Uz pomoć IPARD-a do fotonaponskih ploča na selu
Nakon brzorastućeg trenda podizanja bioenergana, čija se sirovinska manjkavost pokazala u ovoj godini velike suše i skupoće te nestašice hrane, i u Hrvatskoj se pojavio novi energetski trend - postavljanje fotonaponskih panela. U inozemstvu je to već konstanta - primjerice, u Njemačkoj se stambeni, gospodarski i drugi objekti te poljoprivredne i druge površine doslovce crne od takvih panela.
Prilika za njihovo postavljanje pružila se i farmerima - i to preko IPARD programa, mjere 302 - koji za gradnju tih panela na svojim objektima pri tom EU fondu mogu konkurirati od 20. kolovoza do 24. rujna. Zasad krajnje rigoroznim uvjetima za dobivanje sredstava IPARD-a za taj projekt udovoljavaju samo dva farmera u cijeloj Hrvatskoj, koja zasad žele ostati anonimna. Riječ je o projektu iz područja obnovljivih izvora energije u kojem 50 posto vrijednosti investicije pokriva IPARD, no, kaže jedan od dvaju farmera - budućih energetičara, tvrtka podnositelja zahtjeva ne smije biti u blokadi, ne samo trenutačno nego u posljednjih godinu dana, te ne smije imati nikakvih dugovanja prema državi, dobavljačima ili bilo kome drugome.
Proizvodnja struje za spas mljekarstva
- Iskreno, proizvodnja električne energije uz postavljanje fotonaponskih ploča nam je spas, izlaz da možemo nastaviti proizvodnju mlijeka, koja je na koljenima, ako se zna da je cijena mlijeka sada u ljetnom vremenu ispod 2 kune i da neće prijeći 2,19 kuna - kaže mljekar budući energetičar.
Sušna godina dodatno je desetkovala tu proizvodnju pa tako 10 tona sojine sačme, industrijskog otpada, sada stoji kao 25 tona mlijeka, a prije je taj omjer bio obrnut.
- Sada je kilogram kukuruza jednak litri mlijeka, a prije je taj omjer bio 1 prema 7 - ilustrira težinu stanja u mljekarstvu naš sugovornik.
- Bilanca vam mora biti u odličnom stanju, priložen BON 1, BON 2, objekti legalizirani, uz građevinsku i sve ostale dozvole, garancije banke koja vas prati, što je u mom slučaju HBOR, pismo namjere banke, objekti moraju biti trajna imovina… Dvadeset sam dana za projekt postavljanja fotonaponskih panela skupljao papire, ukupno su teški 8,5 kilograma, i prikupio sve potrebno. Projekt je koncipiran tako, uvjeti su tako razlučeni i transparentni, da sami uvidom od uvjeta do uvjeta možete pratiti prolazite li na projektu - kaže farmer.
Projekt mu je “težak” 4,000.000 kuna, od čega će IPARD pokriti dva milijuna. Panele namjerava postaviti na četiri krova, a drugi farmer, koji također udovoljava uvjetima IPARD-a, fotonaponske ploče planira postaviti na pet krovova.
- Panele postavljam na staje i kuću, s tim da na jednom krovištu maksimalna proizvodnja može biti 30 kilovata. Jedna elektrana godišnje proizvede 30.000 kilovata, a jedan kilovat je 2,23 kune. Projekt je koncipiran tako da mi već čim napravim elektranu, prva proizvodnja ide na račun, što dovoljno govori o isplativosti investicije - kaže naš sugovornik.
Na taj način osigurat će si toplu vodu za farmu i potpuno grijanje za kuću za sunčana vremena, odnosno za dogrijavanje. Preostalu električnu energiju prodavat će HEP-u. Potrebna mu je za to elektroenergetska suglasnost HEP-a, HERE i HROTE.
- Svaka fotonaponska ploča mora imati svoju građevinsku dozvolu i svoje mjerno mjesto - pojašnjava zahtjevni projekt farmer budući energetičar. Najavljuje, za 14 godina, kada isplati investiciju u dijelu bez IPARD-a, prodavat će struju po tržišnoj cijeni - za oko 0,5 kuna po kilovatu.
