Svakidašnje teme => Politika => Autor teme: Ljudevit Kaj - Rujan 29, 2013, 11:10:57 prijepodne
Naslov: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 29, 2013, 11:10:57 prijepodne
Sim.pa(r )tizant (kokod)aktualne vlasti:
Citat:
A one koji se druže s popovima, kako da njih nazovemo ?
Popi ili Bobi?
Veli se: „Popu pop, bobu bob“. Različita gramatička pravila (ŠTAkavski: srpski, kajkavski (slovenski i hrvatski): srbski) (ne)dozvolavaju gornu naslovnu dilemu.
Popovača
Izraz pop je (mejne-više) naziv na pravoslavnoga svečenika. V Hrvatske se (kak takev, standardni vlaški,) izraz pop rabi gustokrat v pogrdnomu značejnu, garneran neretko z dodatnemi atributi (na priliku: „Besposlen pop i jariče krsti“).
Citat:
Pop je naziv za svećenika u određenim kršćanskim denominacijama. U nekim područjima označava isključivo pravoslavnog svećenika dok negdje se koristi i za katoličke, nerijetko i u pogrdnom značenju Zvir: (k)wikipedija
Iskustvo z (koko)dačičove domaje Brepublike Srbije (Ivica Dačić predsednik je Socijalističke partije Srbije i, ne samo nominalno, ide-ološki blizek kokodačičem v Hrvatske (Brepublike Srbatske))
Klerofobija zasjenjuje homofobiju
Dragomir Anđelković 08. 03 2009.
Problem je i neskriveno izražavanje klerofobije - odbojnosti prema svećenstvu i crkvi . Oni koji pričaju o pravima seksualnih i drugih manjina , dopuštaju sebi da o crkvi , svećenstvu , vjernicima , kažu bilo što . Kao i to što dok opravdano smatraju da imaju pravo izraziti svoj stav i lobiraju da on bude uslišen , s druge strane , gotovo da reže kada crkve i zastupnici drugačijih opredjeljenja , u skladu sa svojim pravom , pokušaju utjecati na djelovanje državnih institucija
Stječe se dojam da bi , samo kada bi imali i mogućnost , jurišnici partijskih , nevladinih i medijskih ešalona (eSKalona) tzv . Druge Srbije , i na mnogo opipljiviji način nasrnuli na prava SPC , pa i drugih crkava . Uostalom , to je i razumljivo . Nerijetko se radi o , u demokratsko ruho tek nevješto preobučenoj , duhovnoj djeci totalitarnog sustava , u kome su vjerske zajednice i vjernici bili brutalno diskriminirani . Zato , kada opravdano govorimo o suzbijanju diskriminacije i homofobije - koja nije poželjna , ali u Srbiji nije ništa prisutnija nego u većini europskih zemalja – trebali bismo se pozabaviti i klerofobijom ! Ona je kod nas , unatoč tome što se ogromna većina građana izjašnjava kao vjernici , sigurno mnogo prisutnija nego u bilo kojoj zemlji članici EU . Možda baš to bude prepreka našim eurointegracijama ? ! A , nesumnjivo , već sada nanosi veliki duševni bol mnogim građanima Srbije !
SPC , i druge tradicionalne vjerske zajednice , ovih dana su intenzivno zasipani " drvljem i kamenjem " od strane zastupnika i funkcionera LDP - a , kao i predstavnika nekih nevladinih organizacija . Zbog ponašanja vjerskih zajednica , navodno , Srbija neće moći stupiti u EU , naši građani će još dugo stajati u redovima za vize , a napaćene manjine svih vrsta , gotovo da treba očekivati pogrome .
Izljev bijesa Gej - strejt alijanse , SDU ( stranke Žarka Koraća ) , Inicijative mladih za ljudska prava , LDP , i još nekih drugih organizacija , izazvalo je , uslišeno od strane vlasti , protivljenje SPC , i ostalih relevantnih vjerskih zajednica , nekim odredbama predloženog zakona protiv diskriminacije . I to , prije svega , neslaganje s onim dijelom članka 21 , koji u punoj mjeri izjednačava homoseksualce s heteroseksualcima .
Njegov prvi dio , prema kome su rodni identitet i seksualna orijentacija privatna stvar i " nitko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svom rodnom identitetu i seksualnoj orijentaciji " - nitko ne osporava . Homoseksualci imaju pravo da budu to što jesu , i da ih nitko ne proziva zbog seksualnih opredjeljenja . Međutim , sporan je ostatak spomenutog članka , koji glasi : " Svatko ima pravo izraziti svoj identitet i seksualnu orijentaciju , a diskriminatorsko postupanje zbog izražavanja rodnog identiteta i seksualne orijentacije je zabranjeno . "
Prvo , formulacija je nedovoljno precizna , pa bi mogla tumačiti tako da je i neregistriranje homoseksualnog braka vid diskriminacije . Hipotetički , ljudi slobodno izraze svoj rodni identitet , što je načelno uredu , i u skladu sa svojom orijentacijom odu kod matičara , a ako on odbije vjenčati ih , na temelju članka 21 , mogu ustvrde da su povrijeđena njihova prava . Ukratko , izgleda da se radi , makar na mala vrata , o pokušaju legalizacije homoseksualnog braka .
Drugo , jedna stvar je slobodno izražavanje rodnog identiteta na način koji ne ugrožava druge , a druga je puno , nekritičko izjednačavanje homoseksualaca s heteroseksualcima , što proizlazi iz spomenute formulacije ! Zamislite da transvestit , koji je po zanimanju učitelj ili liječnik u hitnoj pomoći , zaključi da je sasvim uredu da , kada je za to raspoložen , na posao dolazi obučen kao žena . Ili da se profesor - homoseksualac , u skladu sa svojim sklonostima , slobodno ponaša na satu . Mislim da bi sve to izazvalo osjećanje duševnog bola onih koji imaju drugačija , nešto tradicionalnija , seksualna opredjeljenja . Pa , i da bi ih omelo u realizaciji nekih , u naše vrijeme , osnovnih ljudskih prava . Kako li bi se osjećali mnogi roditelji , dok prate djecu u škole , i koliko bi ih se odlučilo , čak , i da ih ispiše iz njih .
