Dan hrvatske slobodePiše: Ivan Matić Nević
Ima Boga!, uzviknuli su u petak 16. studenoga 2012. svi istinoljubivi, pobožni i dobronamjerni hrvatski domoljubi nakon spektakularnoga preokreta u Haaškom sudu i poništenja prvostupanjske presude našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, herojima Domovinskog obrambenog i oslobodilačkog rata, koji su pravomoćnom presudom suda u Haagu pušteni na slobodu kao nepravedno zatočeni ljudi. Uz njihovo oslobođenje, jer su kao nedužni ljudi godinama boravili u haaškom pritvoru, poništena je i monstruozna konstrukcija da je legalna i legitimna vojno-redarstvena akcija „Oluja“ zapravo bila „udruženi zločinački poduhvat sa ciljem protjerivanja srpskoga stanovništva s prostora Hrvatske“. Tom sintagmom se, ustvari, za ratni zločin optuživalo Republiku Hrvatsku odnosno hrvatsko političko i vojno vodstvo na čelu s pokojnima dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i načelnikom Glavnoga stožera Hrvatske vojske generalom zbora Zvonimirom Červenkom, koje je od 1991. do 1995. vodilo obrambeni i oslobodilački rat nakon velikosrpske agresije predvođenje prosrpskom JNA i odmetnutim srpskim pomagačima iz Hrvatske. Srećom, predsjednik Žalbenog vijeća Haaškoga suda, ugledni i čestiti sudac Amerikanac Theodor Meron je sa svojom dvojicom kolega iz Žalbenog vijeća (Mehmet Guney iz Turske i Patrick L. Robinson s Jamajke) presudio da su Gotovina i Markač slobodni i da nije postojalo nikakvog „udruženog zločinačkog poduhvata“. Trijumf istine!
Ovom presudom za Republiku Hrvatsku je i de facto i de iure završio Domovinski rat, a Lijepa Naša je 16. studenoga dobila i svoj neslužbeni (drugi) Dan slobode. Ostaje vidjeti hoće li hrvatski političari, u prvome redu oni koji su na vlasti jer imaju sve potrebne političko-pravne instrumente za tu odluku, prepoznati minuli „Veliki Petak hrvatske slobode“, ili, „pravnu Oluju“ (kako ju je nazvao general Ante Gotovina), i proglasiti taj dan državnim praznikom, kako bi se već od sljedeće godine svečano obilježavao taj dan na sreću i zadovoljstvo svih Hrvata iz domovinske i izvandomovinske Hrvatske. Ako ništa, na tu odluku trebala bi ih potaknuti činjenica da se u samo nekoliko sati, nakon pravomoćne presude Haaškoga suda, na stotine tisuća ljudi diljem hrvatskih gradova i mjesta okupilo na trgovima i proslavilo ovu pravednu odluku Haaškoga suda. Štoviše, prema više neovisnih istraživanja javnoga mnijenja provedenim tik nakon oslobođenja naših generala, čak 97 % hrvatskih građana pozdravilo je ovu odluku Haaškoga suda kojom su pušteni na slobodu Gotovina i Markač, a Republiku Hrvatsku se konačno pustilo da na miru živi dalje i konačno počne gledati u (svjetliju, prije svega gospodarsku) budućnost, kako je i rekao general Gotovina na svečanom dočeku na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Šteta što pokojni prvi hrvatski predsjednik i utemeljitelj moderne hrvatske države dr. Franjo Tuđman nije danas živ da osobno pozdravi svoje generale i klikne konačnoj slobodi hrvatske države, ali možemo mu samo poručiti: „Predsjedniče, sad konačno možete biti mirni, sve je onako kako je trebalo još davno biti! Istina i pravda je konačno pobijedila. Dugo smo čekali, ali isplatilo se!“. Dočekali smo Dan hrvatske slobode.