Koliko će uopće stočara, farmera, odnosno mljekara, moći udovoljiti snažnim filtrima za ulazak u ovaj projekt, možda ponajbolje govori podatak da su od njih 59 na području Đakovštine likvidna samo dva, a uključujući i uski prsten oko toga kraja - tek tri.
Autorica: Suzana Župan
Izvor:
http://www.glas-slavonije.hrhttp://agrar.hr/savjeti/korisne-informacije/uz-pomoc-ipard-a-do-fotonaponskih-ploca-na-selu/Radionica rezidbe nasada divlje ruže (šipka) u Velikoj
U Velikoj je 2. listopada 2012. održana radionica rezidbe divlje ruže (Rosa canina "Laxa") na PG-u Antonije Zelenike. Nasad se nalazi na južnim osunčanim obroncima Papuka. Posađen je prije tri godine i ovo je prva rezidba u nasadu nakon sadnje. Divlja ruža inače samoniklo raste posvuda u zoni umjerenog kontinentalnog pojasa. Plod divlje ruže - šipak oduvijek je poznat kao vrijedan izvor C vitamina, a spravljanje prerađevina od šipka dio je narodne tradicije.
Rosa canina "Laxa" samo je jedna od 149 vrsta roda Rosa (ruže) i pripada porodici Rosaceae. Kao vrstu opisao ju je još davne 1803. godine Andreas Jahan Retzius, a u proizvodnju je uveo Otto Fröbel 1890. u Zürichu. Koristi se i kao podloga za proizvodnju sadnica plemenitih ruža.
Nasad je posađen zbog toga što je gospođa Zelenika željela 2010. prijašnje branje samoniklog šipka za pekmeze i kompote, koje uspješno spravlja, zamijeniti korištenjem sopstvenih plodova kao sirovine. Obratila se s idejom za pomoć Odjelu za ekološku i integriranu proizvodnju tadašnjeg HZPSS-a u Zagreb. Kroz upute i pomoć oko nabave sadnog materijala posadila je u ožujku iste godine 1200 sadnica Rosa canina "Laxa", na površini 0,66 ha. Kako bi kvaliteta plodova i proizvoda na tržištu ostala prepoznatljiva, gospodarstvo je upisano u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji.
Sadnice Rosa canina "Laxa" su posađene na razmak 1 x 3 m. Grmovi ne zahtjevaju potporne stupove (armaturu). Izboji rastu direktno iz korijena, a na njima se razvijaju grančice drugog i trećeg reda. Grm se postupno obnavlja novim izbojima iz vrata korijena, koji vrlo bujno rastu do 2,5 m visine. U peiodu od 2010. do 2012., od sadnje do danas, djelatnici tadašnjeg HZPSS-a i HPK, sada Poljoprivredne savjetodavne službe pomogli su svojim savjetima održavanju ovog nasada: priprema tla za sadnju, nabava sadnog materijala, sadnja, obrada tla, njega, zaštita i rezidba.
Radi lakše obrade tla i branja te reguliranja rasta i rodnosti grmova divlje ruže potrebno je provoditi pravodobnu i redovitu rezidbu. Prije rezidbe potrebno je alat za rezidbu, škare i pile, dezinficirati alkoholom.
Odluka o načinu rezidbe svakog grma donosi se promatranjem rasta izdanaka, mladica i razvoja plodova. Plod se formira na vrhu jednogodišnje mladice, koja raste iz pupa na dvogodišnjoj grani. S tom se svrhom ostavljaju jednogodišnji izdanci za prvi rod, a dvogodišnji i trogodišnji za novi rod.
Rezidba se provodi odstranjivanjem suvišnih i oštećenih jednogodišnjih i dvogodišnjih izdanaka, što osigurava povoljnije strujanje zraka i osvjetljavanje grma te prikraćivanjem rodnih dvogodišnjih i trogodišnjih izdanaka radi lakše berbe. Iz praktičnih razloga potrebno je odstraniti bočne grane na visini 30 cm od tla.
