Kunta koliko sam ja uspel shvatiti, sve dok se u Ustav ne ugradi povrat zemlje ZZ i to ne prođe u Saboru niš od tega.
Poverenstvo i HDZ da hoće nešto konkretno učiniti treba samo Šeksa nagovoriti da to ugradi u Ustav, da Sabor izglasa( čitaj HDZ)
i povrat zemlje ZZ rešen.
Priča o povjerenstvu je priča za malu decu.
Ne, nije to za malu djecu. To je za zamagljivanje istine.
Obajašnjenje o povratu, g. Lučić osobno napisao i uputio Šeksu : (stiglo mi je na mail)
Načelni stavovi o povratu imovine zemljišnim zajednicama 1. Zemljišne zajednice Hrvatske su raznoliko povijesno nastali poseban oblik poslovnog udruženja fizičkih – pravne su izuzetci, župne zajednice npr.- osoba s pravoužitničkim privatnovlasničkim udjelima (ovlašteničko pravo) u ukupnoj - uglavnom poljoprivrednim i šumskim zemljištem - imovini radi zakonski i statutarno propisanog zajedničkog gospodarenja, uživanja i raspolaganja.
Pravno su ujednačene, sukladno Općem građanskom zakoniku (1853. g.), Zakonom o zemljišnim zajednicama Sabora kraljevina Hrvatske i Slavonije (1894. g.). Kao specifičnost je 1895. g. donesen Zakon o uređenju plemenite općine turopoljske.
Po porijeklu jednoseliške plemićke (npr. Draganić i Turopolje) i gradske poveljene (npr. Jastrebarsko) sežu u 13. stoljeće. Po ukupnom su obujmu urbarske (nastale po ukinuću kmetstva segregacijom i otplatom vlastelinske zemlje) i krajiške imovne (nastale u Vojnoj Krajini segregacijom od carskog erara) najveće. Ustanovljeno ih je na području Hrvatske i Slavonije gotovo 3 000 a nakon razgodbi (individualne podjele) preostalo ih je 1947. 1 225. s 579 000 jutara pašnjaka i 405 000 jutara šuma.
Ovlaštenička prava članova zemljišnih zajednica su uredovno verificirana i neprijeporno nasljeđivana a bila su, uz klauzulu prvokupa, predmet pravnog prometa ovlaštenika unutar i izvan zemljišne zajednice. Njihov temeljno individualno privatnovlasnički status dokazuju i sudski diobni i nasljedovni postupci od kojih su neki još i danas u tijeku.
Valja spomenuti da na hrvatskom području Cislajtanije (Dalmacija i Istra) nije postojao zakon o zemljišnim zajednicama. No postojali su javnopravno važeći običaji temeljem kojih se sudbeno i danas polučuje povrat imovine – očiti znak dvojnog pravnog sustava! Po istom osnovu i logici je Republika Slovenija 1994. donijela zakon o povratu i zemljišnim zajednicama (agrarne skupnosti).
2. Na razne načine udruženi ovlaštenici zemljišnih zajednica Hrvatske se od 1991. kontinuirano i javno, pismeno i usmeno, zalažu za skupni povrat svoje oduzete imovine odnosno udjela u zajedničkoj imovini. Načelno su oni za obnovu zemljišnih zajednica kao zakonski definiranog skupnog poslovnog upravljanja. Zalažu se za osuvremenjeno očuvanje narodskih tradicija i uvažavanje trajno prihvatljivih načina i kriterija gospodarenja svojom naslijeđenom ukupnom, posebice poljoprivrednom i šumskom, imovinom. Novčana naknada nije moguća budući ogromnu vrijednost imovine zemljišnih zajednica država ni skupno ni pojedinačno ne može isplatiti.
3. Zahtjev za povratom imovine zemljišnim zajednicama temelji se na načelu sadržanom u demokratskom duhu Ustava RH da naime postoji neosporiva javna političko-zakonodavna – da povijesno-narodsku ne spominjemo! -
obveza Sabora RH zakonito povratiti vlasnicima i nasljednicima imovinu koja im je totalitarnim političkim zakonom Sabora NRH (1947. g.) proglašena općenarodnom i oduzeta bez prava na ikakovu naknadu. Naznačena je obveza Sabora RH trajna, legitimno neotklonjiva i načelno nezastariva kao što su, analogno, i individualna vlasnička prava ovlaštenika zemljišnih zajednica količinski individualno utvrdiva, moralno nezanemariva i pravno nezastariva.
4. Smatramo zakonski i postupovno primjerenim da se Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o naknadi… u njegov članak 21. ugradi 1. stav slijedećeg načelnog sadržaja:
Sva imovina proglašena općenarodnom zakonom iz prethodnog članka a koja nije pravovaljanim pravnim postupkom uknjižena u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba odnosno zakonito ne služi za obavljanje javnih i državnih poslova prenosi se u posjed i vlasništvo zemljišnim zajednicama koje uredovno podnesu zahtjev za povrat. Za imovinu koju nije moguće naturalno restituirati izvršit će se naknada zamjenom s drugom istovrsnom imovinom odnosno dat će se vrijednosna naknada.
