17. Antun opat,Vojmil,Lavoslav 18. Liberata,Biserka,Margareta ugarska 19. Mario,Kanut,Ljiljana,Marta 20. Fabijan i Sebastijan 21. Agneza,Janja,Neža 22. Vinko,đakon i muč.,Anastazije,Irena 23. 3. Ned. U god.,Emerencijana,Ema,Vjera
24. Franjo Saleški,Bogoslav 25. Obrače. Sv. Pavla apostola,Ananija 26. Timotej i Tit,Bogoljub,Tješimir,Paula V. 27. Angela Merici,Pribislav,Anđelka 28. Toma Akvinski,Tomislav 29. Valerije,Konstancije,Zdeslav 30. 4.Ned. u god.,Martina,Gordana,Darinka
31. Ivan Bosco,Marcela,Viktor
22. siječnja Sveti Vinko, đakon i mučenik ...Već četvrti dan za redom slavimo mučenike, heroje i svjedoke vjere... Sveti Vinko Palotti (1795-1850) ...On je naročito utvrdio papin primat i nepogrješivost, a to je urodilo katoličkom obnovom na svim područjima. Nju je svim svojim silama pripremao i sv. Vinko Palotti, taj sveti rimski svećenik, čovjek malena stasa, ali velika duha, obdaren mističnim darovima, ponizan do krajnosti, nazivajući samoga sebe "ništavilom i grijehom"... http://www.skac.hr/svetacdana/ (http://www.skac.hr/svetacdana/)
Več smo konstaterali da se na Tre krale bor raskičeva,il kaj več imate nakinđano... De je veza zmed sv. Vince i trsja i vina nigde se ne veli...
21. Petar Damiani,Damir,Eleonora 22. Katedra Sv.Petra,Tvrtko 23. Polikarp,Grozdan,Romana 24. Montan,Goran,Modest 25. Viktorin,Hrvoje,Berislav 26. Aleksandar,Sandra,Branimir,Viktor 27. 8. Ned. U god.,Donat Zadarski,Gabrijel
28. Roman,Teofil,Bogoljub,Vikica
14. veljače Sveti Valentin († 269)
Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nemamo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Kod nas je veoma razvijeno štovanje sv. Valentina baš na današnji dan. Njemu su posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici, a još više svećenici koji danas moraju propovijedati, htjeli što više saznati o današnjem svecu. Moramo ih, na žalost, razočarati, jer ne znamo gotovo ništa. Ono što znamo samo je legenda. Da ih, ipak, posve ne razočaramo i ne ostavimo na cjedilu, evo bar nešto.
Rimski martirologij spominje sv. Valentina s izvještajem koji potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara. Taj mu je rekao:
«Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak k staroj vjeri u rimske bogove.»
Valentin je odvratio: «Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.»
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: «To su demoni!» Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu istumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: «Valentin je čarobnjak!» Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te uskoro skupa sa svojom obitelji umre mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim naredi da mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla.
Jedan drugi izvještaj mlađega datuma spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranog srednjeg vijeka.
Kad čitamo kritički pisane studije o sv. Valentinu, ostajemo zbunjeni. Naša se zbunjenost temelji na činjenici da je baš taj za povjesničare tako nesiguran i sporan svetac i mučenik toliko štovan. U tome se štovanju očito krije nadnaravni element. Pa da li je moguće da sve to skupa visi u zraku? Nije li, ipak, rješenje u tome da su se povijesni podaci o svecu izgubili? Znamo da je Dioklecijan dao spaliti sve kršćanske spise do kojih su njegovi krvnici mogli doći. Mnogo je toga propalo i kasnije za seobe naroda i drugih nedaća. Povjesničari su neumoljivi. Oni priznaju samo ono za što imaju pisane izvore. Kao učenjacima ne smijemo im zamjeriti. Ali, osim strogo znanstvenih postoje li i drugi vjerodostojni kriteriji? Možda postoje. Jedan bi od njih mogao biti «sensus fidelium» - kršćanski osjećaj Božjega puka. Taj nam kod sv. Valentina može biti mjerodavan jer drugi - povijesni - sve stavlja pod upitnik.
Za vjernike koji se danas okupljaju oko oltara, slika i kipova sv. Valentina, neka to bude dan obnove u ispovijedanju vjere, u prihvaćanju svakidašnjeg križa, u kršćanskom životu, bez žalosnih ustupaka bilo kome ili bilo čemu. To je ono najvažnije, a objektivnu stvarnost ćemo saznati tek u vječnosti. http://www.skac.hr/svetacdana/ (http://www.skac.hr/svetacdana/)
A na drugem se mestu veli;(gore boldano). Jel bi tomu moglo biti tak,da su se podatki zgubili?
Kaj se sv. Valentina dotikavle ima još jena legenda, koja veli: Sv Valentin je bil rimski vojnik (legionar) koji se je protivno naredbi cara Klaudija oženil. Da mu se vojska nebi osipala i gubila na disciplini itd car je zabranil vojnikima da se žene. Valentin se je ipak oženil za svojo ljubav još iz dečijih dan. Kad je to Klaudije doznal naredil mu je da se ima rastati. Valentin ga ne štel posluhnoti. Kazna za neposluh je bila odsecanje glave. Papa Julije I ga je proglasil za sveca. Tak je eto došlo do tega da se teri den slavi kakti praznik zaljubljenih. Jel to točno neznam ali tak veli jena od legendi.
Našel sem podatek da se negde voda svetila na 5. sečna a negde pak na 6.,skup z tamjanom (ja to za tamjan prinami nis čul ni zapametil,tamjan je imala samo cirkva).A ta se posvečena voda pak koristila v semi prigodami kaj se moraju nazvati "Ne daj Bože".
17. sečna je sv. Janton pustinak kaj ga narod zna kak zaštitnika blaga,svijnarov i grobarov a moli mu se kak zaštitniku od kožne bolesti.
Za 22. sečna negde vele da se trsje škropi z svetum vodum a drugde z posvečenem vinom.To se vino nosi na blagoslov za Ivanuše 27.prosinca. da smo več f trsju bi spomenul mam da se spomene da posli oko vinograda trajaju aktivno il pasivno od Jurjeva,23.traven,do Mitrovdana,sv.Dmitar,26.listopad.Pet je vinske svecof; -22.sečen,sv.Vinko,Vincekovo,blagoslov vinograda i prognoza za vinogradarsku godinu, -23.traven,sv.Juraj,Jurjevo,prvo kopajne, -24.lipen,sv.Ivan,Ivanje,drugo kopajne,vezajne i špricajne, -29.rujen,sv.Mihael,Miolje,početek berbe -11.studeni,sv.Martin,Martinje,krštenje mošta,završetek vinogradarske godine
Osim zimskoga Ivana još su dva datumi važni za vinogradare; -24.kolovoz,sv.Bartol,Bartolovo,da se digal f trsju,il metal,klopotec i -15.listopad,sv.Terezija,do da su nekteri znali čekati z berbum.
Ak ostaneš zajdni il ak si pobereju osim tebe onda ti škvorci pomažeju. X)
Bome letos posle dve tuč na Prkovcu je bilo grozdja most samo za škvorce...
Ak je sova hukala na drevu na gruntu reklo se da bu vute hiže negdo mrl. Ak je cucek zavijal na gruntu reklo se da bu negdo mrl. Ak si sejnal nekoga bliskoga teri je mrl,mogel bi i ti -fuč.
Ak je počelo pucati z povne de su se kobasi pekli da se rigla zdigla reklo se;"A kaj pucate am niste krađeni".
Ak su počele frcati iskre z peči da su se vrata otprla reklo se da bu negdo došel. Ak je pevec na pragu stal i popeval reklo se da bu negdo došel. Ak je maček na pragu sedel i mival se reklo se da bu negdo došel. Ak te oko srbelo reklo se da bu negdo došel /da buš nekoga videl/. Ak si sejnal drek il gnoj to je značilo penezi. Ak te srbela leva ruka-peneze buš dobil,ak te srbela desna ruka-penezi buš dal. Ak ti se ščuca-negdo te spomina.
