listopada zemlja je napunila godinu dana bez vlade. Ustavna arhitektura stvorena Daytonskim sporazumima nakon rata 1995. sa strogim okvirom moći veta, ne funkcionira. A razorno je što problemi sada potječu iz bosansko-hrvatskog entiteta zemlje zbog muslimansko-bošnjačke majorizacije kroz otvorenu unitarizaciju Federacije BiH. To srpskom entitetu, nastalome na genocidu i Hrvata i Bošnjaka, omogućuje da se postavi kao arbitar i podrži teoriju da je mnogo bolje biti odvojen. Zato istinito i zlokobno zvuče riječi Bugarina Ivana Krasteva, direktora think tanka Centrea for Liberal Policies, specijaliziranog za našu „regiju“, koji je pesimističan te primjećuje da je u BiH de facto u tijeku „nova faza etničke segregacije“.
• U Makedoniji je prekinut popis stanovništva nakon što je izborno povjerenstvo zabilježilo brojne propuste albanskih popisivača, koji su, suprotno pravilima UN-a popisivali i one Albance koji se nalaze izvan Makedonije dulje od godinu dana. Albancima je u interesu da ih je što više, kako bi mogli tražiti odcjepljenje iz zapadne i sjeverne Makedonije gdje su većina, a Makedoncima da ih je (Albanaca) manje kako bi lakše zadržali cjelovitu Makedoniju. I meni je ovo pravilo kod popisa loše, ali danas je prosto nemoguće da ga neka država ovakvoga rejtinga poput Makedonije ili Hrvatske može ne primijeniti. Pa su zato Albanci, što se pravila igre, u krivu. Moraju se pomiriti s time da nam sa Zapada često dolazi i ono što nam ne odgovara.
• Izgleda da u protestantskim zapadnoeuropskim državama dolazi kraj razdoblju „protjerivanja Boga“, vjere i vjernika. Nakon stoljeća „bijega iz crkava“ i protestanti se sve više vraćaju vjeri svojih praotaca. To ponajviše potvrđuju kretanja u najliberalnijoj protestantskoj Skandinaviji. Na sjeveru Europe, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Finskoj i Islandu, raste broj katoličkih vjernika. Ne samo da raste dolaskom jeftine radne snage iz svijeta koja podiže tamošnja gospodarstva i rade „prljave poslove“ koje domaći više ne će raditi, nego i samo Finci, Danci, Norvežani, Islanđani i Šveđani sve više se okreću vjeri i sve više posjećuju stoljećima zaboravljena hodočasnička mjesta. Ovo su 21. rujna 2011. potvrdili i katolički biskupi iz Skandinavije na zasjedanju u njemačkome Paderbornu. U sedam biskupija u ovih pet država trenutačno je oko 430.000 katolika. Glede povratku hodočašaćenju, najviše tamošnjih protestantskih i katoličkih vjernika posjećuje Trondheim u Norveškoj i Vadsten u Švedskoj, do reformacije poznata odredišta tadašnjih vjernika. Sjedište Skandinavske biskupske konferencije je u norveškom glavnom gradu Oslu. U Danskoj, Islandu, Finskoj i Švedskoj katolici su objedinjeni samo u jednoj biskupiji, dok je Norveška jedina država u kojoj se nalazi sjedište biskupije u Oslu i prelature u Trondheimu i Tromsöu.
• Bankari, koji su najbolje prošli zadnje tri krizne godine, bezočno kukaju. Zoran Bohaček, dugogodišnji direktor Hrvatske udruge banaka, ponaša se kranje bahato. „Sasvim je legitimno da banke postižu dobit, a smatra se da najmanja razina profitabilnosti iznoi oko 10 posto“, kaže Bohaček i dodaje da je zadnjih godina ona pala na 6,6 posto, što bi, po njemu, trebala biti „zvonjava na uzbunu“. Istina, Bohaček priznaje da prosječna profitabilnost banaka raste na 8 posto, ali nastavlja s kuknjavom da je ta ista profitabilnost, također i tamo stranih banaka, u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj oko 14 posto. Iako prvi čovjek HUB-a kuka da dobit banaka u Hrvatskoj raste sporije od tvrtki koje čine dionički paket Crobex na Zagrebačkoj burzi, puno je onih stranih bankara u našoj državi koji su više nego zadovoljni. Francuz Andre-Marc Prudent, predsjednik Uprave Societe Generale-Splitske banke, priznaje da je stanje njegove banke u osiromašenoj Hrvatskoj jako dobro. Njegova banka bilježi rast dobiti od 9,3 posto i svi pokazatelji govore da će dobit i dalje raste. Zato je krajnje licemjerno od strane Bohačeka da u vrijeme, kada hrvatsko gospodarstvo i hrvatski građani već tri godine grcaju u problemima, plače što dobit stranih banaka u Hrvatskoj nije 14, nego tek „jadnih“ osam posto.
