Autor Tema: Hrvatska pravoslavna cirkva  (Posjeta: 12406 )

0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Hrvatska pravoslavna cirkva
« : Siječanj 07, 2014, 08:49:48 poslijepodne »
Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve
Iguman Jelisej slijednik hrvatskog pravoslavlja


Brojni pravoslavni vjernici u državi Hrvatskoj i Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u drugim državama svijeta, nemaju nikakve veze sa srpskim ili bilo čijim pravoslavljem. Hrvati imaju ljudska prava i ekumensku obvezu obnašati svoju vjeru skladno s vjerskim propisima pravoslavne crkve. Radi toga veseli iskorak zadarskog igumana Jeliseja i inicijative odbora za osnivanje "Hrvatske pravoslavne crkve".

Pravoslavna crkvena autokefalnost je čimbenik i temelj državne i nacionalne samobitnosti i organizacione samostalnosti pravoslavne vjerske zajednice u jednog državi.


Kako hrvatska riječ "samo-stalnost" na grčkom jeziku znači "auto-kefalu", popularno rečeno autokefalnost, onda se crkvena jurisdikcija odnosi isključivo na autokefalnost pravoslavne crkve u granicama jedne države, i ne može imati jurisdikciju nad pravoslavnim vjernicima u drugoj državi, bez obzira na nacionalne korijene. Ovu riječ „autokefalnost“ nedavno je uporabio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, pozivajući slijednike kršćanske katoličke vjeroispovijesti, da se odreknu univerzalnosti i osnuju svoju „Autokefalnu katoličku crkvu“. Kako znamo, da predsjednik Mesić ima brojne savjetnike po svim sektorima, a tako i vjerničkog života, onda pretpostavljamo da bi „ON“ morao znati što govori, ali očito je da ne pita, a da pita saznao bi, da je crkvena autokefalnost isključivo povezana s pravoslavljem, a nikada s katolicizmom.

Propis o autokefalnosti pravoslavnih crkava donesen je na “Ekumenskom koncilu u Halcedonu“ davne 451. godine, dakle u doba ranog Bizanta, i kao takav je bio i ostao temeljni akt ustrojstva nacionalnih-državnih pravoslavnih crkava.


Edikt o autokefalnosti glasi:

„Pravoslavne crkve su vezane uz državu i ne mogu imati izvandržavnu jurisdikciju“!
Nije više bitno, da li je inicijativa osnivanja "Hrvatske pravoslavne crkve" proistekla iz nužde hrvatskih pravoslavnih vjernika, ili radi Mesićeve priče o autokefalnosti, ili kao odjek kolumne "Pogledi" na portalu HKD Napredak, već je bitno, da je svjesno ili nesvjesno pokrenuta rasprava o vrlo znakovitom predmetu, autokefalnosti pravoslavlja, koje mora biti pod isključivom jurisdikcijom dotične države, za razliku od katolicizma koje ima univerzalnu pripadnost.

Katolik znači univerzalan, pa prema tome „katolička“, dakle „globalna“, univerzalna crkva u liku Rimskog pape, predstavlja stolicu Sv. Petra. Katolička crkva nije ograničena na vrijeme, mjesto (državu), društvo (rasu, kulturu, bogatstvo...).

Evanđelje po Mateju (28:18-20) govori: ...Tada im se približi Isus te im reče: „Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.“...

Predsjednik Mesić, po svom „čaršijskom šarmu“, opredijelio se na prozivke „auto-kefalnosti“/samo-stalnosti katoličke crkve u Hrvata, koja je „katolički“ / univerzalna i dodirnuo ljudske slobode, „osobnu autokefalnost duha pojedinca ili jedne državne zajednice“. U natruhu ideja i riječi Mesića nalazimo „tajnu nit“ koju je provlačio Jakov Blažević, dok je vodio montirani sudski proces protiv zagrebačkog nadbiskupa Stepinca.