SPC i druge tradicionalne vjerske zajednice nemaju ništa protiv zakona o zabrani diskriminacije , " samo nisu " - kako je to rekao episkop Irinej - " za to da jedna vrsta diskriminacije , bilo čijom nepažnjom i propustom , bude zamijenjena drugom vrstom diskriminacije , vjerojatno gorom i težom " . No , manipulativnim tehnikama , ekstremisti iz redova Druge Srbije , i njihovi mediji , pokušali su da sve prikažu iskrivljeno - kao zalaganje , prije svega , Srpske pravoslavne crkve , za diskriminaciju i sprječavanje europskih integracija . Tek primjera radi , tekst koji se bavi povlačenjem prijedloga zakona s dnevnog reda Skupštine , Blic je objavio pod naslovom : " Crkva protiv zakona o diskriminaciji " . Vjerojatno ne treba ni reći , u njemu je " propušteno " da precizno bude objašnjeno protiv čega su glavne vjerske zajednice Srbije .
Manipulacija je jedno , a drugo je pravo da se zastupa neki stav . Nije u redu kako postupaju zagovornici prava na neograničeno izražavanje homoseksualnih opredjeljenja , ali njihov stav je , sam po sebi , legitiman . Doduše , koliko znam , učitelji nigdje u svijetu ne mogu biti transvestiti dok su na poslu , ali u Nizozemskoj ili Danskoj , legalizirani su homoseksualni brakovi . No , nisu u velikoj većini europskih zemalja ! A nama se lažno predstavlja da bez predloženog , do krajnosti liberalnog zakona ( bar kada se radi o seksualnim manjinama ) , nema mogućnosti da prođemo kroz kapiju EU . To je problem !
Problem je i neskriveno izražavanje klerofobije - odbojnosti prema svećenstvu i crkvi . Oni koji pričaju o pravima seksualnih i drugih manjina , dopuštaju sebi da o crkvi , svećenstvu , vjernicima , kažu bilo šta . Kao i to što dok opravdano smatraju da imaju pravo izraziti svoj stav i lobiraju da on bude uslišen , s druge strane , gotovo da reže kada crkve i zastupnici drugačijih opredjeljenja , u skladu sa svojim pravom , pokušaju utjecati na djelovanje državnih institucija
Stječe se dojam da bi , samo kada bi imali i mogućnost , jurišnici partijskih , nevladinih i medijskih Ešelon tzv . Druge Srbije , i na mnogo opipljiviji način nasrnuli na prava SPC , pa i drugih crkava . Uostalom , to je i razumljivo . Nerijetko se radi o , u demokratsko ruho tek nevješto preobučenoj , duhovnoj djeci totalitarnog sustava , u kome su vjerske zajednice i vjernici bili brutalno diskriminirani . Zato , kada opravdano govorimo o suzbijanju diskriminacije i homofobije - koja nije poželjna , ali u Srbiji nije ništa prisutnija nego u većini europskih zemalja – trebali bismo se pozabaviti i klerofobijom ! Ona je kod nas , unatoč tome što se ogromna većina građana izjašnjava kao vjernici , sigurno mnogo prisutnija nego u bilo kojoj zemlji članici EU . Možda baš to bude prepreka našim eurointegracijama ? ! A , nesumnjivo , već sada nanosi veliki duševni bol mnogim građanima Srbije !
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: koko-vg - Rujan 29, 2013, 11:59:05 prijepodne
... negdo kukuriče na prazno ... ako ti vučeš srbske ili srpske (ispravljaj koliko hoćeš) korjene, zaboli me, a zašto onda smatraš da i drugi moraju imati "zavičajno porijeklo" ? Preseravaš se znanjem kajkavskog, njemačkog, mađarskog ... još samo fali da počneš pisati na esperantu da bude svma razumljivije za čitati.
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 14, 2013, 10:58:07 poslijepodne
Srbski ili srpski ko-koreni? Preseravaš se znanjem kajkavskog, njemačkog, mađarskog ... još samo fali da počneš pisati na esperantu da bude svma razumljivije za čitati.
VUGROB-FINSKI BUK(O)VAR
(esDe)Petelin je kajkavski naziv za kokota. Na esperantu se kokot, *urac veli koko. Na vugerskomu se kokot veli kakaš (pisano: kakas). Na „hrvatsko”- nemačkomuko-kot („ko” Kot) znači kak drek (izmet).
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 14, 2013, 11:04:48 poslijepodne
Vugerski kardinal József Mindszenty - žrtva i pronacističke i komunističke klerofobije
Sukobljavao se sa mađarskim kolaboracionističkim režimom koji je surađivao s nacistima. Oni su mu sudili, te je dobio doživotnu robiju. Oslobođen u travnju 1945. kada je u Mađarsku ušla Crvena armija. Dolaskom komunista na vlast stvari se za kardinala nisu poboljšale. Kad je 1956. izbila revolucija, on je hvalio ustanike, iako je bio pod pritiskom. Kad su sovjetski tenkovi izveli invaziju na Mađarsku 4. studenog 1956. potražio je savjet od Imre Nagya. On mu je rekao da se skloni u Veleposlanstvo SAD-a, što je on i učinio, provevši mnogo godina u takvom zatočeništvu.