PROŠTENJA u Turopolju, Posavini, Pokuplju i Vukomeričkim Goricana
POĐIMO NA PROŠTENJE!
Proštenja su oduvijek bila vrijeme i mjesto posebnog susreta čovjeka s Bogom, mjesto molitve, zagovora, ali i susreta s ljudima.
Proštenja imaju neko posebno ozračje, ozračje milosti Božje, zajedništva i duhovne snage. Čovjek tada osjeti da nije sam ni na svom životnom putu, ni u vjeri. Zajednička molitva, pjesma i zajednički hod ispunjavaju nutrinu, jačaju i obnavljaju našu vjeru i daju nam snagu za život.
Turopolu ima puno puno proščejnof ali najpoznatija su marijanska, na Vukovine i Dubrancu Velika Meša i Mala Meša v Dubrancu a tu je nezaobilazno Jurjevo, najpoznateše je na Odre
Siječanj
Donja Lomnica-sv.Tri Kralja 6.1.,
Roženica-kapela sv.Tri kralja 6.1.ili nedelja iza
Kuče- Kapela Sv. Fabijana i Sebastijana, iza 20.1
Letovanić-Kapela Sv. Fabijana i Sebastijana, iza 20.1
Ko i navek zadnju subotu siječnja meseca, v mraclinskomu Društvenomu domu, mraclinski vatrogasci prirede tradicionalnu knajpu. Tak je bilo i prekčera, a više o tomu poiščete na stranica DVD Mraclin http://dvdmraclin.blog.hr/ (http://dvdmraclin.blog.hr/) http://mraclin.bloger.hr/ (http://mraclin.bloger.hr/)
-
31.01.2011., ponedjeljak 123. redovna izvještajna godišnja skupština DVD-a Mraclin U subotu 29. siječnja 2011. godine u društvenom domu u Mraclinu održana je 123. redovna izvještajna godišnja skupština DVD-a Mraclin. ... Slike sa skupštine možete pogledati na ovo linku: http://drazenkish.jalbum.net/dvd%20mraclin%202011 (http://drazenkish.jalbum.net/dvd%20mraclin%202011)
Upravni odbor DVD-a Mraclin http://dvdmraclin.blog.hr/ (http://dvdmraclin.blog.hr/)
Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nemamo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Kod nas je veoma razvijeno štovanje sv. Valentina baš na današnji dan. Njemu su posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici, a još više svećenici koji danas moraju propovijedati, htjeli što više saznati o današnjem svecu. Moramo ih, na žalost, razočarati, jer ne znamo gotovo ništa. Ono što znamo samo je legenda. Da ih, ipak, posve ne razočaramo i ne ostavimo na cjedilu, evo bar nešto.
Rimski martirologij spominje sv. Valentina s izvještajem koji potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara. Taj mu je rekao:
«Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak k staroj vjeri u rimske bogove.»
Valentin je odvratio: «Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.»
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: «To su demoni!» Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu istumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: «Valentin je čarobnjak!» Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te uskoro skupa sa svojom obitelji umre mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim naredi da mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla.
Jedan drugi izvještaj mlađega datuma spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranog srednjeg vijeka.
Kad čitamo kritički pisane studije o sv. Valentinu, ostajemo zbunjeni. Naša se zbunjenost temelji na činjenici da je baš taj za povjesničare tako nesiguran i sporan svetac i mučenik toliko štovan. U tome se štovanju očito krije nadnaravni element. Pa da li je moguće da sve to skupa visi u zraku? Nije li, ipak, rješenje u tome da su se povijesni podaci o svecu izgubili? Znamo da je Dioklecijan dao spaliti sve kršćanske spise do kojih su njegovi krvnici mogli doći. Mnogo je toga propalo i kasnije za seobe naroda i drugih nedaća. Povjesničari su neumoljivi. Oni priznaju samo ono za što imaju pisane izvore. Kao učenjacima ne smijemo im zamjeriti. Ali, osim strogo znanstvenih postoje li i drugi vjerodostojni kriteriji? Možda postoje. Jedan bi od njih mogao biti «sensus fidelium» - kršćanski osjećaj Božjega puka. Taj nam kod sv. Valentina može biti mjerodavan jer drugi - povijesni - sve stavlja pod upitnik.
Za vjernike koji se danas okupljaju oko oltara, slika i kipova sv. Valentina, neka to bude dan obnove u ispovijedanju vjere, u prihvaćanju svakidašnjeg križa, u kršćanskom životu, bez žalosnih ustupaka bilo kome ili bilo čemu. To je ono najvažnije, a objektivnu stvarnost ćemo saznati tek u vječnosti. http://www.skac.hr/svetacdana/ (http://www.skac.hr/svetacdana/)
Ajd,fala Bogu,da se i ovoga više rešimo posle mesec dan topničke pripreme ze se dučanov.Dobro kaj nisu tržili i gnoj za i z motivom Valentinova...
Stjepan pl.Stepanić-Štefinof (1920-1976) Cvetnica, običaj iz sela Lomnice (pisano 1962.g.) Uvod: Od Pepelnice do vuzma to vrijeme na selu zoveju Korizma. Nekada u staro vrijeme do toga naši stari su mnogo držali, i to se je u selu moglo dobro opaziti, na odijelu na jelu i na delu. Žene su nosile modre pisanke, a ukućani su u zadrugama jeli posnu hranu u sve dane kroz to vrijeme, osim u tih sedam korizmenih nedelja koje su i posebno nazivali i jedva čekali da prođu, pa da budu slobodni, to jest da prestanu postiti a počneju jesti i piti, pjevati i veseliti se. Jer kroz to vrijeme korizmeno nije se smjelo održavati, niti zabava niti svadba. Postelje su bile pokrivene sa žuteninom a na klinčenici visjeli su žuti ručnici isto tako je bio i žuti ručnik nametnut oko zrcala, tako da je hiža izgledala da je u tuge, a svaki petak popslije podne nisu radili već su išli u Veliku Goricu u crkvu na Križni put. Isto tako nisu htjeli raditi, tojest orati i kopati , u zemlju dirati. U petak prije cvijetne nedelje, jer su taj petak zvali žalosni petak. V zemlju dirati nisu htjeli u petak prije Vuzma jer su ga zvali Veliki petak. Kao što sam već napomenuo svaku nedelju u nazvali su posebno i to ivim redom: I. Čista II. Pačista II. Bezimena IV. Sredoposna V. Glušna VI.Cvetnica VII. Vuzmena