Do javnosti dopiru istine o hrvatskom katolicizmu i pravoslavlju čija je sudbina bila zatajivana i prikrivana od komunističkih vlasti. Otkrivaju se tajni dosjei i sve više uskrsavaju duhovi pravednika, mučenika i žrtava. Istine izlaze iz grobova i otkrivaju se monstruozni zločini komunizma, počinjeni u poslijeratnim vremenima „mira“. Sve do nedavno, bilo je zabranjeno govoriti, ne samo o Alojziju Stepincu, nego i o tisućama pravednika, među kojima su i brojni vjerski poglavari.

Dana 29. lipnja (6. mjeseca) godine 1945. uhićeni su, a već sutradan, 30. lipnja strijeljani:
- poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit Grigorij Ivanović Maksimov – Germogen, s brojnim predšasnicima Hrvatske pravoslavne crkve.
- poglavar Evangelističke crkve u Hrvatskoj, biskup Philipp Popp
- poglavar Islamske zajednice Ismet efendi Muftić, zagrebački muftija


Prisjetimo se, Hrvatska pravoslavna crkva osnovana je 06. 06. 1942. godine, na temelju važećeg ekumenskog propisa o autokefalnosti pravoslavnih crkava, po kojem su osnovane sve autokefalne crkve u svijetu, pa tako i Hrvatska pravoslavna crkva 1942. u okvirima ratne države NDH, jer pravoslavne crkve ustanovljavaju svoju autokefalnost tek nakon stjecanja državne samostalnosti.

Dajemo pregled osnivanja autokefalnih pravoslavnih crkava:
- Rusija 1589.,
- Grčka 1830.,
- Crna Gora 1852 (ukinuta 1918.),
- Rumunjska 1864.,
- Bugarska 1870.,
- Srbija 1879.,
- Albanija 1917.,
- Gruzija 1917.,
- Hrvatska 1942. (ukinuta 1945.)

Pojedine vjerske zajednice u nekim državama su osnovale autokefalne pravoslavne crkve nakon političke zrelosti i društvene organiziranosti:
- Makedonija 1951.,
- Japan 1970.,
- US Amerika 1971..

Od nedavno imamo i obnovljene autokefalne pravoslavnu crkve u oslobođenim državama:
- Ukrajinska (Kijevska), obnovljena 1995.
- Crne Gore, obnovljena 2006.*

Navedimo činjenicu, da je na osnovu autokefalnog propisa iz Halcedona, za cijelo području kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca (SHS) godine 1920. ukinuta hrvatska pravoslavna crkva pod nazivima Grčko katolička i Grčko istočna. Uredbom o osnivanju Srpske pravoslavne crkve s jurisdikcijom nad svim pravoslavcima kraljevinu Srba-Hrvata-Slovenca (SHS), kasnije nazvana Jugoslavija, kralj Petar I. Karađorđević izjednačio je pravoslavlje svih naroda Jugoslavije sa srpstvom, i tako izvršio kulturocid nad hrvatskim nacionalnim bićem. "Prekrštavanjem“ u srpsko pravoslavlje, brojni su hrvatski građani izgubiti svoj vlastiti identitet (hrvatski, ruski, ukrajinski, bugarski, bjelohrvatsko-rusinski, makedonski, crnogorski, rumunjski, grčki, albanski...). Za vrijeme Habsburške monarhije, hrvatsko pravoslavlje je djelovalo unutar Karlovačke crkvene autokefalnosti.

Predočavamo vam popis pravoslavnih crkava iz 1855. godine, iz "Kataloga autokefalnih crkava", objavljenog u Ateni iste godine. Po tome popisu, u svijetu je 1855. godine bilo deset autokefalnih crkava:
"Povijesne crkve", sa svojom samostalnom upravom ili samoupravne crkve (autokefalne) su:

- Carigradska
- Aleksandrijska
- Antiohijska
- Jeruzalimska
- Ciparska,
- Ruska,
- Karlovačka (Srijemski Karlovci-Austrija/Hrvatska...)
- Sinajska,
- Crnogorska i
- Crkva u Kraljevini Grčkoj".

Kako je Srbija, u to vrijeme, bila sastavni dio Turske, nadležnost nad srpskim vjernicima je imala Carigradska crkva.

