POVRATAK IZ SMRTI
Blaženstvo u trenutku kliničke smrti doživjela je i hrvatska kirurginja dr. Nela Sršen!
Američki neurokirurg s Harvarda dr. Eben Alexander, nekadašnji skeptik koji je nakon buđenja iz duboke kome u kojoj je, kako tvrdi, doživio raj te sve to detaljno opisao u svojoj upravo objavljenoj knjizi, u tamošnjoj je javnosti pobudio ogroman interes . U “Proof of Heaven: A Neurosurgeon’s Journey into the AfterLife” opisuje kako je isključena korteksa, dok mu je tijelo bilo na aparatima, bio u raju iz kojeg se vratio kad se probudio iz kome. Iskustva ljudi koji su za kliničke smrti, tvrde, doživjeli raj sve su brojnija i sve češće ukoričena u knjige.
Američki neurokirurg svjedočio životu poslije smrti dok je bio u dubokoj komi: 'Bilo je stvarnije od bilo čega u mom životu'
Izvješća s onoga svijeta
“Postoji, rekli bismo, gotovo pa žanr izvještaja s drugog svijeta”, konstatira dr. Toni Vučković, dekan Teologije u Splitu i profesor filozofije, pa analizira: “Kao što su nekad ljudi odlazili brodovima u Ameriku, Indiju i onda izvještavali i pričali kako je tamo, tako nam sad o novome govore ljudi koji su prešli granicu smrti. Svrha takvih iskustava je da promijene i živote onih koji takvo iskustvo nemaju. Postoje i iskustva pakla. U Katoličkoj je crkvi u srednjem vijeku taj model puno korišten u odgojne svrhe, da se pokažu muke s druge strane, pa je strah djelovao da čovjek promijeni svoj život. Bila je to pedagogija straha, fenomen iz srednjeg vijeka.
No, to funkcionira i danas kao predodžbe koje se u nama stvaraju kad gledamo slike katastrofa, ratova…” Iskustvo, kako kaže, “blaženstva” u trenutku kliničke smrti prije gotovo dvadesetak godina doživjela je i hrvatska kirurginja dr. Nela Sršen. “Mogu razumjeti dilemu u kakvoj je bio dr. Alexander, da se pitao kako interpretirati ono što mu se dogodilo. Nakon moje kliničke smrti mjesecima sam bila u konfuznoj situaciji, nisu mi vjerovali ono što sam proživjela dok sam bila u komi.
Borila sam se i s time kako sebi objasniti da sam vidjela, a liječnici me uvjeravaju da me tada nije bilo. Pokušala sam davati objašnjenja kao znanstvenica i bila sam u konfliktu sa sobom. No, naše je materijalizirano postojanje dio univerzalne svijesti, mi smo sitni dio toga, kad i nema našeg tijela, mi smo dio nečeg velikog, to što su naš um i svijest odvojeni od tijela ne znači da, ako ne funkcionira tijelo, ne postoji ništa, postojimo u univerzalnoj svijesti. Imala sam osjećaj blaženstva, koji se može nazvati rajom, doživjela sam tu ‘situaciju’ u kojoj ne postoji vrijeme, gdje nema boli i nema tijela, nego postoji samo energija. Ne mogu dobro ni opisati taj osjećaj blaženstva. Kad pokušavam evocirati te trenutke, i sada u tijelu osjećam čudnu energiju koja me obuzima”, sažima dr. Sršen. Je li to raj?
Za islam neprihvatljivo
Mevludi ef. Arslani, ravnatelj islamske gimnazije u Zagrebu, kaže da u islamskom svijetu i kulturi nisu česta svjedočanstva o doživljaju dženeta ili raja u stanju kliničke smrti. “
U dženet nitko nema uvid, izuzev onoga što govori Kur’an, i nitko nije u dženetu bio. Poslaniku islama Muhamedu a.s. u noći Miradža (uznesenja) dženet je pokazao anđeo Gabrijel. On opisuje što je vidio, a da netko drugi opisuje dženet, to je prema islamu neprihvatljivo.”
