Trendovi na Balkanu 2010. – 2020.: Balkanskim državama prijeti društvena dezintegracija i kaos
Već prije njene nezavisnosti, Hrvatska je izgubila svoj bankarski sustav. Tako su sve postojeće banke neposredno prije raspada Jugoslavije, ali dok se Hrvatska još formalno nalazila u njenom članstvu, proglašene privatnima, premda nikakav proces privatizacije nije bio proveden. Tako Hrvatska država jednostavno nema dokument temeljem kojega su banke privatizirane, jer takav dokument ne postoji. Kasnije su osim starih, komunističkih banaka, osnivane nove banke. Ove nove banke su najčešće osnivane novcem međunarodnog organiziranog kriminala, a porijeklo vlasničke strukture i osnivačkog kapitala je sakrivano iznajmljivanjem franšiza stranih banaka. Tako je današnja hrvatska puna raznih inozemnih imena banaka, (najčešće austrijskih imena), iza kojih se skrivaju ili domaći vlasnici iz redova nekadašnjih komunističkih tajnih službi, ili međunarodni organizirani kriminal.
Treći trend: postepena društvena dezintegracija pojedinih država u regiji, te njihovo potpuno potonuće u stanje posvemašnjeg društvenog rasula
Hoće li Hrvatska biti primljena u EU ili neće nije od presudne važnosti za njenu sudbinu
Postoji jedna zemlja na svijetu u kojoj je:
• predsjednik na vlast došao državnim udarom, u kojem državnom udaru je ubijen bivši predsjednik i njegova supruga,
• cjelokupno gospodarstvo u rukama obiteljskih klanova koji potiču od pripadnika nekadašnjih komunističkih tajnih službi,
• državni aparat kao jedan od prioriteta smatra "osiguranje" masovnih grobnica, tj. grobnica u kojima je bivši predsjednik zakapao svoje političke protivnike, a u kojim ubojstvima su sudjelovali pripadnici tajnih službi, koji su kasnije postali rodonačelnici obiteljskih klanova koji danas drže pod kontrolom cjelokupno gospodarstvo te zemlje,
• u kojoj su među najbogatijim građanima tzv. "kraljevi" podzemnih kartela koji kontroliraju međunarodno prosjačenje, sitne krađe i džeparenje.
Čitatelj ove analize će vjerojatno tražiti tu zemlju negdje u Africi, ili možda u nekim zabačenim dijelovima Azije.
Međutim, te zemlje nema u Africi ili Aziji. Ta zemlja je u Europi, i pri tome je punopravna članica Europske unije. Zove se Rumunjska.
Stanje u susjednoj Bugarskoj, koja je također punopravna članica Europske unije, nije puno bolje.
Ovi gornji primjeri su primjeri koji prikazuju stanje stvari u današnjoj Europskoj uniji, a ističu se iz razloga što se, barem kad je Hrvatska u pitanju, odnosno kad je u pitanju njena budućnost i razvoj, svi; od domaće javnosti u toj zemlji, do europskih političkih elita i ekspertnih krugova, bave sasvim sporednom temom hoće li Hrvatska biti primljena u članstvo u Europskoj uniji, ili neće.
Nakon primanja Rumunjske i Bugarske u članstvo u Europskoj uniji, autor ovog teksta smatra pitanje eventualnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji sasvim sporednom temom.
Hrvatska u fazi društvenog rasula
Ova tema je sporedna iz razloga što je Hrvatska već u fazi potpunog društvenog rasula.
Njezin ministar unutarnjih poslova je notorni pripadnik kriminalnog miljea, odnosno isti je rodbinski i organizacijski povezan sa vodećim ljudima tzv. albanske međunarodne heroinske mafije.
Taj isti ministar unutarnjih poslova je dugi niz godina bio ili jedan od vodećih ljudi, ili baš prvi čovjek u hrvatskoj tajnoj službi, te u potpunosti kontrolira tu službu.
Na taj način su hrvatska policija, tajna služba i međunarodni organizirani kriminal praktički integrirani u jedan te isti sustav.
U kakvom je stanju Hrvatska najbolje govori slučaj u kojem je iz vojnog skladišta ukraden raketni sustav S-300, te je dopremljen u remontno brodogradilište na obali, u kojem brodogradilištu se u tom času nalazila libijska ratna flota pod punim naoružanjem, te je preko libijskih ratnih brodova taj sustav prokrijumčaren Iranu.
Pri tome nitko nije ništa vidio, a svi koji su mogli nešto vidjeti su na kraju od Iranaca bili dobro nagrađeni.
Ovdje treba navesti još jedan primjer, kojeg su svojedobno strani analitičari analizirali i naglašavali.
Tako je jedan bivši ministar u hrvatskoj vladi, tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća, stanje u pravosuđu te zemlje, opisao dokumentiranim primjerima donošenja pravomoćnih sudskih presuda u slučajevima u kojima tužitelji nisu niti podnijeli sudske tužbe.