Posebnim člankom treba obvezati Vladu RH da u roku 30 dana od stupanja na snagu Zakona propiše uputu državnim službama i udrugama ovlaštenika zemljišnih zajednica za podnošenje pravovaljanog zahtjeva za povrat te da u roku 6 mjeseci podnese Saboru Prijedlog Zakona o zemljišnim zajednicama. Konzultiranje s predstavnicima zemljišnih zajednica smatramo nužnim.
5. Slijedeće su osnovni razlozi opravdanosti povrata imovine zemljišnim zajednicama.
1. Ustavno-pravno gledano je opravdano – dapače nužno, jer su i sama nadustavna načela pravednosti i zajedničkog dobra povrijeđena! - da se u izričito ideološko-političkom totalitarnom i antivlasničkom sustavu oduzeta imovina vrati vlasnicima i nasljednicima u demokratskom ustavnom poretku. Naime, taj čin nije bio nacionalno opravdan stoga ni ustavno demokratski legitiman. Riječ je o povijesnoj nepravdi prema hrvatskom seljaštvu, narodu i državljanima Hrvatske. Jamčeći sva zakonita stvarna prava Ustav jamči i ovlaštenička prava ovlaštenika i zemljišnih zajednica koja su nasilno, nedemokratski ukinuta Zakonom iz 1947. koji je i derogiran novim ustavnim poretkom.
2.
Nacionalno i državno-politički je štetno da oduzeta imovina bude u proizvoljnom vlasništvu državnih tijela i političke birokracije. A može se zasigurno u 90% slučajeva izvršiti naturalni povrat bez značajnih državnih troškova. Nažalost, upitno je koliko će se zemljišnih zajednica osposobiti za podnošenje zahtjeva za povrat! Država nije i ne može biti učinkovit poljoprivredni poduzetnik i mjerodavni gospodarski posrednik. Kao gospodarski posrednik država – kao i svaka politička-partijska birokracija - je izvor privilegija. Državni nadzor gospodarskog planiranja i upravljanja nad imovinom od nacionalnog interesa mora pri tom ostati trajnom njezinom obvezom. Važno je razvijati i osnovano povjerenje državljana prema državi kao promicatelju i zaštitniku ideje pravednosti, pravne dosljednosti i sustavnosti te jednakopravnosti građana u raznim sustavima vlasništva. Dodatno, ovakvim pristupom narodni i državni suverenitet dobivaju suvremeni sadržaj i neospornu težinu.
3. Gospodarski gledano je najveći dio oduzete imovine mrtvi kapital. Nasuprot tome bi obnovom zemljišnih zajednica i povratom njihove imovine ona postala kapitalno aktivna u različitim vidovima korištenja i poduzetništva. I velik bi broj građana bio stavljen u poduzetnički status i priliku. Poticajni učinak u poljoprivredi, turizmu, obrtništvu i malom poduzetništvu je neupitan. Osobito povoljan učinak valja očekivati u razvoju stočarstva, voćarstva i povrćarstva prema suvremenim, produktivnim i ekološki prihvatljivim kriterijima. U tom smislu valja omogućiti osnivanje i novih zemljišnih zajednica radi okrupnjavanja poslovnih jedinica i općeg razvoja zadrugarstva. I ne samo susjedne zemlje, Italija i Slovenija primjerice, neka nam budu primjerom.
4. Demografsku katastrofu Hrvatske valja zaustavljati na različite pa i na ovaj način. Povrat potiče gospodarsku moć sela i životnu perspektivu na selu. Stihijna i politički nepromišljeno vođena urbanizacija – danas i metropolizacija – izazivana i poticana idealom i praksom jednostrane industrijalizacije i proletarizacije uzrokovala je odumiranje sela i ukupnu demografsku stagnaciju. Nužno je započeti procese osnaženja sela – svih područja i regija Hrvatske! - u kojem je moguća raznolika povezanost poljoprivredne i sitnopoduzetničkih djelatnosti. Stambeni i komunalni troškovi su na selu niži, veća je mogućnost kombiniranog rada, život je zdraviji i jeftiniji. Povećanje seoskog stanovništva omogućuje njegov brži civilizacijski napredak, urbanizacijsku i prometnu povezanost, opće povećanje životnog standarda i perspektivu za mlade. A to su preduvjeti važni demografske obnove.
5. Narodnosno i kulturalno gledajući nužno je zaustaviti procese kulturalnog obezličenja i narodnosne unifikacije koji zanemaruju ukupno duhovno nasljeđe, guše izvornu kulturalnu i zavičajnu raznovrsnost, stvarajući od narodne kulture tek muzealne i eventualno turističke vrijednosti i robu. Pri sadašnjoj neupitnosti nacionalno-političke opstojnosti kulturalno-narodnosna različitost je preduvjet i imperativ bogatstva života. A njemu treba i gospodarska osnova. Povrat imovine bi tome znatno pridonio.
Velika Gorica, na Jurjevo, 23. travnja 2010. Zdravko Lučić