Cvetnica nekad U starim turopoljskim zadrugama domačin je imao dužnost i običaj da u petak prije cvijetne nedelje odredi jednog mladića koji bude nosil vu crkvu drenek na blagoslov. Tog dana ujutro kad su svi zadrugari bili oko stola i jeli žgance, onda se je gospodar zadruge zdigel i rekel ,,Dragi moji zadrugari, denes žalosni petek denes nebudete orali ni kopali niti vu zemlju dirali, jer ki bi diral vu zemlju denes na žalosni petek, bi se zemlja sedem let žalostila i nebi rodila. Otiđite v trsje i tam delajte, vežite trsove za kolce, da nam budu bole rodili trsi, ali kopati nesmete, a vi dečki ote znemi, pak tam narežite drenka, nabavite u šumi imela a to vam raste gore na starim rastima na grane i nemojte zabiti nabrati v šume zimzelena z črlenemi bobicami,,. I tako su djeca sa posebnim veseljem išla u šumu i u trsje po zelenilo za cvetnicu. Obično su u petak brali i navečer donesli kući zelenilo, a u subotu su pleli vjenac za blagoslov. Drenek na blagoslov u crkvu nosio je onaj mladić iz zadruge koji je lani bil na viziti i ostal je za vojnika. Takvog dečka kije ostal za soldata, takovog je domačin odredio da nosi zelenilo na blagoslov i da zastupa v cirkvi našu zadrugu, denes na cvetnu nedelju. Ako u zadugi nije bilo mladića za vojsku onda je drenek nosio mlađi, može od 16-20 godina starosti. Djevojke i sneje iz zadruge ljepo su vjenac kinđile , ali u crkvu na blagoslov nisu smjele nositi, to se njima ne šika rekli su stariji. To mora nositi samo muški da bu u zadruzi sve rodilo i napredovalo. Sneje su na vjenac rezale partline pa taj vjenac bil cifrast. Lijepo je bilo vidjeti na Cvjetnu nedelju mladiće iz sela Lomnice kada su bili obučeni u mentene i pantalone a na glavi kape crne od kunovine, u rukama su nosili zeleni vjenac drenek, sav okičen od crvenih bobica koje se drže na zimzelenu, a visjele su crveni i šareni pantlini, koji su bili svezani za taj zeleni vjenac drenek. Tako ljepo obučeni i okičeni sa zelenilom i šarenim pantlinima išli su u grupama mladića iz Lomnice u župnu crkvu u Veliku Goricu i nosili drenek na blagoslov. U crkvi za vrijeme obreda držali su drenek u rukama, a kad je pop škropio onda su dulali sa drenkovima, tojest dizali u vis i spuštali a zatim je procesija išla oko crkve i nosili u rukama zelene grančice drenka. Kad su mladići ili mlađi muževi došli iz blagoslova iz crkve, onda je u kući za onda zadružnoj hiži bio veliki svećani objed. Najprije je domačica odvezala pantalone iz drenka a onda je domačin stao na stol i izvadil je stari lanjski drenek i predao ga u ruke domaćici uz ove rijeći: Primi ovaj stari drenek i prije nek buš pekla vuzmenu gibanicu vužgi ga u krušnoj peći. A sad mi daj v ruke novi drenek letošni, bum ga del za sleme da nas bu ovo leto čucal i branil od groma i zla duha, a sad si svi sednite i da počnemo v miru božjem jesti. Svi su zadrugari oko stola sjeli i to samo muški članovi, a žene su jele šnima ali one su morale po starom običaju jeszi, ali na stojeći. Blagoslovljemi drenek stajao je zateknut za sljeme cjelu godinu dana. U njega se nije diralo, već samo se je otkinulo nekoliko grančica i bacilo na Jurjevo u onaj krijes koji je bio naložen na vratima putnenim kada je blago dolazilo iz paše. Kada je u ljetno doba grmilo i kada su strijele pucale, onda bi u starim zadružnim hižama zapalili svijeću, a u vatru bacili su grančice iz tog blagoslovljenog drenka. Vatrala je gorela u kujni na komenu i domačica je molila da nas Bog očuva od groma i sitne svjetove male grančice i list od drenka je stavljala na vatru, zapravo na žeravku.
Cvetnica danas U turopoljskim selima nema danas više niti jedne zadruge, jer su se svi podjelili, ali od starih zadružnih običaja još nešto ostalo kao draga uspomena. Jer stari ljudi govore još i sada ,,Bolje da propadne selo, nek selski običaji,, dakle na Cvetnicu, još i sada nose zelene grančice na blagoslov. Samo sada može nositi tko god hoće, pa i nose mala djeca, veča djeca, mladići i djevojke, muževi, žene, pa čak i stare bake i stari dedeki, ali iz svake kuće samo jedna osoba nosi na blagoslov. Imade mnogo kuća, iz koje danas više nitko ne nosi zelene grančice na blagoslov. Nekada je bilo obavezno za jednu zadrugu da naprave drenek što veći i cifrastiji, a napravili su ga od drveta drenka, zimzelena, imela i bršljana, a danas uzmeju bilo kakve grančice od proljetnog zelenila, naprimjer od vrbe, od jorgovana a najviše od drenka, jer to je običaj od starine. Ali to se nose male grančice u rukama, tako da izgleda kao za jednu malu vazu, tolika količina. Jedino dječaci još i danas spleteju vjenac od drenka, ali to je tako mali da je tek sjena i uspomena na onakav veliko kakav je bio nekada. Danas je običaj da tih malo grančica kad donesu iz blagoslova, metneju na stol u vazu. Neki zatekneju grančicu za okvir od slike u sobi, a drenkov vjenac i ako je maleni ne drže ga u sobi, več je takav običaj da ga metneju na tavan za rožnicu, da ga nitko ne vidi, a če bu grmelo onda bumo išli po drenek na tavan, tako govore danas.
Stjepan Stepanić Štefinof (1920-1976) (pisano 1962.g.) https://docs.google.com/View?docid=dgwcr37b_142g4xtqz
1. Hugo,Teodora,Anastazije,Božica 2. Franjo Paulski,Dragoljub 3. 4. Koriz. Ned. (Sredoposna),Rikard
4. Izidor biskup,Strahimir,Žiga 5. Vinko Ferrerski,Berislav,Mira 6. Vilim,Celzo,Rajko,Celestin 7. Ivan de la Salle,Herman 8. Dionizije,Alemka,Valter 9. Marija Kleofina,Demetrije 10. 5. Koriz. Ned. (Gluha),zekijel,Apolonije
11. Stanislav,Stana,Radmila 12. Julije,Viktor,Davorka 13. Martin I. Papa,Ida,Justin 14. Valerijan,Tiburcije,Maksim,Zdravko 15. Krescencije,Anastazija,Bosiljka 16. Josip Benedikt Labre,Bernardica 17. Cvjetnica,Rudolf,Robert,Šimun
18. Eleuterije,Amadej,Roman 19. Konrad,Ema,Rastislav,Marta 20. Marcijan,Teotim,Vilim,Leon,Berta 21. Veliki četvrtak,Anzelmo,Goran 22. Veliki petak,(post i nemrs) 23. Velika subota,Sv. Juraj,Đuro,Đurđica 24. Uskrs (Vazam),Fidelis,Vjera,Vjeran
25. Uskrsni pon.,Sv. Marko ev. 26. Kleto i Marcelin 27. Bl. Ozana Kotorska,Jakov Zadranin 28. Petar Chanel,Euzebije,Ljudevit 29. Katarina Sijenska,Kata,Hugo 30. Pio V. Papa,Josip Cottolengo,Smaknuće Zrinskih i Frankopana
Pucanje s vrecom i karabitom (http://www.youtube.com/watch?v=C3HSjZflpUQ#) Pucanje s vrecom i karabitom Evo kako se kad nas puca za veliku subotu... Sadržaj u vreći: narahljena slama, oko 2 dl vode i oko 2 žlice karabita, brzo svezati i.., i baciti na vatru
carbit schieten de slee staphorst (http://www.youtube.com/watch?v=8T_aBiCcHps#) carbit schieten de slee staphorst met 4300 liter mesttank carbit schieten en maximaal kabaal. De grootste van Nederland.
9. Pahomije,Mirna 10. Bl. Ivan Merz,Gospa Trsatska 11. Mamerto,Franjo Hieronim 12. Sv. Leopold Mandić,Pankracije,Svevlad 13. Gospa Fatimska,Servacije 14. Sv. Matija ap.,Matko,Matiša,Justa 15. 4. Uskrsna ned.,Dobri pastir,Izidor seljak
16. Ivan Nepomuk,Nenad 17. Paskal,Paško,Bruno 18. Ivan I. Papa,Venancije,Feliks 19. Celestin,Rajko,Ivan,Teofil 20. Bernardin Sijenski,Zvjezdan 21. Andrija Bobola,Dubravka,Eugen,Kristofor 22. 5. Uskrsna ned.,Helena,Jagoda,Milan
23. Deziderije,Željko,Nadan 24. Marija Pmoćnica,Vinko,Suzana 25. Beda Časni,Grgur VII. Papa 26. Filip Neri,Zdenko 27. Augustim Centerburyjski,Bruno,Julije 28. German,Vilim,Velimir 29. 6. Uskrsna ned.,Maksim,Ervin
30. Ivana Arška,Ferdinand,Srećko 31. Pohod BDM,Krunoslava,Vladimir,MB Am.Vrata
-
Svibanj
Buzin-Josip radnik 1.5
Sv.Klara- sv Izidor 4.uskrsna ned.travanj ili svibanj
Ruče- kapela sv. Florijana (1930. g.). nedelja iza 4.5.
Lukavec-Gospa Fatimska,iza 13.5.
