Baština > Kajkavski
O YES YES Bûševec
Ljudevit Kaj:
Vésti Ogranka "Selačkě slôgě" Bûševec
11-18.12.2010. Bogekova (Božična) turneja
BÔGEK (BOŽIĆ) V OGRANKU ILI KAK SEM ZAVOLELA PESMU "PRVA JĚ VURA"
V Ogranku jě věč tradicija ono kě mi zovemo "Bôgekova (Božična) turneja". Kam pemo za Bôgeka (za Božič) negda sě znâ i po više meséc vunaprovo. To jě jěna od nâjbolše turnej v letu. Krâtka, ali slâtka. Mesto nam tuliko né ni bitno, biten jě samo Bôgekov (božični) vugođaj, a toga nigdâr ne sfali. Ovo leto bili smo pozvâni v Pandorf v Austrije. Koncert jě trebal biti obdržan v nedelu (12.12), pa smo v sobotu (11.12) pré mešě obdržali koncert v Bizonje v Mađarske.
Po dolasku v Bizonju bili smo pozvâni prisustvovati nijovomu običaju. Saki dân v prosincu do Bôgeka (Božiča) opiraju obluk na jěne iže, de sě skupe si stanovniki teri to oču , a domačin je počâsti z kolâči i z kuvanem vinom. "Lépi običaji" zaklučuju Dudo i Tica.
Župnik nam vupriličujě obed i daruje nam svôj CD teroga jě snimil z cirkvenem zborom. I tak smo mi na pûtu domôm imali priliku čuti kak župni zbor popéva "Ružo moja crvena"…
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
BOŽIĆ U OGRANKU ILI KAKO ZAVOLJEH PJESMU "PRVA JE VURA"
Prema crkvenom kalendaru vrijeme došašća, vrijeme pripreme za Božić, počinje 4. nedjelju prije Božića. Ali ne počinje svakome došašće sa paljenjem prve adventske svjećice. Ono individualno došašće, advent u srcu, nekome počinje s mirisom prvih božićnih kolačića, padanjem prvog snijega, na prvoj misi zornici, s toplinom kuhanog vina ili paljenjem gradskih božićnih ukrasa, prvom božićnom pjesmom na radiju. Nekome se poklopi sa paljenjem prve adventske svjećice, a nekome, na žalost, ni okićena jelka ni rođenje malog Isusa ne unosi radost Božića. Moje došašće, ono neslužbeno, počinje sredinom 10. mjeseca sa otvaranjem crnog fascikla u punoj prostoriji na Trgu seljačke sloge 7. . .
I otvaram crni fascikl. Pogled na prvu pjesmu. "Prva je vura". Raspoloženje down. Zašto? Opet? Nee! Izvedena već 538 milijuna puta (dobro, pretjerujem, svega 40-ak puta ne računajući probe, ali subjektivan dojam je bitan). Počinjem žaliti Severinu. Pitam se koliko je puta "Gas gas" izvedena. "Prva je vura" barem ima smisla. U nastavku probe nailazim na još par dragih mi multiizvedenih pjesmica.
Početkom 11. mjeseca ulovim se pjevušeći "Prva je vura" dok kuham. Sredinom 11. mjeseca učimo novu pjesmu, pa moj život ima novu glazbenu podlogu. Krajem 11. mjeseca skupljam potpise za putovanje na koncerte u Austriju i Mađarsku. S obzirom na količinu ljudi na probama, pitam se bi li nam Slavijatrans iznajmio onaj svoj novi produženi bus. Početkom 12. mjeseca zaključujem da ćemo ipak stati u jedan bus. Al' bit će pun!
U Ogranku je već tradicija ono što mi zovemo "Božićna turneja". Kamo ćemo za Božić nekad se zna i po više mjeseci unaprijed. To je jedna od najboljih turneja u godini. Kratka, ali slatka. Mjesto nam toliko nije ni bitno, bitan je samo božićni ugođaj, a toga nikad ne manjka. Ove godine bili smo pozvani u Pandorf u Austriji. Koncert je trebao biti održan u nedjelju (12.12), pa smo u subotu (11.12) prije mise održali koncert u Bizonji u Mađarskoj.
