Ne vidim ni jedan jedini razlog da ova vlada i dalje ostane na kormilu države. Doduše nije bilo opravdanja ni za prijašnju vladu također. Jer svaki puta ponavljaju jedno te isto, obečavaju svašta i tada u pola mandata evo problema. Rasprodali sve kaj su mogli, a sada posebno SDP izlaz u svemu vidi samo u naplati i povečanju poreza. To bi imalo smisla da prvo nisu zatvorili sve tvornice , sve kaj je stvaralo bilo kakvu dobit, povečali broj umirovljenika,a sada od kompletnog stanovništva ubiru porez na svakom koraku.
Baš su pravi partizani, tako su i oni pomeli tavane po cijeloj Yugi u svoje vrijeme, a ovi sad metu gdje stignu.
Ništa ne rade na povratu ukradenih novaca, a to nije malo, sve podvaleče pod tepih, a zaboravili su ekonomska pravila, samo proizvodnja stvara profit. Kad su rastepavali državu, mislili su ,jedni i drugi da se može živjeti samo od trgovine, a možda i nisu ništa mislili? Teško je ostati u ovakvoj situaciji ravnodušan i smiren jer su rastočili cijelu zemlju. A narod šuti i čeka? koga i kaj?
Od rezanja plača ovo malo preostalih zaposlenih ne može riješiti dugoročno probleme. Ali su se zato za sebe dobro pobrinuli. Huškaju štampu i medije ispod stola na napuhavanje praznih balona , dok ništa ne poduzimaju u smislu svojih obveza i obečanja, na kojima su dobivali izbore. kad ih slušamo na televiziji, izgledaju mi kao da ne stoje na zemlji, nisu odavde. Na vlasti su samo da prikriju svoj nerad. ne vidim drugog smisla.
http://www.vecernji.hr/vijesti/ministre-ceka-teska-jesen-prazna-drzavna-blagajna-clanak-600810Srezali sve što se srezati dalo, preostale još samo mirovine, plaće i socijalne naknadeMinistre čeka teška jesen: Prazna državna blagajnaDa se mirovine i plaće smanje 10%, to ne može pokriti minus. Privatizacije i koncesije donijet će 25 milijardi kuna.
Milanovićeva koalicija dobila je izbore na obećanju da neće dirati plaće i mirovine i toga se držala sve do ožujka ove godine, kada su 3 posto zarezali u primanja zaposlenih. Plaće će se možda opet naći na tapetu nakon povratka ministara s godišnjih odmora jer državna blagajna pušta na sve strane pa će treći proračun koji priprema Kukuriku koalicija biti nezgodniji od prethodnih: izostao je gospodarski rast, dosegnute su gornje granice prihvatljivog zaduživanja, a troškovi države povećavaju se iz godine u godinu.
Ideja o jedinstvenoj stopi
Čak i da se budžeti proračunskih korisnika ne promijene za lipu, što je teško postići jer svi traže više, ukupni se izdaci povećavaju zbog troškova vezanih uz EU članarinu i fondove te kamate. Od 2010., kad je u Vladu došla Jadranka Kosor, pa do sada prošli smo nekoliko krugova kresanja: od plaća, povlaštenih mirovina, subvencija, investicija, pa i vode koja se pije u javnom ustanovama – tako da svako daljnje smanjenje rashoda vodi k primanjima i drugim socijalnim transferima! Mijenjao se tako iznos, no ne i opseg prava. Nijedna vlada nije zagrebla po umirovljeničkim statusima ili pak smanjivala broj zaposlenih u javnom sektoru. U Milanovićevoj vladi još ne govore o mogućem smanjenju plaća i socijalnih transfera od ove jeseni ili početka iduće godine, a Milanović i njegovi ministri otišli su na godišnje odmore s uvjerenjem da će probleme u budžetu rješavati privatizacijom preostale državne imovine. Odluke o prodaji HPB-a, Croatia osiguranja, Petrokemije i drugih državnih tvrtki prve su na redu, a ako se njima pridruži davanje autocesta u koncesiju, ove će se jeseni zatvoriti najjači privatizacijski paket još od vremena prodaje Ine, vrijedan oko 25 milijardi kuna.
Što bi bila alternativa? Hrvatska više nema prostora i mogućnosti da se toliko zaduži, a čak i da smanji plaće i mirovine deset posto, na tome više ne može uštedjeti dovoljno da pokrije minuse! Navodno je od premijera krenula ideja o jedinstvenoj stopi kao magičnom rješenju za bolju naplatu poreza, ali daleko je to od poteza kojim se nešto može ozbiljno učiniti. Prema najavama, u drugoj bi polovici mandata Milanovićevi ministri trebali pripremiti nova rješenja za lokalnu i državnu upravu te zdravstveni i mirovinski sustav koja će tek drugoj ili trećoj vladi iza njih pomoći da u jesen uđu s manje glavobolje.
Manje loš potez
Hrvatska će moći reći da je dobro organizirana zemlja tek kad bude imala 100.000 nezaposlenih – tri i pol puta manje nego šsada – ili kada broj zaposlenih bude za pola milijuna veći od broja umirovljenika. Tada nijednoj vladi neće biti teško sastaviti proračun i pravedno distribuirati prikupljene poreze. Sadašnja vlada između dva loša poteza mora izabrati manje loš. Dio troškova zdravstvenog sustava prebacit će se tako na građane, produljit će se radni vijek, moguć je i kakav dodatni porez...
