Broj 378 || 18. ožujka 2002.
PRIČA O KRAVATI I HRVATSKOJ Možeš ti to, Hrvatska!
Piše: Gordana Dujić
U uvodniku jednog njujorškog časopisa pisalo je nedavno:
"Ne tako davno, 1976., urednik The New York Timesa rekao je o hrvatskom narodu: 'Oni to ne rade često, ali kad urade, učine to na spektakularan način'. To im je karakterna osobina. Sjetimo se samo Vukovara u ratu. Sjetimo se Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. i utakmice protiv Njemačke. A što reći za Gorana Ivaniševića u Wimbledonu i Janicu sada?"
Pobjednici ne priznaju ograničenja
Iako Hrvatska ima, i imala je, mnogo samozatajnih genija kroz stoljeća, istina je da su joj slavu zadnjih deset godina na senzacionalan način pronijeli upravo sportaši: Šuker, Ivanišević, Kostelić... Oni imaju mentalitet pobjednika koji je oslobođen poimanja granica.
Taj potencijal hrvatskog narodnog genija, obznanjuje svijetu, na vrlo nenametljiv način već desetak godina, još jedan čovjek – Marijan Bušić. Čovjek koji diljem svijeta promiče hrvatsko podrijetlo kravate. To je već odavno, od 17. st., mogao učiniti bilo tko. Ali, učinio je to baš on sa svojim samozatajnim prijateljem i partnerom Zlatkom Penavićem te svojim suradnicima. I ne na bilo koji način, već pobjedničkim mentalitetom osviještenog domoljuba koji poznaje i cijeni prošlost svog naroda.
Svaka njegova kravata ne nosi samo priču o hrvatskom podrijetlu, ona nosi priču o tisućljetnoj povijesti, o tisućljetnom imenu i kulturi tog naroda, koja, unatoč činjenici da je od "velikih" prekrajana i zanemarena, nije nikako zanemariva. Priče, koje dobijete uz Croatine proizvode u ukusnoj ambalaži, vezane su uz motiv koji se nalazi na kravati ili rupcu. Te minijaturne brošurice hrvatske povijesti su na nenametljiv i intrigantan način predstavile hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu auditoriju od dosad pola milijuna kupaca. Dizajn kravata je vrhunski, kvaliteta vrhunska, priča vrhunska, a poruka je: Hej, svijete, tu smo, Mi postojimo! Mali kao mala kravata koja ZNA biti ures cijelom odijelu!
Sudbina svih pobjednika je da prolaze kalvarije, tako je i Marijan Bušić prošao i prolazi svoju kalvariju nerazumijevanja. Pa ipak - nije odustao. I svezao je oko vrata hrvatsku kravatu, s hrvatskom pričom, Pierreu Cardinu, Armandu Assanteu, Johnu Malkovichu, Tedu Turneru, Goranu Višnjiću...
Svijet prepoznaje kravatu kao hrvatski proizvod
Zahvaljujući toj upornosti, čitav svijet počinje prepoznavati kravatu kao hrvatski proizvod. Kravata Croata se dva puta pojavila na CNN-u, reportaže o njoj izlaze u mnogim vodećim svjetskim časopisima (Financial Times, Eurobusiness, Paris Match, US Universal News), dokumentarac - napravljen u produkciji s HRT-om – objavljuje se u Australiji, Brazilu, Francuskoj, Švedskoj. Podrijetlo kravate postavlja se kao pitanje na kvizovima znanja u Japanu i Njemačkoj, ali nigdje nije izazvalo toliko potresa kao na trusnom turskom tlu.
Na njihovom najpoznatijem TV-kvizu, inženjeru Mustafi Soezenu, ocu dvoje djece, otvara se mogućnost da zaradi pola milijuna dolara. Pola milijuna dolara ukoliko odgovori na samo još jedno pitanje!
S tih pola milijuna čovjek može osigurati ne samo budućnost sebi, već svojoj obitelji i potomcima! Čitav svijet se otvara pred njim! Pred očima mu se, poput pustinjske oaze, već smiješe egzotična mjesta, najpoznatija ljetovališta, prelijepe vile, otvaraju mu se vrata u najelitnijim dućanima, smiješe mu se najskuplji automobili...