• Navodno je protivnika sirijske vlasti sve više. Berlinski Jungle World piše da se među dezerterskim jedinicama u redovima takozvane Slobodne sirijske vojske (Free Syrian Army – FSA) okupilo oko 10.000 vojnika. Krajem rujna postrojbe FSA ušle su u grad Rastan. Taj mali grad smješten sjeverno od Damaska Assadove su snage uspjele vratiti pod svoj nadzor tek nakon što su uporabile tenkove i topništvo. Donedavno se nije znalo koliko je FSA doista snažan, ali su razvoji proteklih tjedana Siriju očito približili građanskome ratu. Predsjednik novoga krovnog udruženja sirijske oporbe, Burhan Ghalipun, upozorio je da pasivnost međunarodne zajednice tjera Sirijce u oružani sukob.
Marijan Majstorović
Autor: Sledgehammer - Listopad 22, 2011, 12:10:35 poslijepodne
===============================================================
Cenzura: Europska unija uvodi zakon koji će zabraniti analize o stanju Eurozone
Agencije za kreditni rejting kao što su Moody's, Standard&Poor's i Fitch postavile su se kao pravi gospodari eurokrize, pred čijom ocjenom strepe vlade jer im one, u neku ruku, određuju financijsku budućnost. Europska komisija odlučila je tome stati na kraj.
Povjerenik Europske komisije za zajedničko tržište Michel Barnier izjavio je njemačkom Financial Timesu da je EU pripremila zakon koji će zabraniti agencijama za kreditni rejting objavljivanje ocjena u kritičnim periodima. Za njihovu šutnju bit će zadužena Esma, financijsko nadzorno tijelo Unije sa sjedištem u Parizu uspostavljeno ove godine.
Argumentacija za ovaj potez je da srozavanje ocjena u kritičnim periodima samo dodatno otežava proces oporavka i rezultira destabilizacijom globalne ekonomije. Spomenuti zakon na snagu bi mogao stupiti u jesen 2012.
Na oproštajnom prijemu za guvernera Središnje banke Jean-Claudea Tricheta njemačka kancelarka Angela Merkel čvrsto je stala iza ideje zajedničke Europe. Ako padne euro, pada i Europa. Nećemo dozvoliti da se to dogodi, izjavila je tom prigodo Merkel. Dodala je i da ''promjene ustava Unije nikako nisu isključene. One ne smiju biti tabu.'' Čini se kako je došlo do eksktremnih poteza i gospodarskog rata za opstanak Europske gospodarske unije u završnici.
Svaki pojedinac u Hrvatskoj trebao bi dobro razmisliti želi li Hrvatsku u sustavu Europske unije...
Autor: Sledgehammer - Listopad 22, 2011, 12:12:55 poslijepodne
============================================================
Europska unija priprema najveći udar na slobodu pojedinca u povijesti čovječanstva
Zamislite kako noći šetate po gradu pa gledajući na vaš sat shvatite da kasnite na autobus. Vi se odlučite potrčati, kako bi stigli na kolodvor. Iznad vas kruži jedna bespilotna letjelica, koja skenira vaše lice i odmah sazna tko ste vi. Letjelica podatke pošalje na jedno središnje računalo koje uspoređuje sve druge informacije o pješaku. Gdje je bio u poslijednjih nekoliko tjedana, koje mailove je slao, koga je zvao telefonom, i što je sve objavio na internetu?
Što zvuči kao nevjerojatna noćna mora ili scenarij iz filma, moglo bi postati stvarnost - ako će se ići po volji Europske unije.