Dovoljno je bilo platiti suce da napišu presude i ovjere pravomoćnost istih, a da se sudski spor nije niti vodio, odnosno da, navodno tužena strana, nije ni znala za navodni spor.
Financijski sustav desetljećima uključen u međunarodni organizirani kriminal
Hrvatska je do početka zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća bila u sastavu nekadašnje komunističke Jugoslavije, države u koju je, sve do svoje smrti 1980. godine vodio diktator Tito.
Međutim, već pred kraj njegove vladavine, a naročito nakon njegove smrti, ta država je postala "diktaturom bez diktatora" - komunistički sistem se održao cijelo desetljeće nakon smrti diktatora, ali je bio obezglavljen i u fazi konstantnog kaosa.
Taj kaos je (s izuzetkom Kosova) prošao u tom desetljeću bez krvoprolića, ali je, u kombinaciji sa relativno liberalnom jugoslavenskom verzijom komunizma, omogućio potpunu integraciju domaćih elita u međunarodni organizirani kriminal.
Tako je Jugoslavija u trenutku svojeg raspada bila uključena u međunarodno krijumčarenje droge; preko Jugoslavije je išao transport droge, a njena komunistička nomenklatura je prala novac za međunarodni organizirani kriminal.
U trenutku raspada te zemlje jedna trećina njenog vanjskog duga bila fiktivna.
Riječ je bila o novcu od međunarodne trgovine drogama kojeg su lokalni komunistički vođe oprali, i to na način da su ga prikazali kao "promašene investicije". Tako je prije svojeg raspada Jugoslavija bila puna tvornica - kulisa, koje su građene isključivo kao paravan za međunarodne operacije pranja novca.
Mafijaško bankarstvo u Hrvatskoj
Već prije njene nezavisnosti, Hrvatska je izgubila svoj bankarski sustav. Tako su sve postojeće banke neposredno prije raspada Jugoslavije, ali dok se Hrvatska još formalno nalazila u njenom članstvu, proglašene privatnima, premda nikakav proces privatizacije nije bio proveden.
Tako Hrvatska država jednostavno nema dokument temeljem kojega su banke privatizirane, jer takav dokument ne postoji.
Kasnije su osim starih, komunističkih banaka, osnivane nove banke.
Ove nove banke su najčešće osnivane novcem međunarodnog organiziranog kriminala, a porijeklo vlasničke strukture i osnivačkog kapitala je sakrivano iznajmljivanjem franšiza stranih banaka.
Tako je današnja hrvatska puna raznih inozemnih imena banaka, (najčešće austrijskih imena), iza kojih se skrivaju ili domaći vlasnici iz redova nekadašnjih komunističkih tajnih službi, ili međunarodni organizirani kriminal.
Desetljeća kontinuiranog kuhanja financijskih knjiga
Ovaj bankarski sustav je funkcionirao na principu kuhanja financijskih knjiga. Tako da je u Hrvatskoj postojala kontinuirana nelikvidnost privrede, i vrlo skroman protok novca u njoj.
Usprkos tome su banke i veliki, od države i banaka kontrolirani i podupirani privredni sistemi prikazivali "milijarde u bilancama" kojih u stvarnosti nije bilo.
Ovako fiktivno napuhane bilance omogućavale su kontinuirane financijske operacije pranja novca od međunarodnog organiziranog kriminala, tako da je u Zagrebu, hrvatskom glavnom gradu, bilo vidljivo kolanje novca koje nije imalo porijekla u domaćoj privredi, i od kojeg je jedan, ne baš mali, sloj ljudi u tom gradu dobro živio.
Na ovaj način je nastao fiktivni vanjski dug Hrvatske u iznosu od preko 30 milijardi dolara, kojeg nitko iz inozemstva ne potražuje.
Usprkos tome što taj novac evidentno nikada nije bio došao u Hrvatsku, te što ga evidentno nitko iz inozemstva ne potražuje, Međunarodni monetarni fond je taj fiktivni dug bio priznavao, tako da je njegova uloga u ovom slučaju, u najmanju ruku sumnjiva.
Financijski slom "za dlaku" izbjegnut 2008. godine
Ovakav gospodarski sustav Hrvatske srušio se početkom jeseni 2008. godine.
Tada je bivši hrvatski premijer panično bio izjavio: "U banani smo. Visimo o niti."
(Taj premijer je u međuvremenu dao ostavku, te se sada nalazi pod opsežnom međunarodnom istragom zbog pranja novca u koje je bio osobno uključen.)
Slom Hrvatske je tada ipak bio odgođen, i to financijskom intervencijom Irana, koji je, dijelom izravno, a dijelom preko Katara, financirao nekoliko proračunskih kvartala Hrvatske, i na taj način produljio njenu agoniju.