Nakon Prvog svjetskog rata, 1918. godine, oduzet je Hrvatskoj istočni Srijem i Srijemski Karlovci, da bi se ponovno ujedinjenje dogodilo u ratnom vihoru 1941. godine. Slijedom crkvene jurisdikcije manastira u Srijemskim Karlovcima, godine 1942. metropolit obnovljene Hrvatske pravoslavne crkve postaje pravoslavni svećenik ruskog porijekla, Grigorij Ivanović Maksimov – Germogen, iz manastira u Srijemskim Karlovcima. Godine 1945.

Osnivanjem nove države, Republike Hrvatske, godine 1991., nameće se potreba da Hrvatska osnuje svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu, a po slijedu "kraljevstva Hrvata", nositelj hrvatske pravoslavne autokefalnosti trebala bi preuzeti "Crvena Hrvatska", otjelovljena u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, i radi toga je prihvatljiva inicijativa igumana Jeliseja, koji potječe baš iz tih krajeva.

Ova nužna kretanja naići će na brojne napade, jer je radi o ljudskim pravima u državi Hrvatskoj, a i među pravoslavljem je učestala praksa nadmudrivanja i ucjenjivanja, tako da se pravoslavne crkve međusobno priznaju ili ne priznaju. Ne-priznavanje nečije autokefalnosti i proglašavanje nečijih crkvenih „šizmi“, više je političko stremljenje gubitničkih apetita neokolonijalnih preokupacija, nego vjerskog karaktera.

Dodatni kamen spoticanja za obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu će biti i crkvena imovina, koju je 1918. godine Srpska pravoslavna crkvu prisvojila od hrvatske Grčko katoličke i Grčko istočne crkve.

Tomislav Grgo Antičić

Pr. ur.:

Prema pisanju nekih medija, obznanjeno je da je "Ruska-Istinopravna crkva (koja bi se izgleda, mogla vratiti u okrilje Ruske pravoslavne crkve), na svome Sinodu održanom u Odesi 23. rujna 2010. godine, pokrenula proces beatifikacije hrvatskih mučenika - 42 hrvatska pravoslavna svećenika, koje su partizani 29. i 30. lipnja 1945. godine vješanjem i strijeljanjem pogubili u Zagrebu".

Izvor: hu-benedikt.hr, Megal Skitić

Posredni izvor:
http://www.croatia.ch/religija/120107.php

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zadušnica za patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve Germogena, 1. dio, 06:24

Zadušnica za patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve Germogena, 1. dio.
« Zadnja izmjena: Siječanj 07, 2014, 09:06:58 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvatska pravoslavna cirkva
« Odgovori #1 : Siječanj 07, 2014, 08:51:02 poslijepodne »
(k)wikipedia:

Hrvatska pravoslâvna cirkva

Leto dân iza forméranja Nezâvisně Državě Hrvatskě (NDH), vu nâstojajnu da sě popravi odnos z srpskum majninom nûter granic i istovremeno onemogûči vezivajně z Beogradom prék Srpskě pravoslavně cirkvě, z zâkonskûm odredbûm poglavnika Antě Paveliča formérana jě, 6. lipna 1942., Hrvatska pravoslavna cirkva, a na temelu zâkonskě odredbě o Hrvacke pravoslavne cirkve od 3. trâvna 1942., objavlěně v Nârodne novina br. 77 od 7. trâvna 1942.

* * * *

Gda jě NDH propala, Komunistička jě vlâst razpustila HPC i mitropolita Germogena kak i nâjvekši broj svečenikov HPC (ne 42) likvidérala, jerbo su jě držali za trdokôrne antikomunistě. Pâk jě vrjnena jurisdikcija Srbskě pravoslâvně cirkvě v Hrvatske.


