Autor Tema: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska  (Posjeta: 161253 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #165 : Prosinac 22, 2009, 01:17:31 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled

KVADRATURA DRUGA

19.12.2009.

đermano ćićo senjanović

kandidati, kandidati...

Dogovorili smo Franci Blašković i ja zajedničku suradnju. Naručija mi je pismu o predsjedničkin kandidatima. Ujutro san mu je odnija. Pisma se zove »Kandidati, kandidati«, počinje refrenon: »Sve ću dati, sve ću zvati, vi ste moji kandidati«, a onda te kandidate nabrajan...

Slika:
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/10/453508.jpg

 

gluhi život

Ne znan kako mi je lani ta knjiga promakla, ali je evo sudbina, u suradnji s Nenadon Popovićen, tila da ipak dođen do tog libra. Je li van se kad dogodilo da se tresete dok čitate koju knjigu? Ne da san se tresa, nego san je usput i proguta. Pročita bi pasus, pa bi ga opet iša čitat, onda okrenen stranicu, pa mi bude žaj, pa se opet malo vratin nazad. Knjiga se zove »Život je gluh«, a napisa je Filip Šovagović. Zna san da je čovik lud, iščašen, nekonvencionalan i totalno svoj, ali nisan zna da ovako može pisat. Zato, evo mu malo zasluženoga panegirika: to je najdivnija, najnježnija, najinteligentnija knjiga o ljubavi.
    Sve je u toj knjizi u znaku Zagreba. A najdraži mi je Filipov zagrebački govor. Evo, kad triban nešto pofalit, odma mi ponestaje riči. Stvarno san budaletina koja ne zna kako bi prinila svoje ushićenje. A dok san čita, prid menon su se otvarale najlipše slike. Kad Filip piše o glavnoj junakinji, onda vidin kako dominira cilin prostoron i kako se oko nje stvara aura, iako se cura baš i ne trudi i ne pati za nekon dominacijon. Pogled, osmijeh, glava nagnuta prema sugovorniku... Ma, moga bi se ja do ujutro trudit, ali nikad ne bi dosegnija ni desetinu Filipova umijeća.
    A kako je opisa glavnoga junaka, e to je ka da je svima nama isprid nosa stavija zrcalo. Svi smo mi slali poruke priko mobitela i čekali odgovore, a odgovori su stizali kako koji. S pet sati, dana ili miseci zakašnjenja, ili uopće nisu stigli. I onda one dileme: opet se javit ili ne javit. I čvrsta odluka – ma, ko je šiša, neću! A posli pet minuti uvatiš sebe kako joj pišeš.
    Miljun takvih nijansi je opisa Filip Šovagović. I zato mu se klanjan. Najlipja knjiga za sritno i nesritno zajubjene. I za one koji se sićaju. I za one koji su se ispatili ili će se tek ispatit.
    Možda je život stvarno gluh, ali Filip sigurno nije ni gluv ni slip. Bravo, genije!
   
slobodna pula

    Ima deset godin da me žestoki feralovac Mario Bolković zove da dođen u Pulu. Ja sve, danas ću, sutra ću – i nikako. I evo mi se sad složilo da spojin Zagreb i Pulu, i mogu van reć da san gušta. Žaj mi je da nisan vidija Dragu Orlića i Milana Rakovca, ali ispravit ću tu grešku idući put. Nismo za jedan dan.
    Vrtija san se po Sajmu knjiga, povirija do Mirjane i Pekice u Savičentu, upozna se s plažon Marijevog ditinjstva u Banjoli, a najvažnije je ča san se sreja s Francijen Blaškovićen. Uru smo ćakulali i nismo se stali smijat. Lud je ka kupus. Upravo mu je izaša 73. album. Sam piva, svira, piše i aranžira. Sve složi na kompjuter, a onda odnese u prijatelja da mu to snimi na CD. I svaki album štampa u sto primjeraka. Onda ih podili prijateljima. Dogovorili smo zajedničku suradnju. Naručija mi je pismu o predsjedničkin kandidatima. Ujutro san mu je odnija. Pisma se zove »Kandidati, kandidati«, počinje refrenon: »Sve ću dati, sve ću zvati, vi ste moji kandidati«, a onda te kandidate nabrajan:
   
    Uvijek žedan, uvijek gladan,
    Vidošević ja sam Nadan.
    Nikad bogatstva meni dosta nije,
    birajte me, ljudi, krast ću ko i prije.
   
    Ja sam zgodan, ja sam lijep,
    čitav bit će taj moj svijet.
    Lopovluk je imidž moj,
    kandidat sam pravi tvoj.
   
    Kandidati, kandidati, nemoj mene nikad zvati...


   
    Ožbolt Vesna ja se zovem,
    a zovem se ja i Škare,
    sve ću dat za karijeru,
    uradit ću sve za pare.
   
    Služila sam starom Franji,
    i s Ivom sam dobra bila,
    birajte me, slavu želim,
    ja sam vaša dobra vila.
   
    Kandidati, kandidati, nemamo te kome dati...

   
    Josipović Ivo ja sam,
    predsjednik sam od formata,
    još od onih soc-vremena,
    ja sam blizu aparata.
   
    Državnoga, nego kako!
    Tata, mama, svi su bili,
    pa bi i mi, juniori,
    rado gore gnijezdo svili.
   
    Kandidati, kandidati, ajde, pa navrati...


   
    Andrija me Hebrang zovu,
    a zovu me i Shimadzu,
    di ja dođem – kuku-lele,
    izgubite svaku nadzu.
   
    Lažljivac sam samo takav,
    laž je moje stanje uma,
    birajte me, najbolji sam,
    evo vama vašeg Kuma.
   
    Kandidati, kandidati, treba vama na kraj stati...

   
    Milan Bandić, glavom-bradom,
    zagrebački dečko fini,
    a zbog mojeg blatnog marša,
    tepaju mi – Mussolini.
   
    Nisam neki erudita,
    mafija vam mene štiti,
    birajte me, vidjet ćete,
    vrlo brzo – bumo v riti.
   
    Kandidati, kandidati, kuku nama, mila mati...

   
   
    Primorac Dragan, drag sam svima,
    imam neke ideje snažne,
    Hrvatskom šećem, glasače vabim,
    susrećem neke osobe važne.
   
    Svratim tako u Otok kod Sinja,
    izljubim zločincu i oca i sina.
    I tako svijetom pronosim slavu,
    onog tko sudi metkom u glavu.
   
    Kandidati, kandidati, daj kampanju malo skrati...

   
    Vesna sam Pusić, gospođa, dama,
    uvijek sam bitke vodila sama.
    Predstavnik ja sam građanske klase,
    a s druge strane kinji me – zna se.
   
    Hrvatska naša sad je u glibu,
    oko nas svuda smeća na tone,
    glasajte za me, iako sumnjam,
    da vas zanima đak sa Sorbone.
   
    Kandidati, kandidati, ti u moju kuću svrati...


   
    Miroslav Tuđman, priznajem, ja sam,
    prezime moje znano je svima,
    vjerujte ja sam drukčiji ipak,
    malo toga sa ocem imam.
   
    On je prskao na sve strane,
    ja sam tih, stručan i miran,
    i sve se mislim, bilo bi lijepo,
    od svog naroda da budem biran.
   
    Kandidati, kandidati, lijepi pozdrav vašem tati...

   
    Kajin sam Damir, čovik i drug,
    oni u traktor, ja nemam ni plug.
    Osim poštenja ničega nemam
    i ovoj zemlji preporod spremam.
   
    Zato ću pjevat iz svega glasa,
    sa mnom skupa i radnička klasa:
    »Ej, Mussolini, dugoga nosa
    zajebat će te bandiera rossa...«

   
    Bandiera rossa la triumfera, eviva il socialismo e la liberta!
   
 
dara hrabrost

    Na ovu crvenu bandiru baš mi se lipo nadovežije Dara Janeković. Ima godine moje majke. I jedna i druga su bile partizanke. Moja majka piše pisme, a moja Dara najtvrđu prozu. Sidija san kod moje Dare dvi ure i nisan rič progovorija. Cili san se u uvo pritvorija. Tribalo bi je zvat na televiziju i pustit je da govori. Ne znan bi li dosta bilo deset uri. Njezin život je jači od najbojega filma.
    Ditinjstvo u Petrinji, otac navrće voćke, njoj 13 godin, dolazi iz škole, otac je gleda i veli: »Valja nama bježat...«, a Dara kaže: »Ja ću, tata, ostati.« I ostala je Dara kod tetke, a njezini u Srbiju. Još je malo prošlo i eto ti Dare u partizane. Pa najmlađa vijećnica ZAVOH-a, pa završi rat, pa novinarstvo, pa dopisnica iz Pariza, jedina žena među onim muškim vukovima, a prilipa je bila, pa Bliski istok, Izrael, Palestina, Alžir, Kina... I svugdi su je dočekivali široka srca. Titova partizanka. Koja je s Titon i Jovankon prijateljevala. I na Brione je odlazila. A iza svega je sta krvavi rad, pamet i talenat. Dosad joj je izašlo devet knjiga. Prosječno 500 stranica svaka. Evo vrtin po rukama zadnju njezinu knjigu »U kakvom to svijetu živimo!«. Na koricama knjige dr. Zdravko Bazdan piše da je to djelo u kojem se duboko zaronilo u međunarodne odnose i u kojem se pokušava odgovoriti zašto se nešto dogodilo. I da to može samo Dara, koja je erudit i koja je bila svjedok ključnih događaja na međunarodnoj sceni.
    Toliko je isfalija da je mene sad straj počet čitat. Ništa, nek je meni Darina knjiga poviše glave, pa ću je za koji dan otvorit i s pažnjon i ljubavlju zaronit u nju. Dara hrabrost! Sama s diteton po svitu i od tamo štancaj izvještaje, intervjue, reportaže, a usput i knjige.
    Drugarica koja nikad nije skrenila s našega puta!


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859286128632859285A2863285A285828582861286328982897288F286328782877286F2863285C285E285E28582861285F28632863286328592863M
ili
http://split-online.info/vijesti/hrvatska/kandidati-kandidati/
« Zadnja izmjena: Prosinac 22, 2009, 01:21:55 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #166 : Siječanj 30, 2010, 01:21:27 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 26.01.2010. / Kolumně, komentâri

S KAMIKA I MORA

Dan »D« za televiziju


Moglo bi se lipo živet i bez televizije, čak i puno kvalitetnije. Ma bojin se da nismo mi te sriće. Televizija z velin »D« već je prišla va naše kući i to z nigdar lipšun slikun. Od danaska će se moć videt saki prištić i bora televizijskeh voditelji.

