Jedan kolega je napisao osvrt na navedeni program kojeg je Jutarnji prihvatio kao da se već dogodio (
SDP: Otvorit ćemo 80.000 radnih mjesta, svi će imati veće plaće! SDP je krenuo u predizbornu kampanju. Tvrde da će se odlučno obrušiti na nepravedni sustav u kojem najviše plaćaju oni koji rade. Smanjit će cijene struje i plina firmama, povećati plaće i mirovine ljudima... http://www.jutarnji.hr/sdp--103-mjere-za-spas-hrvatske/889713/ ).
http://www.habilis.hr/612/moj-nimalo-skroman-komentar-gospodarskog-programa-sdp-a/Jedna od najosnovnih stvari je slijedeća:
Jedno od područja u kojima se ogleda zastarjelo razmišljanje SDP-a, čiji program na trenutke djeluje kao da je rađen tamo negdje krajem devetnaestog stoljeća, jest da se i dalje inzistira na nekakvim naknadama, poticajima i sličnim principima.
Tvrtkama ne treba da im država išta daje — osim onoga što su pošteno zaradile poslujući s njom —
već im treba da im što manje uzima.
Njegove tri osnovne točke:
1. Krenuti odmah, kirurški, s ciljem zaustavljanja daljeg potonuća. Smanjiti državnu potrošnju, eliminirati nepotrebne izdatke, bez velike socijalne osjetljivosti.
2. Liberalizirati tržište, uz ulogu države samo kao arbitra i usmjerivača. Smanjiti cijenu rada, eliminirati suvišne izdatke za tvrtke, ugasiti državni monopol (npr. u zdravstvu). Porezima poticati veću proizvodnju i manju potrošnju.
3. I tek tada, kad su ove privremene mjere u akciji, krenuti s dugoročnim planovima stabilizacije i oporavka, poput ovih utopija iz SDP-ovog programa.