Pravilnu rezidbu nasada je prisutnima pokazao Ivan Ševar, rasadničar i proizvođač ruža iz Petrovaradina.
http://www.savjetodavna.hr/?page=index,3347Stručna radionica o naprednom upravljanju s autohtonim sortimentom vinove loze
27. rujna 2012. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu predstavljen je projekt ERA 91/01 “Preservation and establishment of true-to-type and virus free material of endangered grapevine cultivars in Croatia and Montenegro”, njegova metodologija i rezultati. Projekt je financirala EU, a u njegovoj provedbi su sudjelovali: Agronomski fakultet iz Zagreba, Biotehnički fakultet i tvrtka 13. Jul Plantaže iz Podgorice (Crna Gora), University of Natural Resources and Applied Life Sciences Vienna (BOKU) iz Austrije i Grapevine Institute Geisenheim iz Njemačke.
Cilj projekta je bio pronaći i identificirati autohtone i udomaćene sorte, radi njihovog očuvanja (upis u europsku bazu sorata vinove loze) i s mogućnošću komercijalnog korištenja, a terensko istraživanje se provodilo 2010./2011. i 2011./2012.
Na području Hrvatske i Crne Gore terenskom identifikacijom, koristeći ampelografske metode, izdvojena su 292 trsa (94 porijeklom iz Crne Gore i 198 iz Hrvatske), za koje se smatralo da se radi o autohtonim sortama. Na tim trsovima uzeto je mlado lišće i na Agronomskom fakultetu u Zagrebu provedena je genetička identifikacija na 9 mikrosatelitskih lokusa. U hrvatskom setu uzoraka utvrđena su 47 različita genotipa, a u crnogorskom 12. Uspoređujući dobivene rezultate s Grape Gen06 bazom i internom bazom AF, u hrvatskim uzorcima za 20 genotipova mogla se odrediti pripadnost sorti (prije genotipiziranoj), a 19 genotipova se nije nalazilo ni u jednoj bazi. Od crnogorskih uzoraka za 8 se utvrdila sortna pripadnost, a 3 su dosad neutvrđena.
U Institutu BOKU u Beču na 214 uzoraka ispitivano je da li unutar genotipova postoji unutar sortna varijabilnost – traženi su klonovi unutar sorte, na osnovi mutacija. Ispitivano je 12 sorata, od kojih je Dišeća ranina pokazala veliku unutar sortnu varijabilnost, a sorta Sokol najmanju.
U Institutu u Geisenheimu identificirani trsovi testirani su na najznačajnije viruse (Elisa test). Pokazalo se da je više od polovice uzoraka zaraženo virusima. Zatim se pristupilo čišćenju od virusa, u cilju proizvodnje virus free sadnica, ali se odlučilo razmnožavati i neke zaražene, jer su primjerci sorte ili klona pokazali superiorna svojstva.
Najzanimljiviji dio seminara bilo je predavanje prof. dr. sc. Edija Maletić, koji nam je predstavio rezultate ampelografske evaluacije i mikrovinifikacije pronađenih sorata. Prema tim rezultatima, perspektivne hrvatske sorte za eventualno daljnje umnožavanje bile bi: Dobričić (intenzivna obojenost kožice), Zlatarica blatska (najbolje ocjenjeno bijelo vino), Jarbola (visoko kvalitetna sorta), Sansigot (otpornost na botrytis), Dišeća ranina (lijepa aroma sorte) i udomaćena sorta Sokol (kao stolna i kao vinska sorta) identificirana u Hrvatskom Zagorju.
Dr. sc. Vesna Maraš iz 13. Jula Plantaže iz Podgorice predstavila je perspektivne crnogorske sorte: Vranac – najzastupljenija sorta u Crnoj Gori i najbolje ocjenjeno crveno vino, Kratošija i Krstač, koje su zastupljene u uzgoju, ali nedovoljno te Čubrica, koju bi trebalo komercijalizirati.
Na kraju radionice raspravom je zaključeno da treba razvijati ponudu autohtonog sortimenta kroz turizam, agroturizam i vinske ceste, jer nam je to jedina prilika kao maloj zemlji da ponudimo svoja prepoznatljiva vina na svjetskom tržištu.
Također, pronađene perspektivne autohtone sorte treba što više razmnožiti i promovirati, jer će ulaskom u EU biti dozvoljena sadnja samo autohtonog sortimenta. http://www.savjetodavna.hr/?page=index,3348