Piše Kim CUCULIĆ
 

Va našoj kuće čera j' bil dan »D«. Pod ten »D« mislin na digitalnu televiziju, ka nas je se skupa smutila. Najveć je va strahu mat. Još pred mesec dan montirali su nan sakramenski resiver. Problem je va ten ča sad nimamo jedan leh dva daljinska upravljača, pa materi ni baš ćaro kako to funkcionira i će ona to bit va stanju razumet. Kad je pul nas bil serviser, se j' lepo zapisala na sledić harti ku sad čuva kot oči va glave. Nekuliko puti storili smo i generalnu probu, ma mat se i dalje pojida ča će se pripetit kad ugase analogni signal, ki j' pogrebna povorka va jednoj reklame već ispratila na cimiteru. Matere ni sejedno, aš je njoj televizija poneštra va svit i ne more zamislet svoj život bez TV programa. Tako misli i većina stanovniki Hrvacke, ki su razgrabili resiveri kot da se besplatno dele. Pasaneh dan na smetu se moglo videt i fanj stareh televizorih, aš je judimi bilo lagje kupit novi, digitalni, leh resiver. Na celon ton projektu neki j' sopet spravil lepi soldi va žep, aš su judi ni krivi ni dužni morali kupit te spravice i novi televizori kako bi i dalje mogli pratit program. Ki to ni storil, riskira da na svojoj televizije gljeda leh sneg.
    Doduše, država j' dala nekakov skonto z kuponon ki smo dobili z poštun. Kako mi se ča zgljeda kot raklama valje hitamo va smete, tako smo storili i z popuston za resiver. Neki još ne veruju da će povijesni prelazak z analognog na digitalno funkcionirat i strepe od mogućnosti da više neće moć gljedat televiziju. Ča se mene tiče, to i ne bi bila neka škoda. Pa pogljedajte malo programi. Često se i nima ča pametno pogljedat za tu pretplatu ka baš i ni mića. Na državnoj televizije vavik ista shema i ista lica, a na komercijalnin leh paždroć tračeva i črne kroniki. Od filmi leh reprize, a dokumentarni, obrazovni i kulturni programi svedeni su na minimum. Ni to slučajno. Najžešći kritičari televizije smatraju da j' ona leh tu da bi nas zaglupljivala. Morda to i ni daleko od istine. Zato osobno niman straha od nestanka TV programa. Dok postoji stvarni svit i judi, dobri libri, kino i kazalište, televizija i ni neki bitan faktor va mojen životu. Naročito ne ona na kojoj su pulitičari i Nives Celzijus glavne zvezdi. Moglo bi se lipo živet i bez televizije, čak i puno kvalitetnije. Ma bojin se da nismo mi te sriće. Televizija z velin »D« već je prišla va naše kući i to z nigdar lipšun slikun. Od danaska će se moć videt saki prištić i bora televizijskeh voditelji.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285E286328592863285A28582859285828632893289328632863285C285F285A285C2860285E28632863286328592863J
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #167 : Siječanj 30, 2010, 01:22:19 prijepodne »


Glas Istre / Pula, 27.01.2010.

Šjora Špia

- Sam čiulaaa, sam vidilaaa...


Demokrazia, dižgrazia


A meso? Kad kupin komad od suha svinjetina za maneštru ili kapuz, je to isto iz Kine? A dali njihove svinje imaju kose oči? Sve to me muči. Trebalo bi da nam štručnjaki analiziraju sve to I da nam reču dvi štabele. Neka se izjasnu da li su ti artikli zdravi ili se trovamo sa njima. Pored sve dižgracije koju podnosimo, ne treba nam još bolesti! Ali evo, democrazia nam je omogućila da kupujemo ono sta prije nismo imali.


Ćo Špia, da nisi kupovala češnjak po marketima, bogočuvaj!”, me telefonira moja priateliza.
“Zasto?”, pitan. “Za to sta je iz Kine! I da nebis tamo kupila fažol, on ti je isto Kinez. A se šuška da su i karote uvoz od tamo!” Orko toćo, zahebala me je zasvim. Mi proleteri kupujemo samo gdie je naj jeftinije, a sta da delamo? Takova je šituazia. Onda pensam: će biti da je i šelen, kapula, i sva verdura iz daleke Kine? Kumpir sta sam ga kupila neki dan je sigurno bio čineški. U moje vreme nije bilo takove sorte. Izvana zdrav, bili, sve ok. Kad sam ga skuhala, Pićo je odmah iskrivio nos i usta i reka: “Bljak nona, sta je ovo?” Veramente se nije moga jesti, sličan na neka želatina. Juka mene. A meso? Kad kupin komad od suha svinjetina za maneštru ili kapuz, je to isto iz Kine? A dali njihove svinje imaju kose oči? Sve to me muči. Trebalo bi da nam štručnjaki analiziraju sve to I da nam reču dvi štabele. Neka se izjasnu da li su ti artikli zdravi ili se trovamo sa njima. Pored sve dižgracije koju podnosimo, ne treba nam još bolesti! Ali evo, democrazia nam je omogućila da kupujemo ono sta prije nismo imali.

Seljaci se bunu da će fermati ceste ako im se ne plati roba koju su davali u neke firme. Firme ne plaćaju jer ni njima nisu platili oni treći. Oni govoru, sramota caco se postupa sa njihovim mukama. Da nema kriminala kad se uvozi, samo Slavonija bi nahranila sve nas. Ali fućkaj, caco bi se tajkuni bez tega obogatili? Ma che škandalo je ova naša država! To ne očisti ni solna kiselina, altroke naša premierka i njezina anti korupzia!

Sam se šokirala da svi nashi uspjesni menaderi koji ćapaju nagradu za najbolji menadžer godine, posle neko vreme hi se otkrije za malverzacije i kriminal. Štuarno, elitni bogatuni sa plaćama da ti stane pamet, a upropaste firmu u koju delaju. Sada se toboze vode istrage ma njihove milione, viletine, jahte i pitajboga colico stanova sigurno im neće uzeti. Onda chi je tu veći kretino, oni na vlasti, sudovima ili poliziji?

Nisam čakolona, ali me skaklja i miništro del zdravštvo. Ma stoji kuco sada ki mu je propalo delo sa špuntama protiv praseće gripe. Toliko mirakuli ocolo tega, je izgledalo da ćemo svi pokrepati ako se ne cjepamo. Ben, na lager ležu milioni doza, a bogami anke milioni euri sta smo hi bazzali u vitar. I plus milioni koje ćemo opet keširati da se sve to spali u spalionica medežija kojima prode rok trajanja. Kod nas? Ne, u Austriji, taco šam čiula. Nestaju nam milioni, malo simo, malo tamo. Za to su krivi oni koje plaćamo masno, ali anche mi kad hi biramo. Kad izračunam sve, meni je ta naša democrazia prava dižgrazia jer fali poštenje.

Ne treba ići u teatro za gledati commedie i tradedije. Je dovolno da slusas i gledas okolo i ćeš vidjeti prave predstave. Ali, svaki liepi ples štufa’ ako se previshe pleše, kaze ona stara mudrost. Mi ga u Hrvackoj plešemo i plešemo, a oni nam ga sviraju i sviraju vajk na istu
mužiku. Caco ti onda neće dosaditi? Ti nashi zabavljači nimaju mjere ni ukusa pak su nam postali degutantni. Glavni glumzi su političari i svaki dan nam prontaju neki novi komad. Šteta sta je tema vajk ista, pronevjere, muljaža i milioni u privatni dep. Sve legalno. La premierka glumi da će hi srediti. U tv kameru vajk gleda desno, ćapiva ariju posle svake besside, ne moze reći jednu ljudsku štabelu rečenizzu. Ma molim vas, ona smjeni ovoga i onoga, a ne kaže šćeto i neto zasto ga smjenjiva, nego ga još šalje u saborska klupa. Ja to ne kuzin. Ako je neko napravio neka šteta i se kompromitira, marš s njim! Neka se makne već jedan put da ga vishe ne gledamo. I neka odgovara za ono sta je napravio. Nista od tega, ona kaze da frajar ima karte in regola za se opet tornati u Sabor. Signora miša isti drek, ali u druga pinjata.

Stambena kaze: “Ma idi, bre, vrana vrani oči ne vadi!” Nazalost, ista stara štorija. Briga njih sta im je svaki peti gradan na rubu siromastva. Boli njih sta 70 miljari dižgrazianih prima 500 kuna pemzije. Ili preko 100 miljari se veselu sa 748 kn messečno! Veramente mi pada kosa od muke.

Za kraj, želin puno uspjeha našim poležanskim Pevecarima koi se skoro dva misseza smrzavaju ispred šuoje firme. Anche njih bi trebalo pitati caco ih pjaža ta nasha democrazia. Pak Uljanikovze iz Tesa i taco dalie…


VASHA SPIA spija@hi.t-com.hr


Glas Istre 2010-012-27
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #168 : Siječanj 30, 2010, 01:23:08 prijepodne »


Glas Istre, 23.01.2010.

Savičenta in the morning

Tri dana praščine i grill


Piše: Darko PEKICA


Nikako mi ne gre u glavu zašto se prasce počelo ubijati u zadnjen misecu, a ne kako i nikad u prven. Je i unih maheri ki u miholjščaku znaju prisuditi toj po čud njih najrazumnijoj domaćoj beštiji, ma to su uni ki merkancuju z kobasicami, pak pale ventilatore i druge moderne stroje da bi usušili mrs. A kako Tereža povida, najbolje vrime za mrs je druga polovica antošnjaka, od vajk, a zaisto će biti tako i za vike vikova - i pop bi doda - amen.

Kako nan je jedan ud trih prasci krepa, Filice se ni moga umiriti dok ne vidi da mu visi šest paršuti u lišjeri, pak smo juštali na žminjsken samlju tega tretega i zajno ti dan mu puštili krv, da nas ne kojena kako i uni prvi, pak da priko noći napensa poj u vječna lovišta prez digete. Isti dan su ga šantuja Ivić i Filice razbekarili, punica je razrizala meso za kobasice i slaninu za taliti. Meni je bija mučan dan aš su mi dopeljali manđime za krave i cilo poklepodne san raskrgiva tu hranu prez ke ni mlika. Bija san napro trudan, ma ne sporadi praščine aš san samo pomoga držati dok ga je Filice uštoka. Zapravo, već ga ne štoca, ku ne mu pririže vrat na boku pak čeka da krv steče. Ti moderni mod ubijanja prasci mi ni na mod, ma Filicu se teško sprignuti i naj punto debole kadi ga štoknuti jušto, a i vajk bih ga zajebava da već ni kapac, pak bi bija nervož, ča vako mi ne da gušta. Bija san se prija par lit vrga da ću ja to, ma me je vred pasala volja.

- Ki će ti to delati kad ja ne buden moga? - vajk me kritika Filice.

- Zaisto da ću se snaj, eli ću ja, ma prvo ću zvati kakovega bekara, eli ću, kako i već ud njih, kupiti kobasice i fertig z praščinami.

- Sve ćete zapuštiti! Vas me par će glad i šenac poisti, rađoniva Filice.

- Forši imaš i pravo, ma prvo nego dojde glad, ću se levati ubijati, ću.