Čitam statuse na facebook-u. "Idemo malo vidjeti kaj ima u Beču", "Beč - here i come" ili "Beč". Vidi se tko nije detaljno proučio plan puta. Sva sreća, u Beču sam bila vikend prije.
5 sati ujutro. Vučem kofer po Staroj ulici. Raspoloženje? Tko je vidio raspoloženje u 5 ujutro? Srećom, nađoh ga u 5 i 15. Božićni ugođaj se uvukao u bus . Ne znam jel to zbog svih silnih kapa, rukavica i šalova koji su ispadali iz pretinaca ili zbog božićnog CD-a Vuga kojeg smo slušali putem. Slijedeće godine svakako moramo nabaviti veći broj CD-a . Ili bi nam se moglo desiti preopterećenje funkcije Repeat. Iako, CD je bio dobar.
E da, bili smo u Beču, 2 i pol sata. Taman dovoljno da protutnjamo H&M-om, uzmemo kavu u Starbucksu, otiđemo na božićni sajam, popijemo punč, pojedemo krumpiriće ili hot dog i dovedemo do živčanog sloma druge turiste dok okupiramo aparat da bi kupili 40 karta za podzemnu. E da, i slikamo se. U podzemnoj uglavnom. Tam smo bili najduže.Po dolasku u Bizonju bili smo pozvani da prisustvujemo njihovu običaju. Svaki dan u Prosincu do Božića otvaraju prozor na jednoj kući, gdje se okupe svi stanovnici koji to žele , a domaćin ih počasti kolačima i kuhanim vinom. "Lepi običaji" zaključuju Dudo i Tica.
Prvi snijeg je pao taj dan u Bizonji. Od našeg pansiona do crkve ima 200 m. Naše čižmice promoče nakon 50 m. Pa računajte. Nagurani u sakristiji čekamo početak koncerta. Ili on čeka nas. U 6 počinjemo. Isprva malo manjim intenzitetom od uobičajenog . Uživim se već na "Zvan Betlema" pa otpjevam "Prva je vura" sa srcem. Vrijeme brzo proleti, koncert je gotov. Tužnić. Pljesak. Bis. Pljesak. I onda sv. Misa. Na "starohrvatskom" (gradišćanskohrvatskom). Propovijed na mađarskom.
Pred crkvom puše vjetar i temperatura se znatno spustila. Dijeli se kuhano vino. Svi su se okupili i razgovaraju. Mi se stišćemo u krug (pa zima je). U maniri pingvina sa čašom kuhanog vina u jednoj i crnim fasciklom u drugoj vraćamo se onih 200 m. Presvlačenje i večera. Tamburaši se uhvate tambura. Standardno! Cure polako odlaze na tuširanje. S obzirom da nas je u mojoj sobi 8 pitam se dal' da prvo doručkujem. Dečki ostaju u restoranu izvoditi vokalno-instrumentalni koncert, a cure kartaju u sobi i upriličuju vlastiti vokalni koncert. Oko 23h svi se skupljaju u predvorju pansiona. Oko 1h završava rock-pop-trash večer uz svirku benda po željama publike.
Buđenje u 6. U 6!!! U 7 i 15 obučeni u nošnje čekamo bus da krene. Naš bus je, naime, doživio prometnu nesreću parkiran na parkiralištu privatnog pansiona. Vožnja do Pandorfa je potrajala. Prvi put nakon 15 sati gledam svoj mobitel. Oho, imam poruku. Hm, Sanja hoće da smirim ekipu (poslano u 02:05). "Nemaš frke, budem" odgovaram. U Pandorf dolazimo u zadnji čas. Pjevamo na misi. Misa je na starohrvatskom, a propovijed je svećenik odsvirao! Nakon mise, koncert. Smijem se, a spava mi se. Pjevam, a glas mi je u Bizonji. Ali čak i "Prva je vura" otpjevam sa srcem. Poslije koncerta Prec nas hvali. "Ovaj koncert je bil bolji nego jučer, a ja sam mislil da bu gori jer ste lumpali po noći, svaka vam čast!". Najlogičnije moguće rješenje je da je Prec zaspao i sanjao koncert.
