– Općenito, postoje dvije vrste Proroka. Jedno su neovisni Proroci, Koje drugi slijede, dok druga vrsta nije neovisna i oni su i sami sljedbenici.
Neovisni Proroci zakonodavci su i utemeljitelji novog ciklusa. Njihova pojava svijet odijeva u novo ruho, a uspostavljaju se temelji religije i otkriva se nova knjiga. Bez posrednika Oni primaju darove od Stvarnosti Božanstva, a Njihovo svjetlo je suštinsko svjetlo. Nalikuju suncu koje je svijetlo samo po sebi: svjetlo je njegova suštinska potreba; ono ne prima svjetlo ni od jedne druge zvijezde. Ta Mjesta Osvita jutra Jedinstva vrela su darežljivosti i zrcala Biti Stvarnosti.
Ostali Proroci su sljedbenici i promotori, jer oni predstavljaju izdanke i nisu neovisni; oni primaju darove od neovisnih Proroka i koriste se svjetlom Vodstva univerzalnih Proroka. Poput mjeseca su, koji nije svijetao i ne zrači sam po sebi, već prima svoje svjetlo od sunca.
Objave univerzalnog Proroštva Koje su se neovisno pojavile jesu, na primjer, Abraham, Mojsije, Krist, Muhamed, Báb i Bahá’u’lláh (ubuduće ću ih zvati Božjim Glasnicima da ne bude zabune).U ostale koji su sljedbenici i promotori, ubrajaju se oni poput Salomona, Davida, Izaije, Jeremije i Ezekiela. Naime, neovisni su Proroci utemeljitelji; oni uspostavljaju novu religiju i od ljudi čine nova stvorenja; oni mijenjaju opća moralna načela, promiču nove običaje i pravila, obnavljaju ciklus i Zakon. Njihova je pojava poput proljeća, koje zaodijeva sve zemaljske stvari novim ruhom i daje im novi život.
Glede druge vrste Proroka koji su sljedbenici, oni također promiču Zakon Božji, obznanjuju Religiju Božju i objavljuju Njegovu riječ. Oni sami po sebi nemaju snage i moći osim onoga što primaju od neovisnih Proroka.