- A neš ne, aš ku ne mlad počmeš, vero neš ni pokle.

Drugi dan smo prez velikega prešiona nadili kobasice i posolili mrs. Već se ne drži ni do unega da dok se soli mrs se muči, pak mi je Filice ništo povida dok san mu znaša mrs u kasun, a ja mu namerno nis da bado, aš me kritika da u sride zgubin dan za pisati, pokle da do subote prontivan feštu u oštariji poli Ferlina, nediljon nis za niš, a ponediljak da ne govorimo.

Treti dan je Živolić, ki je zadužen za taliti slaninu i delati žmare, činija to, magari dosti slabo aš je bolan i pod upalon plući. Se zmučija rastaliti, ma mu žmare nisu pošle za rukon. Pok Tereža to ne dela, je on preuza na se i vajk mu pojdu dobro žmare u kih se svi gušimo, a najveć brat i ja.

Ti isti dan smo imali Bojana Šumonju na grilu. Zapravo, komedija na grilu je bila sporadi kuhari Dine i Rine ki su imali oblig poj na rođeni dan čovika z komunske vlasti, a to da se ne smi odbiti sporadi jenega gril pisa, pak su glavnu besidu u kužini preuzeli Šeki i Šilijo. Parićali su tripiće i dvanajst kili mesa kega nan je regala mesar Đulio. Ćavapi z žbuljon su bili za prste polizati, a Điđi, kako mali ud kužine, he je tu večer dela u vinu. Jedino su malo preterali u tripah aš njin je Điđi reka neka vržu malo pršuta i pancete u nje pak je to bilo presvinjski dobro. Sad je komedija ki će biti glavni kuhar kad tornaju Dino i Rino, eli ćemo proširiti na četiri ud njih kužinu.

Z Šumonjon je bilo lipo. Povida nan je sve i svašta, i kako gre ti biznis z umjetnosti i kako ništo činiti, a da je dobro. Luc i Mario Benčić su ga kumpanjali, a z bezačkima kantaduri Jožon i Maton lipo je finija još jedan grill u oštariji poli Ferlina.


http://www.glasistre.hr/kolumna/n/161582
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #169 : Siječanj 30, 2010, 01:24:07 prijepodne »


La kost
JEDNOUMNI TJEBNIK – PRODUCT OF CROATIA
”Lakodelci svih zemalja, ujedinimo se!”

Lito 28 – Numer 888 – Poriječ, 28. antošnjaka 2010. (sv. Toma Akvinski)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Lipi moji

Ingleži nas neće u Ujedinjenoj Evropi. Ki njin je vrag? Zoven preteljicu Beti, kraljicu  Eližabetu II, jušto da jeno malo lobiran za nas. “Sram vas budi, prije svih vas Istrijane!” - počela je Beta vikati na mene, a nikad ni užala. “Sramite se i ti ser, i župan, i cijeli IDS, ti si meni govorio da ste vi napredna sredina. Meni piše peticije Društvo za zaštitu životinja da maltretirate i neishranjene držite magarce u Raši. Sramota! I vi bi u Evropu, ma bogati, malo morgen!”


Ljudi, ljudi, naša san topničke dnevnike. Naša san hi! Pet stranic dnevnika niki vrga je vrga u staru bukaletu ka mi stoji na napi zgor ognjišta. Ki? Kako? Zašto? Kad? Ki će ga znati, poli mene je pasala cila armada svakakovih ljudi. Zajno san hi posla Jadranki Kosirici, a ona z diplomatskon pošton u Hag. Kuma Jaga je rekla: “Bogu fala, sad su nan doprta sva vrata i
portuni za Evropu”. Stešo fotokopije san učinija za se. Eko ča piše na dokumentima napisanin z tintanon olovkon: “Petak, 14.35 sati. Haubicom pićimo po Kninu. Satnik Jozo nam jebe mater jer loše gadamo. Subota, 11.05 - bitnica na Suroj Čuki praši po Zvonimirovom gradu. Kod nas je strado Jure jer je okreto janca baš iza beztrzajca, pa je beztrzajac speko njega i janca. Nedjelja, 10.30 - došo u goste velečasni Domagoj, imamo inproviziranu misu na otvorenom. Teška atriljerija miruje, jedemo Jurinog janca. Ponedjeljak, 5 po podne - šibamo iz svih zolja i vebeera. Satnik Jozo nam opet jebe mater i krv Isusovu: “Kamo pucate, zar ne vidite da je magla!” I tako dalje.

Jistra je jopet prva regija u Hrvackoj. Adijo stare tv-antene po krovi. Od učer svi mi imamo digitalnu televiziju, a drugi Hrvati još imaju analognu. Prvi smo pasali na digitaliju, drugi još imaju genitaliju.

Ingleži nas neće u Ujedinjenoj Evropi. Ki njin je vrag? Zoven preteljicu Beti, kraljicu  Eližabetu II, jušto da jeno malo lobiran za nas. “Sram vas budi, prije svih vas Istrijane!” - počela je Beta vikati na mene, a nikad ni užala. “Sramite se i ti ser, i župan, i cijeli IDS, ti si meni govorio da ste vi napredna sredina. Meni piše peticije Društvo za zaštitu životinja da maltretirate i neishranjene držite magarce u Raši. Sramota! I vi bi u Evropu, ma bogati, malo morgen!” Samo san reka “Sori”, vrga rep pod guzicu i na tiho kala slušalicu.

Još smo daleko od Pusta, a jur su počeli škandali. U Baderni su ragači načinili Pusta i ubisli ga na visoki palun. Zdili su mu ime Mižerija. Jedini problem je bija ti ča je Pust ima veliku pucu. To je uznemirilo župnika, ufendilo vjerske osjećaje vjernika i javni moral ateista.
Ja ne rivan kapiti ča ljudi slabega vide u velikoj puci. Kako govore žene, tega je danas sve manje u diru. Digla se je halabuka i batibulj. Interveniralo se je na sve kraje. Došla je prefin policija i to z nekoliko vetur, kako da je u najmanju ruku nika velika pljačka banke koje u
Baderni nanke ni. Na kraju je doša anke kamijon-dizalica porečkega komunalnega poduzeća “Usluga” i kala Pusta. Sad su se na noge digli čelnici škrabulj, pobisnili su tradicionalisti, etnologi, medigi za umjetnu oplodnju, udruga za ravnopravnost spolova, pobunili se uni ki
imaju velike puce, pitaju se ča je to demokracija, ča je sramota imati veliku pucu. Lipo je rekla Lidija Nikočević, direktorica muzeja u Pazinu: “U karnevalskim magijskim običajima ritual plodnosti je vrlo naglašen.” Ili kako bi rekla šjora Mafalda: “Karnevale, onji škerco
vale!” I, kako su govorili naši stari: “Za Pust ni grust”. Baderjanski Organizacijski odbor uputija je pismenu žalbu i Grad Poreč njin je da dozvolu da tornaju svoga Pusta. Živila demokracija! Učer, jušto na Dan vjerskih slobod, Pust se je jopet naša na svojen mistu. Umisto imena Mižerija sad na njemu piše “Stevan Bisan Jako.” Kemu to “Stevan” gre u žep? Popu? Zuz Pusta su digli još jenoga populota na ken piše “Avokat”. Biti će još vraga do kalendarskega Pusta, ki pada uvega lita jušto na šešnasjt sična.


Toliko, lipi moji. Antošnjak gre proti kraju brže nego smo se nadali. Dan je dužlji za korak od peteha. Dajte si kuraja i budite pravi ko morete. Vajka z vami vaš

Zvane Lakodelac

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


(P)RAZNE CAKE ZA JUNAKE

Solidarnost na (d)jelu

Novoizabrani predsjednik Ivo Josipović smatra da socijalistički egalitarizam treba
zamijeniti solidarnošću uspješnih i bogatih naspram neuspješnih i siromašnih.
Da, solidarnost je lipa stvar, ma samo da ne gre finiti kako u Poloniji: Solidarnost na vlasti, a škveri zaparti.

Casino Royal
Umaški Casino Solei je zatvoren zbog gubitaka, a pedesetak radnika ostalo je bez posla i bez plaća za pet mjeseci.
Šperajmo da će delavci doj do svojih šoldi prez da z odgovornima zjogaju na - ruski rulet.

Papir trpi svašta
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture još nije dobilo papir za izdavanje novih svjedodžbi o osposobljenosti za pomorce.
Ministarstvo je malo nazad z hartami. Samo se šperamo da je na vrime ćepalo unu za poj na kundot.

Crna rupa
Na parkiralištu pazinske Muntriljske ulice već mjesec dana zjapi rupa iskopana radi zamjene cijevi.
Z svim škuljami vajk šteši problem: ni stvar u tubu nego u dosti velom “šuškavcu”.

SVONKO PATRIOTA

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


VICISTRA
Jurina & Franina


Vijagra
Dica se u školi vade o zdravlju.
MAJEŠTROVICA: Djeco, znate li vi za koji lijek i čemu služi?
MATIĆ: Ja znan. Aspirin je za kad te boli glava.
FRANIĆ: A andol je za kalati velu febru.
JURIĆ: A vijagra se uzimlje kad imaš drisku, proliv.
Maještrovica se štupi.
MAJEŠTROVICA: Ma kako za proljev?
JURIĆ: Lipo. Poli nas doma mama reče ocu da si popije vijagru da mu se finalmente ono njigovo govno strdne.

Ča ste?
Dojde Luca poli mediga u ambulantu i na banak mu vrže bocun vina i plavu buštu.
LUCA: Šjor dotor, došla san Van se zafaliti za sve ča ste učinija za me.
Medig je pogleda jeno malo štupijen.
MEDIG: Škužajte moja, ča ste Vi pacijentica ili dovica?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


BONUS VIR SEMPER TIRO
(Karikatura):


- NE PIPAJ ME IDIOTE!!
- MALA, DI TI ŽIVIŠ ?
U HRVATSKOJ NEMA VIŠE NEDODIRLJIVIH
(POLANČEC! RONČEVIĆ! PROTEGA! SANADER?)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Rideo ergo impes sum:
La kost
, otužni humoristično-satirički podlistak četvrtkom u Glasu Istre
- autori Vladimir Bugarin, Drago Orlić i Goran Prodan
– zemaljske adrese: Poreč, Pionirska 1; Pula, Riva 10;
- virtualna: : lakost@glasistre.hr; telefonin 098 475 359, fax 452 863 i 591 555
- reklame na 388 470 ili epgi@glasistre.hr
- reklamacije z gnušanjem odbijamo

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Glas Istre 2010-01-28
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #170 : Siječanj 30, 2010, 01:25:12 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 29.01.2010. / Kolumně, komentâri

S KAMIKA I MORA

Stipe šal na Kosovo, pa do zvončari va Viškovo


… ne smejte se ni Kerumu, ni Bandiću ( to je jedan mići čovečić, rekla je jena penzionerka, a Josipović je kot čovekova ribica z Škocijanske jami. Pa ča, i naš vitki Obi će zatancat neki tančić na Korze narodne revolucije i RI karnevale; Hrvatska traži zvijezdu. Petokraku al šestokraku?