Slika: Posmrtna maska Józsefa Mindszentyog
Njegova eminencija József kardinal Mindszenty ("Jožef Mindsenti", Csehimindszent, 29. ožujka 1892. - Beč, 6. svibnja 1975.), mađarski crkveni vođa i protivnik komunizma općenito, a posebice mađarskog komunističkog režima.
Rodio se kao Jozsef Pehm u mjestu Csehimindszent, Austro-Ugarska. Godine 1915. postao je svećenik, te se kasnije uspinjao u crkvenoj hijerarhiji.
Zatočila ga je komunistička vlada na čelu koje je bio Bela Kun. To je bilo kratko zatočeništvo. Sukobljavao se sa mađarskim kolaboracionističkim režimom koji je surađivao s nacistima. Oni su mu sudili, te je dobio doživotnu robiju, a njegovu izjavu da nije sudjelovao u izdaji, uroti, niti da je prekršio tadašnje zakone, proglasili su ništavnom.
Četiri dana prije 52. rođendana, postao je primas Mađarske i nadbiskup te tako de facto glavni poglavar Rimokatoličke Crkve u Mađarskoj. Pronacistički režim ga je osudio, ali je oslobođen u travnju 1945. kada je u Mađarsku ušla Crvena armija.
Dolaskom komunista na vlast stvari se za kardinala nisu poboljšale. Kad je 1956. izbila revolucija, on je hvalio ustanike, iako je bio pod pritiskom. Kad su sovjetski tenkovi izveli invaziju na Mađarsku 4. studenog 1956. potražio je savjet od Imre Nagya. On mu je rekao da se skloni u Veleposlanstvo SAD-a, što je on i učinio, provevši mnogo godina u takvom zatočeništvu. Imao je ultrakonzervativna stajališta, pa nije imao puno simpatizera. Papa Pavao VI. tek je poslije njegove smrti ustoličio novoga mađarskog nadbiskupa.
Iako većina biskupa ode u mirovinu sa ili oko 75 godina starosti, on je uporno odbijao glasine o ostavci, rekavši da ga niti jedan kanon ne obvezuje da odstupi u tom periodu. Tek 1971. ide van iz Mađarske, umrijevši u Beču s 83 godine. Dolaskom 1990-ih godina, njegovi ostaci su vraćeni kući.
Za vreme Hitlera v Nemačke je verunavuk bil hičen vun ze škol. Hitler(ček)i z našoga SoKaka (s)probavaju nastavit negvu politiku (i) prinami.
Citat:
Verunavuk v Evrope NJEMAČKA
U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola. Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća. Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad. Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj).
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 01, 2013, 11:18:32 poslijepodne
Homofojbija v Hrvatske
(i) vuz sesvete, dan mrtve i dušni dan...
O homofobije v Hrvatske gustokrat najglasneše kokodakaju fizički i duhovni sledbeniki one terem je teo-rija i praksa bila homofjobija. Fojbe su sinonim za mnoge hude jame tere su kom.uništi posle druge svetske vojne nafilali z pripadniki protivničke strane i potencijalnem političkem protivnikem.
Venec (Vijenac) Matice hrvatske, br. 393, 26. ožujka 2009.
Josip Bratulić
Ne(i)ma dvojbe da ima fojbe.
Koja je prava istina o fojbama? Tko je sve u njima skončao?
U mome djetinjstvu najveći su strah bile te jame. Preko dana skupljali su ljude, a navečer su ih odvodili. I moga su oca zatvorili 1945. i dugo vremena nismo znali gdje je. Bio je u Labinu u prolaznoj sobi. Otac je bio invalid i vjerojatno mu je to spasilo život. U fojbama su jednako stradali i Hrvati i Talijani, ali stradali su zato što je komunizam želio stvoriti novo društvo. Stare ljude, ljude s drukčijim pogledima, nije trebao. Lako ih je likvidirao, ne pitajući za pravo i pravdu. U fojbe su odvođeni oni koje su komunisti smatrali opasnima za budući sustav.
Reći ću što mi je pričao svećenik Zvonimir Brumnić. Bio je u Tinjanu kad su 1943. došli skojevci održati sastanak s omladinom, u okolici Pule, da bi uključili u partizane mlade. Na tom sastanku u Puli rečeno im je neka budu dobri sa svećenicima, i neka s njima surađuju, jer im trebaju dok ne pobijede neprijatelja, a kad ga pobijede, likvidirat će ih sve kao što su to učinili u Sovjetskom Savezu. Mladić koji je to čuo bio je preneražen pa je Brumniću rekao: »Kud ste me to poslali?« Brumnić je nakon toga jednoga partijca, koji ga je u ratu posjećivao, pitao: »Kako to mislite ostvariti i kako to zavodite mlade ljude?« Zbog toga što je to znao postao je persona non grata. Njegovu su smrt zahtijevali i fašisti, i Nijemci, i partizani. Nakon mnogo godina od jugoslavenske je države dobio najveća odličja.
Vidite, povijesni proces je povijesni proces. Onaj kojega su htjeli ubiti i fašisti, i Nijemci, i partizani, postaje poslije nosilac ideje o pomirbi. Katolička crkva ima golemo iskustvo, dugu, dugu povijest, i zaboravlja zlodjela koja su neki napravili da bi se moglo živjeti. Drugi nemaju tu ideju.
Što vama znači vjera?
Kad se kaže vjernik ili nevjernik – i jedno i drugo je vjera. Dakle, nevjernik, ateist, ne vjeruje u Boga, ali također vjeruje. Prema tome nevjernik je također vjernik, samo negativni. Za mene je vjera način života koji stalno provodim.
