Izazovi i opasnosti gender revolucije
U knjizi Gabriel Kuby Nova ideologija seksualnosti koju je izdao Verbum 2010. godine pročitala sam i jedan podatak iz 2006. godine: “U Engleskoj je jednoj djevojci zabranjeno nositi takozvani prsten čistoće koji upućuje na to da do braka želi živjeti u čistoći.“
Dobro se sjećam te vijesti jer me duboko pogodila spoznaja da državne institucije žele imati takvu kontrolu nad savješću i idealima jedne mlade djevojke (mislim da se radi o šesnaestogodišnjakinji), da su spremni zabraniti joj školovanje zbog odluke koja se tiče samo nje, njezinog tijela, njezinih ideala koji se, ne slučajno, poklapaju s kršćanskim idealima predbračne i bračne čistoće te bračne vjernosti. Svojom odlukom djevojka nije nikome naudila. Dapače, bilo je sigurno da ne će ostati „neplanirano trudna“, da ne će koristiti kontracepciju, da ne će oboljeti od spolno prenosive bolesti, no ipak… Bila je opasna! Zbog toga jer bi je mogle slijediti neke (ili mnoge?) djevojke, a posljedice bi toga osjetila farmaceutska industrija, potom liječnici koji čine pobačaje… Kad shvatimo na koji je dan to objavljeno (22. lipnja) ne možemo da se ne zamislimo. Naime, toga dana Katolička Crkva slavi sv. Thomasa Mora i Johna Fishera, najviše dužnosnike države i Crkve u Engleskoj, koji su se, prizivajući se na slobodu svoje savjesti, suprotstavili moćnom, okrutnom i samoživom kralju Henriku VIII. u XVI. stoljeću! Obojica su bila pogubljena kao „neprijatelji kralja, ustava“ itd. A kralj Henrik VIII.? Kako je umro? Kada sam vidjela njegov oklop (mislim u British Museumu), shvatila sam koliko se taj čovjek bojao: niti jedan jedini centimetar njegova tijela nije bio izložen bilo kojem oružju. Umro je izjeden bolestima i posljedicama svojeg razvratnog života! Nisam zabilježila datum, tako da ne znam točno kada, ali nedavno sam čula podatak, kuriozitet: upravo u Engleskoj godišnje 27000 djevojaka želi preći s kršćanstva na islam jer im se sviđa njegov stav prema poštivanju djevojaka i predbračnoj čistoći! Sjećam se simpatične epizode dok smo moje kolegice i ja prvi put bile u Engleskoj. Jedne smo subote htjele osjetiti „groznicu subotnje večeri“ i otišle smo u disko, tek da vidimo kako se ovdje zabavljaju naši vršnjaci, a i da malo „spikamo“. Veoma me je razočaralo ponašanje mladića i, pogotovo, djevojaka. Na plesnom su podiju djevojke plesale same: ljuljale su se u ritmu snopova svjetla, tj. „light showa“, uvijale i savijale u vrtoglavo kratkim mini suknjama s pokojom čašom „nečeg žestokog“ u ruci. U isto su vrijeme mladići sjedili na stepenicama s bocama piva pored sebe. Oni uopće nisu plesali! Kad je „disco jockey“ najavio kraj, oni su se kao vukovi razletjeli među djevojke i svatko je za ruku poveo jednu. Mojoj kolegici (mi smo cijelo vrijeme sjedile i promatrale) prišao je mladić i ponudio joj prijevoz kući. Odgovorila je kratko: “No, thank you!“ Bio je vrlo iznenađen i samo je rekao: “How nice is to hear from a lady: «No, thank you!»“ („Kako je lijepo čuti od dame: «Ne, hvala!»)Generacija tadašnjih mladih ljudi, ne samo u Engleskoj, već i danas, u Parlamentima svojih država donosi zakone! Mladići i djevojke koji su mladost proveli u mamurluku alkohola, droga i slogana poput „make love, not war“ („vodimo ljubav, a ne rat“) po parkovima, studentskim sobama, na svim mogućim i nemogućim mjestima, ne obazirući se na prolaznike, pjevajući Aquarius i “uživajući“ „slobodu bez granica“. Ti ljudi danas snagom svojih političkih moći kroje sudbinu svijeta – od Ujedinjenih naroda i Europskog parlamenta do najmanjih državica u svijetu. Zanimljivo je da je francuska vojna intervencija u Maliju ovih dana spriječila donošenje zakona o istospolnim „brakovima“ u toj afričkoj zemlji.Kada sam 1991. na Međunarodnom obiteljskom kongresu “Love, Life and Family“ u Santa Clari u Kaliforniji slušala predavanje Constance Cumbay koja je govorila da je New Age, koji se tada kod nas tek budio, skrivena opasnost koja u sebi nosi barbarstvo i vodi u novi nacizam, mislila sam da je to