Piše Vladimir JUGO
 
 
Teška su vremena, ni rat kega ni već 15 let, ma je kriza se veća. Naši uvaženi ugledniki češu beli bubregi i ono drugo. Se je sjajno i super, a ki misli drugače neka najde novu zemju. A kade ćeš nać ovakovu lepu zemju kade teče med i mleko na se strani i bandi? Nekadajni drugovi i drugarice se dobro, ma odlično snašli i postali gospoda i dame, malo pa plemeniti. Ča ni ti brižni Ivan Zajc važneji kot kompozitor leh ono plemeniti šljivar al kapuzar?
 
   Kade biš još našal zemjicu z 4 milijuni judi, 5 milijuni branitelji (brojila jih je i naša Jadranka Nazionale), 1 milijun neč dela za mizernu plaću, 1 milijun je va penzijice: neki časno pokle 35 al 40 let muki, a neki bez dana dela. Više od 300.000 grize nohti i krade bogu klega ni svoji zemaljski dani. Oni va penzije ako delaju dobit će za Valentinovo pindulića (damice), a to ni najhuje. Novi fiškali služe svojen paronon, ne mare, a odvjetniki i pravniki najveć su vavek va prave. Osobno, a drugače? To već ni jednoumje, ni ropstvo, leh pjačka. A ča siromah naš more leh bit kulturan i fin! Dokle?

    Udri brigu na veselje, al ča reču naši dragi komšije, a isti su ka' i mi , ča reče oni Stipe Šuv ar: Igrajte, deco, Žikino kolo, .... /ljubio) vas Žika u dupe golo, al po našu - jubila Mare mornara pa napravili tovara. Zato, ne smejte se ni Kerumu, ni Bandiću ( to je jedan mići čovečić, rekla je jena penzionerka, a Josipović je kot čovekova ribica z Škocijanske jami. Pa ča, i naš vitki Obi će zatancat neki tančić na Korze narodne revolucije i RI karnevale; Hrvatska traži zvijezdu. Petokraku al šestokraku?

    I veli je dan prišal za ovi naši kraji. Naš predsjednik na zalaze ( kot ča i sunce gre na zahod zad Učku) je pokle puta na se strani, globtrotter je, pa i na ono Kosovo prišal va mane jako drago Viškovo. Škoda da ti bil tu na početke mandati. Bi se neka donacija zivukla al pripomoć va korist našega kršnega ma obdelanega kraja. Tako je nekad neki Kardelj bil na Kosove, va Đakovice spod Prokletij, pa su ga pejali na najgrju cestu i za pol leta je tu bil asfalt. Tako se to dela, braći i sestre!

    A našega Stipu u časnim godinama vozili su i va Ronjgi, sad kastavsku Atenu, ča je nekad bil za Liburniju i Istru Grad na 377 metar.

    Tu je videl i pravega zvončara z UNESCO-ta. Kasno, ča je toliko čekasl! Mane, ki san ostarel i omatorel, već ti zvončari gredu na malo na jetra. Oni neka uživaju, a si š njimi. Sako vreme i dob nosi svoje svoji gušti. Provaj se, da kašneje ne žališ: sad ti je jasno da je kasno!


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2861286328592863285A28582859285828632893289328632863285C285F285B2859285E286028632863286328592863G
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #171 : Siječanj 30, 2010, 01:26:02 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled

KVADRATURA DRUGA

23.01.2010.

đermano ćićo senjanović

nahuškaj ga sad...

Milanoviću ne šmeka Željka Antunović i odlučija je eliminirat iz utrke za predsjednicu zagrebačkog SDP-a. Umisto da se digne i reče joj sve u facu, on je na nju nahuška mladog Danijela Mondekara koji je optužija Željku da joj bandićevci viru ispod skuta. Nisu njemu važne činjenice, njemu je važno da je izvršija šefovo naređenje. A činjenica je da je Antunovićka jedina prije sedan godin govorila o Bandiću ka SDP-ovoj sramoti. Ona to nije govorila iz uvjerenja, nego zato ča je Račan nahuška na Bandića. Bila je mlada i poslušna i vinula se sve do potpredsjednice stranke. Ali nikad nije ništa značila. Tako će se i Mondekar vinut visoko i nikad ništa neće značit

Slika:
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/9/449302.jpg

 

sritan rođendan

    Ima tako nekih dana kad se čovik pritvori u dite, kad gre u meko, kad sve čeka ko će ga se sitit, pa sve zbraja, podvlači crtu, čini konte, analizira, sanjari i planira. I umisto da ga u tome pratu, javjaju mu se prijateji koji tu priliku koristu za najgrubji cinizam i iživljavanje. Umisto da čovika podignu i osokolu, oni ga bacu na pod i još s njin brišu postole.
    Eto, nikidan mi je bija rođendan i od dvadesetak poruka nijedna nije bila ona lipa klasična, nego sve tipa: Ostarila svinja; Sad pravac Lovrinac; Lipsalo magare; Iman ti ja poznatih za rezervirat starački dom; Poslat ću ti par ženski. Na sliku. Pa pati... Najlakše se iživljavat. A najgora je bila Nada Gašić. Napisala je: »Navodno danas slaviš bezbroj godina. Pa, sretno.« I ja, za učinit se frajer, napišen: »U kulturnim zemljama to majka abortira«, a ona meni: »U kulturnim zemljama takvog DNK i nema.« Ajde ča je mene izvriđala, ali zašto nan vriđa zemlju? I to zemlju koja joj je dala nagradu za književnost. Za prvu knjigu. Sad završava drugu. Rekla je da će mi rukopis dat na čitanje. Doć će joj DNK glave! More joj bit najboja knjiga na svitu, ja ću joj reć samo: »DNK!« A onda ću joj rastumačit: DNK = druga, nevaljala knjiga! Pa će vidit kako je to kad se čoviku zezaš s važnin datumima. Ali, nije joj se za čudit. Ona je književnica, a na momente i pjesnikinja. S likovnin daron. A voli i zapivat. Koja bi to umjetnica bila da živi u koju nekulturnu zemju!

sritan odlazak

    Ajme ča vrime leti! Morete li virovat da su prvi demokratski izbori bili pri ravno 20 godin. I onda su se na televiziju redale stranke. Izlagale su svoje programe i svoja priviđenja. Ja san navija za reformirane komuniste – za Račana, Markovića, Šerbedžiju, Bregovića. I onda morete mislit kako san gleda na Tuđmana, Mesića i Šeksa, koji su na televiziju došli govorit o programu HDZ-a. I još kad se Tuđman okrenija prema panou na kojemu je bila nacrtana Hrvatska i počeja govorit o nikoj kifli i perecu, i o tome kako ih triba popunit, ja san se uvatija za glavu i reka: »Koji su ovo urođenici?! Ovi će nas u rat otirat!«
    I za vrime ciloga toga njihovoga nastupa ja nisan oka skida s Mesića. Crna brada, crna kosa, ništa ne govori, samo u ruke drži očale i svaku malo ih stavlja na stol i podiže sa stola. Mislija san – di su ovoga našli, odakle je ovi izronija? Posli je HDZ dobija izbore, narod je pâ u trans, Srbi su se zatvorili u Krajinu, Merčep je divlja po Vukovaru, Šušak je puca po Borovu Selu, Milošević je pokrenija tenkove i sve je išlo u pizdu materinu. Tuđman je iša na Pantovčak, Mesić u Vladu, a Šeks u Državno tužilaštvo. A onda je Tuđman s Miloševićen sta dilit Bosnu. Mesiću to nije bilo pravo, pa se udružija s Manolićen, pobiga iz HDZ-a i osnova novu stranku. Ajde, odma san ga počeja drukčije gledat. Reka san: »Ovi čovik ima petlju. Odreka se svih privilegija i krenija nekin poštenijin puten.« Onda smo ga pri deset godin izabrali za predsjednika države. I od tada mu ne prestajemo pljeskat. A ti pljesak je jedan veliki paradoks. On cilo vrime pokušava raščistit ono ča su zasrali oni kojima su Tuđman i on bili na čelu. Evo se deset godin trudija, trsija i čistija, ali još nije sve raščistija. Ipak, fala mu na trudu, na dobroj voji, na distanciranju od korumpiranih nacionalista, šovinističkih kriminalaca, stranačkih lupeži i vojne hunte. A posebno mu fala na prozivanju Dodika i zločinačke Republike Srpske.
    Stipe, sritna ti penzija!

sritan brak

    Ja ne znan ča je ovo došlo? Je li to neki virus, je li moda, je li ludilo? Svaku malo se neko ženi. Ima bit da nemaju ča činit, pa in je najlakše uletit u brak. Tako smo žena i ja dobili poziv za jedno vinčanje, i vajalo je odnit dar. A kako dar ne moš bacit onako ka iz just, tribalo je ništo napisat. Odma nan je pala na pamet »mirna bračna luka«. A onda smo se stali smijat. Ma koja bračna luka, koji mir, koja bonaca?! Čekaju ih uragani, oluje i valovi od deset metri. Čekaju ih raskidana jidra i izgubljena sidra. I onda smo in napisali: »Dragin mladencima želimo sritan izlazak na bračni ocean.«
    Lipa će in bit.

sritan zaokret

    Gledan ove plakate ča najavljuju kraj Radija 101. Puste su miljune u minus, Grad ih ne može više pratit, oglasa sve manje, radnika sve više, i eto ti skorog gašenja. Nisan puno sluša Stojedinicu, jer joj nisu dozvolili da se itne priko županijskih granica, a to je i pošteno, jer nikad Stojedinica ne može dobit toliki domet ka Narodni radio. Kretenizaciji naroda ne smi bit zapreka na putu. Svi su mi falili Stojedinicu da je pravo urbano, uvik opozicijsko radio koje nema pardona prema nikome. I evo se gasi. Zašto se gasi sve di čovik može čut ili pročitat pametnu, kritičku ili zanimljivu rič?
    Eno se gasu i e-novine, na koje, ka i na Index, povirin svaki dan. I sad te e-novine tražu sponzora, tražu čitaoce da in pomognu svojin prilozima. I kad in ljudi pomognu, ča onda? Do dva miseca će in opet tribat pomoć. Prokleti kapitalizam! Ako oćeš pisat pošteno, napadat loše političare, prozivat divlje poduzetnike, tajkune i korporacije, onda se niko od straja neće u tebe oglašavat, i ti si u par miseci mrtav.
    Tamo e-novine, a ovamo Feral. S tin da je Feral jedini, uz Isusa, koji se uspija vratit iz mrtvih. Vratija se na mala vrata. I još ga financira država. Potražite ga petkon na kioscima. I pojeftinija je. Samo deset kuna. Kad ga budete tražili, morate reć lozinku. A lozinka je: Novosti! Samo tražite Novosti i dobit ćete pravi pravcati Feral bez satiričkog dila. U Novostima pišu: Mandić, Ivančić, Čulić, Pulig, Lasić, Kosanović, Rašeta... A financira ga država. Svatila je država da bez pravih novin nema demokracije, pa je pineze dala Pupovcu da pod firmom manjinskih prava štampaje Ferala. Nekih trideset posto lista je na ćirilicu, ali to se ionako priskače. I svi zadovoljni. Sad bi država tribala dat Pupovcu pineze da pokrene manjinsko radio. Radio 102. Uru bi se govorilo na ćirilicu, uru na latinicu.