Nâstavek / obširnešě:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_Crkva 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FUNDANO SVEČENSTVO HPC OD PARTIZANOV LETA1945.
http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11   

Hrvatska pravoslâvna zajednica
http://www.hrvatskipravoslavci.com/   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HRT1:
Vide(l)o: 1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (07.06.1942.), 02:24

1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvatska pravoslavna cirkva
« Odgovori #2 : Siječanj 07, 2014, 08:55:12 poslijepodne »
Vuz pravoslâvni Božič:
Proturéčnosti vuspostavě Hrvatskě pravoslâvně cirkvě

I poleg ôštroga protivlejna hijerarhijě SPC, PC jě v Makedônijě věč praktično neovisna. Preglašěna jě i samostâlnost PC v Crne Gore. Pa zâke to ně-bi smelě napraviti i PC v Hrvatske i BiH? To su neovisně državě. Bi bilo pravoslâvnem vernikem vu-te država avutomatski zeto nijovo srbsko nacionâlno opredelejně? Večina ludi ně-zna, a nâcionalistički politikanti premučiju da postojě, na priliku Vugerska, Polska i Finska PC, maker vu-te cirkva praktično nema pripadnikov večinske narodov te držav - pa senôk pripadnikem nâcionâlne majnin nigdo ne osporâva nijovu nâcionâlnu pripâdnost. Belorus jě ostal Belorus - državlân Polskě.

Jel imaju pravoslavni građani Hrvatskě snâgě i mûdrosti, da v sve domovine Hrvatske preglâse svû autokefalnu Cirkvu, tera morě i tréba biti v prijatelskem vezam z SPC, al ně ojne ovisna? To jě v interesu mira i stabilnosti. Jezuš jě sve vučenikě pozdrâvlal izklučivo z pozdravom: „Mir vam bûdi!“.


Nastavek na ŠTAndardu
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg9319/#msg9319

Citat:
Zadušnica za patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve Germogena, 2. dio, 10:17
Zadušnica za patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve Germogena, 2. dio.


Zadušnica za mučenike Hrvatske pravoslavne crkve 2013. 1/3 , 14:53

Zadušnica za mučenike Hrvatske pravoslavne crkve 2013. 1/3
« Zadnja izmjena: Siječanj 07, 2014, 09:14:02 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvatska pravoslavna cirkva
« Odgovori #3 : Siječanj 07, 2014, 08:57:26 poslijepodne »
Tihomir Nuić
 
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA?


Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve danas bi zadovoljilo stanovite formalnosti, animozitete između Hrvata i Srba u Hrvatskoj to ne bi iskorijenilo. U Hrvatskoj nije problem pravoslavlje nego svetosavlje. To je srž hrvatskoga problema sa Srbima. Ako su Hrvati tolerantni prema muslimanima, protestantima, staro- i grkokatolicima, zašto ne bi tolerirali i pravoslavce u svojoj državi?! Problem s pravoslavljem je reduciranje religije na svetosavlje, rigidnu ideologiju svesrpstva kroz sintezu srpstva i pravoslavlja koju tako bezočno propagiraju svetosavski ideolozi od vladike Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića do Vuka Draškovića. Svetosavlje je naprosto druga riječ za srpski imperijalizam.

I jedno (utemeljenje HPC) i drugo (odbacivanje svetosavlja) mogu ostvariti samo Srbi iz Hrvatske onoga trenutka kad prihvate hrvatsku državu kao svoju državu a Hrvatsku kao svoju domovinu kao što je to prije četrdesetak godina formulirao Vlado Gotovac u svojim Autsajderskim fragmentima
.


Na ovim se stranicama pojavio 12. travnja članak g. Filipa Ćorlukića pod naslovom "Proturječnosti uspostave Hrvatske Pravoslavne crkve" koji hrvatske pravoslavce poziva da promisle o osnivanju autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve i odvajanju od Srpske pravoslavne crkve. Autor je uložio velik trud u ovo razmišljanje koje se odlikuje povijesno-teološkim argumentima, razboritim sučeljavanjem sa sadašnjošću i, što je jako važno, biranim rječnikom. Ovo je zapravo poziv na razgovor kojemu se želim pridružiti upozorenjem na neke nespomenute činjenice.

