i pusti ljude da upisuju sto zele, ne znam kaj te žulja ako sin nekoga doktora upisuje isto medicinu. ako upadne, njegov izbor i njegovo znanje. mislim... kaj ak se moj deda bavio poljoprivredom, ja ne smijem?! ili ako je bio smetlar, kaj to znaci da je neki problem ako sam i ja?
Sorry, ali ti očito imaš problema sa shvaćanjem, iako se stvarno potrudim detaljno reći što konkretno mislim.
Zar sam ja branio nekome da se upisuje negdje, kada veliš "pusti ljude..."?? Kaj ja nekoga držim?? Moja intencija nije braniti ikome išta (kao da bih to i mogao...
) - već da ti isti pojedinci uče, rade i studiraju na temelju relanih pretpostavki, vezanih uz njihove osobne sposobnosti, te interese društva, naravno - u tom dijapazonu bi uvijek bilo dovoljno mogućnosti i za osobne želje. I vjerujem da ne bi bilo razočaranih, ili da bi ih bilo neusporedivo manje negoli ih ima danas... kada tisuće i tisuće ljudi dočeka i penziju a da nisu imali dana radnog staža u svojoj pravoj struci! Eeee, to je prava šteta, koju treba prevenirati kroz zdrave principe. Koji poštuju osobne želje, ali i nedaju istima da budu isključivi kriterij.
Ako za nekaj znaš da je i teoretski nemoguće, zakaj posežeš za takvim tumačenjem??
Mene uopće ne žulja kaj tko upisuje, konkretno me boli đoko i briga za pojedince i njihove fakultete, i jel sin od nekoga upisuje isto što i njegov otac. Ja o tome nisam ni govorio kao o konkretnim osobama, već o principima koji uglavnom ne donose ništa dobra - sve ostalo je tvoje samovoljno i posve netočno tumačenje.
Ja sam - ako nisi razumjela, a očito nisi! - govorio o PRINCIPIMA (reci ako i to ne razumiješ!!), i to principima na kojima počiva naš mentalitet, te o praksi kao posljedici tog mentaliteta. Moglo bi se još govoriti samo o generalnim posljedicama takvih odluka po cijeli sistem i zajednicu, no sigurno je - isti ne nosi sa sobom kvalitetu i veličinu, nosi sa sobom samo jad...
država sa toliko doktora nekakve znanosti grca u gluposti - eto, to ti je rezultat onoga o čemu sam govorio!! Jel' sad shvaćaš?? Dozvoljava se da puno krivih ljudi bude na krivim mjestima, samo zato jer nema regulatornih instituta koji bi usmjeravali nečije interese i sposobnosti od samog starta u interes društva i zajednice u cjelini... brdo njih se školuje za već nepostojeća zanimanja, ili za zanimanja koja imaju tisuće nezaposlenih na burzama, a što je veliki teret državi i zajednici. Trebaš konkretne primjere?
No,
očito da se u ovoj zemlji ima previše prava - i premalo obveza! A i njih nitko ne ispunjava baš najbolje...
Ja nisam mali čovjek da se zamaram sa drugim ljudima. Isti me ne zanimaju, ne naslađujem se njihovim jadom ili probitkom, mrzim žuti tisak i mentalitet koji ga prati. Drugi ljudi - kao pojedinci - mi skoro ništa i ne znače... zanimaju me ideje, zanimaju me principi. Jer u njima - kada su postavljena na zdrave temelje - leže rješenja za svekoliku dobrobit. Pojedinac to ionako ne može ostvariti. Ali zajednica može.
Pročitaj ponovo ono što sam boldao iz tvog teksta, koji sam citirao, i odgovori mi - tko tu generalizira??