Buduće mirovine pred bankrotom??!!

[Sledgehammer]

http://pollitika.com/buduce-mirovine-pred-bankrotom

Dosta je ne zapaženo prošla izjava direktora HANFA-e gospodina Ante Samodola na nedavno održanoj 4. Konferenciji fondovske industrije u Splitu, a on je iznio slijedeće podatke;

„U razdoblju od 2002. do 2009. godine u četiri obvezna mirovinska fonda uplaćeno ukupno 26,9 milijardi kuna. Istodobno, trošak cijelog sustava iznosi čak 2,2 milijarde kuna. Uplate i troškovi zajedno iznose 29,13 milijardi kuna i kada se to oduzme od neto imovine fondova proizlazi da su sva četiri mirovinska fonda u tih osam godina uprihodila samo 132,9 milijuna kuna. „

U ovim katastrofalnim rezultatima mirovinskih fondova i cijelog mirovinskog sustava su i uzroci budućih malih mirovina naših građana. Sadašnjim radom bolje reći neradom i ne znanjem uništavamo mirovine sadašnjih radno aktivnih građana RH koji su ispod 40 godina i moraju uplaćivati novce u obvezne mirovinske fondova. U sedam godina potrošili su 2,2 milijarde kuna da bi zaradili 132,9 milijuna kuna. Kada se to pokaže u apsolutnim brojkama još ispadne da su makar nešto i zaradili, a nisu tj. ne da nisu zaradili već su napravili jako veliki minus. Nitko je obračunao prosječnu godišnju inflaciju u tom periodu a ona se kretala oko 2% godišnje ili minimalno 15% u promatranom periodu. Tako da naši novci uplaćeni u mirovinske fondove sada stvarno vrijede 15% manje od vrijednosti koju su imali u trenutku kada su došli u sustav mirovinskog osiguranja.

Puno bolje bi bilo da su ta sredstva, a radi se o 26,9 milijardi kuna koja su uplaćena u II stup mirovinskog osiguranja, oročena u bilo kojoj našoj ili stranoj poslovnoj banci gdje su se kamate na oročenje kretale u prosjeku 6% godišnje i bez troškova vođenja dokumentacije. Danas bi smo u fondovima imali preko 30 milijardi kuna , sada imamo onoliko koliko smo uplatili bez kamata.

Postavlja se pitanje što je tomu uzrok?

U svim financijskim izvještajima mirovinskih fondova pojavljuju se podaci o uspješnom poslovanju i prinosima na sredstva iznad 8% i odjedanput veliki prikriveni minus. Samo trošak Regosa u tih osam godina iznosi 740 milijuna kuna. Regos mjesečno plaća do 9 milijuna kuna Fini koja u ime i za račun Regosa vodi sve 'mirovinske' evidencije. U troškove je uračunao i obvezu vraćanja kredita Svjetskoj banci od 206,6 milijuna kuna te naknade za upravljanje u iznosu od 1,04 milijarde kuna.
Plasman sredstava iz mirovinskih fondova je također sporan jer je usmjeren samo prema dionicama prvenstveno u Hrvatskoj, nešto malo u regiji te trezorskim zapisima koje izdaje ministarstvo financija. Bolje rečeno budućim mirovinama smo vraćali kredite.

Iz sadašnjeg stanja je vidljivo da jedna dobro organizirana i svim potrebnim zakonima RH zaštićena grupa ili više grupa stručnjaka pljačka budućnost tj. buduće mirovine gotovo 800 000 građana. Dovoljno je pogledati njihove urede, plaće, vozni park i sva druga prava iz radnog odnosa i menadžerska prava pa da svima bude jasno gdje su silni novci završili. Oni jednostavno besplatno koriste naša sredstva da bi sebi i svojim firmama ostvarili priličnu zaradu počev od REGOS-a, FINA i mirovinski fondovi i kojekakvi burzovni mešetari od kojih naši fondovi na tržištu kupuju dionice .

Ne shvatljivo je i ne razumljivo da smo najosjetljivije novce, novce za buduće mirovine dali da se naši nazovi stručnjaci uče trgovati dionicama i vrijednosnim papirima. Prije osnivanja mirovinskih fondova mi smo imali, a imamo i sada, ne razvijeno tržište dionicama i vrijednosnim papirima i u takav sustav bez dovoljno kvalitetnih kadrova s iskustvom, bez kvalitetnog sustava i iskustava u vođenju takvih sustava, mi smo uplatili 26,9 milijardi kuna i očekujemo da na svi ti ljudi osiguraju dovoljno sredstava za normalne mirovine i mirnu starost.

Zar je mogućno da smo svoju budućnost dali u ruke ljudima koji se uče trgovati dionicama i vrijednosnim papirima ?

Što je rješenje?

Pod hitno zaustaviti sustav koji će ovakvim radom uništiti buduće mirovine gotovo 800 000 građana. Naći model da sredstva predviđena za mirovine bilo kroz fondove bilo kroz banke po posebnim propisima završe u energetici.

Svjedoci smo da energije nemamo dovoljno, da joj cijena neprestano raste čak i u vrijeme gospodarske krize.

Godišnje uplaćujemo 4,5 milijardi kuna i ta će brojka na godišnjem nivou rasti, a ulaganjem u energetiku ostvarivali bi se prinosi u visini većoj od 20% godišnje jer bi i obrt kapitala bio značajno veći nego u klasičnom rastu dionica i kupoprodaji dionica. Druga bitna značajka ove promjene je što bi mirovinski fondovi umjesto vrijednosnih papira i stvarno papira, postali vlasnici ili bolje rečeno financijeri u energetskim objektima koji stalno donose prihod. Poslije 20-30 godina takvog ulaganja i rasta mirovinskih fondova ljudi bi u mirovinu išli kao bogataši za današnje prilike. Kada bi se uvidjela efikasnost sistema i rast vrijednosti uplaćenih sredstava svi bi se borili da više uplaćuju u mirovinski fond jer bi mu on donio sigurnu i mirnu starost. Ne bi bilo ni potrebe za povećavanjem radnog vijeka radnika s 60 na 65 godina života jer bi se dovoljno sredstava zaradilo u mnogo kraćem roku.
Posredna korist od ulaganja sredstava iz mirovinskih fondova u energetiku je rast BDP i industrijske proizvodnje, novog zapošljavanja i povećanje ukupne gospodarske aktivnosti s sredstvima koje imamo.