Novo Čiče-Kipsko proštenje 7.uskrsna nedjelja u čast ranjenog isusa
Velika Mlaka-.,Spasovo četvrtak iza 6.Uskarsne nedelje -svibanj
Vukovina-Pohod bl dj. Marije 31.5,
Pleso-proljetno proštenje 6.Uskrsna nedelja
Lučelnica- Drvena kapela Svetog Duha, iza 7.nedelje po Uskrsu
1. Terezija od Djeteta Isusa,Remigije 2. 27. Ned. u god.,Anđeli čuvari,Anđelko 3. Kandid,Maksimilijan,Gerhard,Svjetlana 4. Sv.Franjo Asiški,Franka,Kajo 5. Sv.Faustina k.,Flavijan,Placid,Miodrag 6. Bruno.Fides,Verica 7. BDM od Krunice (Ružarija),Rozario 8. Demetrije i dr.,Hugo,Šimun 9. 28. Ned. u god.,Dionizije A.,Abraham,Sara 10. Franjo Borgia,Danijel i dr. 11. Bl. Ivan XXIII. Papa,Prob,Emilijan 12. Serafin,Maksimilijan,Velibor 13. Eduard,Edo,Hugolin,Hugo 14. Kalist papa,Ljeposlav,Divko 15. Sv. Terezija Avilska,Rezika,Valter 16. 29. Ned. u god.,Hedviga,Marija Margareta 17. Ignacije A.,Vatroslav 18. Sv. Luka ev.,Lukša,Svjetlovid 19. Pavao od Križa,Ivan Breb. I Izak 20. Vendelin,Irena,Miroslava,Sanja 21. Uršula,Zvjezdan,Hilarija 22. Marija Saloma,Dražen,Marko 23. 30. Ned. u god.,Sv.Ivan Kapistran 24. Antun M. Claret,Jaroslav 25. Katarina Kotromanić,Krizant i Darija 26. Demetrije,Dmitar,Zvonimir 27. Sabina,Kontardo,Gordana 28. Sv.Šimun i Juda Tadej,Siniša,Tadija 29. Narcis,Donat,Darko,Ida 30. 31. Ned. u god.,Marcel,Marojko,German 31. Alfons Rodriguez,Vuk
HKUD »RADOST« SELA Ukratko od osnivanja do danas ... Uz kulturni rad, pjesmu i ples njeguje se tradicija starih običaja, što dokazuje i nagrada za čuvanje i prezentaciju narodnih običaja na Zlatnom primu 1999. godine te pohvale stručnog žiria koji svake godine prati Županijsku smotru u Martinskoj Vesi gdje svake godine prikazujemo izvorne običaje. Do sada su obrađeni običaji:
snuboki, umivanje mlade, dolazak po mladu i nastavak svatova čejanje perja, tučenje ječma, obrada lana , čejanje perušine, košnja trave, žetva, pranje robe. Njegujući odnos prema folkloru i etno blagu, tradiciji i baštini društvo povremeno organizira prigodne izložbe starih upotrebnih predmeta i bogatog ruha iz škrinja naših baka, kao i novih radova vlastite izrade vrijednih članica društva.
Brojnost članova, dugogodišnji rad i interes mladih garancija su uspješnog rada i jamstvo da se tradicija neće prekinuti. http://free-sk.t-com.hr/folklor/povijest.htm (http://free-sk.t-com.hr/folklor/povijest.htm)
Nigdar čul ni videl. A vevo su mi se dopali;
KUD Radost Sela - Splet pjesama i plesova (http://www.youtube.com/watch?v=2PUirBZl46U#)
Predbožićna groznica – koje poklone odabrati? http://www.cityportal.hr/teen/predbozicna-groznica-koje-poklone-odabrati/ (http://www.cityportal.hr/teen/predbozicna-groznica-koje-poklone-odabrati/)
Kaj ove steple..? Kakova groznica? Glorija i Mila su "uranile" u Mrdušu Donju? Fala dragomu Bogeku kaj nas letos nisu počeli od Sesvet bombarderati z petardami i raketlini a ovakove bedastoče i kramarske pripovesti za malu decu zaobijdem kak kalnu vodu na putu.Zame predbožično vreme započme tjeden pred Božičem a ovo si negdo more obesiti "Djedu Božičnjaku" na ...coca-colu.
Konzumerizam u SAD-u nije praksa već ideologija http://www.advance.hr/vijesti/konzumerizam-u-sad-u-nije-praksa-vec-ideologija/ (http://www.advance.hr/vijesti/konzumerizam-u-sad-u-nije-praksa-vec-ideologija/)
Hrvati iznose jele, a u Vatikanu bor je okićen do kraja siječnja http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/svijet/13744 (http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/svijet/13744)
To se radi zato da se isproba ispravnost sirena. Nekad se na vatrogasni sastanak pozivalo sirenom, ali ponekad je to stvarilo dosta zbrke. zato su u nekadašnjim Vatrogasdnin >savezima donesli odluku da se sirena isprobava u podne i to u Nedelju.
Viš vraga... Nigdar do des nis mislil o tem a po letu je čujem po četiri skoro v istu dobu - kak da očeju povedati "Juva je na stolu". ;)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 26, 2012, 09:51:48 poslijepodne
Sveta Ana
O, sretna i blažena sveta Ana, mati Majke Isusove Marije, koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, nju pojmljivo odgajala i pazila i napokon je u hramu prikazala! Molimo te ponizno da nas svojoj kćeri preporučiš, neka nam ona u svakoj potrebi bude u pomoći. Ako ti za nas od nje štogod zaprosiš ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je ona na ovom svijetu tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu tvoju. Amen...
26. srpnja
Sveti Joakim i Ana, roditelji BDM
Danas slavimo onaj blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina Božjega. O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.
Iako podatke o roditeljima BD Marije crpimo iz jednog apokrifnog spisa, neki ne odviše kritički raspoloženi pisci misle da mu se može posvetiti pažnja, jer je veoma star, pa može biti odsjev jedne stare usmene časne predaje. Ime Joakim u hebrejskom znači »pripremanje Gospodinovo«. Značenje mu je lijepo i dobro odgovara roditelju Majke Božje.
Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i ebanovine, rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali uvijek svečanu procesiju. Svjedok je tog kulta crkva Sv. Ane u Vatikanu, podignuta godine 1505.
Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema jednoj tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešca Isusa. Glasoviti bankari i bogataši svoje su grobne kapele posvećivali sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je mnogo u upotrebi »voda sv. Ane« – voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla. Od 6. stoljeća sv.Anu se slavi kao majku Marijinu. Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku kada je Papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio spomendan, a Papa Grgur XIII. 1584. blagdan Sv. Ane.
Sv. Ana je zaštitnica majki i braka, domaćica, udovica, radnica, rudara, tkalja, krojača, slugu, siromaha, stolara, zlatara. Utječe joj se: za sretnu ženidbu ili udaju, za brojnu djecu i sretan porod, za nalaženje izgubljenih stvari i za kišu, te protiv: vrućice, glavobolje, bolova u grudima i stomaku i protiv nevremena.
Častimo te, sveta Ano, jer je tebi bilo dano, da porodiš Gospu dragu, Spasitelja Majku blagu!
Stablo se po plodu poznaje, dobro rodi dobrim, a zlo zlim plodom. Ako je to tako, onda stablo sv. Joakima i sv. Ane valja ubrojiti među najbolja stabla. Iz njega je potekla Bogorodica, a od nje opet Isus, Božji Sin. Zato je posve opravdano da taj sveti bračni par, tog pravednog oca i svetu Majku odano štujemo.