A pitanje je vrlo jednostavno: porijeklo kravate. Nude se i odgovori: Saudijska Arabija, Francuska, Španjolska (Katalonija) i – Hrvatska. Razmišlja Mustafa, a odgovor djeluje tako jednostavan. Koja je zemlja središte svjetske mode? Pa nisu kravatu, valjda, osmislili Hrvati čiji su krajevi stoljećima bili pod Turcima? Ali, dugo se koleba, jer je odgovor previše jednostavan, nešto tu nije kako treba. Na kraju, ipak kaže: Francuska.
Pola milijuna dolara nestaje kao fatamorgana žednog u pustinji! A sve se činilo nadohvat ruke. Nesretni inženjer reagira ljudski: prvobitno zaprepašten priznaje da je iznenađen činjenicom da je taj glasoviti odjevni dodatak nastao u tako maloj zemlji poput Hrvatske. Ili u – Hrvatistanu, kako je Turci zovu!
Mali čovjek i veliki snovi
Naizgled, Mustafa je dobro podnio činjenicu da je kravata nastala u Hrvatistanu, ali, kako vrijeme odmiče - u Mustafi raste nezadovoljstvo – bio je tako blizu pobjedi i ostvarenju snova. Traži tisuće razloga da povrati tih pola milijuna dolara: Je li uopće moguće da su Hrvati izumili kravatu, kad on to nigdje nije uspio pronaći? Možda je to podvala?
Njegovo nezadovoljstvo doseže kulminaciju kad su ga producenti, u najpoznatijem turskom "TV showu", koji vodi najveća turska zvijezda današnjice Huelia Ausar, pozvali kao gosta u emisiju i želeći mu ublažiti gorak okus poraza, kao iznenađenje doveli hrvatsku delegaciju koja mu je trebala uručiti poklon: kravatu i knjigu o hrvatskom podrijetlu kravate, u kojoj sami Francuzi potvrđuju hrvatsko podrijetlo tog odjevnog predmeta. Šokirani Mustafa, čuvši za iznenađenje koje je trebalo biti ugodno – bar po mišljenju producenata - odbija primiti i goste iz Hrvatske i njihov dar i - bježi s pozornice.
A što mu je drugo i preostalo, kad je tjedan dana prije toga angažirao odvjetnike kako bi dokazao da je prevaren i da je kravata francuskog podrijetla. Primi li hrvatsku delegaciju i njihov dar - indirektno priznaje da njegova tužba ne stoji i da je kravata – hrvatska. Tako je nesretni Mustafa pobjegao i od straha da mu Hrvati ne ubiju i onu zadnju nadu da će, ako nije uspio kvizom, makar sudskim putem izvući nešto novca i barem dijelom ostvariti san?
Skandal, koji je izbio pred desetmilijunskim televizijskim gledalištem, objavili su svi turski mediji.
I pokreće se lavina, jer turska javnost je zaintrigirana do, za nas, neslućenih razmjera.
"Slučaj Mustafa" - ipak promocija Hrvatske
Kako to da su baš Hrvati izmislili kravatu? Kakvu to kulturu ima zemlja koja joj je domovina? Jesu li sve te priče, koje idu uz kravate, istina? Je li uistinu kravata nastala tako da su djevojke, pogotovo prije vojne, darivale svoje odabranike rupcima, koje su ovi s ponosom nosili? Kako uopće izgleda taj narod? I ta Hrvatska?
Dvojica turskih biznismena iskoristili su taj interes medija i u Hrvatsku doveli najveće dnevne novine (Sabah i Hurriyet – milijunske naklade), i najtiražniji tjednik (Tempo) koji izlazi u toj šezdesetpetmilijunskoj zemlji te medijsku kuću (predstavnicu 5 TV – kuća: CNN TURK, SHOW TV, ATV, FASHION TV) koja će Hrvatskoj i njenoj kravati posvetiti dokumentarni film.
Rezultat tog, u Turskoj popularno nazvanog "slučaja Mustafa", dakle, dolazak je predstavnika vodećih turskih medija te dvojice biznismena koji su došli sa željom da na tursko tržište plasiraju Croatine proizvode.
Domaćin im je bio Marijan Bušić, točnije neprofitna Academia Cravatica i tvrtka Potomac. Gosti su bili oduševljeni.
