Bogekova
(Božična) baj-ka
(buy-ka) Bajke vuz bogekovu (božičnu) bajku,
»Ludilo» vuz novoletno ludilo
BLAGDANSKA PONUDA
KNIGA ZA DÂRDohajâju nam bogekovi (božični) i novoletni blagdani, a jěn od nâjlepše poklonov jě – kniga.
Rad krizno-recesiskoga stâjna v države, da bi saki dobil svôj dâr, nûdimo knigě po povolne céna.
Privuščitě svem dâjmilešem vugodně blagdaně vuz knigu kak nâjbôlšoga prijatela!
Români za mlâdě i oně teri sě tak čutě.
Bâjkě za nâjmlajšě.
Opis knig:
Triesduja, Ludilo, Plavobradi čarobnjak, Vjerkina pekara
(+ Rožica va koloreh mavrice)
http://www.blog.hr/print/id/1626971846/kontakt-za-nabavu-knjiga.htmlKontakt: 091 160 6824
E-mail: tatjanaudovic@gmail.com
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
BLAGDANSKA PONUDA
KNJIGA ZA DAR Bliže nam se božićni i novogodišnji blagdani; a jedan od najljepših poklona je – knjiga.
Zbog kriznog-recesijskog stanja u državi, kako bi svatko dobio svoj dar, nudimo knjige po povoljnim cijenama.
Priuštite svojim najdražima ugodne blagdane uz knjigu kao najboljeg prijatelja!
Romani za mlade i one koji se takvima osjećaju
Bajke za najmlađe
Opis knjiga:
http://www.blog.hr/print/id/1626971846/kontakt-za-nabavu-knjiga.htmlKontakt: 091 160 6824
E-mail: tatjanaudovic@gmail.com
********************************************
Romani:
TriesdujaZa čitati roman "Triesduja" potrebno je udobno se smjestiti, jer čitajući ovaj roman čitatelj
ima osjećaj da stvarno kreće na posebnu vožnju i da je sâm sudionik urnebesnih događanja
u autobusu u kojem su glavni likovi "šole" odnosno vozač autobusa i pet glavnih lica: Lay,
Nikola, Marko, Ive i Stevo. To putovanje zabavlja , ali i informira o svakodnevnom životu
mladih.
Ovo je roman za mlade, ali ne isključivo za njih. On je i tiha molba starijima da zavire u taj
svijet, koji su mnogi već odavno zaboravili.
Radnja romana odvija se u prekrcanom autobusu na liniji br. 32 Rijeka - Opatija kojeg
srednjoškolci nazivaju "triesduja". Svim putnicima ove autobusne linije, kao i ljudima iz
Rijeke i šire okolice preko trideset godina je poznato da se ovom linijom autobusa voze
srednjoškolci koji idu u Hotelijersko-turističku, Obrtničku, Ugostiteljsku školu ili Gimnaziju.
Oni ovu autobusnu liniju drže "svojom", jer mnogo vremena u svakodnevnim putovanjima u
školu i iz škole, provode u njoj. Svi putnici koji ovo znaju, izbjegavaju se voziti ovom linijom
u vrijeme polaska i povratka iz škola, a oni koji to ne znaju i "ulete" u to vrijeme u triesduju,
šokirani su i zaprepašteni; naguravanje, prekrcan autobus, bezobzirnost, prostačenje, galama,
drskost, sitna podmetanja...
Roman postavlja pitanje odkud toliko agresivnosti i nasilja u mladim ljudima. Odgovor
ne leži samo u nekulturi i neodgoju, jer roman također daje zoran prikaz da ti mladi ljudi
svakodnevno žive u pretrpanom, prekrcanom i naguranom autobusu i zbog toga su pod
stresom kojeg osjećaju svakodnevno. Roman postavlja i pitanje starijima da li bi u to vrijeme
trebalo pojačati autobusne linije i olakšati djeci putovanje u škole.
U "Triesduji" prikazuju se i propisi, pravila, norme s kojima ih stariji u školi i drugdje
stalno "bombardiraju", pa im "Triesduja" služi kao ventil za njihove frustracije.