Ona već od 2009. financira petogodišnji projekt koji nosi naziv Indect („Intelligent information system supporting observation, searching and detection for security of citizens in urban environment“) Prevedeno to znači: "Inteligentni informacijski sustav za podršku praćenja, pretraživanja i ispitivanja za sigurnost građana u urbanim područjima.". Čak 17 institucija iz 9 zemalja rade na tom projektu. Među njima deset sveučilišta, dvije policijske uprave i pet poduzeća.
Opis na stranici Indecta zvuči na prvi pogled besopasan. "Cilj Indecta je razviti platformu", pojašnjavaju nam.
S njom će se svi podaci izmjeniti i osigurati. Radi se o terorističkoj prijetnji, ali i o ozbiljnim zločinima, nasilju i "abnormalnom ponašanju". Da upravo ovaj zadnji izraz zvuči čudan, valjda je i pokretačima projekta jasno.
Tamo stoji u FAQ-u da je taj pojam upravo uveden od Europske unije, i da je uvijek "kontroverzan". "Mi pod tim izrazom razumijemo kriminalno ponašanje".
To je jedan vrlo nejasan pojam na stranici Indecta pa uvijek ostaje pitanje: Kako će se kriminalno ponašanje automatski prepoznati?
Ako neko trči, znači li to da je u bijegu, ili da jednostavno proba stići na autobus?
Indect definira abnormalno ponašanje ovako: "Utrke, predugo sjedenje na jednom mjestu, sastanci sa više osoba, vikanje, sjedenje na podu u javnom prijevozu."
Indect će se u konačnici razviti u potpuni nadzor jednog sveobuhvatnog sustava koji kombinira različite tehnološke izvore u jedan jedini. Jedna ekskluzivna tražilica će automatski prokopavati cijelu tu mrežu, kako bi filtrirali potencijalne prijetnje uz odgovarajuće slike i videa. Indect-software će automatski analizirati postove na stranicama koje proizvode vijesti, u socijalnim mrežama, blogovima i komentarima po forumima i chatu.
Također se uključuju zadržane informacije, koje se spremaju šest mjeseci unazad, primjerice, koga ste zvali, koje stranice ste otvorili, kome poslali e-mail. Pod određenim okolnostima, vlast bi trebala imati pristup tim podacima. U Njemačkoj je ustav npr. zabranio zadržavanje podatka - za sad.
Kombinacija svih izvora za totalnu kontrolu
Sve ove informacije će se zatim usporediti s drugim podacima koji ne potječu iz interneta. To npr. mogu biti snimke s video kamere koja stoji na javnom mjestu ili od letećih kamera. To je jedna nova razina koja do sada nije viđena u povijesti čovječanstva i samo je poznata iz vojnih operacija. Leteće kamere dakle mogu identificirati i pratiti svakog građana.
Indect piše: Leteće kamere će "pomoći policiji u svojim svakodnevnim ophodnjama ulicama, osobito u gusto naseljenim urbanim područjima, gdje je identifikacija i progon zločinaca pravi izazov."
Prvo testiranje sustava planirano za 2012. na Europskom prvenstvu
Indect će se po prvi put testirati na svjetkom prvenstvu nogometa u Ukrajini i Poljskoj. Na kritiku reagirala je i Europska unija koja je uvela neku vrstu vijeća za etiku. Međutim, potrošačke udruge kritiziraju, da je rad tog vijeća apsolutno netransparentan.
Zaštitari podataka već od početka masivno kritiziraju Indect. Njemački povjernik za zaštitu podataka Peter Schaar kritizira da ne može doći do podataka o projektu: "Nisam informiran o detaljima tog projekta. Svi pokušaji doći do konkretnih informacija, nažalost, nisu bili uspješni.", rekao je za njemački magazin Kontraste na prvom javnom programu. Britanski "Telegraph" nazvao je Indect "Orwellski plan". Njemačka Piratska stranka pokrenula je inicijativu imenom "Stopirajte Indect".
Puno novaca je u igri. Petogodišnji projekt je s 15 milijuna eura financiran do 2014., novcem koji dolazi od poreskih obveznika.
Peter Schaar vjeruje da je takav sustav ilegalan i da nema budućnosti u Njemačkoj, jer ne bi bio kompatibilan s Njemačkim ustavom, ali ga je strah da će taj nadzorni sustav postati eksportni hit u zemlje koje nemaju solidan režim, ili gdje vladaju klanovi ili nečiji korumpiran lobi.