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/93487-kako-vjerovati-karamarkovom-hdz-u-u-kojemu-je-glavni-ekonomski-strateg-i-d-milosevic.htmlKako vjerovati Karamarkovom HDZ-u u kojemu je glavni ekonomski strateg I. D. MiloševićIako je po struci liječnik nikada se nije bavio medicinom jer se od mladosti "zarazio" biznisom. Kao klasični izdanak autentičnog hrvatskog kriminalno-privatizacijskog establišmenta, Ivan Domagoj Milošević danas uživa u "plodovima rada" svog oca Radenka, jednog od osnivača HDZ-a i pri(h)vatizatora Pastora. Čovjek sa 16 stanova i brojnim drugim zanimljivostima iz imovinske kartice ima još samo jednu želju - voditi hrvatsku ekonomiju ako HDZ ponovno dođe na vlast.
Da je kojim slučajem Ivan Domagoj Milošević u svibnju prošle godine postao predsjednik HDZ-a bio bi to zaista povijesni paradoks da stranku koja je vodila Hrvatsku u godinama borbe za neovisnost vodi netko s toliko prepoznatljivim prezimenom.
Kod Ivana Domagoja ipak nije toliko sporno ni samo prezime ni njegovo istočno podrijetlo, nego njegov 'background'.
Iako je završio Medicinski fakultet, nikad se nije bavio medicinom. Već kao student otvorio je svoju prvu firmu koju je vodio 10 godina sve dok ga 'sudbina' nije predodredila za prvo suvlasnika, a kasnije i vlasnika najpoznatije hrvatske tvornice vatrogasnih aparata Pastor. U međuvremenu je osim medicine završio i Bledsku školu managementa pa ga je život jednostavno odveo u poduzetničke vode.
Kao izdanak autentičnog hrvatskog kriminalno-privatizacijskog establišmenta, Ivan Domagoj Milošević danas, istini za volju, uživa u 'plodovima rada' svoga oca Radenka, jednog od osnivača HDZ-a, koji je izravno odgovoran za privatizaciju Pastora tijekom devedesetih.
Radenko Milošević bio je jedan od onih koji su se u pravo vrijeme zatekli na pravom mjestu. Zajedno s još desetak ljudi 1994. kupio je 45 posto dionica Pastora, iako njihova ponuda cjenovno nije bila najpovoljnija. Predsjednik Hrvatskog fonda za pri(h)vatizaciju koji je prihvatio lošiju ponudu, iako su postojale dvije povoljnije, bio je Ivan Penić, dok je predsjednik Upravnog odbora Fonda u to vrijeme bio Borislav Škegro.
Domagoj Milošević imao je tada samo 24 godine, a direktor tvornice postao je šest godina kasnije kada je otac prenio na njega svoje dionice. Zajedno sa sinom još jednog "velikog" hrvatskog biznismena, Danijelom Šternom, 'financijskim' makinacijama posao je većinski vlasnik Pastora i danas ponosno ističe kako je 'ponosan na ono što se u Pastoru događalo zadnjih desetak godina' koliko mu je on bio na čelu'. Kako i ne bi kada je plod njegova rada vidljiv u njegovoj imovinskoj kartici koja otkriva da je I. D. Milošević pasionirani kolekcionar nekretnina koji posjeduje 16 stanova vrijednih 20-ak milijuna kuna, poslovne prostore, znatan broj poslovnih udjela i dionica u fondovima i trgovačkim društvima i drugu imovinu, kao i dvanaest garaža, te 'skromnu' ušteđevinu od 300-tinjak tisuća kuna i 'nešto' eura.
Od kada ga je Jadranka Kosor uvela u politiku, dajući mu mjesto potpredsjednika Vlade za investicije, on se više i ne želi vratiti niti u biznis koji je kažu ekonomski analitičari u velikim problemima.
'Stručnjak' poput ministra gospodarstva Vrdoljaka koji nije bio sposoban voditi niti jednu malu tvrtku ili ministra poljoprivrede Jakovine kojem je propala i jed(i)na mala poljoprivredna ljekarna u izrazito agrarnom kraju, i Milošević bi vlastiti biznis koji je prenio na odvjetnike, popravio kada bi opet došao do vlasti. Samo o tome više ne odlučuje ni on, ali ni birači već njegov šef Karamarko o kojem se tijekom unutarstranačkih izbora za predsjednika stranke izražavao vrlo negativno, a danas su čini se zakopali sjekire.
Iako se s vremena na vrijeme u medije plasira poneka teza iz gospodarske strategije HDZ-a, još uvijek nije jasno tko je zapravo osoba odgovorna za nju. Je li to dr. Đuro Njavro koji po svom habitusu nema ništa zajedničko s Miloševićem ili netko drugi, no definitivno Milošević sebe vidi kao onaj tko će je provoditi.
Zato u zadnje vrijeme sve češće i nastupa u medijima tumačeći HDZ-ov plan kojim će, kaže on, vratiti ekonomski prosperitet i standard građanima. U tom Miloševićevom planu najbitniji je već viđeni 'tržišno-socijalni model sličan onome na kojem se temelji njemački uspjeh, a koji predviđa, među ostalim, smanjivanje poreznih presija, učinkovitu javnu administraciju, promjenu odnosa prema poduzetnicima i obrtnicima'. Jasno, s tipično hrvatskim karakteristikama 'samoposluživanja' političara.
I kako onda uopće vjerovati takvom HDZ-ovom gospodarskom planu kojeg tumači osoba čija je zanimacija igranje PlayStationa s djecom i čitanje triju knjiga u isto vrijeme te jogiranje 10 km dnevno. A ako ostane vremena nešto se proda, poput onih 100-tinjak stanova državi, pa tako opet u krug, da na kraju vjerojatno ni sam ne zna što mu je zapravo posao, a što hobi.