Župnik nam upriličuje ručak i daruje nam svoj CD koji je snimio sa crkvenim zborom. I tak smo mi na putu doma imali prilike čuti kak župni zbor pjeva "Ružo moja crvena"…
Koncert u Buševcu
18.12.2010. u crkvi sv. Ivana Krstitelja izveden je Božični koncert. Onaj nama najdraži, na domaćem terenu. Gosti su nam bili KUD "Seljačka sloga" - Posavski bregi, tj. 6 cura koje su nam doista uveličale koncert svojim pjevanjem. Sudjelovala su i djeca područne škole Buševec sa svojim igrokazima i recitacijama.
Prije koncerta posjećuje me jedna stara znanica. Ona se javlja samo u posebnim prilikama, dolazi samo na posebne koncerte. "Trema, prijateljice stara, pa di si? Ne vidjeh te dugo." Zna biti prilično naporna. Ovaj put se zalijepila za mene i nije me puštala. Otpjevala je s nama prvu pjesmu. Klapsku, meni najtežu. Jesam možda napomenula da Tremi pjevanje baš i nejde? Kod druge pjesme je jednostavno nestala. Zatim je počeo koncert odrađen sa srcem i dušom . Koncert za moje bake, obitelj, susjede i prijatelje.
I tak se "Prva je vura" uvukla i u dušu. A onda kuhano vino, običaj koji smo prenijeli iz inozemstva, od naših Hrvata iz Gradišća. I zajedničko druženje. "Ja sanjam jedan bijeli Božić, da opet dođe u moj grad" pjeva Crvena jabuka. Pih! Budući da su zvijezde su gore, a svi ljudi koje volim su tu, ja pjevam "Prva je vura te noći da se Marija veseli, da se Marija veseli – Svetlo nebo!"
Maja Kovačević
Slikôvnica (fotozâpis):
«Sliknuti» (kliknuti) na sliku lévo od nâslova na zvirne stranice
http://www.oss-busevec.hr
--- Citat: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2009, 07:21:12 poslijepodne ---
Prva je vura
PRVA JE VURA TE NOČI
DA SE MARIJA VESELI
DA SE MARIJA VESELI
SVETO NEBO
JANGELKl LEPO PEVAJU
SVETU MARIJU TRONAJU
SVETU MARIJU TRONAJU
SVETO NEBO
TRONAJ JU, TRONAJ VIŠNJI BOG
OTEC I SINI SVETI DUH
OTEC I SIN I SVETI DUH
SVETO NEBO
Bôgekov (Božični) koncert Ogranka Selačkě slôgě Bûševec AD MMVIII
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216
--- Kraj citata ---
Ljudevit Kaj:
cityportal.hr
18. srpna 2011. | Autor Petra
Ogrankaši se vrnuli z Turske
U kasnim nedjeljnim satima Ogranak seljačke sloge Buševec vratio se sa svoje desetodnevne turneje. Ove godine destinacija im je bila predivna Turska i 6. Uluslararası Göl Festival. Na festivalu je nastupalo 9 grupa – Kanada, Kirgistan, Meksiko, Španjolska, Rumunjska, Švicarska, Rusija, Hrvatska i domaćini, dvije grupe iz Turske. Kroz tjedan dana festivala, Ogrankaši su predstavili Hrvatsku na sve moguće načine. Tako su domaćinima i svim sudionicima festivala dočarali lijepu našu kroz pjesmu, ples, svirku, tradicionalne domaće specijalitete i mnoge druge stvari.
Sama organziacija festivala bila je na visokoj razini, što su i dokazali hotel sa četiri zvijezdice, organiziran autobus za svaku grupu, organizacija raznih izleta i druženja za sve sudionike (Dragon Boat races, vožnja brodom po Bosporu, posjet Miniaturku, kupanje u toplicama, razgledavanje plave džamije, Aja Sofije…) te ono što je bitno za svakog izvođača, vrhunska pozornica. Što se tiče same tehnike Buševčani su bili dosta zakinuti jer razglas i mikrofoni nisu bili prilagođeni hrvatskom folkloru. No, bez obzira na to posao je odrađen na nivou, a organizatori su obećali da će se, za ubuduće, potruditi ispraviti taj mali nedostatak.