Đuro Bel: «Ateisti su verniki, teri veruja da Boga né»
Citat:
SVEĆENICI - ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA IZ VARAŽDINSKE BISKUPIJE
Prema izvješću Komisije - središnjica u Zagrebu, iz rujna 1999., na području Varaždinske županije evidentirano je 5348 žrtava, a na području Međimurske županije 922 žrtve (Izvješće Komisije od osnutka 1992. do rujna 1999. - 14. str.). Prema istom izvoru na područjima današnjih županija koje pripadaju Zagrebačkoj nadbiskupiji, evidentirano je 16 059 žrtava: u Koprivničko-križevačkoj 6397, u Krapinsko-zagorskoj 6 757 (od toga u općini Cestica 184 žrtve!), u Bjelovarsko- bilogorskoj 2 905, no zahvaljujući desetogodišnjem istraživanju Matice Hrvatske i Povjerenstva za istraživanje žrtava Bjelovarsko-bilogorske županije, u toj su županiji evidentirane 6 323 žrtve, dakle 3 418 žrtava više.
D. Domjanič - R. Matz Marija Bistrica - K Suncu Prosi, 03:26
Marija Bistrica - K Suncu Prosi (http://www.youtube.com/watch?v=Ip5pqRNTJzM#)
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: koko-vg - Studeni 02, 2013, 11:56:30 prijepodne
... svećenici su bili žrtve komunističkog režima i navode se po ne znam koji put razni popisi od drugog svjetskog rata pa nadalje, koga su sve to komunisti ubili iz redova svećenstva. Kad se već toliko brinete da ljudi budu upoznati sa svim podacima, što ne podastrete podatke o žrtvama koje su skončale samo zato jer ih je netko optužio da su vještice i vještaci, da ne vjeruju u Boga, da se bave crnom magijom ?
"Sudovi U to su doba na hrvatskim prostorima postojale tri vrste sudova koji su vodili kazneni postupak protiv vještica i čarobnjaka. To su bili sudovi slobodnih kraljevskih gradova, županijski sudovi i vlastelinski sudovi pojedinih feudalaca koji su imali pravo suditi za kaznena djela počinjena na njihovu području. Naime, plemići tog doba imali su tzv. »ius gladii«, odnosno »pravo mača« – da sude i presuđuju onima koji čine ili su činili neko zlo na njihovu feudalnom posjedu. Pod pravom su se mača, naravno, podrazumijevale i smrtne kazne. Ako se vlastelin ne bi koristio tim pravom (koje je dakle bilo i obveza) kad se smatralo da je trebao, po spomenutom članku br. 10 mogao ga je i izgubiti. Prema tome, ako je duhovna vlast nekoga javno prokazala s propovjedaonice, već izvan crkvenoga teritorija svatko je prokazanu osobu mogao privesti i predati ju svojem gospodaru na suđenje."
Promjena se dogodila tek sredinom XV. stoljeća, dakle na izmaku srednjeg vijeka, kada prilično nenadano vještice postaju preokupacijom čitave "kulturne" Europe, a socijalna se zbivanja svode na njihov paničan progon i dokazivanje vlastite ispravnosti. Stvar se može objasniti samo poznavanjem dijagnoze vremena: kod stare dobre Europe javljaju se tada, naime, najžešći simptomi bolesti zvane hereza. Valdenzi i hugenoti, husiti i, napokon, protestanti otimaju se iz krila matere Katoličke crkve i oformljuju vlastite zajednice.
... "Kako bi se puku objasnilo zašto ne smije slijediti te nove ideje koje propagiraju oslobađanje od korupcije Rima, s propovjedaonica se bacaju prokletstva na krivovjerne i dovodi ih se u vezu sa svim raspoloživim nedaćama (kojih uvijek, a napose tada, ima u izobilju): kugom i sušama, nevremenima i ratovima. Heretici tako postaju čaratelji i zlikovci, ubojice i trovači koje treba pobiti i spaliti, postaju vješti i vještice. Dobar dio puka je po prvi puta saznao za vještice, ali je ideju prilično brzo prihvatio slijedeći logiku da je uvijek dobro imati kakvog krivca pri ruci, ako ni zbog čega drugog, onda zato da bi se eliminiralo konkurenta, objasnilo sebi čudnovate zgode ili priskrbilo satisfakciju za stare nenamirene račune sa susjedom. I tako je krenuo val koji će sobom povući manje-više sve kršteno od Atlantika do Crnog mora i od Baltika do Sredozemlja, gdje u većoj, negdje u manjoj mjeri.