sritni danijel

    Meni su najdraži mladi stranački kadrovi. Oni tribaju samo bit poslušni i daleko će dogurat. Evo, da san bogat, ja bi sve pineze stavija na Danijela Mondekara. Mladi kadar SDP-a. Imali su sad niki stranački forum i baš je bilo dirljivo. Milanoviću ne šmeka Željka Antunović i odlučija je eliminirat iz utrke za predsjednicu zagrebačkog SDP-a. Neće se on njoj zabranit kandidirat, ali će učinit sve da dobije ča manje glasova. Umisto da se digne i reče joj sve u facu, on je na nju nahuška mladog gospodina Danijela Mondekara. A mladi gospodin je jedva to dočeka. Optužija je Željku da joj bandićevci viru ispod skuta. Nisu njemu važne činjenice, njemu je važno da je izvršija šefovo naređenje. A činjenica je da je Antunovićka jedina prije sedan godin govorila o Bandiću ka SDP-ovoj sramoti. Ona to nije govorila iz uvjerenja, nego zato ča je njezin šef Račan nahuška na Bandića. Bila je mlada i poslušna i vinula se sve do potpredsjednice stranke. Ali nikad nije ništa značila.
    Tako će se i gospodin Mondekar vinut visoko, visoko i nikad ništa neće značit.

sritna televizija

    Pala je Hloverka! Novinari skaču, otvaraju šampanjac, grlu se i ljubu. Ne znan jesu li išli do kraja. A mene isto straj. Eno je pâ i Karadžić, a Republika Srpska još dura. Nije važna Hloverka, važno je ono ča je politika oko nje skrojila. Neznalice i poslušnike je isturila u prvi plan. Čuja san lipu anegdotu: »Lektorica upozorava Kristinku da Vladimir Zagorec nije ministar financija, a ona joj odgovara: Pa dobro, ko je ovdje urednica vijesti, vi ili ja?«
    Urednica more sve. Objavit, ne objavit, skrojit, nadožuntat, piturat. Sve more, samo ne more bit novinarka. Ali Televizija sve trpi. Nije važan sadržaj, važna je forma. Urednicu odijeva Keti Balogh.
    Krojačice naprid, novinari – stoj!
 
sritni haiti

    Nema meni moga Lorenca Ferića da mi rastumači ča se ovo događa u Haitiju. On je kupija stan u Dominikansku Republiku, a otamo mu je i cura Jihaira, tako da on sad te dvi države na istome otoku ima u mali prst. Reka mi je da je Dominikanska Republika mrvu bogatija od Haitija, tako da oni njima dođu za činit najgrubje posle. Ka ča su naši išli u Njemačku, tako i Haićani idu u Dominikansku Republiku.
    Evo kako ja gledan na tu situaciju: Amerika je išla toliko naprid da more izmislit sve na svitu. Tako je izmislila umjetni potres. Podmetnila ga je ispod haićanskoga glavnoga grada, učinila je veliku štetu, a onda je uletila ka spasiteljica. Već je 30 iljad njihovih vojnika tamo, a dovest će ih još koliko god bude tribalo. To je njima važno područje, di ne bi želili da in se ko miša. Portoriko je njihov, Grenadu su riješili, sad su ušli u Haiti, a Dominikanska Republika će past ka kruška. Čin umre Castro, Kubi je skuvana manistra, a Venezuelu već držu na nišan. U Čile je izbore dobija desničarski kandidat i sad će se efekton domina cila Latinska Amerika nagnit udesno. A ko ne bude dobar, podmetnut će mu potres. Ča van se čini? Je li ovo ka jedan više jedan?
    A i Televizija će mi dat adresu. Letica, Milardović, Gjenero i Lalić in se ne skidaju s ekrana, a ovakvoga stručnjaka ka ča san ja stalno zaobilazu?!
    Lako in je bilo dok je šefovala Hloverka.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285B286328592863285A285828592858286328982897288F286328782877286F2863285C285F285928602860285F28632863286328592863Y
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #172 : Siječanj 30, 2010, 01:26:51 prijepodne »


Hrvacko slovo, 25.12.2009., br. 766

ISTARSKE ĆAKULE

ISTRIJANSKI VRLI SIN

Mali Kajin, istrijanski vrli sin! Gledan ja niki dan jenu emisiju u kojoj se komentiraju kandidati koji nimaju nikakovega izgleda. I ča vidin! Mali Kajin ima svoje stožere za promičbu. ,Ili mi ili oni" i stisnuta šaka u crlenen polju. I vidin ja da osim stožera Mali Kajin ima i... štab! Da, da štab! U hiži bivšega pukovnika JNA, Božovića! A koji je 1991. kad je još bija komandant Pulskega aerodroma (avijacije vojne, to jest) pritija - SRUŠIT CU ARENU I USTAŠKI MUP!!! Pak su ga naši kašnjije uhitili, pak razmijenili za naše branitelje, pak je iz Srbije poša u Trst. Ma ga je srce njigovo neutješno vuklo nazad u njigovu... otadžbinu, multi, fluri bla, bla, bla... Istru! Di ima veliku hi-žu i teniske terene! (a di bi takovega čovi-ka uzeli nazad u Hrvacku, osim u Donjem Lapcu i... Istri!!!) Ma ga je ipak bilo strah se tornati nazad. Jer su mu niki tamo ekstremni Hrvati hitili bombu u dvorište! E, ali tu je njigov prijatelji zaštitnik Da-mir Kajin! Istrijanski vrli sin! Koji je, pazite dobro, osobno poša po njega u Trst i doveza ga u Pulu, tega istega Božovića, pukovnika bivše i srbočetničke JNA! Koji je 1991., moran to ponoviti, pritija gradu u kojen je živija - SRUŠITI ĆU ARENU I USTAŠKI MUP!!!

Pak da nisan zlopamtilo! Aj vero san! I ne samo to! Nisan sposoban ni prihvatiti ljude takove kakovi su. Jer, ča je brižan Kajin kriv za to ča je takov kakov je?! Vaše zlopamtilo

Blaž PILJUH

http://www.hkz.hr
« Zadnja izmjena: Siječanj 30, 2010, 01:29:12 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #173 : Siječanj 30, 2010, 01:29:53 prijepodne »


teklic.hr:

Šinjora Olimpia Mamači

Bolje poklon nego gripa

Slika:
http://www.teklic.hr/upload/1248251955oly.jpg



Moj Keko je djetinjast. Na TV-u voli gledati nerealne filmove s glumcima koji znaju kung-fu, barataju z mačevima i skaču visoko. Strogo naučna fantastika. Voli i "Ksenu". Pitan ga: "Ćo, Keko, ti se sviđa baš film ili ona?" "Amore! Ti si bolja nego Ksena. Ona je finta, a ti si prava." "Aha, a ča misliš, kako ona pere tu svoju kožnu obleku? Stalno je u njoj, puno dela i sigurno se znoji kako slonica. Ma, to gre samo na kemijsko čišćenje, ali tega ni u toj boški." Malo zahebavan.
Aha, evo svekrve. "Oly, si vidila?" "Ča?" "Žajeb!" i prekine me u pisanju.
"Ne trpin više ovaj hrač. Za nista sam poslala zalbu na sud. Koliko će mi je još grebati pemziju?"
"Koliko će mi još grebati plaću, mogu reći i ja. Pofumali smo i nemojte me masirati kad pišen za Teklić! Z vašon kuknjavon ću čitaoce hititi u deprešion!"
Stvarno, brzo će fešte, moram misliti na poklone za monstrume, pardon dicu. Bankrot, sto posto. "Znaš bella mia, i mene to muči jer ti regali su žajeb. Me ćapala nostalđia od vreme kad sam bila mala."
"To ni čudno u vašin litima." "Onda se nisu kupovali pokloni, ali mi dica smo se veselili kad bi nam dali šaku mendula, naranču i par karamela. Ke fešta za pamćenje, fia mia!" "Znate da i meni to odgovara? Lipo ćemo Enđi i Pepiju reći:
 ‘Dragi klinci, evo, pokloni za blagdane. Želimo vam uspjeha u školi, zdravlja i sreće!’ Onda ćemo Keko i ja ispod bora uzeti svakemu po naranču, a vi ćete in uručiti po šaku mendula. Još ćemo in reći da su to moderni recesijski pokloni a oni skupi da su za proseravanje i ful retro." "A tvoj poklon ža Keko?" "Ću nabaciti sexy ređipet, tange, oblakić "Flauers baj Kenzo" i mačkasto mu reći:
"Kekooo, dođi u sobu da ti pokažen moj poklon." Sto posto će se oduševiti.
A sada, recesijska ričeta, sa sastojcima harača.



KOLAČ "NENAD"

U po litre gustog jogurta stavite ruma, limunovu ribanu koricu i žlicu šećera. Od brašna, vode, žlice šećera i pola peciva umišajte tijesto za kore. Morete i na makinetu za paštu (onu starinsku z manicom). Na 2 žličice putra pirjajte 5 naribanih i pošećerenih jabuka, 2 vanilije i cimeta dokle omekšaju. Poredajte na namazanu tepsiju prvi red kora i pola jabuka. Na 2. red kora prolijte pola jogurta i 2 šake oraha. Na 3. red kora preostale jabuke. Pokrijte sa zadnjim redom kora i probušite s pirunom. Sve to prelijte ostatkom jogurta. Peći 30 min na 170 stupnjeva. To je NENAD-hebiv kolač, zato sam mu dala to ime.

Srično svima!

Vaša Oly
oly.olympia@hi.t-com.hr


http://www.teklic.hr/?idc=100&id=2306
« Zadnja izmjena: Siječanj 30, 2010, 01:33:01 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #174 : Siječanj 30, 2010, 01:33:55 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 28.01.2010. / Kolumně
 
Beseda

6 člankov na čakavskomu

Pregled:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D2863286328632863286328592863J

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 1/6


obašli smo

To je ta ka je tu – Ivanka Glogović Klarić, da ča!
 
