15. 09. 2009. by mbarisic
Sisačka pjesnikinja nagrađena u KrapiniFestivalom kajkavske popevke proteklog je vikenda završio Tjedan kajkavske kulture u Krapini u sklopu kojega je 9. rujna održan i recital “Kaj u riječi”. Tom je prigodom promoviran i zbornik Reka živlenja s četrdeset najuspješnijih pjesama po izboru Prosudbene komisije. Po prvi su put ove godine na recitalu dodijeljene tri ravnopravne nagrade, a uz Božicu Brkan iz Zagreba i Davora Grgurića iz Delnica, među nagrađenima je i sisačka pjesnikinja Slavica Sarkotić, inače rodom iz Vukojevca.
Prije nego u Krapini sudjelovali ste i na Susretu riječi Bedekovčina 2009., manifestaciji koja je ove godine proslavila svoju 40. obljetnicu i na koju su ove godine pristigla 443 rada i Vi ste se našli među izabranima.
Da. U Bedekovčini na Susretu riječi sam već zadnjih sedam godina i to s dosta uspjeha. Eto, prošle sam godine dobila nagradu Večernjeg lista za kratku prozu na kajkavskom narječju. Ove je godine bilo najviše radova do sada, njih 443 od 112 autora. Odabrano je četrdesetak i moj među njima i to me, naravno, jako veseli.
Recital Kaj u riječi do sada je bio revijalnog karaktera, no ove su godine po prvi put dodjeljivane nagrade i odmah ste se našli među najboljima.
Istina. Predsjednik Zagorskog književnog društva, Vladimir Poljanec rekao mi je da je ove godine došlo do promjena i da je Prosudbena komisija odlučila izdvojiti tri autora koje će nagraditi jednim paketom knjiga. Kad sam saznala da sam jedna od to troje autora izuzetno sam se obradovala, posebice jer sam kajkavski otkrila tek nedavno, unatoč činjenici da mi je to materinji govor.
Potvrde potpore i pohvale ipak su Vam prštale sa svih strana. Naime, nakon objavljivanja knjige Spomenek Turopolu podjednako Vas je hvalila i kritika i čitatelji stavljajući naglasak na očuvanju kajkavštine koja je u pisanoj riječi sve manje zastupljena na našem području.
Mijenjaju nam se interesi, sklonosti. Ja sam čitala puno knjiga, čitala sam i one na kajkavskom, ali tek nakon što mi je jedna gospođa skrenula pozornost da i ja mogu jednako dobro pisati na kajkavštini kao i oni koji su rođeni u Zagorju, ali da pišem onako kao se govori u mome mjestu, to sam i počela raditi. Tako je nastao i taj Spomenek Turopola koji je naišao na izvrstan odjek. Stoga sam samoj sebi obećala da ću tu kajkavsku riječ nastojati sačuvati od zaborava.
Slušam komentare čitatelja i kritike koja vam je prilično sklona, pa se, među ostalim, da čuti kako je tome dijelom razlog mogućnost zavirivanja u Vašu privatnost. To ste doduše jednom i potvrdili na predstavljanju knjige Prsten s plavim kamenom u sisačkoj knjižnici rekavši da u svaku svoju priču unesete dio sebe ili ono što ste čuli, a ostavilo je trag na vama.
Tako je. Svi koji pišemo znamo da pisac uvijek piše o sebi. Ponekad stvorim lik koji je ustvari sazdan od njih pet – šest iz moje okoline, ali sam tu uvijek ja. Pisac uvijek kad o nečemu piše iznosi svoj stav. Ja sam sklona djeci, starijim ljudima, onima koje je život na neki način zakinuo… O njima volim pisati.
Ti obični ljudi, moji susjedi, imaju zapravo tako lijepe priče koje vrijedi iznijeti na svjetlo dana.
To je izgleda i prepoznato, pa ste nerijetko na strani nagrađenih. Lani ste tako, na preporuku Enesa Kiševića, Božidara Prosenjaka i Maje Đerek, dobili nagradu Albatros za knjigu Ljiljani u vazi od kuše.
Enes Kišević mi se često javi i rekao mi je da mu se sviđaju moje pjesme. Eto i u toj sam knjizi za koju sam nagrađena govorila o sebi, svojoj obitelji i onima uz čiju sam se pomoć formirala.
Trenutno promovirate svoju knjigu za djecu, U svakom svijetu spava vila, za koju je na ilustracijama radila Vaša kći Mihaela.
To je ujedno i moja prva knjiga za djecu, a mojoj kćeri prvi izlet u nekakvo javno kreativno djelovanje. Izbor je bio logičan, obzirom da je upravo ona najbolje znala prikazati slikom i crtežom ono o čemu ja pišem. U svakom cvijetu spava vila u mjesecu knjige ima već dogovoreno desetak predstavljanja u nekoliko mjesta naše županije, ali i po cijeloj Hrvatskoj.
http://www.sisak.info/?p=10017244Ak ne paše sim,napiši,bum prešaltal... 