Bilanca: najmanje 110.000 procesuiranih i oko 60.000 smaknutih, od čega oko 82% žena
Najužasniji dokument u povijesti ljudskog roda Malleus Maleficarum (Malj protiv vještica) oslikava brutalnost Crkve koju bez komentara možemo prevesti u popis imena nedužnih žena i muškaraca spaljenih u lomačama Hrvatske:
Margareta (majka Elizabete), spaljena na Griču, 1429 Elizabeta (kći Margarete), spaljena na Griču, 1429 Marica iz Zagreba, spaljena na Griču, 1444 Jelena (žena Petora), spaljena na Griču, 1486 Zobay, Margareta, spaljena na Griču, 1486 Ursula, kći obućara, spaljena na Griču, 1496 Kavnicijan, Kata, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585 Bešenić, Ursa, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585 Golub, Dora, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585
10. Majhanović, Doroteja, spaljena na Griču, 1651 11. Kašić (majk), spaljena u Zagrebu, 1660 12. Kašić (starija kći) spaljena u Zagrebu, 1660 13. Lagenka, Dora, spaljena u Ozlju, 1694 14. Jeretska, Neska, spaljena blizu Uskočkih Gora, 1696 15. Glaničnik (otac),spaljen u Klenovniku, 1698 16. Glaničnik (sin), spaljen u Klenovniku, 1698 17. Bedran, Margareta, spaljena na Griču, 1698 18. Cinčić, Jelena, spaljena na Kaptolu, 1699 19. Ćos, Ana: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699 20. Longin, Magdalena: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699 21. Osefić, Doroteja, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699 22. Prpić, Katarina: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699 23. Medović, Helena, spaljena na Griču, 1698 24. Beneković, Ursa, spaljena na Griču, 1698 25. Sirković, Ana, spaljena na Griču, 1704 26. Lončarić, Matja (m), spaljen na Griču, 1704 27. Kramarić, Bara, spaljena na Kaptolu, 1699 28. Đurančević, Jana: spaljena na Griču, 1704 29. Dumbović, redovnica “Reda sv. Margarete“ spaljena na Griču, 1704 30. Pavleković Pitiček, Kata, spaljena na Griču, 1704 31. Kružić Županić, Barbara, spaljena na Griču, 1704 32. Agata, spaljena na Griču,1704 33. Krznar, Margareta, spaljena na Griču , 1704 34. Krznar, Mara, spaljena na Griču, 1704 35. Cik, Katerina, spaljena u Varaždinu,1709 36. Vidmar, Margareta, spaljena u Varaždinu, 1709 37. Velek, Elizabeta, spaljena u Varaždinu, 1712 38. Kušenka, Jelica, spaljena na Griču, 1715 39. Horvat Pozirak, Barbara, umrla u zatvoru u Varaždinu, 1717 40. Topolca, Dora, spaljena u Varaždinu, 1718 41. Strigarić, Barbara, spaljena u Varaždinu, 1718 42. Kuljanka, Margareta, spaljena u Varaždinu, 1733 43. Kos Celica, Kata, spaljena u Turopolju, 1733 44. Cumber Cvetko, Barbara, spaljena u turopolju, 1733 45. Mužek Krapac, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733 46. Rudinović, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733 47. Bogdan Fumić, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733 48. Vuković, Ladešić, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733 49. Mehanović, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733 50. Korenika, Margareta, spaljena u Turopolju, 1733 51. Brigljevic, Katarina, spaljena u Turopolju, Croatia 1733 52. Sipusic Ledar, Dora, spaljena u Turopolju, 1733 53. Cigetic, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733 54. Koskovic, Margareta, spaljena u Turopolju, 1733 55. Hagić, Magdalena, spaljena u Turopolju, 1733 56. Mikinka, Jelena, spaljena u Turopolju, 1734 57. Narcić, Dora, spaljena u Turopolju, 1734 58. Kalopanjka, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734 59. Novak, Ana, spaljena u Turopolju, 1734 60. Vogiček, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734 61. Klenovac, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734 62. Funjak, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734 63. Kos, Jelena, spaljena u Turopolju, Croatia 1734 64. Mudić Trumbetas, Dora, spaljena u Turopolju, 1734 65. Vucić, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734 66. Miloš Kiseljak, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734 67. Jurinić, Jelena, spaljena u Turopolju, 1734 68. Cendreković, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734 69. Pogledić, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734 70. Noršić, Marija, spaljena u Samoboru, 1741 71. Czuranka, Ana, spaljena u Samoboru, 1741 72. Sinecka, Helena, spaljena u Samoboru, 1741 73. Gramiza, Katarina, spaljena u Samoboru, 1741 74. Ratkaj, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1742 75. Negovec, Helena, spaljena u Belskoj župi, 1742 76. Biškup, Barbara, spaljena u Belskoj župi, 1742 77. Pucko, Agata, spaljena u Belskoj župi, 1742 78. Grudicek, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742 79. Mraz, Magdalena, spaljena u Belskoj župi, 1742 80. Kolarek, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742 81. Kolar, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1742 82. Jugovec, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742 83. Drvarić, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742 84. Biškup, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1743 85. Pszk Mihanović, Barbara, spaljena na Kaptolu, 1743 86. Karlovčić, Marica, spaljena na Kaptolu, 1743 87. Duganka, Bara, spaljena na Griču, 1743 88. Ptičkovica, Jelica, spaljena na Griču, 1743 89. Minherić, Ana, spaljena na Griču, 1743 90. Dedovka, Mara, spaljena na Griču, 1743 91. Buncekovica, Mara, spaljena na Griču, 1743 92. Uvašić Drapuška, Marija, spaljena na Griču, 1746 93. Jugoviš, Ursula, iz Kranja, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746 94. Tucman, Helena, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746 95. Skovranka, Dora, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746 96. Matkovic, Magda, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746 97. Perušić, Barbara, preminula u zatvoru, Zagrebački okrug, 1746 98. Vlahović, Marareta, umrla pod torturom u Stubici, 1746 99. Futaković, Jela, spaljena u Donjoj Stubici, 1746
Pauković, Anica, spaljena u Čepinu kraj Osijeka, 1748 Petruševka, Bara, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1749 Vugrinec, Marijana, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751 Fućkan, Marija, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751 Brukec, Marijana, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751 Benković Brcković, Magda, spaljena u Zagreb. okrugu, 1751 Doroteja, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
Žene nepoznata imena:
1 služavka spaljena na Griču, 1651 15 žena spaljeno u Zagrebu, 1685 1 mlinarica spaljena u Zagrebu, 1685 5 žena spaljeno u Križevcima, 1689 1 žena spaljena u Ozlju, 1689 1 žena spaljena na Griču,1699 1 prostitutka iz Ilice, spaljena na Griču, 1704 1 žena Renga, spaljena na Griču,1704 1 vratarica, spaljena na Griču, Croatia, 1704 1 žena spaljena u Kerestincu, 1733 1 žena iz Kraja, spaljena u Turopolju, 1733 1 žena iz Kriteva, 1740 Njezina 7 godina stara kći, čije su „vene prerezali“ Kritevo, 1740 Jedna druga žena iz Kriteva, spaljena, 1740 Njezina petogodišnja kći, čije su „vene prerezali“, 1740 5 žena iz Kriteva spaljeno, 1740 4 žene iz Kritva spaljeno, 1741 1 žena spaljena u Stubici, 1756
To su lomače ljudske svijesti i milosrđa. Sintagma – kraljevstvo za lomaču – začetak kraljevstva plamena u crkvama. Plam zlouporabe Isusova nauka širi se i dalje kroz crkvenu dogmu. Žene i muškarci su dijelili današnju sudbinu djece u crkvenim vatrama pedofilije. Zločini nad životom koji je Bog stvorio ne prestaju. Ne misle li mediji da su suodgovorni za šutnju o ovim činjenicama? Ljubi bližnjega kao sebe samoga – Isusova riječ ukazuje na moralno-etički sraz u svim dušama koje podržavaju svojom šutnjom do bola ovakvo stanje, i to – jučer, danas, i sutra – jednako!