Najprije valja spomenuti da se u Hrvatskoj odavno nastojalo tematizirati ovaj problem. Već u 19. stoljeću Eugen Kvaternik je predlagao osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, ali u političkim krugovima nije bilo sluha za tu dalekovidnu ideju. U svom govoru u Hrvatskom državnom saboru, Pavelić je 28. veljače 1942. godine rekao da u Hrvatskoj "u pravoslavlje ne dira nitko, ali da u hrvatskoj državi ne može biti srpske pravoslavne crkve, zato jer su svugdje na svietu pravoslavne crkve nacionalne, a Srbska pravoslavna crkva jest sastavni dio srbske države, Srbije. Hierarhički je SPC vođena po državnoj vlasti Srbije. U nikoju ruku ne ćemo dozvoliti da bilo koja crkva postane političkim sredstvom ... uperenim proti obstanku hrvatskoga naroda i hrvatske države". Filip Ćorlukić se na ovu epizodu kratko osvrće u smislu da je tadašnja država po kanonskom pravu PC imala pravo na pokretanje postupka za samostalnost PC na svome području.

Činjenica je, međutim, da je u proljeće 1942. godine u NDH osnovana Hrvatska pravoslavna crkva (HPC) koja je imala svoga mitropolita (podrijetlom Rusa) Germogena, a u travnju te iste godine dobila svoj Ustav. Tome osnutku HPC je, iz nama nepoznatih razloga, dao svoju otvorenu potporu ondašnji srpski patrijarh Gavrilo Dožić i poslao pravnika SPC u Srijemskim Karlovcima, Miloša Obrkneževića, da napiše Ustav HPC. Hrvatska revija, br. XXIX 1979., prenosi slijedeći zapis Miloša Obrkneževića, tvorca Ustava HPC i Germogenova tajnika: "Za pravoslavne Srbe u Hrvatskoj HPC je bila zaštitnica i privremeno versko rešenje u jednom autoritativnom režimu, koji nije tolerisao Srpsku pravoslavnu crkvu kao nacionalnu crkvu susedne države Srbije. Za pravoslavne Hrvate ona je bila, davno željeno i uvek ometano rešenje njihova raspeća između njihovih hrvatskih nacionalnih osećanja i prvirženosti hrvatskoj otadžbini - i srpske nacionalne ekskluzivnosti sa samo jednom jedinom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj: Srpskom pravoslavno crkvom". Autokefalnost HPC je prihvatila rumunjska, bugarska i grčka pravoslavna crkva kao i "vaseljenska patrijaršija" u Carigradu. Potpora patrijarha Gavrila Dožića, očito, nije naišla na suglasnost vodstva SPC.

Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve danas bi zadovoljilo stanovite formalnosti, animozitete između Hrvata i Srba u Hrvatskoj to ne bi iskorijenilo. U Hrvatskoj nije problem pravoslavlje nego svetosavlje. To je srž hrvatskoga problema sa Srbima. Ako su Hrvati tolerantni prema muslimanima, protestantima, staro- i grkokatolicima, zašto ne bi tolerirali i pravoslavce u svojoj državi?! Problem s pravoslavljem je reduciranje religije na svetosavlje, rigidnu ideologiju svesrpstva kroz sintezu srpstva i pravoslavlja koju tako bezočno propagiraju svetosavski ideolozi od vladike Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića do Vuka Draškovića. Svetosavlje je naprosto druga riječ za srpski imperijalizam. Dok pojedini Srbi, osobito krugovi oko SPC, u svetosavlju vide teološko-filozofski pokret, u praksi ono znači proširbu granice srpske države na sva područja gdje se nalaze "srpski grobovi". To je ona poznata granica srpske države od Karlobaga do Virovitice. Sam Nikolaj Velimirović je u Milošu Obiliću gledao božanstvo koje je Srbima i Crnogorcima davalo pravo da ovladaju južnim Slavenima, a ta prevlast znači nešto sveto i stalno poput prirodnoga prava koje je nepromjenjivo. Pretpostavka za osnivanje jedne Hrvatske pravoslavne crkve kao solidne duhovne ustanove je odbacivanje svetosavske doktrine. I jedno (utemeljenje HPC) i drugo (odbacivanje svetosavlja) mogu ostvariti samo Srbi iz Hrvatske onoga trenutka kad prihvate hrvatsku državu kao svoju državu a Hrvatsku kao svoju domovinu kao što je to prije četrdesetak godina formulirao Vlado Gotovac u svojim Autsajderskim fragmentima.