Va svoju poeziju Ivanka je zašila svoje srce, svoju dušu. A njeja duša je samo srce našega »ča«, onakov kakov je. On ne more bit ni mići ni veli ni muški ni ženski zajik ni dijalekt ni idiom ni pismo, kot ča ni Ivankina poezija ni ni mića ni vela, aš je iskrena

Napisal Marino MALJAVAC
Slikal Marin ANIČIĆ

 
Slika
Su si tu? Da ča – Nikola Petković i slavljenica Ivanka Glogović Klarić pred čuda judi
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=472817',400,406,'');



Ka je ta? – To je...ta. – Ma ka, ta? – Ta ka je tu. – A su si tu? – Ja, si su tu. – A ki su to si? – To su si ki su. – Ča si su tu? – Ma su! – Ja, tr ši.
    Si ki su – neki od najštimanejeh čakavskeh poeti bili su tu – va opatijskoj vile Angioline, da vide nju – poetesu i jenu od »krajic« domaće besede Ivanku Glogović Klarić ka je ovega pondejka napunila 71 leto. Leh par dan prvo Katedra čakavskega sabora Opatija pripravila je večeru i feštu od libra za ovu svoju poetesu ka je sigurno jena od najbojeh ča su va zadnje vreme va ruke zeli hartu i lapiš. Tako da to je ta – Ivanka Glogović Klarić, jena od sigurno najvećeh pjesnikinj ča danas pišu na čakavštine.
    Va Angiolinu su stvarno prišli oni za ke moremo reć da su del »kreme« današnje čakavske poezije, od Damira Sirnika, Cvjetane Miletić, Marije Trinajstić, Marine Česen i drugeh ... Od Ivanke Glogović Klarić govoril je i naš poznati pisac Nikola Petković, ki je rekal da se za čakavski od kad na njin piše ova opatijska poetesa za ku se splati »z Bakra po rukami hodit« s pravon more reć da je to zajik, a ne dijalekt.
    – Dijalekt je neč ča ima veze s politikun, a zajik ne. Bilo je već govora o ten da čakavski ne more bit zajik aš da se na njega ne more prevest Hegelovu »Fenomenologiju duha«. Morda i ne more, ma tr ča će nan to, povedal je Petković. No, rabi reć i da čakavski ne pozna tu razliku mej »zajikon« i »dijalekton«, aš opatijski ali grobnički ne more bit ni dijalekt ni idiom ali ča drugo, nego je vavek zajik.
   
    Već je čuda puti bilo rečeno i pisano da je čakavski zajik mići(šan) zajik, a ako tako gledamo onda su i oni ki pišu po domaći – mići(šni) pisci. Ako je to tako, onda je i Ivanka Glogović Klarić mićišna poetesa, ali »prinčipesa« domaće besede. Ženska ka je let i let pisala kolumne na čakavsken jušto na oveh fojeh Novega lista, va priloge Beseda, sen nan ki govorimo ovaj mićišni zajik pokazala je kako »ča« more bit umjetnost. Legendarni su njeji teksti va keh je analizirala besedu po besedu i špjegala ča saka od njih znači. 1998. leta Ivanka Glogović Klarić objavila je jedan mići librić »Tr ši«, ki je celi napisan z besedami od leh dva slova. No, tr neki bi mogal reć kako danas judi pišu sakakove takove »postmodernističke« libre va keh, ča ja znan, recimo fali neko slovo. Morda nekimi od tisteh fali i kakova daska va glave kada žele tako pokazat kako su šegavi, ali retko ki od njih se more merit z onen ča je Ivanka Glogović storila va toj mićoj knjižice.
    – Našu čakavsku dušu Glogovićkin »Tr ši« hrani, tješi, hrabri, nasmijava, raznježuje... »Tr ši« je nan ono ča je nekemu Šileova slika, Mikelanđelov kip, Betovenova muzika ili priča najvećeg hrvatskog pisca svih vremena Ivane Brlić-Mažuranić. Ste me razumeli? A nikad, nikad, nikad niste čuli za »Tr ši« i nikad, nikad, nikad ga nećete moć pročitat i razumet zato ča se to ne more prevest na hrvacki i zato ča je danas čakavski zajik mići, a jutra će bit pokojni, zapisala je Vedrana Rudan, koj je Ivanka Glogović bila profesorica va opatijskoj gimnazije. To je to »prokletstvo« našega »ča«. Ča ti vredi da napišeš takov jedan unikat od libra ako ga judi neće razumet.
    Ivanka Glogović Klarić piše već pedeset i sedan let, od radijoigri za decu, pjesmi na čakavštine, do japanskega haikua i haibuna.

    Pasano leto dve njezine haiku pjesmice finile su i va europsku antologiju haiku poezije. Ono s čen se odvavek štima njeja poezija je poseban odnos do mora. More je život, va more će se Ivanka vrnut, ili kako je sama napisala – »Kapjica / mi j / živjenje dala. / Va kapjicu / ću se / vrnut. /Želin /da me / more / zame / a ne / smrt. Va Angioline na večeri domaće besede za Ivanku su kantale i divojke z školskega pjevačkega zbora z Vežice, čigova je profesorica Natalija Banov stavila va muziku neke od njejih pjesam ke povedaju od mora. Scenska igra za decu »Ča more more« pobrala je čuda nagrad i priznanji, a do danas je Ivanka Glogović objavila se skupa 13 libri, ča za decu, ča za odrasle.
    Judi ki su se pasanu šetemanu natiskali va najštimanejoj opatijskoj vile komać su pričekali da fine taj »svečani del« i da jin ku besedu reče sama Ivanka. A ona je samo povedala – »reče se da pjesniki del sebe stave va svoje pjesme, pa ću van sada neke od njih pročitat«. I to je to. Va svoju poeziju Ivanka je zašila svoje srce, svoju dušu. A njeja duša je samo srce našega »ča«, onakov kakov je. On ne more bit ni mići ni veli ni muški ni ženski zajik ni dijalekt ni idiom ni pismo, kot ča ni Ivankina poezija ni ni mića ni vela, aš je iskrena. »Malo nas je ma nas je«, užaju reć domaći judi. A kad nas ne bu, neće nas bit. Jušto tako i ova opatijska poetesa piše svoje pjesme, aš more onako kako drugi ne umeju.

Prijatelice (Je te ki?)
   
    – Ej, si mi to ti!
    – Da ča!
    – Je ti on tu?
    – Ki on – ov on, al on on?
    – Ov on.
    – Ne, ni.
    – Ča je da ni?
    – Ov on ti ni za tu, ni za to!
    – Ma je on on!
    – Ma ke! Ni ni on. On on bi pa ne bi.
    – Pa ča te ni?
    – Ma ke. Ov on, da ča će mu to, da to ni to... On on – je ča je, ma ni to to. Ti? Re ti ča? Je te ki?
    – Je ki je. Me se to ni to. On ki je za to, ta re ća. On ki ni za to, ta se pa ne da ća. To ti je to!
    – Ja, tr ši. Ma, ča je da je, tu je!
    – Ma ja, ča ši ši!
    – Tr ši! Aš ča pa da ih ni... 



http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D28632863285C285F285A28602859285F28632863286328592863K
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #175 : Siječanj 30, 2010, 01:34:54 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 28.01.2010. / Kolumně
Beseda
6 člankov na čakavskomu
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 2/6

razgovor: JERKO GUDAC, OPATIJSKI MEŠTAR OD KARIĆI I FOTOSLIK

Mirakul stareh pusneh užanci od veselja i tanci
 
Jerkotove »štorije« od karići su unikat od unikata. Kot ča va saken meste pust poveda neku od štorij ke su sada aktualne, tako i njetgovi karići danas povedaju raznorazne štorije o ten ča se se va ovo vreme dogaja po Opatije

Napisal Marino MALJAVAC
Slikali Sandro RUBINIĆ i Marin ANIČIĆ

 
Slika
Ima cajta da se posveti semu ča najviše voli – Jerko Gudac i njegov novi karić
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=472818',283,520,'');



Va našen liburnijsken kraje je lane storeno toliko »biseri« da ne bi stali va buffet Barić pa san moral zibrat neki »najlepši«, zapisal je va »promemorije« za svoju izložbu »Tu mač« (Preveć) Opatijac Jerko Gudac, ki je već osmo leto va oštarije pul Barića na police za šankon naslagal svoji mići karići. Kako sam poveda, dela ih već nekih desetak let, prvega je storil »za uspomenu«, a kako je rojen i šezdeset i jeno leto biva va Opatije, kad je njegov sused Duško Jeličić, popularni Dule, pokrenul Balinjeradu, i sam Gudac kot čovek ki jako voli i štima domaće užance, zajno se j' va ten prepoznal. Još i dan danas skupa z svojun ženun, evo ovo leto će to bit već po dvajset i osmi put, stori monopatinu i kad bude Balinjerada oni dva se (kot »pravi trio«) kalevaju zdolun.
    – Još kot mića deca smo se užali popejevat okole na balinjerah, a kako ja strašno volin se te naše užance za vreme pusta, pa tako i Balinjeradu, zajno san se nekako našal va ten. I tako je jeno leto beseda pala da ću storit jedan mići karić, jušto tako za uspomenu, najprej sebe pa onda drugen, spameti se Gudac. Ovisti lugar ki je danaska va penzije doma ima već preko dvesto takoveh karići, zač su ga zvali i va emisiju Globalno sijelo, a sako leto po jenen od teh modeli stori sebi »pravi« karić s ken se onda peje na Balinjerade.
   
    Sprva je bilo obrnuto, aš je Jerkotu neki put bilo žal ća hitit nekega od monopatini se kemi bi šal na Balinjeradu, pak bi je onput predelal va takov mići karić. Za uspomenu, da se ne pozabi. Malo pomalo van su počele prihajat serije i serije takoveh mićihnih karići, ki su postajali se već umjetnički, al bimo rekli »sofisticirani«. Skoro toliko da se ne bi moglo reć je to karić al ne. No, karić i Balinjerada unikati su sami po sebe, a Jerkotove »štorije« od karići onput su unikat od unikata. Kot ča va saken meste pust poveda neku od štorij ke su sada aktualne, tako i Jerkotovi karići danas povedaju raznorazne štorije o ten ča se se va ovo vreme dogaja po Opatije.
    – Ideju za to ča ću storit razvijan celo leto, a »Barić« je jena takova domaća oštarija kade se najdu domaći judi, tako da se ovde čuda tega dozna ča se pokle more iskoristit kot temu za storit karić, povedal je Gudac, ki se posebno zahvalil Bariću ča mu sako leto pusti da pul njega parića izložbu. Ovo leto, kako je lane obećal, storil je novemu gradonačelniku Dujmiću jedan specijalni karić, a kako se va Opatije vlast promenila, moral je dodat još dva – za dogradonačelnika i dogradonačelnicu.
    – Moral san storit celu seriju za Ivota, Marinu i Ernija. Prva slova od imen napisal san njin na glagoljice, hrvacken pisme ko se je najdaje zadržalo va Istre i kvarnersken kraje da smiron imaju na misle ča njin je delat.
   