U četiri dana dobro organiziranog boravka, gosti su bili iznenađeni toplinom dobrodošlice i bogatstvom programa. Želeći iskoristiti nastalu situaciju za dobrobit Hrvatske u cjelini, a ne samo svoje tvrtke, Marijan Bušić potporu traži i nalazi u Hrvatskoj turističkoj zajednici i njenom direktoru Niki Buliću, koji je primio goste, i govoreći o bogatstvu i specifičnostima hrvatske turističke ponude, spomenuo značaj koji hrvatska kravata ima u promidžbi hrvatskog turizma te napomenuo da je stoga Marijan Bušić dobio i godišnju nagradu Hrvatske turističke zajednice. Niko Bulić je, uz domaćine, ostavio najdublji dojam na turske goste koji su izjavili: "Mnogo nam je pomogao svojim znanjem i na savršen je način predstavio Hrvatsku".
Turskoj delegaciji posebno je bio zanimljiv program kulturnih događanja u Velikoj Gorici, središtu Turopolja, uz koji je vezan projekt Podgutnica, koji se odvija uz suradnju Gradskog poglavarstva i TZ Velike Gorice, muzeja Turopolja, općine Turopolje te Folklornog ansambla Turopolje. Tako su gosti u muzeju razgledali podgutnicu, dio turopoljske narodne nošnje, hrvatski povijesni naziv za preteču kravate, turski top – koji je pripadao precima današnjih gostiju. Doživjeli su nastup banderija – povijesne čete vojnika Plemenite općine Turopolje s crvenim podgutnicama, te nastup parova u hrvatskoj narodnoj nošnji iz raznih krajeva Hrvatske. Vrhunac programa odvijao se u Zagrebu, u prostorijama legendarnog ansambla Lado čija je profesionalna izvedba rukoveti pjesama i plesova "Kravata u Hrvata", u kojoj su naravno bile i nošnje iz krajeva u kojima je sastavni dio muške nošnje bio rubac, izazvala posebnu znatiželju i zadovoljstvo gostiju.
Turskoj delegaciji upriličen je i susret s turskim veleposlanikom u Zagrebu; bili su gosti Bokeljske večeri u Zagrebu, gdje su imali prigodu upoznati i hrvatskog ministra kulture.
I još malo povijesti: rupci svezani u čvor, na način kako su ih nosile najelitnije konjaničke postrojbe Hrvata na dvoru Luja XIV. u 17. st., prepoznate su kao - kravate. A te iste kravate, kao dio hrvatske tradicije, sežu daleko dalje u povijest, kako to svjedoče brojne hrvatske nošnje.
Oduševljenje turske delegacije dočekom "primljeni smo kao da se radi o vladinoj delegaciji", prenijelo se na oduševljenje hrvatskom poviješću sačuvanom u prelijepim nošnjama, običajima, muzejima te na oduševljenje prirodnim ljepotama. Tursku delegaciju počinje interesirati sve: od ostalih hrvatskih proizvoda, mogućnosti poslovne suradnje, do turističkog obilaska "Hrvatistana". Već su troje novine objavile svoje članke, što najavljuju i mnogi časopisi, dok na TV postajama pripremaju prigodne dokumentarne emisije o Hrvatskoj te posebne emisije o turističkim ljepotama.
A vođa delegacije, biznismen Sencer Ozbay, poručit će, nakon povratka u Tursku: "U ovom trenutku postoji velik interes za hrvatske proizvode, kao i za Hrvatsku. S našom dobro usuglašenom suradnjom s tvrtkom Potomac, činimo vrlo značajnu prezentaciju i hrvatske kravate i države... Sretni smo što smo upoznali Hrvatsku i tvrtku Potomac. Ponosni smo, što smo u suradnji s tvrtkom Potomac, donijeli vrlo visoku kvalitetu hrvatskih kravata - s njenom izvornom poviješću - turskom narodu".
Čovjeku bude drago slušati kad stranac govori tako lijepo o našem narodu. A sve to zbilo se jer su jedan čovjek i njegov prijatelj vjerovali geniju svog naroda. Jesmo li mi svjesni da su Kostelići, Šukeri, Ivaniševići, Bušići, mnogi nepoznati branitelji i obični ljudi – dio genija tog naroda? Hoćemo li, kako nas na to upućuje Marijan Bušić, doprinijeti prepoznavanju Hrvatske u njoj samoj?
Možemo li se prepoznati, usprkos svim teškoćama današnjice, na pobjedničkoj strani? To već tako dobro rade za nas Kostelići, Šuker, Ivanišević, Bušić, Penavić i mnogi drugi.
Samo im se treba pridružiti.
Možeš ti to, Hrvatska!
http://www.hic.hr/dom/378/dom12.htm