Tatjana Udović to prikazuje kroz niz situacija koje su smješne (na jednom sjedalu sjedi ih
troje - četvero), neugodne (naguravanje u prekrcani autobus sa mokrim kišobranima pa im
je odjeća i obuća kompletno mokra), dramatične (naglo kočenje i međusobna ozljeđivanja
zbog prekrcanosti), a i teatralne (namjerna grupna provociranja i podsmjehivanja neke starije
osobe, namjerno izazivanje gnjeva vozača).
Tatjana Udović iznosi nam ovo ne svrstavajući se na stranu niti mladih niti starih. Ona
dokumentira, realno kao promatrač, koristeći negdje direktne opaske, negdje je potrebno čitati
između redova, a negdje čitatelj sâm mora donijeti prosudbu. Roman je vrlo jednostavnog i
ležernog tona, koristi standardni hrvatski jezik koji prelazi u žargon srednjoškolske generacije
i obiluje vulgarizmima, što daje vjerodostojnost, jer se koristi svakodnevni jezik mladih ljudi.
Dijalozi među mladima puni su naboja, pa se kroz njih lako otkrivaju njihova razmišljanja i
emocije. Svoje strahove, nesigurnost, frustracije oni najlakše izražavaju direktnim agresivnim
i nasilnim ponašanjem.
Za one koji su se vozili na ovoj liniji i sami proživjeli dio događaja, roman će snažno
potaknuti sjećanja, a oni koji nisu, kroz ovo štivo imati će osjećaj da proživljavaju
nevjerojatnih sedam dana putovanja. "Triesduja" je svojevrsna "škola guranja" jer u gužvama,
guranjima, provociranju, kako u "Triesduji", tako i u svakodnevnom životu, preživljavaju
samo najizdržljiviji.
Kao što je putovanje ovim autobusom neizvjesno, sa nizom zamki i opasnosti, tako i u
putovanju kroz život mogu nastaviti samo najhrabriji i najuporniji. "Triesduja" jezikom
mlade generacije otvara niz suvremenih i aktualnih društvenih problema mladih; vječiti sukob
mladih i starih, opasno koketiranje i konzumiranje "užitaka", socijalna besperspektivnost,
gubitak osnovnih životnih vrijednosti.
Ovo štivo nije zanimljivo samo mladima; mladima da jer je to njihova svakodnevnica pa
ih zabavlja, ali i starijima, iako roman ne otkriva uzroke i ne daje odgovore, daje priliku da
upoznaju svijet mladih iz njihovog mladenačkog kuta gledanja.
A posebno je štivo važno za roditelje kako bi se upoznali sa svakodnevnicom sa kojom se
susreću njihovi tinejdžeri.
Nije djeci teško samo u školi, već se moraju izboriti za svoj status pri dolasku i pri povratku iz
nje!
LudiloRoman „Ludilo“ čini se kao nastavak onoga što je Tatjana Udović započela u
romanu „Triesduja“.
Kao što u „Triesduji“, bez da se stavlja na ičiju stranu i da donosi bilo kakve vlastite sudove i
vrijednosti, pokazuje čitalačkoj publici da su mladi agresivni i nasilni jer su i sami svakodnevno
izloženi stresu dugih vožnji u školu i iz škole i frustraciji zbog brojnih zahtjeva odraslih (škola, roditelji,
okolina), a da im često, za to ne daju nikakva objašnjenja, tako u „Ludilu“, autorica, pokazuje publici
da i oni koji su najgori, koji su totalno zabrljali, a posljedice koje slijede donose velike probleme i
sankcije, složnošću, zajedničkim rješavanjem problema, zajedničkim inatom i željom za uspjeh i
dokazivanje sebi i drugima, na kraju, se mogu pretvoriti u „naj razred i naj ekipu“.
U borbi za uspjeh, pozitivno dokazivanje i ulažući mnogo truda i rada da se to postigne, autorica
u „Ludilu“, pokazuje da se sve to može, a da se pri tome i ludo zabavlja.
Zbog toga, „Ludilo“ je jednostavno zabavno, veselo i nadasve poučno, ne samo za mlade, nego i - za
sve uzraste.