    Očuvat svoj jezik, pismo, povjest, kulturu i stare užanci bi trebali svi judi va svojen kraje, a naročito poglavari. Rad bin da njin drugo leto ne moran delat karići, aš onda nete bit ovako lepi, rekal je Gudac, ki je pul »Barića« prezentiral još tri nove serije svojih karići. Žute opuzle tavelice i garaža-bazen na Slatine samo su neke od stvari za ke je ovisti Opatijac videl da ne vajaju va njegoven meste.
    – Za žute opuzle tavelice svi znaju i sejeno padaju, pa je tako i moja suseda pred malo grdo pala, tako da mislin da bi rabilo na taj del marčapjeda kakov znak stavit. »Opasno za judi« al ča takovega. Ma neki bi za to trebal odgovarat. Da vidimo ima ki dosta trda jaja, povedal je ovisti artišt od lepeh karići.
   
    Kako je pust jedan poseban štajun, kada se more se reć, se ono s čen judi nisu zadovojni, i ča se morda va neko drugo vreme ne bi ufali sprogovorit, tako je i dobri Jerko z svojimi karići na jedan šegav način pokazal va če se političari neki put spreobrnu. Na jenen njegoven kariće ćete tako videt kako na njin sede četira čoveka, ma leh ako se samo malo boje zagjedate, videt ćete da je to samo jedan čovek ki se je va jako kratko vreme jako pokvaril.
    – Da se čovek va malo vremena more od šesnega juda va neš puno huje preobličit, da se judi kad se ćapaju slatke vlasti tako jako moru pokvarit i da se Opatijci na »barićevi« i »mocartovi« moru delit nisan veroval, ma ni pomislet mogal, al san se grdo prevaril. Brižan onaj kega takova šajeta zadene, rekal je Gudac. Ma tr to je jušto tako, zna Jerko dobro ča je na stvari.
   
    Osin tega ča dela kariće i rad sako leto hodi na Balinjeradu, ovisti opatijski penzionirani lugar rad dela i fotosliki, s čen se bavi još od školskeh dani. Član je rečkega fotokluba »Color«, a za svoje delo va ovoj branše dobil je do sada jeno dvajsetak nagradi.
    – Ovo leto san drugi put zaredon dobil nagradu va Kastve za svoju izložbu fotoslik za Belu nedeju, po čen me sada judi nekako najveć prepoznaju. A kako san po struke šumarski tehničar, more se reć da mi je šuma va srce i da me priroda najveć zanima, tako da najraje to slikan. Najteže mi je kada vidin da judi ne cene prirodu i da je uničuju, aš ako ne budemo čuvali ovu lepu prirodu ku imamo, bit će jako slabo, povedal je Gudac. Priroda je za Jerkota direktno vezana na pusne užanci, na maškare i zvončari. Već desetak let on već hodi okolo z Rukavačkemi zvončari, a ovo leto je va lovranskoj galerije »Laurus« parićal jenu stvarno lepu i posebnu izložbu fotoslik ka se zove »Mirakul od užanci«.
    – Ono ča je izloženo va galerije »Laurus« va Lovrane su sliki velega formata ke san snimil 2008. i 2009. Dela se od se skupa dvajset i dva diptiha, kako se to stručno reče, ali dve slike skupa na kemi san prikazal celi zvončarski običaj. Od tega kako pasuju kroz šumu, delaju kolo, jidu fritule, rekal je Gudac. Kako se pred neko vreme dignul celi šušur okol tega ki su to »zvončari z Kastva« ke je UNESCO zaštitil, Jerko je to ovo leto moral pokazat i va jenoj serije svojeh karići pul Barića.
    – Fotosliki ke ja delan z razlogon žele prikazat celi zvončarski običaj, aš to je ono ča je ustvari zaštićeno. Škoda je da se prišlo do te rasprave o temu i da su se neke zvončarske grupi morda malo i uvredile, a temu su sigurno pomogli i neki teksti va novinah. Ono ča je na stvari je da nisu zaštićeni ni zvončari z Kastva (ki ne postoje), ni halubajski zvončari ni rukavački, nego celi zvončarski običaj kot nematerijalna baština, autohtoni običaj kega imaju zvončari z Kastafšćine, povedal je Jerko Gudac. Tako da sada znate ča je na stvari i nemojte se više svadit. Jerko, ki je va penzije od aprila meseca pasanega leta, govori da sad konačno ima cajta da se posveti semu ča najviše voli, a to su priroda, šuma, judi i užanci. Skupa z ženun Gudac komać čeka Balinjeradu ovo leto, zato si dobro oglejte modele njegoveh karić pul Barića, pa ga morda prepoznate kada se Jerko bude kaleval.
    – Čuvajmo svoj kraj kade živemo, svoju povijest, kulturu i užanci, ma zase po svojoj potrebe i na svoj mod. Budimo svi skupa med sobun dobri judi ovo malo vremena ča smo na oven svete. Pust je stara užanca od veselja i tanca, pridite na maškaranu povorku i Balinjeradu, povedal je za kraj ovisti opatijski meštar od karići i fotoslik.


 http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D28632863285C285F285A28602859286028632863286328592863Y
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #176 : Siječanj 30, 2010, 01:35:35 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 28.01.2010. / Kolumně
Beseda
6 člankov na čakavskomu
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 3/6


ča je čaSLIKOVNI RJEČNIK

Palčić je mići paj


Piše i slika Branko Jani KUKURIN
 

Slika
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=472819',400,403,'');


 
Ma ni baš, aš su saki za se fanj drugačeji, ma nekako po lingvistike bi tako bilo. Zgjedalo je nekako na početke da će bit to beseda okole ki neke veli zmeši, ma za ta predmet se va hrvasken zajike, ale va seh krajeh va keh govore štokavski, kajkavski i čakavski za to drugačeje reče. Ono ča mi se, nekako najviše pijaža da je ova beseda, ale besedi baš od nasjtarejejeh hrvaskeh koreni ostale pul nas, pak nisu promenjene z nekun talijanskun, njemačkun ale turskun. Trebe i to reć, da va nekeh krajeh je i tega, ma pul nas na sreću ni.
    Z palčićen se zajme najveć juha, ale ča retko, a more i ča gušće. Se pametin, nekada kada ni bilo vodovoda, pak su judi va brentah vodu va kuću nosili bili su i veći ale manji palčići, tu i tamo ki lončić pu brenzi s kemi se je voda zajela za pit. Pak i ta beseda zajet je jako stara, aš se va nekeh štokavskeh krajeh za palčić reče i zaimača. Neka samo neki prova prigovorit ča da naš domaći čakavski ni hrvatski/hrvaski – kako mi rečemo uvdeka za štokavski.
    Još se za palčić reče i kutlača, varjača, paljak, opala, opalčić, a reču mu i žlica za grabljenje. Viš kako je naš domaći napredneji, magari je starinskeji. Pul nas se z grabjami grabja, najveć veje, ale po skopaneh lešicah se zemja drica, a ne grabimo fažol na padelu al maneštricu. Neka njin bude neka grabe i sipaju ča god će i ščen god će. Tamo kade je bil veći utjecaj njemačkega palčiću reču šefla, al šeflja, šefurika, a tamo kade je talijanski bil jači palčiće reču kacijol. Trebe bit fanj šegav snać se va sen ten.
    A paj – od kega i palčić prihaja je predmet više za povijest lego za našo vreme. Nekada va butigah su bili veli otprti kasoni va keh je bil cvet, griz, muka, fažol i se ča takovega i to se je va škartoci z pajon stavjalo. Je jih bilo drveneh, ma i od lati. Po pravice, i danaska onisti ki bunboni po samnjeh na rinfuzo prodavaju znimaju jih z stakleneh boc z mićen pajon, ne palčićen! Ni ni saki deminutiv pravi deminutiv al umanjenica.
    Onisti ki više z barkami i z moren bacelaju za paj s ken se voda z barki vanka hita reču šešula ale pajol. Magari va rečnikeh pajol je daska na pode od barki. Ča ne znači da tisti ki je tu besedu istraževal ni ča pogrešil. Dosti da mu neki ča povede, a va drugen sele za tako ča reču drugačeje.
    Tako da ni vele koristi svadit se ča je pravilneje. More se provat nać kade i ka beseda ima koreni, i more se znak kako i zač je prišla va neki kraj, ma ako se nejdere neč tako zove, onputa je to najpravilneje, ma samo za ta kraj.
    Ala homo se malo sami poštimat, kako bi rekla ona naša srdašna voditeljica Nina Dukić, pak reć da je ta paj, ale palčić jena od najstarejeh hrvaskeh besed, ka se va rečnikeh nahaja kot palj. Zato va Hercegovine, kade se hvale da imaju najčišći hrvaski zajik reču temu paljak i temu čuda sličneh besed.
    Mi va našen domaćen nimamo ni lj ni dž ni đ, pak ni ljubav lego jubav, ni prijatelj leh prijatel, ni ulje lego ule al uje, ni džep lego žep, pa smo tako od palja storili paj. Ma da ne bi ki ča prigovoril da bežimo od našeh hrvatskih jezičnih korijena smo va besede palčić zadržali ono l.
    Da se zna, da nismo niš huji o drugeh. A, najveć put, čini mi se, smo magar za kapić i boji.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D28632863285C285F285A28602859286128632863286328592863B
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #177 : Siječanj 30, 2010, 01:36:56 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 28.01.2010. / Kolumně
Beseda
6 člankov na čakavskomu
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 4/6

DAVID DAŠA PIŠKULIĆ, JEDAN OD NAJSTARIJIH ŽIVUĆIH ADVITORIH VA NOVON, ČOVIK OD SVITA I SVOGA ZAVIČAJA

Va Zelandi i ulica od Novljanih
 
Kad san k'o deško bil va Zelandi, prišlo bi vrime mesopusta, a onda nami Novljanimi srce drugačije tuče. Koda bi po mesopustarskoj zogi odzvanjalo

Piše i slika Franjo DERANJA
 
Slika
Daša, i ov' put k'o advitor, svojimi mesopustari 1961. leta
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=472822',400,395,'');


 
Va ono vrime, moje vrime mladosti, za nas mladih Novljanih vredelo j' pravilo: moralo se j' baren jedanput va mladosti bit mesopustar. Ja san va svojen dvajseton letu prvi put bil advitor, prvi od mesopustarih, a bilo j' to 1955. godine. Kašnje san advitor bil još četiri put, a pet let san bil i pivač va koli, - sića se i o tomu danas rado pripovida David Daša Piškulić, rođen 1935. leta v' Novomu.
    Daša j' danas v' Novon najstariji živući advitor.
    - Toga 1955. leta s namun su bili kapitani Nikola Miko Žun i Jure Ježić. Dobro se sićan da smo tada, pred mesopusno vrime, kupili tristo litar vina, i to va Grižanah, a soldi za tu kupovinu posudili smo bili od teca Antona Maričića-Bate, i to bez ikakovih potpisih, samo na rič. Kad je mesopustarija pasala soldi smo vratili i se j' bilo lipo i dobro.
    Na pitanje je l' in tih tristo litar bilo dosta za se te dani, Daša j' priznal da su za mesopustarsku vičeru morali poć još kupit!
   