Sjećanja iz raja pišu se po uzusima žanra
Onostrana” iskustva imaju svoje zajedničke nazivnike. Teolog dr. Toni Vučković o tome kaže: “Kad slušam i čitam priče ljudi koji su imali mistična iskustva i govore o raju, neki se elementi gotovo uvijek ponavljaju. Prvo, kažu da nisu u stanju prepričati to blaženstvo, da su njihove riječi i opis tek blijeda slika onoga što su stvarno doživjeli. Drugo, ljudska su osjetila drugačija, stopljena u jedno, kao što i ovaj neurokirurg spominje da su mu se vid i sluh stopili u jedno. Dakle, čovjek osjeća cijelim bićem. Treće, često se pojavljuje element svjetlosti, iskustvo svjetlosti.
Četvrto, riječ je o svijetu u kojem vlada apsolutna prihvaćenost, a to zapravo zrcali kontrast našeg svakodnevnog iskustva u svijetu gdje ljudi često imaju povrijeđene emocije”.
Kontakt s univerzalnom sviješću
Je li ono što je doživjela dr. Nela Sršen dok je bila klinički mrtva bio - raj? “Zašto ne. Ja sam to definirala direktnim kontaktom s univerzalnom sviješću. U tom sam trenutku gledala inserte, poput fotografija koje su pokazivale neke ne posebno emocionalno intenzivne situacije iz mog života i koje nisu išle kronološki. Vidjela sam spektar svjetla…”, opisuje. Kako je to iskustvo utjecalo na njezin život? “Prije sam često imala konfliktne situacije, strah od neuspjeha. Od tada život doživljavam kao privilegij. Bila bih neiskrena da kažem da nemam više nikakvog straha, ali način na koji ga kontroliram je drugačiji."
http://www.jutarnji.hr/povratak-iz-stanja-klinicke-smrti--smrt-nije-kraj--postojimo-i-onda-kad-tijela-nema-/1059610/?fb_comment_id=fbc_494190317267416_5979774_494210373932077#f1880bfb95c0452Moram primjetiti, da se u zadnje vrijeme sve više piše i kod nas o ovakvim slučajevima koji nisu rezervirani samo za Ameriku. Jer do sada su se mahom, a još uvijek se izvještaji i dalje baziraju na izjave Američkih liječnika. Mislim da je promjena kompletnih društvenih događanja polako promijenila , možda na neki način , oslobodila ljude „ straha „ da progovore o svojim osobnim iskustvima, koja se odnose na boravak svijesti ( ja bih rekao duše ) “ s one strane“.
Imao sam prije par mjeseci i sam susret sa osobom koja se nakon tri takva susreta „ s one strane „ svaki puta vratila u život.
Slučajno sam potaknuo razgovor na tu temu, da bi osoba sama ispričala svoje iskustvo: „ Kako to do tog trenutka o tome ništa nije rekao ni supruzi“, a ona je u tom trenutku bila prisutna i slušala naš razgovor.
Na moj upit zašto o tome šuti odgovorio mi je : „ Da se boji podsmjeha od svakog kome bi to pričao. Jer to je i njemu bilo nevjerojatno i neshvatljivo, ali da je postepeno ipak postao svjestan svega što se događalo s njim“. „ Nisam vjernik i nisam opterećen vjerom „ govori „ No svaki puta sam dobio poruku kako trebam promijeniti svoj život i način kako sam do sada živio“ „ Poruke su bile previše osobne i o njima ne želim nikome govoriti, jer se tiču samo mene“.
Nisam ni tražio daljnja objašnjenja. No bio je iznenađen kada sam mu rekao, da mu vjerujem i da sam imao priliku doživjeti nešto slično njegovom iskustvu, ali kroz sasvim drugačiju zgodu.
Mislim da je ovdje važan razgovor i povjerenje prema takvim osobama,koje nam imaju i mogu mnogo toga za reći , bez obzira na vjerska opredjeljenja.