Hrvatska je, zauzvrat, morala potpisati tajni, i pri tome sasvim protuustavni, sigurnosni savez sa Iranom, na temelju kojega je stavila na raspolaganje svoje tajne službe iranskoj ambasadi u Zagrebu.
Hrvatska danas pred definitivnim financijskim i fiskalnim slomom
U međuvremenu je, dijelom zbog intenzivnog pritiska od strane Zapada prema Iranu, ova financijska pomoć Hrvatskoj presahnula, te se od jeseni 2009. godine Hrvatska nalazi u fazi galopirajućeg financijskog i fiskalnog sloma.
Tako danas u Hrvatskoj većina poduzeća ne isplaćuje plaće zaposlenima, ili ih isplaćuje sa velikim zakašnjenjima, te ne plaća poreze, ili ih plaća sa velikim zakašnjenjem.
Hrvatska privreda je ili nelikvidna, ili pak sasvim insolventna.
Državna riznica ima novca za plaćanje državnog aparata i mirovinskog sustava za još otprilike jedan kvartal (po nekim procjenama i manje).
Ukoliko u Hrvatsku u slijedeća tri mjeseca ne dođu velika financijska sredstva iz inozemstva, država će ili prestati plaćati plaće većini zaposlenih u državnom aparatu, te prestati plaćati mirovine, ili će se opredijeliti za hiperinflaciju domaće valute.
U oba slučaja će posljedica biti potpuni kolaps privrede i nastup opće gladi u toj zemlji.
Najveći problem Hrvatske je njena bolesna javnost
Pri tome zapadni svijet Hrvatskoj ne može pomoći, jer njena javnost još uvijek nekritički podržava vlast, te u zemlji doslovno ne postoji nikakva organizirana opozicija koja bi stvarno težila promjenama, odnosno koja bi stvarno tražila obračun s korupcijom i organiziranim kriminalom.
Stoga se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu za Hrvatsku često puta govorilo da je to "zemlja u kojoj javnost nikada neće izaći na ulicu".
Pri tome se isticalo da bi "Zapad pomogao Hrvatskoj, kada bi na njenim ulicama bilo nekoliko desetaka tisuća odlučnih prosvjednika".
No, kako to, čini se, nije moguće, hrvatsku se javnost smatra na Zapadu "dijelom problema".
Uzrok tome je u činjenici da cjelokupan medijski prostor u toj zemlji kontrolira ili država izravno, poput npr. nacionalne televizije, ili od države i banaka potpuno ovisni poduzetnici.
Na taj način je medijski prostor potpuno kontroliran.
Stoga je javnost u Hrvatskoj potpuno neinformirana, i pri tome uspješno manipulirana, i kao takva sasvim nekritička.
Tako se na Zapadu ovo bolesno stanje hrvatske javnost smatra najvećim problemom te zemlje.
Hrvatska bi mogla među prvima u regiji potonuti u kaos
Tako je Hrvatska danas zemlja u fazi potpunog društvenog rasula, te je njeno potonuće u kaos, glad i nasilje, samo pitanje trenutka.
Ovaj trenutak bi se nekom većom financijskom injekcijom mogao odgoditi, ali nikako ne i spriječiti.
Potpuni slom Hrvatske nije moguće spriječiti iz razloga što zapadni svijet jednostavno nema efikasnih mehanizama kojima bi mogao intervenirati u stanje stvari u zemlji čija vlast je dio problema, a čija javnost tu vlast ne želi oponirati.
Tako je očito da postoji stvarna opasnost da među prvima u regiji Hrvatska potone u kaos.
I druge balkanske zemlje na rubu kaosa
Hrvatska, međutim, neće biti jedina zemlja u regiji koja će u sljedećem desetljeću potonuti u kaos.
Zbog sve veće napetosti između muslimana i nemuslimana, te sve većeg postotka kojeg muslimani čine u Makedoniji, ovu će zemlju, u sljedećem desetljeću obilježiti sve veće napetosti između dvaju grupa.
Stoga će Makedonija, koja je već početkom ovog desetljeća bila na rubu rata, vrlo teško izbjeći potonuće u kaos u sljedećem desetljeću.
U kaos bi još mogle potonuti Crna Gora, u kojoj je na vlasti grupa krijumčara duhana, nakon čijeg odlaska bi se zemlja mogla urušiti u kaos, i to poput malih subsaharskih zemalja, te Kosovo u kojem se različite grupe muslimana, a naročito Vahabiti i Šijiti već nalaze na rubu sukoba.
Kad se tome doda potpuna nestabilnost Bosne i Hercegovine i Albanije, postaje razvidno da je Hrvatska samo prva u nizu, ali nikako jedina od zemalja u regiji koja će potonuti u kaos.
Nastavlja se ...
Istraživački tim Necenzurirano.com