Pokažimo pijetet spram žrtvi paljenjem svijeće u našim srcima kako bi vjetar milosrđa i ljubavi ugasio plamen tisućljetne inkvizicije nad ljudima, i majkom Zemljom.
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2013, 08:47:43 poslijepodne
Citat:
Dojče vele (Nemci povedaju):
Pregajnajne coprnic (povesni pristup)
Kak jena od prelomnic v modernomu istraživajnu (2003.) [50] pregajnajna coprnic v Nemačke i Europe slovi delo H.C Erika Midelforta (1972) [50]. V skladu z tem, pregajnajne coprnic je od večine ludi bilo ne samo tolererano. Midelfort ne pripisuje inicijativu za pregajnajne coprnic cirkvenem i svetovnem vlasti, neg su, pojnemu, široke narodne mase te tere su odlučujuče iskale (zahtevale) i organizerale pregajnajne coprnic. Pri tomu je dobro organizerano pravosuđe, tam de je v pojedinem državam bilo aktivno, znatno doprineslo tomu da se spreče najgorši ekscesi.
Vešti il nevešti SDP: (NE) ZNA SE stranka (ne)veštakov i (ne)veštic (nastavek niza) Sve banke Zorana Milanovića http://www.forumgorica.com/politika/dol(c)e-vlada (http://www.forumgorica.com/politika/dol(c)e-vlada)!/msg53034/#msg53034
U divljaka luk i strijela! Željeznica, selo i grad. To naših ruku djela, (da nam živi, živi raj!)
Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv, 03:40
Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=Wq3Okj57Ob8#)
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2013, 08:49:58 poslijepodne
Venec (Vijenac) Matice hrvatske, br.415, 28. siječnja 2010.
Razgovor ANTE STAMAĆ, KNJIŽEVNIK
U Jugoslaviji ste bili i politički zatvorenik. Jesu li zbog toga posebno motrili na vaš rad?
Pa jesu i nisu. Poluobrazovani primitivci, udbaši su lovili nevažne, propuštali važne riječi. Danas međutim, iz polustoljetnog odmaka, a i na temelju nekih znanja, dojam mi je da su tadašnje vlasti poslije 1966. shvatile da su napravile veliku pogrešku. Potječem iz velike obitelji, otac mi je umro ožalošćen mojim zatvorom i Golim otokom. A moj delikt jednostavno nije postojao. Klasični komunistički montirani proces, natovaren nekolicini nas, zadarskih gimnazijalaca. U to doba udbaši su vrbovali raspuštene sjemeništarce. Pa je cijela obitelj, stekavši atribute klerofašizma, postala zapravo vrlo popularna. O mom su ocu, profesoru s osmero djece koji je zbog vjerskih uvjerenja bio izbačen s posla na zadarskoj gimnaziji, pisali i u inozemstvu. Zato imam dojam da su me sve vrijeme prijeko gledali, ali me nisu zaustavljali. Zvali su me par puta i na razgovore, ali osim straha tu nije bilo ničega dramatičnog. Strah je uostalom bio temeljni egzistencijal tih vremena. Osim toga, afirmirao sam se radom. I kao student, i kao učenik srednje glazbene škole Lisinski, i kao noćni korektor. Nisam bio politički borac, nisam to do dana današnjega. Valja reći i da su me zaštićivali kolege, tada mladi pisci, partijaši. Oni znaju da sam im vrlo zahvalan. No u građanskom smislu dobro sam znao da, kad završim fakultet, ni u kojem slučaju neću moći dobiti posao recimo u školi. Nego sam se, marljivo vježbajući violinu i učeći muzikološke predmete zaposlio se u HNK u Zagrebu kao violinist.
O. Stanko Kos rođen je 7. studenoga 1927. u Buševcu, župa Vukovina, kao najstarije dijete brojne obitelji Kos. U Družbu Isusovu stupio je 30. srpnja 1944., za svećenika je zaređen 29. srpnja 1962. po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera u zagrebačkoj bazilici Srca Isusova. Mladu misu slavio je u župnoj crkvi Pohoda BDM rodne župe, 15. kolovoza, upravo na Veliku Gospu.
Zbog hrabrih istupa u tzv. JNA, u obrani nadbiskupa Stepinca, osuđen je na šestogodišnju tešku zatvorsku kaznu, koju je izdržavao od 1956. do 1961. u tamnicama Požarevca i Stare Gradiške.
Godine 1971. u Rimu je doktorirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Svećenički život u Družbi Isusovoj posvetio je najviše kao profesor na Filozofsko-teološkom institutu DI na zagrebačkom Jordanovcu, te se bavio pisanjem stručnih članaka.
Fra Petar Bezina i dalje istražuje zločine bez presude koji su se događali kleru
Fra Bezina: U vrijeme II. svjetskog rata ubijeni su 663 svećenika i 31 časna sestra
- Franjevci su osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalmatinska sa 45 ubijenih fratara.