http://www.croatia.ch/zanimljivosti/070426.php
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvatska pravoslavna cirkva
« Odgovori #4 : Siječanj 07, 2014, 09:01:14 poslijepodne »
Prenos vijesti iz Hrvatskog fokusa:

Hrvatska pravoslavna crkva

 


ODLUKA O OSNIVANJU

PRIJEVOD S TALIJANSKOGA NA HRVATSKI JEZIK

Stranica 1 od 5.
Broj ovjere: 9.
Datum: 27.prosinca 2013.

 

PRVA STRANICA


(logo)                                                                                      (logo)
(Na francuskom jeziku: Siège Patriarcal odnosno Sjedište patrijarha)           

EUROPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
EUROPSKA PATRIJARHIJA

Mi, Nicolas I. (Nikola I.), milošću Božjom, nadbiskup Pariza, mitropolit Europe i patrijarh Europske pravoslavne crkve, izjavljujemo, proglašavamo i potvrđujemo sljedeće:
Na osnovi velikog kanonskog istraživanja, odlučili smo osnovati novu crkvu u Hrvatskoj, koja je spremna postati novom autonomnom crkvom i dijecezom, a biti će nazvana:

„Europska pravoslavna crkva u Hrvatskoj –
Hrvatska pravoslavna crkva“


Stranica 2. od 5.
Broj ovjere: 9.
Datum: 27. prosinca 2013.

 

DRUGA STRANICA


Naša Patrijarhija, zajedno sa Svetim Sinodom i Izvršnim sinodom, vrlo je ponosna na poslove i veličinu naše crkve u Hrvatskoj.
Ovu odluku donijeli smo jednoglasno i s pravom veta patrijarha, a sve u skladu sa svim pravoslavnim kanonima koji govore o mogućnosti, želji i ovlastima pri stvaranju jedne jedinstvene samostalne crkve i uvođenju ovog predstavništva naše patrijarhije u Hrvatskoj.
Ova nova crkva, ne mala i ne male važnosti za nas, kao oblik patrijarhije, biti će jedna od najvažnijih crkava i biti će jedna od najnovijih obnova kršćanske pravoslavne katoličke crkve, koja je postojala na samom početku kršćanstva u Hrvatskoj; ova crkva biti će jedna od Sedam biblijskih povijesnih crkava, koje su započele kršćanstvo.

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Logo_of_the_Association_of_Croaitan_Orthodox_Believers.svg

Apostolska pravila: br. 30-34-35-37-40-41-47-76-85.
Kanoni Prvoga ekumenskog sabora održanog u Niceji /Nikeji (god. 325.): br. 4.-5.-6.
Kanoni Drugog ekumenskog sabora održanog u Carigradu (god. 381.): br. 2.-3.-6.

TREĆA STRANICA

Kanoni Trećeg ekumenskog sabora održanog u Efezu (god. 431): br. 6.-8.-9.
Kanoni Četvrtog ekumenskog sabora održanog u Kalcedonu (god. 451.): br. 4.-6.-7.-8.-9.-11.-12.-13.-19.-20.-22.-24.-25.-28.-29-30.
Kanoni Trulskog sabora ili Petog i šestog ekumenskog sabora održanog u Carigradu (god. 691. i 692.):
br. 1.-2.-7.-8.-17.-19.-25.-31.-33.-35.-36.-38.-39.-49.-78.
Kanoni Sedmog ekumenskog sabora održanog u Niceji /Nikeji (god. 787.): br. 2.-3.-6.-11.-12.-14.-15.-17.
Kanoni Četvrtog pomjesnog  abora održanog u Antiohiji (god. 341.): br. 7.-8.-9.-11.-12.-14.-15.-19.-20.-21.-22.-23.-24.-25.
Kanoni Petog sabora održanog u Laodikeji (god. 343.): br. 5.-12.-13.-42.
Kanoni Šestog sabora održanog u Sardici (god. 343.): br. 1.-3.-4.-5.-6.-7.-8.-9.-10.-11.-12.-13.-15.-20.-21.
Kanoni Osmog sabora održanog u Kartagi (god. 419.): br. 1.-17.-23.-26.-28.-39.-49.-50.-54.-71.-76.-84.-86.-87.-89.-104.-105.-106.-119.-125.
Kanoni Desetog sabora održanog u Carigradu (god..879.):.br. 1.

