Ovako usmjerena rasprava svjedoči da pokretanje vlastitoga kazališta u Velikoj Gorici (a GBR je bez ikakve sumnje najzaslužniji za taj projekt) neki još uvijek ne shvaćaju kao izgradnju institucije koja suvremeni grad čini gradom. Scena Gorica nije zamišljena kao zavičajno kazalište nego kao prozor u svijet i kao scena na kojoj će se propitivati suvremena dostignuća u teatru. Prije svega da bi se suvremeno kazalište dovelo što bliže domaćoj profiliranoj publici (koja je za to ranije morala ići u Zagreb), potom da bi se odgajala nova kazališna publika i naposlijetku - da bi Velika Gorica postala važnim kazališnim gradom u Hrvatskoj, odnosno da bi u Hrvatskoj i šire bila prepoznata i kao kazališni grad.
Tako postavljen projekt kazališta nije moguće ostvariti samo u okviru zavičajnih tema. Naprosto i zbog toga što kvalitetnih kajkavskih tekstova, osobito ne onih koji se tiču Turopolja, naprosto nema dovoljno. Međutim, provincijalna skučenost katkad to ne želi vidjeti pa inzistira na neostvarivom.
S druge strane, ne smije se ignorirati niti umanjiti, ali niti ugroziti uloga koju u očuvanju zavičajnoga kazališnog izričaja imaju amaterska kazališta. U tome smislu Scena Gorica ne treba, niti bi bilo dobro da to ikada počne činiti, ugrožavati ili zasjenjivati tradiciju koju uspostavlja Ogranak Seljačke sloge u Buševcu svojim redovnim izvođenjem tekstova na kajkavskome, a napose svojim Festivalom kajkavskoga kazališta "Kaj buš". Uz pomoć POU i Grada, Kazališna sekcija OSS-a bitno je poboljšala scenske uvjete u Buševcu novom opremom ali joj je omogućeno da predstave održava i u drugim turopoljskim mjestima (Job, Breza i Turopolski top izvode se i izvan Buševca, gdje god postoje uvjeti i lokalni interes).
Dosad postavljene predstave na Sceni Gorica imale su veliki uspjeh. Osobito niz komada koje uvjetno možemo nazvati kazalištem za djecu (Šuma Striborova, Kositreni vojnik, Ježeva kućica, Crtančica, Aladin i čarobna svjetiljka). Uz njih i predstave poput Pira malograđana, Osvrni se gnjevno i M Buttefly na kojima su radili vrhunski autori i glumci i koje su pobrale i čitav niz kazališnih nagrada (uključujući i najprestižniju nagradu Dubravko Dujšin). Te je predstave Scene Gorica do sada vidjelo nekoliko desetina tisuća ljudi (ne samo u Gorici nego i na gostovanjima).
Sve su te predstave pobudile vrlo zapaženu pozornost medija i javnosti i zahvaljujući njima Velika Gorica je danas poznata kao kazališni grad ne samo u Hrvatskoj nego i u široj regiji iz koje stalno stižu pozivi za gostovanja. A sve je to ostvareno relativno malim financijskim sredstvima (godišnji budžet velikogoričkoga kazališta ne prelazi ni 20% najmanjega gradskoga kazališta u Zagrebu niti 50% ijednoga drugoga zagrebačkog nezavisnog kazališta).
Sudjelovanje Luke Nižetića u glumačkoj podjeli Aladina tumačiti kao nekakav utjecaj Splita na kazalište u Gorici besmisleno je i potpuno deplasirano. To dokazuju i kritike u medijima koje ovu predstavu prate u superlativima već tjedan dana od premijere. Radi se naprosto o uspješnome spoju (to je, naravno uvijek rizično ali se često pokaže i kao pun pogodak) talentiranoga estradnoga umjetnika, vrhunske glumačke ekipe i kazališnih naturščika. Upravo su neprofesionalni glumci i plesači (osobito iz Velike Gorice) obilježili gotovo sve dosadašnje predstave Scene Gorica. Drago Katulić, Vladimir Atomic Smud, Ivanka Mazurkijević, megablastovci i učenici Umjetničke škole Franje Lučića savršeno su se uklopili u dosadašnje kazališne projekte Scene Gorica. To nitko ne može osporiti.
A što se tiče programa za doček nove godine na otvorenom oni su prije svega proteklih godina bili uvjetovani kombinacijom skučenih financijskih mogućnosti i razinom popularnosti zabavljača i izvođača. Svake godine su kao predizvođači nastupali gorički bendovi i pjevači. Glavni gosti su bili Neno Belan, Marijan Ban i Fiumensi, E.N.I., Luka Nižetić i Ivanka Mazurkijevič. Međutim, na gradskim pozornicama su također svirali i pjevali i Psihomodo Pop, Goran Bare, Hladno pivo, TBF, Let 3, Damir Urban, Žiga i bandisti, Massimo, Damir Imamović i drugi. Programima Turbine, FUK-a i Gorica gori festivala prašio je rock and roll, heavy metal i punk. Svi gorički bendovi nastupaju redovito na goričkim scenama. O kakvom mi onda utjecaju Splita i Splićana tu pričamo? Tko želi biti zlonamjeran - njemu nikakvi argumenti ne znače ništa.