„Upoznavanje novih mjesta, ljudi, različitih kultura i stjecanja novih prijateljstva zaista je nešto posebno i neprocijenjivo. Premalo je riječi kojima bi opisali i prepričali ovaj jedinstveni događaj, ali ono što možemo reči je da će ovo putovanje svima ostati u jako lijepom sjećanju – kažu Ogrankaši.
Zvir + slikovnica (27 slik):
http://www.cityportal.hr/vijesti/ogrankasi-se-vratili-iz-turske/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Vu-te tur(opol)ske zemle:
Vu toj turskoj zemlji, Lado, 02:48
Medjimurje, Iz kajkavskih krajeva 2
http://www.myspace.com/lado000o/music/songs/vu-toj-turskoj-zemlji-me-imurje-56254163
Ljudevit Kaj:
Glas Buševca, Br. 7 – studeni 1966.
HUMOR
TO NEBUDE IŠLO
- Barek! Moj Matek bi se štel ženiti stvega sela. Bili mu ti mogla najti deklu?
-Eh !? Draga moja da je tvoj sin negde na stanu v Zagrebu makar i vagunu, onda to nebi bilo teško. Ali k tebe tam v tvoje selo nebi niti jedna išla da baš imate zgradu kak vilu.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
KAD NEBI BILO
Došla posavska djevojka prvi puta u životu da kopa vinograd, te reče ocu:
Je japo kej bi se lepo kopalo trsje da nema kolčevja.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
MUČI ŽERI
Za vrijeme ručka u vinogradu mlada težakinja koja je prvi puta u životu jela štrukle iz sira, upita oca: Japo kak se zove ovo jelo?
-Muči! Žeri! -odbrusi posramljeni otac pred ostalim radnicima.
Al su dobri ovi mučižeri - odgovori kći.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
AUTO
Mala Olgica reče si kolegici susjedovoj Katici: Katica! Moj tata je kupil fiću. Ja se bum vozila a ha.
- Onda kej je to!? Baš je to nekakov avuto. Moj tata bude kupil autobus pak se bumo mogli si voziti.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
POZNA GA
Štef! Baš si fest ispal nate slike.
-Nes to ja, Janton. To je slika suseda Matića kej se slikal za legimitaciju (legitimaciju).
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
DUGO SPAVA
Čuj ti Kato! Ti jutro dugo spiješ.
-Nek ja dugo spijem .Da moram to kupiti nebi ni toga imala kak i ništa drugoga.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
VIDJET ĆE
Štef! Rekla je tvoja suseda za tvoju babu da je fufljasta i krezuba.
-Kej!?! To je veliš ona rekla. Pokazala bu ne moja baba zube, da bu zanavek zapametila.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
RAZUMIJE SE
Mamo neke beči vane.
-Mama: To se sigurno naš Pepek vrnul z Beča.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
NE RAZUMIJE GA
Sin me je prosil da kupim kola v Nemačke. Ja sem mu kupil novi gumenak v Slovenije, i sad se neće zmenom spominati.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
NEĆE IH
Štefić!? Kej nebuš zel električare da ti igraju na svadbe.
-Nebum,jer ako bi slučajno nestalo struje oni nemru pri luči igrati.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
A ŠTO GLEDA ?
Mamo kak ovaj naš Francek susedov je fest dečko i lepo zgledi v ovomu novomu avutu.
- A kak ti glediš čerka? Em se to vozi negov otec.
Zvir :
http://www.oss-busevec.com/Pdf/07.Glas.pdf
ili
Literarna sekcija / Literarna sekcija - Glas Buševca / Br. 7 – studeni 1966.
http://www.oss-busevec.hr/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Vide(l)o:
Pučko kazališče Buševec - Kratki (b)insert drame Hamlet
Pučko Kazalište Buševec - Kratak insert drame Hamlet, 04:26
--- Citat: ---http://www.youtube.com/watch?v=79EJNh3rRNs
--- Kraj citata ---
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Zake (ne)je zgodno da se Kos zove Mato?
