Pri ovome naslovu mislim na neke stavove, radnje, izrečena slaganja ili neslaganja sa stavovima koje vi osobno podržavate... molim da se ne iznose stavovi tipa "oni-onaj laže, lagao je ili slično"... Vaš stav možete argumentirati ili objasniti
Nedavno sam gledao izjavu gosp. Ive Josipovića, predsjedničkog kandidata, u kojoj je izjavio da on podržava da dijaspora glasa na izborima u Hrvatskoj, a njegovo opravdanje je bilo plitko legalističko, u stilu "da je takav zakon u Hrvatskoj"... zanima me da li to iskreno misli da bi dijaspora trebala odlučivati o unutarnjim stvarima zemlje, jerbo politika je ekonomija, ekonomija je politika, a sve skupa se svodi na upravljanje novcem zajednice koja - ovo je ključan moment! - taj novac i daje i doprinosi u državnu kasu. Pa me muči ono što je cijelo vrijeme aktualno, a to je da ljudi koji ne daju za Hrvatsku ni pišljiva boba (jer poreze plaćaju negdje drugdje), imaju pravo odlučivati o raspodjeli novca u kojem ne participiraju...
Zar nitko od tih kandidata neće gledati ništa drugo - npr. deklarirani stav velike javnosti? - osim glumljenja legalista bez želje da nešto promijeni, konkretno inicira promjenu izbornog zakona, već svi - kao mlitavci - ponavljaju isto iz očitog straha da se ne zamjere toj dijapori koja još uvijek može odlučivati...?? Mogli bi gledati npr. javne ankete koje su - upravo bile na ne-znam-kojoj stranici teleteksta - i rekle da preko 80% hrvatskih građana podržava ukidanje glasovanja dijaspore, te time i zaključak da dvostruko državljanstvo ili življenje izvan Hrvatske nisu dovoljna razlog da bi netko odlučivao o tako važnim stvarima, na koje po logici pravičnosti ionako uopće nemaju pravo?
Neka me neki krivo ne shvate, ali unatoč ogromnoj hrpi grijeha i pogrešaka HDZ-a, niti stranke nekadašnje koalicije se nisu - dok su vladale - iskazale apsolutni ničim vrijednim, osim glumatanja demokrata na mjestima koje ovoj zemlji ne trebaju, na mjestima za koje naš mentalitet i kulturološko nasljeđe nisu spremni... sjetim se svog ministra Lučina, koji je nabijao kile (kao ministar ih je, po osobnom priznanju, dobio 25!), marširao sa pederima na gay-paradi, a za policiju nije napravio dobra koliko je pod noktom crno, već je unazadio struku za par desetljeća i osiromašio ionako potplaćene policajce za topli obrok, prijevoz, stimulacije i zvanja kroz katastrofalnu sistematizaciju radnih mjesta...
Sada gledam tog Čačića, kao i Pusićku; njihova jedina nada je amnezija ovog naroda, jer čovjek koji je ronio kroz cijele bazene afera i nezakonitosti, sada odjednom "sve zna", sada je on najveći demokrat, veći i od onih koji su demokraciju izmislili prije podosta stoljeća, a sličnu spiku prodaje i Vesna Pusić... no slične sindrome iskazuju svi bivši političari na vlasti; dok su vladali, bili su tiho poput nečega u šaci, nisu ništa radili, ako su i radili to je bilo daleko od onoga što su trebali raditi i kako su trebali raditi, a poslije, kada popljugaju vlast, odjednom sve znaju, odjednom ih smeta i najmanja nezakonitost, odjednom znaju sustave, sisteme, poluge, mehanizme, što treba, što se ne smije... ma dvolične ljige!!! Normalnom čovjeku se riga od takvih!!
No, da se vratim temi... eto, iako podržavam dr. Josipovića, taj njegov stav da se oslanja i na dijasporu je veliki korak unazad za njega u mojim očima, i jedan od krupnih faktora koji ga guraju sa daske onih za koje bi stvarno i mogao zaokružiti broj na glasačkom listiću...