    I još ništo: to su bile leta kad su mesopustari svojun »mužikun polak navade stare« mogli Novi pozdravit dva put, na mesopusnu nedilju i na utorak. Kašnje, va novije vrime, Novi j' tuliko narasal da j' to postalo nemoguće!
    Daša j' bil advitor još jedanput, va svojoj »prvoj mladosti«, k'o deško, a onda j' pred kraj toga 1961. leta, šal na brod za Zelandu. Putoval je celi misec dan do Zelande. Na brodu j' bil dočekal i novo leto 1962. i kako j' znal da se uprav va to vrime va njegovomu Novomu otvara novi Dom kulture, a baš je tada va novoj sali bil i doček Nove godine, a na tomu se j' Domu kulture njegov otac Matij najviše nadelal, popili su i va to ime zdravicu na ton talijanskon vaporu. Putoval je misec dan do Sydneya, va Australiji, a onda avionon do Nove Zelande, do Aucklanda. Tamo j' već bilo fanj Novljanih, a Daša j' šal prijatelju Gorislavu Braci Žaniću. Tad ni mogal ni znat da će ostat petnajst let. Delal je ko tišljarski majstor celo to vrime poli jednoga poslodavca i bil postal predradnik.
    - Va Aucklandu j' cela jedna ulica bila puna naših Novljanih. Tu su, osin Brace Žanića, bili još Krsto Krišković i njegov otac Petar, Bogoslav Sokolić, Petar Mrzljak-Klemento i Ivan Mudrovčić-Majer.
    I danas je doli prilično našega svita. I danas je, moglo bi se reć, baren jedna ulica od naših Novljanih va Zelandi, va Aucklandu. Od naših Novljanih, ke dobro poznan, tamo su Ivica Sokolić-Pećar, Andor i Mihovil.
    - Kad san k'o deško bil va Zelandi, prišlo bi vrime mesopusta, a onda nami Novljanimi srce drugačije tuče. Koda bi po mesopustarskoj zogi odzvanjalo. Mi mlaji zeli bimo baren pokrovca 'z kuhinje i šli bumbarat po ulici, od kuće do kuće, kadi su stali naši Novljani.
    To se ni moglo nikakor preskočit, va te dani od prvoga četrtka do mesopusnoga utorka.
   
    Verujen da se i ovih dan i va Australiji, v' Meriki i va Zelandi bate novljanski mesopusni običaji, kadi god je naših ljudih, - uvjeren je Daša.
    - A onda san jedne nedilje šal na mašu. Iza maše bil je va susednoj dvorani, blizu crikve, tanac. Tamo j' bila i jedna mlada učiteljica ka j' Škotske prišla tamo delat na dva leta. Upoznali smo se i to mi j' i dan-danas moja žena Dorothy. Produljili smo naš ranije planirani boravak va Aucklandu…Imamo tri hćere, Marijanu ka danas žive blizu Glasgowa, a ovdi, v' Novon, Katarinu i Donu s familijun. Žena Dorothy gre sako leto do hćere va Glasgow, ali Zelandun više nismo povezani. Doli smo bili se prodali prije nego smo se sasin preselili va Hrva'sku.
    - Pival san i s pivači va koli pet let, ali su mi glasnice malo popustile pa mi preporučeno da malo stanen, a da kolo i običaj i dalje moren batit, - govori Daša, ki j' već k'o oženjen i otac svoje vele familije bil još tri put advitor.
    Daša j' čovik ki j' pasal svita: - Bil san na kraj svita, kadi dalje ni niš nego samo more, ali san vavik va sebi nosil moj grad Novi, moj zavičaj. To ča san tamo upoznal moju Dorothy more se reć da j' ko štorija za roman ili za film. I - kad bin mogal, se to opet bin tako napravil!
    A 'z vrimena prve mladosti i mesopustarije još malo sićanja:
    - Mi smo se vavik ko mesopustari pojidali za se ča se tiče štrumentih. Kad bimo probili bubanj, nabavili smo novu kožu ku bi onda na bubanj nategla teta Kate Šmitovica. Nje Ivan nan je misil mesopusta, - sića se i danas rado Daša Piškulić od koga smo čuli i to da su njegovi pajdaši k'o mesopustari dali i dobru – kako se to danas reče – donaciju za ondašnji Dom kulture ki j' tad još bil va gradnji. I mesopustari su ga, eto, pomagali zidat, i uzidat, i finit. A i danas ga o mesopusti vavik rado napune novljanskin sviton i simi ki dobre i drage volje 'zbliza i 'zdaleka pridu v' Novi.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D28632863285C285F285A2860285A285A28632863286328592863N
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #178 : Siječanj 30, 2010, 01:37:43 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 28.01.2010. / Kolumně
Beseda
6 člankov na čakavskomu
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 5/6

Škura bura

Teta Mera, oprostite!

Piše : SLAVICA MRKIĆ-MODRIĆ

Slika
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=447465',200,263,'');


 
Ova škura bura neće bit onakova kakova inače bude. Neće puhat ni po ovomu, ni po onomu, ov put je ona vetrić ki va krasičarskemi krošnjami tako lipo sope, a sope za jedan oproštaj. Najme, kad san pred dve leta z krasičkemi penzionerimi delala knjigu o prveh deset let njihove Udrugi, va ruke mi j dospel jedan črni rokovnik i va njemu pjesmi, zapisi i crtice od tete Mere. Ni da ja nisan znala da teta Mera, Mery, Meri, ale Marija postoji, san, ma nisan pojma imela da piše. I to kako lipo! Z gušton i velun krijancun listala san ta njeji dnevnik od versi i sako malo stala i zamislela se nad dubinun onoga ča j Meri zapisala. Jednu njeju pjesmicu i sada znan napamet, a gre ovako – puno da/ki rada da/a još više/ki da rada od mala. Napisala ju je 30. 6. 1993. leta. Z tako malo besed, tako j puno rekla.
    Oni ki su ju bolje poznali stalno su mi povedali kako j to jedna divna ženskica, puna tepline, ženskica ku život nikada ni gladil, ma ona od nikoga nikada ni ruki digla. Znala san da i teta Mera zna da ja postojin i da njoj je bila želja da se najdemo, malo poćakulamo i tako. Bila j i mane, ma nikada se nismo utaknule, mada j teta Mera užala doć i to vavek rada srca na moju Višnjevicu. Jednostavno nan valjda ni bil sujen ta susret. Ni mi lahko ovo reć, ali ča moren kad vavek mislin da će ljudi vječno živet, pa san tako mislela i da ima vrimena, da ću jedan dan poć na Bršljanovo do tete Meri. Nažalost, od toga neće bit niš aš je Meri ki'vo dan zavavek zaprla svoje teple i pametne oči. Ne moren van povedat kuliko mi j bilo teško kad mi j otac rekal da j umrla. Kod dite san pitala – pa, kako, pa zač? Va ta dva pitanja spravila san su svoju nemoć i su krivicu ča me j pritisnula aš san opet, kod i fanj puti do sada, pozabila da leta gredu, da ljudi nisu vječni.
    Onput san šla iskat ta libar od penzioneri, aš san znala da j nutre i jedan del tete Mere. Našla san ga, zagljedala se va tu predivnu staricu i pročitala njeju kratku biografiju. Va njoj piše ovako – Marija Mera Horvat, rođena Gaćeša rođena je 23. studenog 1921. godine na Bršljanovu, a pitajući ju što bi željela da piše u njezinoj biografiji rekla je sljedeće:
    Na Bršljanovu pu majki san se rodila, gojila i od nje va školu hodila. Ne umen ti povedat kuliko mi moje pjesmice znače. Saki san doživljaj opisala. Ne umen ti povedat kuliko mi znače... Tako j ona rekla tete Jagode Sišul ka ju j za libar litratala. Onput san šla čitat tri pjesmice ke san z njejeg črnog rokovnika zibrala, a za kraj i za oproštaj od tete Mere i z vamin ću jednu podelit. Zove se »Mojen dragen mestu«, a gre ovako: Va Krasice, na Bršljanoven/va mićoj kućice/ja san se rodila./Djetinjstvo, najlipje/doba života/va njoj san proživela./Tu mi j se drago/saki kantunić/saki grmić i cvetić/i saki kamičić, i zidić./I niš na oven svitu/od doma kade si se rodil/lipje ni./Tu volin živet,/i tu umret.
    Ekola, to j teta Mera napisala na svojen Bršljanovu 27.12.1982. leta, i kako j poželela, tako j i bilo. Teta Mera, a ča reć, oprostite, valjda ćemo se srest tamo kade si jedanput fine, a ja vavek pozabin da j tomu tako.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D28632863285C285F285A2860285A285828632863286328592863M
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #179 : Siječanj 30, 2010, 01:38:19 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 28.01.2010. / Kolumně
Beseda
6 člankov na čakavskomu
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 6/6


DA SE NE POZABI

Krabunoške promine
 
Piše Zlatica Balas
 
 
Kako se va životu se minja, tako se minjaju i običaji. Ovoletnji MESOPUST- čovik od slame, po prvi put je zišal z konobe ili senarice kadi je let i let živel i posel se na štandar od otpiljenoga lanjskoga maja, na srid Griške place. Skoro, moglo bi se reć puno lipše nego ča je ona na Pašcu kadi neboški visi.
    A znate zač je prišlo do ve stoljetne promine ? Pa čisto normalno. Nigdanje Griško-begracke konobe i štale postaju va vo moderno vrime se manje bit. Skoro najveći del jih je pretvoren va kamare tzv. »dnevni boravak«, »apartman«, ča rabi za turizam. Grižane od lani, kad je zadnju kravu va celon kraju prodal naš Frana – mesar z Kamenjaka, više nimaju ni jedne kravi od nigdanjih tristotinjak. Ne bleju ni ofce, koze isto… Turizam se raja bez daška ča smrdi na blago. E, pa tako z tih škurih nigdanjih njazal kadi se skrival MESOPUST da ga ki ne daj Bog ne bi ukral, a ki se od vavik delal da mu se o Mesopustu sudi i da ga se osudi kako bi ga zapalili ili obisili. Sad su ga dali na videlo da špija, sideć na kantridi ko gospodin na štandaru na srid Griške place da se vihra na buri, dažju ili zimskon suncu, da mami i prizivlje sih da pridu i ovo leto na Grišku placu kadi će mu se na kraju sudit i presudit za se ča j' krivo udelal va pasanon letu. Pa neka promin. Tribi jih. Morda više nego ikad. Ali isto tako tribi i zapisat z velikimi slovi ovo leto 2010. da se zna kad je to do njih prišlo.
    P.S. Imamo i sliki od blizu sto let kad se va Grižah mesto palil mesopust višal. A te višala Bog nan prosti grihi bile su baš strašljive (jednuč ćemo van jih pokazat).


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2860286328592863285A2858285928582863288A288D28632863285C285F285A2860285A285928632863286328592863P
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549