Zvali bi ga "kosmato".
Ljudevit Kaj:
Glas Buševca, Br. 7 – studeni 1966.
IZ POVIJESNOG ARHIVA BUŠEVCA
Mato Detelić: NAŠE SELO BUŠEVEC (nastavak)
(Društveno-politički i kulturni život našeg sela od 1863. god. do Drugog svjetskog rata, a i poslije.
Kratki historijat bivše Zemljišnje zajednice plemenite općine Turopolje, u .kojoj zajednci je bilo i naše selo, a s njim usko vezano kroz to razdoblje)
ŽIVOT I OBIČAJI NAŠIH LJUDI
KUĆNA ZADRUGA ČRNKO
A, sada vratimo se malo na naše stare kućne zadruge , tamo oko l863. god. Skoro sve naše zadruge bavile su se poljoprivredom, uzgojem stoke i svinogojstvom. No samo jedna od njih bavila se i kirijom. Ta kirija odnosila se na prijevoz kojekakove robe iz Siska u Zagreb i obratno, jer u ono doba nije bilo drugog cestovnog prijevoza osim kola i konja.
Ta zadruga bila je u posjedu i po svim vrednotama najbogatija kućna zadruga u našem selu. Posjedovala je oko 40 jutara zemlje i ogromne gospodarske zgrade od kojih je bila najveća Čardak. Poslije diobe iz čardaka su sagradili četiri velike kuće. Ta zadruga bila je Črnko (Matičina). Gospodar zadruge bio je Stjepan Črnko. Kao dobar gospodar, a u ono doba snalažljiv, držao je u svom gospodarstvu i po šest pari konja i po šest slugu, koji su kirijali i prevozili robu raznim trgovcima i svim poduzetnicima iz Siska u Zagreb, Veliku Goricu i obratno. Imao je svog vlastitog kovača koji mu je potkivao konje i popravljao kola.
Takvom kirijom unapređivao je svoje gospodarstvo, svinogojstvom se nije bavio na veliko kao druge zadruge, jedino za domaće potrebe. Imao je velike livade u Ogulincu (Matičina sinokoša) i velike štale za konje i stoku, a i velike sjenike za sijeno. Na taj sjenik bile su napravljene i velike stube po kojima se išlo po sijeno. Stube su bile takve da je jedamput i jedna junica po njima otišla na sjenik. Za tu junicu nije nitko znao kud je otišla, dok sluge nisu počele rušiti sijeno, te su je otjerali natrag po stubama„ Ta kućna zadruga imala je velik vinograd u Barbariću i mnogo vina. Gospodar zadruge pozivao je svoje prijatelje i mnoge trgovce, s kojima je poslovao, na pijaču na vinsku komoru gdje se pilo po cijele noći i dane.
Gospodar zadruge, Stjepan, kome su govorili Štefko, imao je sedam sinova i jednu kćerku. Sinovi su bili Josip, Janko, Mato, Franjo, Miko, Imbro i Mijo i kći Anica.
Sedam sinova sedam lavova. Kad je kći navršila l0 godina poslala je majka da donese iz velike škrine kukuruz za kokoši. Škrinja je bila velika s ogromnim hrastovim poklopcem, koji je bio poduprt sa potporom, međutim kako se ona nagnula nad škrinju udarila je rukom o podpor, a teška vrata udare je po glavi te je na mjestu ostala mrtva. Nakon očeve smrti braća su se razdijelila. Svi su osim Nikole, bili kirijaši a voljeli su malo više vino i rakiju. Iako su se svi i bogato oženili i imali djece rasprodali su sjenakoše svi osim Nikole i tako postali siromašni. Franju zvanog "Hajoš" zaklao je kovač Vnučec. Od tih sedam sinova potjeće današnja velika porodica Črnko (veliki matičini).