- Odvodili su ljude iz kuća, nisi smio ništa pitat jer bi te odveli s njima. U kamione su trpali HSS-ovce, mačekovce, trumbićevce i uglednije građane koji nisu bili komunisti, nitko se nije vratio. Strašno nas je pogodilo kad smo čuli da su jedne noći došli i po poznatog župnika s Pojišana, kapucina fra Pavla Ivakića, jer je navodno imao neke novine i letke. Volio ga je cijeli tadašnji Split, bio je drag, milosrdan i pametan, a živio od milostinje. Nakon malo vremena čuli smo da je strijeljan na Lovrincu.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li “Karamarkov zakon” o kažnjavanju zločina za vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata obuhvatiti one koji su ubili 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časnu sestru, dakle nenaoružane i obrazovane ljude, ali – klasne neprijatelje. Najviše su ih, prema “Hrvatskom martirologiju”, popisu koji sadrži prezicne podatke o svim žrtavama, kao i načinima i mjestima ubojstva, likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju u JNA 12. Četnici su ubili 37 klerika, nacisti 16, vlasti NDH 11, talijanski fašisti dvoje, u angloameričkom bombardiranju izginulo ih je 32, a u zatvorima ih je završilo na stotine...
Bez suda i presude
Dr. fra Petar Bezina (93) posvetio je svoja životna djela istraživanju tih zločina, u nekoliko knjiga donio je svjedočanstva o stradanju bez suda i presude, te načine ubojstava, koji su ponekad nevjerojatno svirepi: pored “uobičajenih” strijeljanja, zatucali su ih sjekirama, razapinjali, žive spaljivali, pržili strujom, kamenovali, utapali...
Za stotine mrtvih nitko nikad nije odgovarao, a do danas je nemoguće doći do policijskih arhiva koji bi mogli rasvijetliti strašna zlodjela.
- Kad je pao komunizam 1990., dan mi je na raspolaganje arhiv Ministarstva unutrašnjih poslova u Zagrebu, sve je bilo u strašnom neredu, i što sam mogao sam spasiti, sačuvao sam i objavio. Nakon toga je zatvoren i više nitko nije uspio ući – objašnjava fra Petar, čiji su popisi ipak cjeloviti, jer je godinama obilazio dalmatinske župe i skupljao svjedočanstva, premda tijela pojedinih ubijenih svećenika nikada nisu pronađena.
- Franjevci su osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalmatinska sa 45 ubijenih fratara.
- U Zagrebu je nakon rata proveden proces protiv tamošnjih franjevaca koji su navodno organizirali diverziju na tvornicu “Gaon”, a za što sam dokazao da je apsurdna optužba. Znate, ne pišem ja protiv komunista, nego o zlodjelima komunističkih ideologa, jer su pokušali sustavno uništiti Crkvu – objašnjava dr. Bezina, koji je zaređen usred rata 1942. i dobro se sjeća prilika u to vrijeme.
Bezvrijedan život
- Talijanski fašisti su tukli i zatvarali franjevce, upravo zbog hrvatske opcije koju smo zagovarali. A onda dolaze komunisti koji su nas željeli istrijebiti. Svećenički život bio je bezvrijedan sve do 1948. godine, a ni otada nije baš bio na cijeni. Strah je bio toliki da nismo međusobno mogli slobodno razgovarati, više si se bojao prijatelja nego neprijatelja. Ucjenjivali bi ljude iz blizine svećenika da bilježe i dojavljuju, a za najmanju izgovorenu riječ - nestao si.
- OZNA i narodni odbori, odnosno tročlane ćelije na čelu sa sekretarom Partije, odlučivali su tko će biti ubijen, tako sam i ja dvaput za dlaku izbjegao strijeljanje, a ničim se nisam zamjerio režimu. Nadbiskupa splitskog dr. Franu Franića tukli su i kamenovali u Vidu, Metkoviću, Vidonjama, Makarskoj, Omišu i Splitu, od svega je umalo umro – prisjeća se fra Petar, čiji je brat fra Ivan, jedna od posljednjih žrtava iz tog razdoblja, nestao u Zagrebu travnja 1948. godine, a UDBA je falsificirala njegova “pisma” roditeljima iz Kanade.
Pedeset godina fra Petar ga je tražio, čak je Manolića pitao, ali nije dobio odgovor.
- Strah je bio toliki sve te godine da sam, kao i svi koji su se bavili zločinima nad svećenicima ili civilima, teškom mukom dolazili do podataka. Do danas se ljudi plaše! Ali uspjeli smo, ne može nitko reći da nema imena i svih podataka o ubojstvima, a hoće li biti provedene istrage, stvar je pravne države. Papa Ivan Pavao II. je nakon prvog pohoda Hrvatskog 1994. godine ponio moju knjigu o žrtvama među dalmatinskim svećenicima i pokazao je u Rimu kao najznačajniji poklon iz Hrvatske – zaključuje dr. Bezina.
DAMIR ŠARAC
Bolesničko pomazanje
Fra Petar Bezina je vicepostulator postupka za proglašenje blaženim fra Rafaela Kalinića, franjevca kojeg su u 33. godini ubili nacisti. Fra Rafo je vraćajući se iz Brnaza, gdje je išao dati bolesničko pomazanje jednom partizanu, kod Malbašinih kuća vidio kako njemački vojnici pale kuće i maltretiraju ljude. Stao je u njihovu obranu, a nacistički časnik ga je ubacio u zapaljenu kuću, gdje je živ izgorio. Još za života su ga smatrali svetim čovjekom, posvećenim molitvi i krepostima.
Splićanka S.D. (84), čiji su podaci poznati redakciji, ispričala nam je svoja sjećanja na teror novog režima 1944. godine. - Odvodili su ljude iz kuća, nisi smio ništa pitat jer bi te odveli s njima. U kamione su trpali HSS-ovce, mačekovce, trumbićevce i uglednije građane koji nisu bili komunisti, nitko se nije vratio. Strašno nas je pogodilo kad smo čuli da su jedne noći došli i po poznatog župnika s Pojišana, kapucina fra Pavla Ivakića, jer je navodno imao neke novine i letke. Volio ga je cijeli tadašnji Split, bio je drag, milosrdan i pametan, a živio od milostinje. Nakon malo vremena čuli smo da je strijeljan na Lovrincu.
