http://blog.vecernji.hr/miroslav-ambrus-kis/2011/01/06/jos-jedan-san-nasa-brodogradilista-grade-svemirske-brodove/Iste te večeri i noći našeg dugog vijećanja o tome što da radimo i kako da ipak održimo rokove, na chatu sam susreo Rolanda Sušnja, sindikalnog čelnika brodogradilišta “3. maj” iz Rijeke. Posljednji put uživo sreli smo se u rujnu u Zadru na savjetovanju Zaklade Heinrich Böll o “zelenom New Dealu”. Ja više sa zelene strane spektra (jer mislim i da je profitabilno i da je zdravo), a on više s radne strane spektra, pokušavajući otkriti krije li se negdje zlatni rudnik s novim poslovima za desetke tisuća egzistencijom vezanih uz onemoćala hrvatska brodogradilišta. I on i ja dijelimo simpatije za uzajamna polazišta, pa se donekle smatramo i upućenim u problematiku onoga drugoga.
U internetskom chatu, pitao sam ga, onako, iz vedra neba:
— Bi li hrvatska brodogradilišta bila dobra za gradnju raketa? Jesu li ona pouzdan partner, ili bih trebao vjerovati mnogočemu lošem o čemu se razglaba u glasilima?
...
Stara priča, novi sugovornik
Dakako, bio je zatečen. Ali se brzo oporavio i pokazao vrlo otvorenim.
(Znam, znam, već je dosadno predvidljiva reakcija kad s nekim prvi put konstruktivno razgovaram o svemiru.)
Zapravo, bi, kaže on. Objašnjavam mu pojedinosti Interorbitalove konstrukcije, da se materijali oplate rade uglavnom od aluminija.
Ideja, koja mi se brzo odmata u glavi, jest da se korpusi, spremnici, odvodi i osnovni okov rakete sastavljaju u Hrvatskoj. Među nama, tehnološki ništa fancy, ali mi se čini da bi dobitak bio dvostruk: brodogradilišta bi dobila, za njihove kapactete, mali posao koja bi imao velikog odjeka. S druge strane Interorbial System bi jako dobio na tempu.
Namjerno ne citiram opširno što kaže Roland Sušanj, ali ono što me pita razumno je i utemeljeno. Brzo je uhvatio žicu o tome o čemu se radi, shvaća razmjere i prepreke. Ne baš sve. Neke i znam i ja, ali asad o njima šutim.
