http://b3.blog.hr/2011/09/1629516686/u-vrlo-krupnom-planu.htmlU vrlo krupnom planuPonedjeljak je prošao, kao i mojih pet minuta slave po Andyju Warholu. Tko nije gledao, stvar je percepcije i preferenci treba li mu biti žao ili ne, a ako ipak jest, internet se potrudio da za one koji su sjedili na ušima osigura popravni rok. Tako svih 250 MB emisije "U krupnom planu" koja je 12. rujna 2011. govorila nešto malo o nastupajućoj školskoj godini, a puno više o obrazovanju u Hrvatskoj općenito, možete skinuti ako kliknete na ovaj link:
http://video.hrt.hr/1409/krupniplan1209.flvA sada je vrijeme za debriefing.
U proteklih nešto manje od 48 sati mnogi su komentirali emisiju, a najviše negativnih komentara, logično, odapeto je u smjeru ministra Radovana Fuchsa. Tako se po mailing listama, forumima, ali i u nekim susretima uživo, moglo čuti da je bio "bezobrazan", "ispod svake kritike", "govorio je posprdno, što si jedan ministar ne bi smio dozvoliti". Dalje, neki misle da je "govorio visoka i posprdno jer nije imao argumente za odgovoriti, i pri tome ispao nepristojan i jadan" te da se "nije pripremio za emisiju, što govori o tome koliko ima poštvanja za obrazovanje" (što je, doduše, djelomično točno jer zaista jest donio podatke o "hiperodlikašima"; o njegovoj interpretaciji tih podataka drugom prilikom). Netko je rekao i da bi u demokratskoj zemlji, nakon ovakve emisije, ministar koji drži do sebe morao dati ostavku.
(Digresija: na meti komentara našli su se i svi ostali sudionici emisije, neki više, neki manje, neki u pozitivnijem, a neki u negativnijem svjetlu; u vremenu koje dolazi svatko za sebe će razmišljati o počinjenim pogreškama - možda i previše - i neki će na njima nešto naučiti. Međutim, ovo nije tekst o tome. Isto tako, prenio sam sažetak komentara na istup ministra Fuchsa. Ukoliko netko misli da je sažetak jednostran, to je zato jer su sve ocjene do kojih sam došao bile jednostrane. Da sam naišao i na jednu pozitivnu ocjenu, budite uvjereni da bih je prenio, ako ništa drugo, kao kuriozitet; mišljenjima i zaključcima je dozvoljeno manipulirati; činjenicama ne. Ukoliko mi je pošaljete i navedete provjerljiv izvor, stavit ću je ovdje. Kraj digresije.)
Sudeći po svim ovim komentarima ispada da je dr. Fuchs sam sebi iskopao političku raku, izvršio političko samoubojstvo, da je najneomiljeniji čovjek u zemlji odmah nakon, a možda i uz bok premijerki. Evo, da su danas izbori, on i njegova stranka ne samo da ne bi osvojili glasove, nego bi dobili negativne glasove.
Naravno, stvarnost je nešto drugačija.
Ukratko, da, ministar je bio vrlo zločest diskutant. Izbjegao je više-manje sve odgovore (zar je itko očekivao drugačije?), a one koje je dao je umotao u svoju verziju istine. I da u informativnim TV emisijama postoje prevoditelji koji odmah na ekran stavljaju titlove koji običnom puku prevode što je određeni političar zapravo rekao, situacija bi bila slična onoj sceni kad Murphy Brown negoduje zbog prijevoda filmova Ingmara Bergmana: "Najviše me živcira kad lik kaže (slijedi otprilike minuta nerazumljivog grgljanja kao imitacija švedskog), a nakon toga se na titlu pojavi prijevod: 'Da'." Isto tako bi bilo korisno i oku ugodno da je, kad je na moje pitanje "Što se misli napraviti kako bi u prosvjetu dolazili inventivni i konstruktivni ljudi, a ne da odlaze u druge sektore jer su tamo bolji uvjeti rada i plaća?" ministar Fuchs odgovorio s otprilike minutom nerazumljivog grgljanja kao imitacijom odgovora, netko stavio titl koji bi narodu preveo da taj odgovor znači: "Ništa."
Međutim, televizijska tehnologija još uvijek nije uznapredovala do te razine, svaki gledatelj je osuđen na korištenje vlastitih mentalnih sposobnosti, a tipičnom glasaču iz Hrvatske, zemlje gdje je patrijarhat čvrsto ukorijenjen u mentalni sklop, prizor starog muškog "Lisca" kako razbacuje studentice po studiju, "smije im se u lice", pritom je čak i "bezobrazan" i "ne dozvoljava im da govore", može samo imponirati tipičnom hrvatskom mačo-tipu, a i skrušenoj ženi koja je navikla da muškarac ima zadnju riječ u kući. Jednostavno, takav je poredak stvari: Fuchsov maestralni slalom oko pripremljenih pitanja nekom će intelektualcu (hrvatski: osobi sa završenom srednjom školom) značiti ministrovo političko samoubojstvo. Tipičnom HDZ-ovom glasaču to će biti samo povod za uživanje "kak' ih deda vesla!" Spuštanje s visoka kako studentice ne mogu razumjeti Kurikulum "jer su ga pisali stručnjaci", bogobojazni će Hrvat prihvatiti bez trunka sumnje, a činjenicu da nastavnici "imaju 7000 kuna bruto plaće, ne, ne znam koliko je to neto, a nedavno su dobili i povećanje" će popratiti s "vidi bagru jednu neradničku, a još se bune". I Fuchs to zna i zato i nije došao nepripremljen u emisiju. Istina, nije pripremio bogznakakve brojčane podatke (osim toga da "samo 34 posto učenika ima prosjek pet-nula, pa u čemu je problem?"), ali se zato naoružao samouvjerenim političarskim osmjehom, autoritetom koji se poštuje, a ne propitkuje, premazao još jednim slojem masti kako bi se lakše izmigoljio kad ga se stisne i, u očima mnogih, vjerojatno pokupio još bodova.
Da, mogu se profesori i intelektualci žestiti koliko god hoće. Zna se tko je HDZ-ova biračka baza i kome se ministar zapravo obraća. Svoj posao je odradio vrhunski.