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 23, 2013, 01:18:11 poslijepodne
Kam(„hrvatski“)bog(Marx)da – KamBrozda -Kambodža
Antiklero-fašisti, crleni kmero.baš.isti
Hitler z našoga SoKaka eS(De)Perantski simpa(r )tizant (kokod)aktuelne vlasti
Citat:
….zajedno s Kaptolom pozivaju na uvođenje kleronacizma! Ovako nešto strašno nije viđeno još od dolaska nacista na vlast u Njemačkoj.
„Antifašisti“ kak antiklero-fašisti
I(nacional)socijalistem je cirkva smetala, pak su, na priliku, vukinuli verunavuk v škola. I po tomu pitajnu „liberalno“ se puno ne razlikuju od ovdašne, „ibleralne“, titolitarne jugo“socijalistov“.
Citat:
Za vreme Hitlera v Nemačke je verunavuk bil hičen vun ze škol. Hitler(ček)i z našoga SoKaka (s)probavaju nastavit negvu politiku (i) prinami.
Citat:
Verunavuk v Evrope NJEMAČKA
U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola. Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća. Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad. Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj).
Pol Pot -idejni putokazec ovdašnem kmero-baš.istem Pol Potovi su krvnici ubili ukupno 1,7 milijuna ljudi, ili petinu čitave kambodžanske populacije. Kada je bila riječ o "neprijateljima" partije, nisu se štedjela ni djeca od tek nekoliko mjeseci, ali ni čitave obitelji koje su svoj krvavi kraj dočekale na nekom od bezbrojnih polja smrti. http://hr.wikipedia.org/wiki/Pol_Pot (http://hr.wikipedia.org/wiki/Pol_Pot)
Varaždinska grupa Pot Pot Vec tri dana (jašem ja z Varaža), 01:59
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 15, 2013, 01:32:25 poslijepodne
Klerofobija u vlasti
Središnji Dnevnik HTV-a u subotu navečer. Urednik Đurica Drobac najavljuje odlazak popularnog svećenika tek kao četvrtu vijest. Linić je dobio skromnih dvije minute i to tek u 14. minuti Dnevnika. Nije bilo posebnog gosta, sve je to napravljeno rutinski, kao da takvih Linića imamo na tisuće.
Fra Zvjezdan Linić je s tzv. HRT-om još dobro prošao. Da je svojedobno umro nadbiskup Marin Barišić, čijoj su se bolesti mediji otvoreno veselili, na tzv. HRT-u bi slavili
* * * * * * * * * * * * * * *
U redu je što HTV slavi Mandelu, ali zašto se srami fra Zvjezdana?
Ne mislim da su Mandela i Linić trebali imati istu minutažu i jednak plasman u Dnevniku, ali ovakav nerazmjer nije samo obična sramota javne televizije nego ponešto govori i o našemu kolonijalnom mentalitetu.
Jedna Hrvatska televizija, dvije smrti i dva sasvim različita pristupa. Naravno, opet na štetu, bit ću malo patetičan, “hrvatskoga čovjeka”. Središnji Dnevnik HTV-a u petak navečer. Urednica Sanja Mikleušević Pavić izvještava naciju o smrti legendarnog afričkog vođe Nelsona Mandele. Velika priča o njegovu životu i borbi protiv aparthejda. Ganuta voditeljica u studiju razgovara s dugogodišnjom urednicom vanjske politike HTV-a Mirjanom Rakić koja biranim riječima govori o velikom državniku. (Stekao sam dojam da su urednica i njezina gošća dogovorile pitanja te da je Mirjana Rakić prije odgovora na drugo pitanje pogledala u šalabahter.)
Sve u svemu, Nelson Mandela dobio je velikih prvih osam minuta Dnevnika. U subotu je umro fra Zvjezdan Linić, karizmatični svećenik kojemu su tisuće vjernika dolazile na duhovnu obnovu. Omiljen je i cijenjen izvan vjerskih krugova. Središnji Dnevnik HTV-a u subotu navečer. Urednik Đurica Drobac najavljuje odlazak popularnog svećenika tek kao četvrtu vijest. Linić je dobio skromnih dvije minute i to tek u 14. minuti Dnevnika. Nije bilo posebnog gosta, sve je to napravljeno rutinski, kao da takvih Linića imamo na tisuće. Ne mislim da su Mandela i Linić trebali imati istu minutažu i jednak plasman u Dnevniku, ali ovakav nerazmjer nije samo obična sramota javne televizije nego ponešto govori i o našemu kolonijalnom mentalitetu. Kladio bih se da će jednog dana i južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu dobiti veću minutažu od našega karizmatičnog fratra. Kao što se Nelson Mandela borio protiv aparthejda, tako se i mi sada, očito, moramo boriti protiv kolonijalnog mentaliteta.
Zbor mladih "Note ljubavi", Bistra - Suncu prosi vsaka roža, 02:23
Zbor mladih "Note ljubavi", Bistra - Suncu prosi vsaka roža (http://www.youtube.com/watch?v=lEbJtHnizaI#ws)
Naslov: Odg: Klerofobija (i) v Hrvatske
Autor: Master - Prosinac 16, 2013, 08:08:34 prijepodne
http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/potpuno-unistili-jaslice-u-parku-dr-tudmana-909325 (http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/potpuno-unistili-jaslice-u-parku-dr-tudmana-909325) Bolesnici.Da su pravoslavne jaslice bile bi na naslovnici Jutarnjeg!