O njima u jednom govoru na Malu Gospu sv. Ivan Damašćanski ovako kliče: »O prečisti paru, Joakime i Ano! Vi opsluživaste čistoću koju propisuje naravni zakon i po Bogu postigoste što nadilazi narav: rodili ste svetu Bogorodicu koja ne pozna muža! Pobožno i sveto živeći u ljudskoj naravi rodili ste kćer koja nadilazi anđele i sada im je gospodarica. O najkrasnija i najmilija djevojko! O kćeri Adamova i majko Božja! Blaženi bokovi i utroba iz koje si niknula! Blažene ruke što su te nosile! Blažene usne kojima si dopustila da uživaju u čistim poljupcima, da bi u svemu uvijek njegovala djevičanstvo! Kliči Bogu, sva zemljo, pjevaj, poskakuj od veselja i kliči psalme! Podignite svoj glas, smjelo podignite – nemojte se bojati!«
Svim selima i zaseocima koji u Konavlima slave i časte Svetu Anu želim da im bude na pomoći, a Anama, Anicama, Ankama, Ančicama, Anitama i drugima koje nose to časno ime želim da im bude Sretan imendan.
Drenova-Sveta Ana 2008-propovijed (http://www.youtube.com/watch?v=5DOflkhoj7k#)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 26, 2012, 10:21:13 poslijepodne
Sveta Jana- Svetojanske pjevačice 1 dio , 06:58 pjesme i običaji svetojanskog kraja kod Jastrebarskog,snimljeno 80-tih godina
Sveta Jana-Svetojanske pjevačice 1 dio (http://www.youtube.com/watch?v=wbAhNvQ2TO0#)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 26, 2012, 10:22:38 poslijepodne
Sveta Jana- Svetojanske pjevačice 2 dio , 09:57 pjesme i običaji svetojanskog kraja kod Jastrebarskog,snimljeno 80-tih godina
Sveta Jana-Svetojanske pjevačice 2 dio (http://www.youtube.com/watch?v=zV-mzFP_m9I#)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 15, 2012, 01:07:15 poslijepodne
Velika Meša
Citat:
Svetkuvanje po fara gde su bila prščenja za Veljiku Mešu bilje je navike najvekše i najljepše. Negda, gda je svetek prihajal h tjednu, nie se bilje doma. Radniki su išlji na posel po fabrika, štacune ilji gde bi več delalji. Unda te nie bil državni praznik, alji se h duša i srca ljudi fejst svetkuvalje. Denes je Veljika Meša državni i crkveni svetek, alji po tomu kak zgledi teške je te moči reči. Ljudi od rana larmaju, hodiju po sakojačke posle, štacuni največ dielaju i larma se po vunjke, kak i saki dan.
sve tvoje priloge o bastini nasih obicaja, lijepo je za citati..i hvala ti na prilozima..
ali,
prosao sam jucer u Vukovini poslije crkvene molidbe i posjeta groblju, uz one satore i hrpetinu teskog primitivnog kica, uz zvuke podsatorskig harmonikasa i njegovih drugova, i to je sve vise slicilo na teski vasar sa druge strane Drine...nadam se da to Majka Bozja to vidjela nije...posramila bi se svojih obozavatelja i kvazi vjernika.
zato, gospon velecani, ili, tko vec ima dirigentsku palicu u organizaciju tog derneka, osmislite nesto sto dolikuje Majci Bozjoj.
Svetkuvanje po fara gde su bila prščenja za Veljiku Mešu bilje je navike najvekše i najljepše. Negda, gda je svetek prihajal h tjednu, nie se bilje doma. Radniki su išlji na posel po fabrika, štacune ilji gde bi več delalji. Unda te nie bil državni praznik, alji se h duša i srca ljudi fejst svetkuvalje. Denes je Veljika Meša državni i crkveni svetek, alji po tomu kak zgledi teške je te moči reči. Ljudi od rana larmaju, hodiju po sakojačke posle, štacuni največ dielaju i larma se po vunjke, kak i saki dan.
MO Vukovina ili neka društvena organizacija iz Vukovine, je odgovorna za taj " dernek" i svakako svi oni koji se odazovu na takove glazbene i ine ponude.
Jako rado se izrugujemo na takvu vrstu glazbe ili zabave, a ona nam je gotovo na svakom mjestu, kaj znaći da se naši ljudi jako rado poistovječuju sa onim kaj rado kritiziraju. Na kraju narodnjaci i sav glazbeni šund jako dobro prolazi u samom Zagrebu i okolici.
Mada se zna, da se o ukusima ne raspravlja o ovome nitko nije nikada vodio brigu. Ni danas, a ni prije rata, kada su nas također "okupirali" glazbenjaci sa cajkama koje se i danas najradije slušaju.
A događanje u Vukovini , mislim na ono okolo crkve, pomalo se pretvara u nekaj kaj nema veze sa našim običajima i tradicijom.
Malo kruha, malo igara, malo cajki.....to nam je naša borba dala. Raja voli, tko voli nek izvoli, mene ne smeta. Zanimljivo je kako najveći kritičari takvih događanja u javnosti, najviše konzumiraju takve događaje potajno. Dokazano koliko puta do sada. A tu prednjače ponajviše "branitelji istočnih granica".
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 16, 2012, 11:31:32 poslijepodne
Problem (mejnoga il vekšoga) navijavajna (mono il poli)cajki ne vezan samo vuz prščejna, samo ke najni, rad vusporedbe z očekivanum (i zvučno) sakralnum atmosferum, ta vrsta "muzike" više pika vuva. Zlopamtiteli bi spomenuli i on(odobn)u kučku sintagmu "Mi Srbi sela Kuča" (vezanu za dodvoravajne kralu Aleksandru kak morebitnomu mecene za ognogasnu špricu). Neki bi povedali da bi se moglo govoriti o i vukovinske Cirkve Pohoda (i glazbeno/muzički) Sablažnene Device Marije.
Reč prščejne (proščejne) prihaja od "oproščejna" grejov i dugov (oprosti nam duge naše) teri se išču primeše. Neki kak da prščejne svačaju kak prigodu de se more i sme grešiti i na prethodno opisani "muzički"način. De se prašča, (o)prosti im Bogek, skuplaju se i „glazbene“ odnosno „muzičke“ (o)prosti.tutke i (o)prosti.tut(le)ki.
Kad bi se više osluškivalo Habdeliča (spomen deska mu visi na fasade vukovinske cirkve), mejne bi se navijavala muzika po Vuku (Stefanoviču Karađiču), a više puščala turopolska i (obče)kajkavska glazba (teru je, na priliku, lepo popeval i Vice Vukov).
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 17, 2012, 11:48:00 poslijepodne
Vuz blagdan Svetoga Roka, sveca rimokatoličke Cirkve, hodočasnika, dobrotvora, zaštitnika zbetežale od gube, kuge i kolere (i občenito od zarazne betegov), invalidov, kirurgov, protiv betegov životijn (posebno cuckov). http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Rok (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Rok)
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
I letos je (16.08.2012.) preslavleno Rokovo v Druškovcu. Pri Kapelice Svetoga Roka bilo je nekak ovak...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Kapelica Svetoga Roka v Druškovcu (maršovska (maruševska) župa, vžd. županija)
Kapelica Svetoga Roka smeščena je v mestu Druškovec na slikovitem breščecu na rubu maršovske občine, a prvi put se spomijne kak vlastelinsko dobro plemičke familije Druskoczy več predi 400 let. Neki povesničari tumače da je dobro Druškovec postojalo već v 12. stoletju kak vlasništvo viteškoga reda ivanovcov, teri su bili i gospodari obližnoga Ivajnca. V Druškovcu več više od 300 let postoji kapelica Svetoga Roka (od leta 1646.), tera je odnavek bila veliko svetišče stanovnikov ovoga kraja.
Na dan 16. velikomešnaka (kolovoza) sakoga leta v tomu svetišču okupla se jezero vernikov ze župe Maršovec (Maruševec), ali i z vudalene mest. To je navek bil najvekši cirkveni god teromu se veselilo staro i mlado. Odlazek na to prščejne pripravlal se i planeral više mesec, a o dogotki na proslave Rokova pripovedalo se još dugo v jesen. Tog dana se v kapele svetoga Roka održavala velika svečana meša vuglavnom na oprtomu prostoru jer za se vušesnike ne nigdar bilo dosti mesta v sene mrzle zidov kapelice. Vuz prilazne pute i na slobodnemu prostoru več od ranoga jutra smestili bi se brojni "kramari", "licitari", izdelateli drvene žute igrački, žveglic, frulic, drvene tičekov na kotačeki i se one druge atrakcij zbog tere se bi kresile dečje oči. Na obližnomu travniku ne prestajal z delom veliki "ringlšpil" pokretan živahnem rukam dečkov teri bi potlam smeli napraviti nekuliko krugov na tomu navek punomu vrtulku.