I ako Schaar vjeruje da se taj sustav neće uključiti u svakodnevno korištenje, trebalo bi ga čuditi da se uopće financira i da je najavljeno testiranje na jednom svjetskom događaju kao Europskom prvenstvu u nogometu. Taj događaj sigurno nije slučajno izabran.
Europska unjija izabrala je nekoliko dana gdje će se iskupiti mnogobrojni pojedinci i narodi na jedno mjesto.
Bilo bi dobro saznati, hoće li Hrvatska vlada tome pridonijeti, uključujući hrvatski nadzorni sustav u projekt Indect.
Već davno smo pod nadzorom
Ne smije se zaboravit kako smo okupirani s tehnologijom koja nas nadzire. Svaki laptop ima WLAN i šalje svoje podatke kroz zrak u okrug od 50 metara. Svaki laptop također nosi ugrađenu kameru koju jedino softwareski možete isključiti, što znači, da je uvijek otvorena napadu koji nju može aktivirati bez vašeg znanja. Svaki laptop nosi u sebi mikrofon, koji se također može samo isključiti softwareski, i da se neko hakira u vaš sustav, vjerojatno ne bi primjetili ništa - ni da vas se snima, ni da prisluškuje. To su kamere koje pokazuju u vašu spavaću sobu, u vaš dnevni boravak. Ako su strojevi stalno ukljućeni, nadzor je u svakom trenutku moguć.
IT-sektor želi biti vlasnik vlastitih podataka
Apple je aktualno uveo svoj novi sustav iCloud, preko kojeg čak možete locirati svoj laptop bilo gdje na svijetu. Ako ga neko ukrade, možete ga čak isključiti "na daljinski". Cloud-computing je postao jedna od najvažnijih strategija za budućnost IT-tržišta. Vaši podaci na tuđim serverima! Vi plaćate jednostavno najam prostora za podatke.
"Homogeniziranje podataka" na višebrojnim strojevima, kao npr. mobitel, stolno računalo, pokretno računalo, sve to čini jedna centrala - sve to čini jedan Veliki brat? To je jedan opasni smjer oduzimanja prava na vlasništvo podataka, koja su i ovako otvoreni napadima.
Tko može garantirati da ih nitko neće "pročešljati" s jednim kontrolnim sustavom kao npr. Indect? Velike korporacije će se vrlo vjerojatno zakonski prisiliti na suradnju s državama ili tajnom službom, kao u slučaju Googlea, koji je morao izdati podatke o suradnicima WikiLeaksa. Poznato je kako Google i sve ostali operateri već surađuju s tajnim službama.
Sami smo krivi
Skoro svaki pojedinac nosi mobitel u džepu - ako je cijeli dan pokretan, nosi ga cijeli dan. Noviji mobiteli imaju čak dvije ugrađene kamere, mikrofon i GPS sustav. SAD je nedavno uveo zakon, da svaki mobitel do 2018. mora imati ugrađen GPS. Svaki nosač mobitela se s GPSom može locirati u metar. Svaki mobitel nosi oznaku imena i adresu nosača.
Nije to sve. Vrle nove igračke također imaju implementaciju "nadzora za bolju igru". Uzmite Microsoft Kinect za Xbox 360. To je jedna kamera koja stoji ispred vašeg televizora u dnevnom boravku, i stalno pokazuje prema vama. Ta kamera snima toplinu i može prepoznati tridimenzionalne objekte u sobi.
Uzmite sve to zajedno pod okom projekta Indect, koji je još na početku! To je kraj sage o slobodnom pojedincu., to je Novi svjetski poredak kako ga je opisao George Orwell.
HRsvijet.net će saboru i vladi uputiti pismo u kojem postavljamo pitanje o sudjelovanju u projekt Indect. Postaviti ćemo pitanje da li je upoznata tim projektom kroz razogovore u pristupanju Europskoj uniji.
Pitanje ulaska Hrvatske u Europsku uniju dobilo je novu dimenziju. Ulazak u Europsku uniju značio bi ulazak u sustav Indect - u totalni nadzor.
Goran Majić
Autor: Sledgehammer - Listopad 23, 2011, 09:14:39 poslijepodne