„Ludilo“ je vrlo dinamično. Autorica radnju ne smješta na samo jedno mjesto, odnosno
područje, već u cijelu Primorsko – goransku županiju opisujući, turistički i kulturno, pojedina mjesta
i gradove: Rijeku, Opatiju, Staru Sušicu. Iz romana možemo saznati o turizmu Opatije, o popularnim
osobama i mjestima gdje se mladi najviše okupljaju, o riječkoj kulturi i tradiciji, uključujući Riječki
karneval, tradiciji Viškova (Halubajski zvončari), čakavskom
dijalektu kojim se govori na tom području, a turistički je
opisan Dvorac Stara Sušica i Stara Sušica uopće,
kao i način rada animatora koji su ondje zaposleni. „
Bajke za djecu
Plavobradi čarobnjakBajka ogrnuta plaštem zvjezdanog sjaja namijenjena je djeci i odraslima. Vrijedno je
zaviriti ispod tog plašta. Na početku otkrivamo da postoji plemenito biće u vidu Plavobradog
čarobnjaka. On želi dotaknuti čovječje duše kako bi im predao znanje, ljubav, međusobno
poštovanje koje bi dovelo do otkrića sreće i mira. Čovjek je pomalo uspavan i stoga su
potrebni hrabri pojedinci, kao što se i u bajci pojavljuje pilot, koji će dati poticaj ljudima za
promjene. Kraj bajke je optimističan jer se čarobnjak vraća među ljude da im pomogne
ostvariti obećanu sreću. Čarobnjak nema određenije ime jer ako mi zaželimo biti dio sretne
bajke možemo ga nazvati vlastitim imenom.
Spisateljica ove bajke s pravom može istaknuti svoje ime jer je čitatelju omogućila da
ga dotakne sjaj s čarobnjakova plašta.
Tako odrasli pronalaze nasmijano dijete u sebi, a djeca saznaju smisao njihovog življenja.
Tatjani Udović zahvaljujemo na ovoj bajci i već sljedećoj koju će njena plemenita duša
nam podariti.
Vjerkina pekaraU današnje vrijeme, više nego ikad, potrebne su bajke poput Vjerkine pekare. Autorica
Tatjana Udović preko maštovitih bajki šalje čitaocu snažne poruke. Moderna tehnologija
donosi napredak čovječanstvu, ali i razdor u ljudskim srcima. U bajci, svakodnevne male
radosti poput slatkih proizvoda iz Vjerkine pekare, mogu biti uništeni zbog nepromišljene
odluke: tako bager mora izravnati polje na kojem treba niknuti žito. U njenoj bajci Bager je
prestao biti samo hladan čelik jer je poslušao otkucaje svoga srca i nije uništio polje. To je
poruka ne samo djeci nego i odraslima: sreća nije u napretku ako pri tome zgaziš nečije srce.
I u bajkama mlade riječke spisateljice Tatjane Udović otkucava njeno zlatno srce i
onome tko pročita ovu i njene ostale bajke život će postati radosniji i bogatiji perlama
mudrosti.
Rožica va koloreh mavriceSpisateljica Tatjana Udović nastavlja nas darivati maštovitim bajkama. U današnjim
životnim previranjima ona nastoji djeci prikazati vrijednosti postojanja, dati im smjernice u
odrastanju – skladano duhnovošću. To čini kroz pisanu riječ: na prijateljski način s dubokim
razumijevanjem koji je prihvatljiv njihovu uzrastu. U bajci djevojčica Marija čini pogrešku iz
neznanja. Spisateljica razvija radnju tako da Marija, kroz učenje, sama dolazi do spoznaje o
biti pogreške i mogućnosti ispravke. Bajka je prepuna zanimljivih zapleta i neobičnih raspleta.
Stil pisanja je bez agresivnosti koje odrasli rado primjenjuju kada žele nametnuti djeci svoje
svjetonazore. Dijete koje pročita bajku na zabavan će način dobiti poduku - dok odrasli mogu
naučiti ljepši način u obrazovanju djece. Dodatna posebnost je to što je bajka pisana izvornim
čakavskim dijalektom, što nam govori o srčanosti spisateljice za očuvanjem dijalekta svoga
kraja. Stoga vjerujem da čitaoci već s nestrpljenjem čekaju njen sljedeći dar, jer darovi
Tatjane Udović dati su od srca i omotani njenom dušom »va koloreh mavrice«.
Za našu »opituranu« radost želim joj dugo spisateljsko nadahnuće.