Celem krajem toga dana vubrzano šumlejne molitve povremeno nadjačava klepet z drvene žveglic ili predirajuči zvuki "plehmužike" i premukli tuten velikoga bubna. Vustajali duv rubenine tera je celo leto čekala ovu priliku v selskem rušnicam i škrinam, meša se z duvom vužgane voštane sveč, ali i z vabečem dišajnem pečejna: klobasic tere čvrče vuz nihajuči dišeči dim.
Tamo negde malo dale od kapele začuje se pijana pesma romarov tere je prevladala jaka zagorska kaplica. Pravi hepening. Vujnemu saki najde svu radost i sreču. I pobožni bogobojazni prščejnar i bertaš teri zove na gverc. E, pameti se Rokovo! To je dan za dušu i srce.
Slika: Kapelica Svetoga Roka v Druškovcu: http://www.marusevec.hr/pictures/2008/02/hi-res/01_093914_82_bb2.jpg (http://www.marusevec.hr/pictures/2008/02/hi-res/01_093914_82_bb2.jpg)
Tak su nas gnjeli i gnjavili, kak mačka piščence po dvoru, ze semi božjimi lopatami su nas zlopatali i razgrnuli, spremetali i skupnazaj z metlami zmetali, i tak su nas razegnali kak škanjci golube, rashrustali su nas kak pesi, ak se prav zeme, razmesarili su nas i raskrvarili i rasekli, tak da nijenega vre bilo ni kaj se ne bi bil vlekel kak sveti Rok, krastav i krvareč.
Miroslav Krleža: Lamentacija Valenta Žganca zvanog Vudriga / Na rubu pameti (9) http://trnac.net/2012/02/18/na-rubu-pameti/ (http://trnac.net/2012/02/18/na-rubu-pameti/)
Malo misto: Roko Prč, 03:41
Malo misto: Roko Prč (http://www.youtube.com/watch?v=iWfg-hZJpIE#)
Zanesenjak sklada i pohranjuje svoju skladbu u kukice slova i nota i tako ostavlja zabilježene misli. Moje misli prebivaju u molitvi Rađaju se u meni u jutro, navečer, uspjehu uspjehu, žalosti i radosti..., moje misli su moj razgovor s Bogom. Ponekad teku jedna s drugom, a ponekad pršte i love se tamo negdje. Pokušavam ih prikupiti i staviti u red, jednu iza druge da imaju smisao, a onda mislim “zašto moraju stajati kao vojnici?” pa i ja sam danas imala zbrkan dan i želim Ti Bože zahvaliti na njemu i za njega i podijeliti ga s tobom. Onda krene moj razgovor s Bogom, moja E-mail poruka.
Znam Bože da me čuješ i razumiješ, znam da ima onih koji Te trebaju više od mene. Dosta mi je ako me dotakneš dahom i ja ga osjetim u križu po završetku razgovora s Tobom. Moja snaga je u Tebi i spoznaji da postojiš. U vrijeme kada se obitelj okupljala s povečerjem i zajedno zahvaljivala molitvom za dan koji je prošao, zapisane su molitve upućene ne samo Bogu već i svecima, anđelima i zaštitnicima. Nekada su ljudi molili dok su obavljali svakodnevne poslove, npr. dok su orali zemlju na svakoj strani (glavici) bi zastali i izmolili kratku molitvu. Kod sijanja žita, onaj koji je obavljao sjetvu skinuo bi šešir, prekrižio se, rukom je zagrabio žita i u obliku križa ga je sasipao po zemlji riječima: “Bog te prekriži i blagoslovi! Da bi bilo rodno i plodno!”
Navečer kada su se svi okupili, vrata na kući su se zaključavala, a ključem kuće se prekrižilo; domaćica je križala svetim križem kruh prije nego se rezao, isto tako i vatru prije nego ju je naložila.
Dolaze nam dani božićne radosti. Tu su nam i Sveta Kata, Sveta Barbara, Mikula, Sveti Stjepan, Ivan. Uputimo i njima misli, neka tako teku naši razgovori s njima i neće biti osamljenih i ožalošćenih, neće biti onih koji nemaju kompjutore jer njihova zračna pošta brže dođe na cilj i ne može se zagubiti ni oboliti od virusa. A ne, nema te snage koja bi je zaustavila! Pogađa u središte!
Moja stara baka razgovarala je molitvom koju je vjerojatno naučila od svoje bake i za pomoć se obraćala svecima. Ove tri molitvice ispisane su onako kako ih je ona meni ispričala, da se ne zaboravi, neka joj budu u spomen.
SVETA KATA SVETA BARBARA SVETI MIKULA Sveta Kata roža ružmarena Šibum šibuvana bičem bičevana Na kolo je vita anđelek ju pita: “Sveta Kato jel ti muka draga?” “Kak mi ne bi bila, to mi krvca kaple Z desnoga reberca, al me više boli Za Mariju i Sinka Židovi ga lovili pregorko ga mučili Sveta krvca kapala za nas grešne lude Anđeli je preimlu kak i ovu preimlu Na pesnice pišu v sveto nebo nosiju Tam je blagoslivljaju Svetu mešu dvoriju. Amen.
Sveta Barbara Devica mučenica Jezušekova zaručnica Prosim Te moći i jakosti od prelublenoga Jezuša Za krvave rane, za rumenu krv Ku je Jezuš spuščal na križnomu drevcu Da nam nedaš mreti bez Tela Božega Telo Bože narani nas Krvi Boža napoji nas Spod rebra vodica operi nam telce i dušicu Za srebrenu molitvicu M mudrosti premudrosti Žarkosti prežarkosti Svetlosti presvetlosti Amen.
A Sveti Mikula Ti zvezdica s raja Pomozi i nami Ze sveta ovoga Do svetla onoga Amen.
Dej vam Bog mir i pokoj, raj nebeski i svetlost jangelsku!
Tko bi ovu malu molitvicu izmolio ujutro, navečer, “dvaput na klečeč, tri put na stoječ” bile bi mu “zveličane tri dušice: očeva, majkina i nega samoga trejtega”.
Riječju Došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus - dolazak. To su četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Krista dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak. Iz Evanđelja po Luki
PAZITE DA VAM SRCA NE OTEŽAJU U PROŽDRLJIVOSTI, PIJANSTVU I U ŽIVOTNIM BRIGAMA TE VAS IZNENADA ZATEKNE ONAJ DAN JER ĆE KAO ZAMKA NADOĆI NA SVE ŽITELJE PO SVOJ ZEMLJI. STOGA BUDNI BUDITE I U SVAKO DOBA MOLITE DA UZMOGNETE UMAĆI U SVEMU TOMU ŠTO SE IMA ZBITI I STATI PRED SINA ČOVJEČEGA.''
Biskup Perpetuus iz Toursa 490. g. službeno je proglasio Došašće pokorničkim vremenom u franačkoj crkvi naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog, blagdan Svetog Martina, do Božića. Ovo četrdesetdnevno vrijeme posta, slično korizmi, originalno se nazivalo – Četrdesetdnevni post Svetog Martina. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.
Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, ne pokornička priroda rimskog Došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog Došašća.
U 13. stoljeću postignut je kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije Došašća. Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve od Drugog vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizme i vremena Došašća.
II Što je Došašće
Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Vrijeme Došašća nije toliko obilježeno pokorom koliko radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića. Prvu nedjelju Došašće karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista. Prvom nedjeljom Došašća počinje i nova liturgijska godina. Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašuje tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ''koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe'' a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.
U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Krista Spasitelja - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
U župi Sv. Barbare, djevice i mučenice u Velikoj Mlaki ti dani imaju posebnu radost i razlog za slavlje. Naša drvena Turopoljska ljepotica ima na glavnom oltaru svetu Barbaru,a blagdan svete Barbare koji se slavi 4.12 započinje sa trodnevnom pripravom. Ove godine svete mise na trodnevnicama predvodi Turopoljski arhiđakon Ivan Hren. Prva misa bila je u subotu, dok se druge dvije održavaju u ponedjeljak i utorak .