Zvir :
http://www.oss-busevec.com/Pdf/07.Glas.pdf
ili
Literarna sekcija / Literarna sekcija - Glas Buševca / Br. 7 – studeni 1966.
http://www.oss-busevec.hr/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Vide(l)o:
3. Oj Buševec selo zavijato (Turopolje), 08 :35
--- Citat: ---http://www.youtube.com/watch?v=9-reH-UsTAc
--- Kraj citata ---
Ljudevit Kaj:
Zgoditek v metu z (s)lovačkum puškum
Vesti Ogranka Selačke sloge Buševec
11-12.06.2011. Gostuvajne v Slovačke 2011
SVEČANI MEDNARODNI FESTIVAL TAMBURAŠKE SASTAVOV
POVODOM 90. OBLETNICE IGRAJNA TAMBURE V ŠURANY - SLOVAČKA
11-12.06.2011.
Moremo povedati da su se naši prijateli z Šuranya stvarno potrudili da nam boravek pri-jni ostane v trajnomu sečajnu (ako zememo v obzir da je je večina stareša od 70 let) i da su svojum srdačnošču osvojili naša srca.
Prošle godine na 5. Međunarodnom tamburaškom festivalu - Buševec 2010. gdje su nam između ostalih grupa gosti bili i "Šurianski tamburaši" dobili smo poziv na festival u Šurany kojeg će oni organizirati povodom 90-e obljetnice sviranja tambure u Šuranyu. Uz puno muke i truda (imaju slabu podršku od grada i ostalih struktura) naši dragi prijatelji iz "Šurianskih tamburaša" na čelu sa njihovim voditeljem gosp. Gustavom Augustinom (čiji otac je i donio prvu tamburu u Šurany kad se vratio iz vojske koju je služio u Osijeku) su ipak uspjeli organizirati festival.
Svaka im čast na tome i zahvala što su i nas pozvali. Osim tamburaške "A" grupe Ogranka "Seljačke sloge" Buševec na festivalu su nastupili i tamburaški orkestri iz Šmartnog pri Litiji (Slovenija), Brač - Studenka (Češka republika) i Šurianski tamburaši (Slovačka), svi već nama dobro poznati sastavi iz Buševca.
Na put smo krenuli u jutarnjim satima 11.06.2011. kombijem dobivenim od OŠ Vukovina (na čemu im se i ovaj puta zahvaljujemo, osobito njihovom ravnatelju Kreši Matašinu) i jednim osobnim automobilom. Bila nam je to jeftinija varijanta nego autobus. Stigli smo taman na ručak oko 14 sati, a prije toga smo se smjestili u hotel. Nakon ručka smo malo razgledali lokalni muzej koji je smješten u židovskoj crkvi, a oko 16 sati su počele tonske probe na pozornici koja je u sklopu hotela.
Svečani GALA PROGRAM je počeo u 18 sati, a svaki je orkestar imao na raspolaganju 30 minuta da pokaže svoju virtuoznost sviranja tambure. Domaćini su prekrasno uredili pozornicu, svi orkestri su bili na visokom nivou tako da je tri i pol sata tamburaške svirke prošlo za tren. Nakon ovacija koje su dobili svi tamburaški sastavi, pripremljena je zajednička večera i druženje na ljetnoj terasi u sklopu hotela gdje je postavljena pozornica za neformalni dio programa. Svirka i druženje su potrajali prema željama pojedinaca.
Nedjelja je bila rezervirana za Matinejsku svirku na ljetnoj pozornici u 11 sati, prije koje smo mi uspjeli obaviti doručak i šoping te se opskrbiti sa suvenirima i poklonima za najdraže. Matineja je protekla u ležernom tonu i grupe su izvele neformalniji program koji je bio više za zabavu. Nakon programa slijedi zajednički ručak i odlazak na polazne destinacije, tako da smo oko 20 sati bili u Buševcu.
Možemo reći da su se naši prijatelji iz Šuranya stvarno potrudili da nam boravak kod njih ostane u trajnom sjećanju (ako uzmemo u obzir da ih je većina starija od 70 godina) i da su svojom srdačnošću osvojili naša srca. Hvala im na svemu što su za nas organizirali i želimo im još puno zdravlja i lijepih tamburaških koncerata.
Predsjednik OSS Buševec
Nenad Rožić
Zvir:
http://www.oss-busevec.hr/
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju