Urnebesna mjuzikl komedija u boji
radnja lagano temeljena (ali stvarno lagano) na staroj zagrebačkoj legendi
Crna Kuca - Najava in ENGLISH by Philip Evan Cowlishawhttp://www.crnakuca.com/http://www.facebook.com/CrnaKucaUoči same premijere izvedena su i dva glazbena broja iz mjuzikla i po prvi puta mogli smo steći pravi uvid u samu predstavu te ući u zanimljivi svijet stare zagrebačke povijesti.
http://www.zagrebonline.hr/zagreb-je-spreman-dolazi-crna-kuca-mjuzikl-u-boji-video/Urnebesna komedija u stilu Mela Brooksa.
RAZBIJA SVE PREDRASUDE!
"Crna kuća"..hr. mjuzikl-priča o zavodljivoj Gričanki i biskupovom bratu
Pogledajte kako izgledaju protagonisti priče o zavodljivoj Gričanki i zaljubljenom biskupovom bratu
...ili gricanki i biskupu?
...Tajna krvavog mosta je roman autorice Marije Jurić Zagorke, nastao u 20. stoljeću. Djelo pripada ciklusu romana od sedam svezaka pod nazivom Grička vještica. Roman je napisan na temelju krvavih sudbenih natpisa starog Zagreba u ono vrijeme kad se kod nas slabo znalo o progonu vještica i kad su neki učenjaci tvrdili da takvih progona nije ni bilo.
Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgarskih kuća, budio gospodu na Kaptolu i dopro čak u spavaće odaje gričkih plemkinja, rečenica, koja izgleda kao dio scenarija nekog kriminalističkog filma, zapravo je rečenica kojom Marija Jurić Zagorka počinje svoj roman. Poslije ponoći pročuo se glas koji je uznemirio sve građane i probudio njihovu znatiželju. Nakon što su čuvari ustanovili da je mrtav čovjek zapravo plemić, ljudi su se zapitali tko bi nešto takvo bio sposoban učiniti. Plemić je bio proboden iglom kroz srce. Taj neobičan način ubojstva i latinski natpis na pergameni okupili su još veću masu ljudi koji su željeli saznati značenje tog latinskog natpisa. Nakon što je ranarnik preveo latinski natpis koji znači - Ti si prvi od devetorice koji treba da budu kažnjeni, a slijedit će te osam tvojih drugova, ljudi su se zgražali i uzbuđeno raspravljali. Tu se počinje nagađati da je ovo zapravo djelo osvete vještice koja je bila progonjena i spaljena na lomači.
Vještica je na lomači vičući proklela je devet pokoljenja svih onih koji su je osudili na lomaču. Dolaskom kuma Matijaka saznalo se da je ubijeni plemić jedan od njegovih gostiju. Opet se baca sumnja na ubojstvo plemića, jer je Matijak večer prije dao sklonište dvojici muškaraca i jednoj ženi, pa su posumnjali da su ga muškarac i žena ubili i bacili pod Krvavi most te pobjegli. Sama pomisao na tu sumnju razljutila je Matijaka zato što su baš odabrali Krvavi most, koji ionako ima krvavu prošlost. Tema sada postaje prošlost Krvavog mosta koji se je prvotno zvao Šareni most, koji je izgrađen nakon što su Gričani i Kaptolci sklopili primirje. No nakon nekog vremena mržnja između Gričana i Kaptolaca se vratila, borbe na mostu su opet počele, postoje priče da je krv curila s mosta kao da je netko pustio mlin. Tada je Šareni most nazvan Krvavim mostom. Ljudi nisu željeli da se opet ponovi sudbina Krvavog mosta, bili su nezadovoljni jer iz gradske uprave nitko nije brinuo o tome. Tada se među muškarcima javila jedna žena i zapitala ih nije li, možda, umiješana žena. Rekla je da sumnja u ženu jer je vidjela tajanstvenu svjetlost u napuštenoj kući, u kojoj nitko ne živi već pet godina, i uz prozor žensku glavu. Opet se u narodu počinje pričati o vješticama. Ona je pokazala na taj prozor i svi su se okrenuli prema njemu. U tom trenutku se taj prozor osvijetlio tajanstvenim modrim svijetlom, a na prozoru je bila žena. To je još više muškarce potaknulo da pođu prema toj kući i vide ima li u toj kući bilo koga, a osobito ih je zanimalo je li to vještica. Sumnja, da je ubojstvo počinila vještica iz osvete, je postala još veća jer su ispod prozora, gdje su vidjeli tajanstvenu svijetlost, pronađena ucrtana ista tri križa kakva i na papiru pronađenom na pergameni mrtvog plemića.
Iako na prvi pogled izgleda kao roman u kojem se istražuje smrt plemića, ovaj roman otkriva puno više. Nadilazi okvire običnog romana te čitatelja potiče da se zapita koliko cijeni samoga sebe i svoje postupke iz prošlosti i one koje će napraviti u budućnosti.
...Kći Lotrščaka
GRIČ JE IMAO dvije znamenitosti, a to je bila Manduša i krasopisac Iglica.
Manduša je bila mlada djevojka, zlatne kose, plavih očiju te dobre duše. Svaki put je zvonila no ta zvonjava imala je ritam pa su građani to posebno voljeli. Čekala je svog zaručnika ptičara Bolteka koji ju je trebao zaprositi. Iste te večeri ptičar Boltek zaprosio je Mandušu na što je ona željno čekala.
Sljedećeg dana na Griču je izbio požar, pa su svi muškarci išli pomagati pri gašenju. Taj požar nije sam izbio već su ga kanonik Šimun i njegov rođak Tomica podmetnuli kako bi za vrijeme zvonjave kanonik mogao ljubiti Mandušu. Kako je krasopisac Iglica slučajno naišao spasio je Mandušu, no kad su se vratili sa svijetiljkom nije ga više bilo. Nekoliko trena kasnije Gričom je prohujao antikrst. Nije se znalo tko je zapravo on ali se sljedećeg dana o njemu pričalo.
Mandušu su nazvali kći Lotršćaka, jer ona u stvarnosti nije bila Plemenšćakova kćer već ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotršćaka. Boltek je raskinuo zaruku s njom, jer se doznalo za događaj u tornju, te su Mandušu ogovarali i dobacivali riječi.
Pošto je antikrst demolirao Plemenšćakovu gostionicu, htijeli su ga smaknuti. U zadnji čas Manduša je dotrčala i rekla da ga uzima za muža, na što su ljudi dobacivali da je antikristica. Odmah su ih vijenčali, pa je time Manduša spasila život antikrstu.
Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan čovjek. Imao je kosu boje noći, a oči smeđe kao drvo. Divljan se čudio što ga je spasila nepoznata djevojka, te joj je zauzvrat ostavio njezinu nevinost. Manduša je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za srce pa ju je išao tražiti.
Kad su se našli, ugodno su se smjestili su se u Pogledićevom dvorcu. Kako bi se Divljan odužio vratio je Poglediću kćer koju je bio zarobio Brandenburg.
Bradenburg je želio uzeti Turopoljcima njihove plemićke povelje te je zbog toga došlo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili. Manduša je pala u ruke Brandenburga na čijoj se strani nalazio i kanonik Šimun te je tražio Divljanovu glavu zauzvrat. On je dobio Mandušu te ju je odveo na “crni otok” . Manduša ga je odbila te ju je Šimun zatvorio u kulu i zazidao ulaz tj. vrata.
Nedugo kasnije Divljan je saznao da je Šimun odveo Mandušu. Znao je da je u većoj opasnosti nego kod Brandenburga. Mandušini pravi roditelji bili su turopoljski plemići. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je kasnije proglašena ludom. Njezin otac obećao je Šimunu dvorac na Jablanovcu, no budući da je žena bila trudna bojao da će sve ostaviti djetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izobličeno. Marta je na to poludila, a za oca se ništa nezna. Šimun je dijete podmetnuo pod zvono znajući da će ga Plemenšćak uzeti.
Divljan je na “crnom otoku” sreo Martu te je naišao na svježe zazidani zid. Brzo ga je razbio i unutra našao Mandušu koja je izgledala kao kostur jer nije imala dva mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se kasnije vratili na Grič. Svi su se ispričali za događaje, a Šimuna su prokleli te ga izbacili iz Griča. U međuvremenu je Šimun ponovo podmetnuo požar, samo je ovaj puta Divljan brzo dotrčao pa su se našli samo njih dvoje. Divljan ga je upitao dali se sjeća kako je obečastio njegovu majku te mu rekao da će ga on kao njegov sin golim rukama zadaviti. To je i učinio. Ljudi su ga proglašavali junakom, a on i Manduša opet su se našli u toplom zagrljaju. U nama još samo žive kao legenda.
http://www.sisak.info/forum/showthread.php?15306-quot-Crna-kuća-quot-hr-mjuzikl-priča-o-zavodljivoj-Gričanki-i-biskupovom-bratu
Jaka topnička priprema.
Reklama.Da ne sadržaj išel po one narodne;
-Tera tica rano popeva ta se i v gnezdu...
(Podebljalo drugo, podebljo i ja.)Če niš, tajming je potreflen.
