300 dozvola, koliko kanada izdaje mladim Hrvatima,
ove je godine "planulo" Emigracija: Mladi iz Hrvatske bježe u Kanadu, novu obećanu zemlju
Oni gotovo da ne znaju za riječ kriza. U svojim medijima pišu o ponovnom pojeftinjenu goriva, novim radnim mjestima u Walmartu i gradnji novog tvorničkog pogona. Posao pronalaze dok trepnu. Ne jedan, više njih! Ovisno o apetitima za zaradom. Radom u restoranu u središtu Toronta prosječan konobar može zaraditi dnevno i 200 dolara (kanadskih, koji su trenutačno i jači od američkih) isključivo na napojnicama, dok mjesečno može uštedjeti i tri tisuće dolara (preračunato oko 18.000 kuna)! Mesari ili frizerke, primjerice, žive standardom koji im omogućuje da do mirovine steknu dvokatnicu pozicioniranu u širem centru grada i dvaput si godišnje priušte putovanje u bilo koji dio svijeta. Riječ je o Kanadi! Novoj obećanoj zemlji u koju je odnedavno pohrlio mladi hrvatski obrazovani kadar. Temeljem Memoranduma o mobilnosti mladih, kanadska i hrvatska ambasada potpisale su 2009. sporazum o dodjeli 300 dozvola godišnje za osobe između 18 i 35 godina, koje im omogućavaju da u Kanadi putuju, borave i rade na godinu dana.
http://www.vecernji.hr/vijesti/emigracija-mladi-hrvatske-bjeze-kanadu-novu-obecanu-zemlju-clanak-441097 Dolazi li vrijeme kada će Hrvatska opet ostati bez svoje mladosti i radnika u najboljim radnim godinama?
Nije tome tako daleko,kada su u doba komunizma, naši očevi i djedovi, stajali u redu sa ispruženim rukama,dlanova okrenutih prema gore, a posrednik za poslodavca je obilazio i prema žuljevitim rukama birao radnike koji su mogli putovati u Njemačku na gradilišta.
Nije bila rijetka slika oproštaja od mlade žene, djece, obitelji na zagrebačkom kolodvoru, i odlazak u neizvjesnost, u nepoznatu zemlju bez znanja jezika sa željom i potrebom da se obitelj prehrani. Jer posla nije bilo,a usta su tražila jesti. Narod je bio prepušten sam sebi,išlo se trbuhom za kruhom!
Dali su nam danas, 20 godina nakon stvaranja samostalne države i oslobođenja od komunizma, na vlast došli ideolozi koji stvaraju istu klimu kao u ta , za mnoge - nikad se ne ponovilo, vremena. Posla nema, ništa se ne radi u cijeloj zemlji. I ono kaj se izgradi brže bolje se prodaje strancima,a kaj je ostalo i to treba „ubiti“ na bilo koji način. Ispada da smo totalne neznalice i nesposobni narod!
Da slažem se da ima nesposobnih i neradnika, ali mislim da se sada jasno vidi gdje su i tko su . Nije ovaj narod bez ideja, nije ovaj narod lijen . Primjeri drugih zemalja mogu nam poslužiti da oživimo svoja bogatstva koja imamo u narodu i na zemlji koja nam je Bogom dana. Treba zaustaviti odlazak mladih naraštaja u svijet, ako već i nije kasno. Nitko ne govori koliko je Hrvata otišlo u svijet i sigurno se neće nikada vratiti, to vladu ne zanima naravno. Nije to njihova briga. Ispada da ništa nije njihova briga osim da unište državu, jer to tako na kraju izgleda. Najveći broj zaposlenih je u državnom sektoru, a to je samo generator krize. Trebaju nam te službe, apsolutno, ali trend je da se upravo one povećavaju, a sve ostalo stagnira i nestaje. Gdje su ti famozni planovi i nova radna mjesta obećavana prije izbora? Gdje su te tako potrebne ideje i poticaji da se konačno pokrene rad u ovoj zemlji?
Zar je to tako teško osmisliti i ponuditi ovom narodu? Ima li bilo kaj drugo o čemu zna govoriti ova vlast,osim o novim porezima i povećanju cijena? Ako ne zna, mislim da je vrijeme da priznaju svoje neznanje i nesposobnost, kako god to teško bilo.