Na prvoj nedjelji Došašća u našoj se župi već tradicionalno predstavljaju učenici trećih razreda osnovne škole, kao kandidati za primanje sakramenta svete pričesti. Tijek predstavljanja kandidata prije svete mise:
ŽUPNIK: Draga braćo i sestre, danas su u središtu misnog slavlja djeca trećeg razreda, i njihove obitelji. Ova djeca će danas izraziti želju da ih se primi među kandidate za primanje sakramenta svete pričesti.
Po tom sakramentu oni će biti još dublje sjedinjeni sa Isusom Kristom i još prisutnije uključeni u život naše zajednice i cijele Crkve. Poslušajmo što oni mole i obećavaju.
PRVOPRIČESNIK:
Gospodine župniče
Stojimo danas ovdje pred svima Vama sa željom da nas primite među kandidate za primanje sakramenta svete pričesti. Poštovani vjeroučitelju, dragi naši roditelji, draga braćo i sestre. Pomozite nam da se za taj sakrament što bolje pripremimo. Još smo mali i zato nam treba vaša pomoć i strpljenje. Obećavamo da ćemo se za sakrament svete pričesti ozbiljno pripremati redovitim dolascima na župni vjeronauk, i na svete mise nedjeljom i blagdanom. Slušat ćemo mamu i tatu. Biti ćemo dobra djeca. Marljivo ćemo učiti ne samo vjeronauk nego i ostale predmete.
VJEROUČITELJICA:
Gospodine župniče
Nakon što su započeli bližu pripravu za sakramente svete ispovijedi i svete pričesti, u kojoj trebaju biti poučeni vrijednosti života po vjeri u zajedništvu sa Kristom i župnom zajednicom, te cijelom Crkvom, smatram da sljedeća djeca mogu biti primljena kao kandidati za primanje sakramenta svete pričesti:
ŽUPNIK: neka se predstave okupljenoj zajednici.
Vjeroučiteljica čita imena kandidata, koji stoje pred svojim roditeljima i župljanima ispred oltara. Prvopričesnici odgovaraju sa : Evo me.
ŽUPNIK: Djeco, što tražite od Crkve?
PRVOPRIČESNICI: Vjeru
ŽUPNIK: Što van daje vjera?
PRVOPRIČESNICI : Život vječni:
ŽUPNIK : Draga djeco, Ovo je život vječni:
Da upoznate pravoga Boga i onoga kojega je on poslao, Isusa Krista. Da biste Isusa bolje upoznali treba vam posebna priprava putem vjeronauka i svetih misa. Valja vam se također odricati zavodljivosti zla grijeha Sotone da živite u slobodi djece Božje. To je put vjere kojim će vas Krist povesti u ljubavi da imate život vječni. Jeste li dakle spremni da pod Kristovim vodstvom stupite na taj put?
PRVOPRIČESNICI . Jesmo.
ŽUPNIK . A vi , dragi roditelji, draga braćo i sestre, jeste li spremni pomagati ovoj djeci, molitvom i primjerom svoga kršćanskog života, da Krista nađu i za njim idu?
SVI : Jesmo.
ŽUPNIK . Draga djeco, Ova okupljena zajednica Vas prima kao kandidate za primanje sakramenta svete pričesti. Sada se zajedno sa Vama svi želimo odreći grijeha. Zato vas pitam, a svaki u svoje ime osobno odgovorite . odričem:
Odričete li se grijeha da živite u slobodi djece Božje? Odričete li se zavodljivosti zla da vas grijeh ne nadvlada? Odričete li se Sotone, začetnika i vođe grijeha i raznih ovisnosti?
Na svako pitanje svi odgovaraju: Odričem.
Župnik nastavlja : Smilovao nam se svemogući Bog, Otpustio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni.
Amen
ŽUPNIK : Blagi oče, zahvaljujemo ti za ovu djecu. Mnogovrsni tvoj dar pretjecao ih je i potakao da te potraže. Danas si ih pozvao i oni su pred nama odgovorili . Slava ti i hvala Gospodine.
Draga djeco, Znamenujem vas znakom križa da čujete glas Gospodnji Da vidite sjaj Božji Da odgovorite riječi Božjoj Da po vjeri Krist stanuje u vašem srcu Da ponesete slatki jaram Kristov, Da u ime Oca + i Sina i Duha Svetoga Živite u vijeke vjekova
SVI : Amen.
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 03, 2012, 08:44:03 poslijepodne
Sveti Franc Asiški, 4. listopada http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Franjo_Asi%C5%A1ki (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Franjo_Asi%C5%A1ki)
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Sveti Franjo 1.dio, 1:30:20 Prvi del filma z hrvatsko-ŠTAndardnem titlom o životu svetoga Fraca.
Sveti Franjo 1.dio (http://www.youtube.com/watch?v=dExgdeS3_hM#)
Nastavek na drugomu listu
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 03, 2012, 08:44:43 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista
Sveti Franjo 2.dio, 1:31:21 Drugi del filma z hrvatsko-ŠTAndardnem titlom o životu svetoga Fraca.
Sveti Franjo 2.dio (http://www.youtube.com/watch?v=ZMwV79UuoMY#)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2012, 11:51:20 poslijepodne
Sveti Štefek Sveti Stjepan Prvomučenik
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna").
Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.
Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.
Blagdan sv. Stjepana (Sjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država. U pravoslavnim crkvama slavi se 27. prosinca, a ako se koristi julijanski kalendar, onda je to po gregorijanskom 9. siječnja.
Sveti Štefek-Prvomučenik Sveti Stjepan, 18:31 Sveti Stjepan (http://www.youtube.com/watch?v=IRg90AKamEU#ws)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 28, 2012, 12:14:45 prijepodne
Sveti Ivec (Ivan) Evanđelist
Sveti Ivec (Ivan) Evanđelist, apostol i evanđelist, svetec Rimokatoličke cirkve, pisec je Evanđelja po Ivcu (Ivanu), Prve, Druge i Trejte Ivčove (Ivanove) poslanice ter knige Otkrivejna.
Poslije sjećanja na prvoga mučenika - svetoga Stjepana, danas se prisjećamo svetog Ivana Evanđelista, apostola kojega je Isus posebno ljubio. Sveti Ivan, svojim iskustvom i ponavljajućim pisanjem o Božjoj ljubavi pokazanoj u Isusu Kristu, zaslužuje svoj blagdan u blizini Božića. On se tako nalazi u blizini Betlehema, kao što je bio i uz križ. Upravo su to dva mjesta u kojima Bog pokazuje svoju ljubav.
Sveti Ivan Evanđelist, apostol i evanđelist, svetac Rimokatoličke crkve, pisac je Evanđelja po Ivanu, Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice te knjige Otkrivenja. Njegove poslanice mogu se nazvati, a posebno prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol «ljubiti» te 21 puta imenica «ljubav». On nam je u njima dao i najdivniju definiciju Boga: «Bog je ljubav!»
Povijesni je lik, jedan od «stupova» Jeruzalemske crkve, prve kršćanske skupine. Poznat je i kao Isusov ljubljeni učenik.
Zaštitnik je teologa, pisaca, knjižničara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
Povijesni lik, jedan od "stupova" Jeruzalemske Crkve, prve kršćanske skupine.
U kalendaru Katoličke crkve, njegov spomendan se obilježava 27. prosinca i slavi se u bijeloj liturgijskoj boji.
* * * * *
Zaštitnik je teologa, pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
Jedna redovnička zajednica, osnovana 1975. godine, posvećena je svetom Ivanu Evanđelistu i nazvana je po njemu: Zajednica svetog Ivana.