pretjerano. Jednostavno, nekolicina se nas, Hrvata, ondje nadala da ćemo nakon „rastakanja“ komunizma konačno živjeti u slobodnom svijetu u kojem će svatko moći živjeti po vlastitoj savjesti, a savjest nikada ne može diktirati zlo! A gospođa Cumbay u knjizi Hidden Dangers of the Rainbow (Skrivene opasnosti duge), a duga je simbol New Age-a, jasno govori da u pozadini tog „novog doba“ stoji „Prosvjetitelj“, „Svjetlonoša“, latinski poznat kao Lucifer! On je duhovni izvor cijelog projekta koji vodi preko „ljudskih prava“, „brige za Majku Zemlju“ („Mother Earth“) i „manjine“, pogotovo preko ljudskih prava „seksualnih manjina“. To je novi svjetski poredak koji želi ustanoviti „jednu vladu“ koja će nadgledati provedbu „zaštite ljudskih prava“ u svim kulturama i državama svijeta, a konačni je cilj diktatura koja će imati najvećeg neprijatelja u Katoličkoj Crkvi! Gospođa Cumbay napomenula je kako idemo prema vremenima kršćanskih mučenika! Sada to i sama vidim!Vratimo se na početak! Djevojka je u Engleskoj kažnjena jer je željela živjeti po kršćanskim načelima mladenačke nevinosti i djevičanstva! Doživljavam ju kao suvremenu djevicu mučenicu, kao sv. Agnezu, sv. Katarinu, sv. Agatu iz prvih stoljeća Crkve. Sljedeći su kažnjeni ljudi, navedeni u knjizi Gabriele Kuby, roditelji koji svoju djecu žele odgajati po kršćanskim načelima. Ona opisuje slučaj oca koji je na roditeljskom sastanku javno rekao da svoju djecu želi odgajati u kršćanskom duhu. Za to je najprije kažnjen opomenom, a kada se njegov sin suprotstavio mladom homoseksualcu koji ga je htio pipkati i štipkati, otac je bio kažnjen zatvorom, a sin je završio u domu! I to sve prema zakonu o sprečavanju diskriminacije GLBT osoba. Takav je zakon usvojio i Hrvatski sabor za vrijeme vladavine HDZ-a! Podsjetimo se: predsjednik Vlade bio je Ivo Sanader! Samo je Marijana Petir bila protiv! Sve nabrojeno čeka i nas ako se ne suprotstavimo nametnutom spolnom odgoju kao dijelu zdravstvenog odgoja i to još danas!Što nam je činiti? Meni pada na pamet moja draga kolegica koja je, iako je imala samo dvadeset i jednu godinu, u disko klubu u Malvernu, vrlo „šminkerskom“ mjestu, odjevena vrlo „nekorektno“, tj. pristojno, imala hrabrosti, srca, mladenačkog i ljudskog dostojanstva, premda kao apsolutna manjina, kao strankinja, kao Hrvatica i kao strana studentica, slijedeći svoju savjest reći jednom pristojnom i naočitom mladiću, pripadniku većinskog naroda i mentaliteta, koji joj je ponudio „samo“ vožnju kuću (a to je, prešutno, sadržavalo i mnogo više toga nemoralnoga!): „Ne, hvala!“ A zauzvrat je dobila zahvalan odgovor mladića: “Kako je lijepo čuti od dame: «Ne hvala!»“Pa, evo nam putokaza! Koliko mladih ljudi, koliko obitelji, koliko vjernika iz različitih vjerskih, pogotovo kršćanskih naroda, koji su za vrijeme „Aquariusa“ bili poseban „trn u oku“, diljem svijeta očekuje da mlada hrvatska država, dvadesetjednogodišnja dama, ponosno, dostojanstveno, samouvjereno, jednostavno kaže: “No, thank you!“ Nama je vjernicima, koji imamo iskustvo kako se mijenjaju zakonski projekti novog svjetskog poretka, sada jasno što trebamo činiti: govoriti gdje god je moguće o opasnostima nametnutog spolnog odgoja, nametati se kao roditelji Vladi i Saboru, a i svi zajedno moliti, moliti, moliti i postiti! Izmolimo za naše političare, ministre i Vladu samouvjerenost, dostojanstvo i odvažnost, kakvu je imala mlada dvadesetjednogodišnja dama, kako bi mogli reći UN-u i europskom četvrtom modulu zdravstvenog odgoja: “No, thank you!“Vodit će nas Duh Sveti i Gospa, hrabrit će nas i nadahnjivati do konačne pobjede! Jer u toliko smo prilika pokazali da je „Jahve sva naša radost“ i On će sigurno ispuniti „želju srdaca naših“ ukoliko ustrajemo. Uz to, to je i tako volja Božja! Tu našu odluku sa zahvalnošću očekuju toliki mladi ljudi i njihovi roditelji u svijetu! Nemojmo ih razočarati!
Ana Penić
http://www.duhos.org/index.php?option=com_content&view=article&id=7953:izazovi-i-opasnosti-gender-revolucije&catid=85:kolumna-profesora&Itemid=121