Dakle, Vlada RH na čelu sa Zoranom Milanovićem i uz potporu predsjednika RH Ive Josipovića, bez obzira na onu agresivnu manjinu iz pojedinih „hrvatskih“ medija i nevladinih udruga civilnog društva, te dijela javnoga i političkoga života - koji su godinama nabacivali krivnju hrvatskoj državi, međusobno nas svađali i razjedinjavali te državu nepravedno i besramno optuživali za genocidnost - treba donijeti tu odluku i konačno na simboličan način staviti točku na „i“ kad je u pitanju Domovinski obrambeni i oslobodilački rat. Bez obzira što očito u Hrvatskoj još uvijek postoje „snage“ (dakle, radi se o onih preostalih 3% iz anketa koji nisu pozdravili oslobađajuću presudu iz Haaga) kojima ova odluka nije ispravna, a to su pokazali i neki „hrvatski“ mediji koji su na sam dan presude hrvatskim generalima donijeli sljedeći naslov: „Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana“ (Jutarnji list, 16.11.2012.). Dakle, te „snage“ su unaprijed, prije konačne Haaške presude, osudile hrvatske generale i hrvatsku državu. Znakovito je da je taj isti medij, odnosno još neka druga izdanja iz te iste izdavačke kuće, samo dan kasnije, u subotu 17.11.2012. dijelile plakate sa likom generala Gotovine i Markača, uz „hvalospjehe“ pravednoj presudi iz Haaga. Kako licemjerno i jadno! S druge strane, neki drugi iz nevladinih udruga za civilno društvo (primjerice, Građanski odbor za ljudska prava, zatim Documenta i drugovi) su odmah u jeku oslobađajuće presude iz Haaga skočili na „zadnje noge“ uz zahtjev da se počnu procesuirati hrvatski ratni zločini počinjeni tijekom „Oluje“ i nakon nje. Nažalost, bilo je i pojedinačnih zločina sa hrvatske strane, ali hrvatsko pravosuđe je pokrenulo mnoge sudske procese da se odgovorni kazne za te pojedinačne zločine. Međutim, iako su sve civilne žrtve koje su ubijene i/ili zlostavljane tijekom rata nedužne i treba im odati dužno poštovanje (neovisno s koje su strane bile te kojoj su naciji i vjeri pripadale, a odgovorne za njih treba kazniti), pitanje je što je sa ratnim zločinima nad nedužnim hrvatskim civilima kojih je bilo daleko više tijekom Domovinskog obrambenog i oslobodilačkog rata, a mnogi odgovorni (abolirani) za iste danas slobodno žive i rade u Republici Hrvatskoj i/ili Republici Srbiji. Drugovi iz protuhrvatskih medija i protuhrvatskih civilnih udruga, pitam vas kad će ti srpski zločinci koji su ubijali i silovali nevine hrvatske građane, žene i djecu pred lice pravde, zašto se ne angažirate i na tim zločinima kojih je bilo neusporedivo više? Ako ništa, imate sada priliku se angažirati i na tome planu, budući da vas je Međunarodni kazneni sud u Haagu pravomoćnom oslobađajućom presudom Gotovini i Markaču uvjerio da ovdje nije bio građanski rat, niti da je Tuđman vodio „udruženi zločinački poduhvat“ kojim se željelo protjerati Srbe sa prostora Republike Hrvatske. Naime, drugovi, međunarodna pravda je ovom presudom pokazala i dokazala da se ovdje radilo o legitimnoj i legalnoj obrani i oslobođenju Republike Hrvatske od velikosrpske agresije, potpomognute odmetnutim hrvatskim Srbima koji su uz pomoć JNA nastojali ostvariti svoju paradržavu u srcu Hrvatske. Ali, Bogu hvala, nije im uspjelo ostvariti taj zločinački poduhvat protiv Hrvatske i njezinih građana, pa i protiv čestitih, lojalnih, Srba koji su postali žrtve jer je veći dio njih bio zaveden od te iste Miloševićeve velikosrpske politike.
I na kraju, poseban pozdrav i velika zahvala hrvatskim generalima-osloboditeljima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, ali i svim hrvatskim braniteljima koji su branili i obranili hrvatsku teritorijalnu cjelovitost u velikosrpskoj agresiji i što danas imamo slobodnu, samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku!
Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar u njoj bilo samo pet Hrvata, neka ih je pet al' neka su slobodni i sretni. I neka se zna da hrvatski narod ima budućnost, a tu budućnost neće određivati Austrija, nego Bog i Hrvati!
(dr. Ante Starčević, Otac Domovine, 1823.-1896.)
Amen.
http://turopoljka.com/2012/11/20/1274/