Evanđelje po Ivcu (Ivanu)… Sveto pismo, Ivan 1,1-18, 03:08
Sveto pismo, Ivan 1,1-18 (http://www.youtube.com/watch?v=Itb6zGPxlI4#)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2012, 12:51:02 prijepodne
Sveti Tomaš Becket
Na datum 29. prosinca Cirkva se spomijne svetoga Tomaša (Thomasa) Becketa, srednovjekovnoga katoličkog sveca z 12. stoletja. Tomaš Becket, nadbiskup i primas Engleske fundan je v katedrale. Nazvan je 'mučenikom cirkvenog prava i cirkvene slobode', jer ne štel biti poslušnik krala Henrika II, ter je smatrao da mora braniti ludska prava od kralove samovole i vlasti ke postoji, na-žalost, po svetu i do den-denes.
Blagoslov vode PETRINJA - Blagdan Bogojavljanja ili Sveta tri kralja vezan je i za brojne običaje, a duga je tradicija u katoličkoj crkvi i blagoslov vode. Običaj je nastao od spomena na Krštenje Gospodinovo, a voda koja se blagoslovi nosi se kućama za uporabu tijekom cijele godine. Voda je znak života, novog života očišćenog od grijeha. Vjernike ova voda podsjeća na njihovo krštenje. Voda tako ima mnogostruku upotrebu i značenje u kršćanskoj vjeri, na krštenju i blagoslovima.Roditelji blagoslivljaju u svojoj kući djecu, bolesne, hranu na stolu, kuću o blagdanima. Stariji ljudi su znali poslije blagoslova popiti malo blagoslovljene vode vjerujući da će biti zdraviji. Svećenik pak blagoslivlja u javnom životu, na svetoj misi, naročito o nekim prigodama kao što su Svijećnica, sv. Blaž, ili Uskrs. Svetom vodom krste se i djeca. Pitali smo župljane što za njih znači ovaj običaj. „Blagoslovom se obraćamo Bogu, izvoru svakog blagoslova. Svaki blagoslov čovjeka ili stvari ponajprije je zahvalno slavljenje Boga. To nas podsjeća da su ljudi i stvari već stvaranjem i otkupljenjem blagoslovljeni. To je lijep običaj koji nas čuva od grijeha i svakog zla." Dragica Telar rekla je kako mora imati u kući svetu vodu:"Treba mi za neke prilike u kojima je potreban blagoslov. Čak odem i na groblje i posvetim grobove. Imam jednu sigurnost, a imam i neke molitve za koje moram imati svetu vodu." Njena sestra Katica sjeća se svete vode još iz djetinjstva:"Za mene jako puno znači ovaj blagoslov i mi smo uvijek u kući imali svetu vodu. Tako smo odgojeni i kad bi se nešto ružno dogodilo moja baka je znala reći, uzmi svetu vodu, posveti kuću i onda bi se okupili i pomolili da nam dragi Bog pomogne." http://www.portal53.hr/vijesti/petrinja/81-petrinja/7337-blagoslov-vode.html (http://www.portal53.hr/vijesti/petrinja/81-petrinja/7337-blagoslov-vode.html)
Znamo li kada završava božić!?
-U Večernjem listu od petka 04.01.2013.,u rubrici „Otvoreno“,istopitanje postavio je stanoviti Ante Gudurić iz Zagreba.Isti gospodin u daljnjemtekstu pruža i odgovor.Evo nekih njegovih razmišljanja.“Svake godine veselo iščekujemo Božić...A onda na Bogojavljenje (6.1.) počinje sramotno „natjecanje“ tko će prije izbaciti raskićeni bor,kao da je kužan,iz stana ili kuće na ulicu.Ti vrli vjernici katolici koji se farizejski vole isticati u prvim redovima,očito pojma nemaju da Božić ne završava 6.1. Na 2. Vatikanskom saboru (1962.-1965.) donesena je odluka da se božićno vrijeme od 25.12. do 2.2. (blagdan Svijećnice) skraćuju na prvu nedjelju nakon 6.1. Dakle,ove je godine to 13.1.... “Isti se dalje pita,kako to da u zemlji u kojoj se 86% stanovništva izjasnilo kao vjernici rimokatilici nema pojma koliko dana traje korizma, Uskrs, došašće, zapovjedni i nezapovjedni blagdani itd. Zatim nastavlja: “Skloni smo tražiti svoja prava kaovjernici i Hrvati.A koliko svjedočimo to? Prava stalno tražimo, ali od obaveza bježimo. Krajnji je čas da se rimokatolici u Hrvatskoj nauče obvezama u svojoj vjeri i prakticiraju ih kako treba ako žele sreće, blagoslova i Božje pomoći uživotu. Bolje i nikakav vjernik nego svakakav.“ Dovoljno sam star da pamtim vremena kad su moji raskićivali bor dok s njega nisu otpale skoro sve iglice. Krajem osamdesetih,osobito tijekom i nakon rata, bor sam raskićivao 7.1. kad je pravoslavni Božić. Na svim dosadašnjim popisima izjašnjavao sam se kao katolik, mada u praksi to nisam bio. Više se doživljavam panteistom nego katolikom ili agnostikom. I kićenje bora je relativno mladi običaj u Hrvata, donešen iz Njemačke polovicom 19.stoljeća. Osim toga i kićenje božićnog drvca više nije na Badnjak već daleko prije. Do ovog Božića bili smo svjedoci natjecanja tko će prije upaliti vanjske svijećice i nakititi bor, sada nas je kriza omela u tim namjerama, a možda nas vrati i korjenima.
-Raskićivanje bora - prva nedjelja poslije Sv.tri kralja, na dan ISUSOVA KRŠTENJA, 13.siječnja.
Blagoslov jela na Veliku subotu "Na dno košare razastre se čist stolnjak, a na nj se pomeće u košaru sve, što će se nositi na blagoslov... Nosi se obično: kruh, kolači, šunka ili drugo meso, češnovka, obijeljena jaja kuhana, koren hrena, koje betvo luka kozjaka i nešto soli, onda se sve to krajevima stolnjaka pokrije...Tko donese u košari malo na blagoslov, rugaju mu se: isto tako onomu, tko donese u maloj košari. Neki žele pokazati, što sve imadu, pak pošalju na blagoslov sve, obično siromah više, nego bogati."
Zapisao je Milan Lang u "samoborskoj Bibliji" 1915. godine. http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2013/03/28/Blagoslov-jela-na-Veliku-subotu.html (http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2013/03/28/Blagoslov-jela-na-Veliku-subotu.html)
Naslov: Odg: Sveci,svetki i običaji / Letno Martijne v Ščitarjevu - TV meša
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 07, 2019, 06:09:45 poslijepodne
Vuz letno Martijne des (07.07.2019.) je na HTV1 bil prenos meše z Ščitarjeva. Vezilo: https://hrti.hrt.hr/home Stisnuti na povečalo v gornomu desnomu čošku, v (turo)pole „Preiščete filme serije i više …“ vupisati „Misa“, poiskati mešu z Ščitarjeva.
Ščitarjevo je selo u Turopolju, u sastavu grada Velike Gorice, oko 17 km jugoistočno od Zagreba. Rimljani su početkom I. stoljeća na tom mjestu osnovali naselje koje je postalo središtem lokalne zajednice - Res publica Andautoniensium. U drugoj polovici I. stoljeća Andautonija je stekla status municipija, što je ostala do kraja IV. stoljeća. Grad je bio visoko urbaniziran; otkriveni su ostaci zidina, termalnoga kompleksa, vodovoda i kanalizacije, popločenih ulica, javnih zgrada sa zidnim slikama i štukaturama i dr. U doba procvata grad je zauzimao površinu 1000×400 m. Ščitarjevo se prvi put spominje 1217. u darovnici kralja Andrije koji je taj posjed dao Kaptolu. Crkva sv. Martina biskupa spominje se 1334. Novijim arheološkim istraživanjima oko današnje crkve pronađeni su grobovi iz XI. stoljeća. Sadašnja župna crkva je iz 1768. Na 14. nedjelju u godini HTV će prenositi misno slavlje koje će predvoditi vlč. Stjepan Tenšek, župniku u Ščitarjevu.
Producenti: Mate Letica i Drago Škobić Redatelj: Neven Mihael Dianežević Urednik i komentator: Dragutin Siladi