Umjesto komentara prepisat ću prvo čitanje iz 58.7-10#
...
Umjesto komentara? Znači to je kao odgovor, i umjesto svojih riječi koristiš se tim citatima?
Evo, pročitao sam tvoj post više puta i ne vidim nikakvu vezu s mojim postom, a niti s koko-vim postom.
Ajde mi, molim te, Mlačanin, objasni, meni kao neukom, kakve to jedno ima veze s tim drugim? Voljan sam shvatiti ono kaj sad ne shvaćam.
Hvala ti na izgubljenom vremenu potrebnom za čitanje posta. Priznajem da sam i ja ovo citirano pročitao nekoliko puta.
Ne smatram tebe ni otale osobe na forumu neuke, i ne namjeravam se staviti u ulogu učitelja.
Ali svakako želim napisati svoje poglede na neke teme, kao što je ova , na primjer. Citate ne koristim da ispadnem pametan, a tvoju usporedbu u vezi s time sam dobro shvatio. No neću se zato ni ljutiti ni svađati.
Koristio sam riječi iz poslanice i Evanđelja, da naglasim Dan života, koji se slavio ove nedjelje u crkvama , a ne dan «mrtvih» (mislim na veličanje homoseksualnih brakova).
To je ujedno bio dan sve one djece, koja su začeta , a nisu se imala prilike roditi, nisu imala priliku izreći – napisati svoja mišljenja.
@ koko piše u zadnjem postu kako bi trebalo nešto mijenjati, te kako su se neke crkvene veličine također priklonile toj ideji ( da ne citiram post), Dobro ljudi u crkvenim krugovima, pa i sami službenici crkve iznose svoje prijedloge i ideje. Svi mi koji smo , da tako kažem živa crkva, iznosimo svoje ideje i prijedloge, a sve to vezano uz samu crkvu i njezine službenike.
Zanimljivo mi je i to , koliko se samo osobe raznih uvjerenja, profila , oni koji ne vjeruju, trude ponuditi svoje stavove i poglede crkvi. Kako bi se ona trebala ponašati, djelovati, ma u najmanju ruku svi znaju sve najbolje , osim naravno crkve. Svjesni svojih poroka , najradije ukazujemo drugima na njihove grijehe i poroke i propuste.
Uvjeren sam da ni jedna osoba ne opravdava sadašnje grijehe crkve, ali to ne znači da je cijela crkva takova.¸
I bez obzira na sve što joj se uvijek i stalno pripisuje u grijehe i poročnost, ostaje i opstaje već 2000 godina. Odolijeva vremenima i ipak služi kao uzor, uz pomake i promjene koje su stalne , no očito nedovoljne kritičarima.
Crkva nikako nije bez promjena, dapače ona se stalno mijenja i bliža je ljudima-čovjeku. Na kraju to se može vidjeti i doživjeti, ali ne izvan nje . Jer crkva nije nešto imaginarno, nestvarno, to je prvenstveno zajednica živih, vjernika koji svojim životom i radom čine tu crkvu. Životom i radom, i pogreškama naravno. Samo na spoznaji svojih grešaka možemo početi iznova , pokušati biti bolji , ne ponavljati iste greške.
I obnova se dešava i dešavat će se stalno, ali to moramo raditi zajedno sa svojim osobnim obnovama i djelima, mi se moramo mijenjati zajedno sa crkvom. Mislim da sve mora biti u suglasju, jedno bez drugoga nejde.