Stranica 3. od 5.
Broj ovjere: 9.
Datum: 27. prosinca 2013.

 

ČETVRTA STRANICA:


Razni kanoni Svetih crkvenih očeva:
Sveti Ćiril Aleksandrijski: br. 2.
Sveti Nicefor: br. 1.
Izdano i potpisano u našem sjedištu u Parizu, 1. prosinca 2013. kako bi poslužilo za ostvarivanje prava koja Vam zakonski pripadaju.

Njegova Presvetost, patrijarh Nikolaj I.
(potpis, pečat s tekstom na francuskom jeziku)

Stranica 4. od 5.
Broj ovjere: 9.
Datum: 27. prosinca 2013.

 
 

 

PETA STRANICA:


Njegova Svetost, patrijarh Benedikt I.
(potpis i tri pečata na ćirilici)

Njegovo Blaženstvo, mitropolit Izrael
(potpis i pečat s tekstom na francuskom jeziku)

Njegova Svetost, mitropolit Jovan – Hazji
(potpis i pečat s tekstom na ćirilici: MAKEDONSKA VISTINSKA  PRAVOSLAVNA CRKVA)

ŠESTA STRANICA:

Njegovo Blaženstvo, nadbiskup Serghij (Sergej)
(potpis)
Ispod potpisa su dva okrugla pečata. Tekst prvog pečata je djelomično na ćirilici a djelomično na francuskom. Tekst drugog pečata je na ruskom jeziku.

Njegovo Blaženstvo, nadbiskup Bazilije I. (Bazil I.)
(Tekst pečata je nečitak. Potpis.)

SEDMA STRANICA:

Njegova Ekselencija, biskup Claude-Philippe
(pečat)
Okrugli pečat sa slikom i tekstom: Mgr. Claude – Philippe.

Njegova Ekselencija, biskup Samuel
Potpis i pečat sa slikom i tekstom na engleskom jeziku: Exarchate of Emilia Romagna and Tuscany, Chancellery Exarchal.

OSMA STRANICA:

Stranica 5. od 5.
Broj ovjere: 9.
Datum: 27. prosinca 2013.

 

Sveti Sinod
Potpis i pečat sa slikom i tekstom na francuskom jeziku.

Velečasni otac, tajnik Petru Pârvu
Dva okrugla pečata između kojih se nalazi potpis.
Pečat s lijeve strane sastoji se od slike i teksta na ćirilici i francuskom jeziku.
Pečat s desne strane sastoji se od slike i teksta na francuskom jeziku.

Ja, Sonja Lovrić - Lilić, stalni sudski tumač za talijanski jezik, imenovana rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zadru (prvi put pod brojem 7. Su: 387. /94.-5. od 15. prosinca 1994., a zadnji put pod brojem 4. Su: 426./10. od 16. srpnja 2010.) potvrđujem da gornji prijevod (koji se sastoji od pet stranica), potpuno odgovara izvorniku (od osam stranica) sastavljenom na talijanskom jeziku.

Zadar, 27. prosinca 2013.
Mr. sc. Sonja Lovrić - Lilić, stalni sudski tumač za talijanski  jezik

*****

Otvoren račun Hrvatske pravoslavne crkve

Izvješćujemo Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti da je otvoren račun Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj poštanskoj banci.

 

BROJ RAČUNA:
HR97 2390 0011 1008 1484 7
Hrvatska poštanska banka,
Zagreb, Jurišićeva 4

Hrvatska pravoslavna crkva
Hrvatskog sabora 26
23 000 Zadar
OIB: 70936565837

Izvor: Hrvatski fokus
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/9543-hrvatska-pravoslavna-crkva

Posredni izvor:
http://www.croatia.ch/religija/140107.php
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549