Dekodirana (po)ruka “diktature relativizma”
ŠTO SE KRIJE IZA POJMOVA “NOVA PRAVEDNOST” i “ČOVJEK”…“Obnavljajte se duhom svoje pameti i obucite novog čovjeka”(Poslanica Efežanima 4,23-24)
Pišem ovaj novi post potaknut vrlo važnom temom koja je “uletjela” među posljednje komentare prethodnoga posta - to je tzv. New Age. Dakle, ovo uopće ne znači prekidanje moje najavljene “duge izborne šutnje”, niti promjenu stava ih prethodnog posta, niti difamiranje odnosno optiranje za nekoga od predsjedničkih kandidata (premda će tako mnogi procijeniti - ali to me tangira koliko i prvi tango u Parizu). Nego, ovo je tek najobičniji (netko će reći - zakašnjeli, ali je zapravo prvi, budući da je “pobjednik drugoga kruga” već lako uočljiv!) osvrt na kodiranu poruku diktature relativizma, skrivenu u sintagmi “nova pravednost”. Dakle, ovo je pokušaj podsjećanja na činjenicu u kakvo je duhovno ozračje Hrvatska već gurnuta (bez obzira tko će je “voditi u sljedećih pet godina” - kako se naivno ter potpuno nerazborito i neutemeljeno tepa predsjedniku Hržave).
Svjedoci smo naime sve agresivnijeg nasrtaja a(nti)teističkog, agnostičkog ili panteističkog poimanja svijeta, koji se suprotstavlja i isključuje judeokršćansku vjeru u jednoga Boga, Stvoritelja, Oca svih ljudi, koji je jamac apsolutnih vrijednosti.
Umjesto tradicionalnih vrjednota, na kojima je satkana čitava zapadna civilizacija, nude nam se nove vrijednosti, nova ljudska prava i “nova pravednost”. Za razliku od prvih, koje polaze od apsolutnih vrijednosti kojima je jamac Bog, ove druge su relativne, podložne prirodi kojoj se pridaju božanska svojstva. Pa iako su pobornicima relativnih vrijednosti puna usta tolerancije i (novih) ljudskih prava, nevjerojatno su netolerantni prema svima koji ne dijele njihovo mišljenje. Posebice prema katolicima. Riječ je “diktaturi relativizma”, na koju je papa Benedikt XVI. u više navrata ukazivao.
O kakvoj je opasnosti riječ najbolje je opisao Michel Schooyans u knjizi SKRIVENO LICE UN-a, koju bi “svaki onaj koji želi znati više” trebao pročitati.
Ukratko, Deklaracija o ljudskim pravima, temeljni dokument UN-a iz 1948., već od samoga nastanka pod ugrozom je “novih prava” koja se temelje na new-ageovskoj duhovnosti.
Možda će odabrani retci iz knjige najbolje pojasniti o čemu je riječ, pa ih zato zajedno pomno pročitajmo:
“Opća je deklaracija bila antropocentrična. Ona priznaje da je središtu svijeta i vremena čovjek, razuman, slobodan, odgovoran, sposoban za solidarnosti za ljubav. Od sada – prema UN-u – čovjek je prolazna čestica u svemiru. Više se ne nalazi u središtu vremena otvorenog prema onostranosti; on je proizvod evolucije; stvoren je za smrt. Više nije osoba, nego pojedinac, više ili manje koristan, u potrazi za užitcima. Ljudi više nisu sposobni prepoznati istinu i s njom uskladiti svoje ponašanje: oni pregovaraju, odlučuju prema aritmetici probitaka i uživanja. Prolazni trijumf konsenzusa o kojim se uvijek može pregovarati, i koji se, prema tome, uvijek mogu odgađati.
To je glavni izvor takozvanih “novih ljudskih prava”. Više nisu ni priznata ni objavljena; o njima se pregovara ili ih se nameće. Njima se trguje. Ona su izraz volje jačeg. Vrijednosti, kao takve, samo su odraz onoga što se nekome više sviđa, učestalost odabira.
Nova ideologija koja podrazumijeva ta takozvana “nova prava” je holistička. Sve je u svemu: čovjek postoji samo zato što je dio Zemlje-Majke, Geje, kojoj se mora klanjati. Čovjek, dakle mora prihvatiti stegu što mu je nameće ekosustav koji ga nadilazi. Morat će prihvatit nadnacionalnu tehnokraciju koja, izmišljajući svoje “prosvjetiteljstvo”, državama nameće što im je činiti, a pojedincima što im je misliti.
U halucinantnoj holističkoj svaštarnici svaka tema upućuje na sve druge kao u igri zrcala. Pogledajmo (boldiram i ovdje ostale ključne pojmove - A.K.): siromaštvo upućuje na pučanstvo, ono na “održivi razvoj”, od njega se ide na okoliš, pa dalje na sigurnost prehrane, od nje na “javno zdravstvo” kod kojeg zdravlje društvenog tijela ima prednost pred zdravljem osoba, dalje na eutanaziju, od nje, pak na nove oblike eugenizma, s njih na radikalni feminizam, od njeg na “rod” (gender), pa na obitelj, pa na “reproduktivno zdravlje”, od toga na pobačaj, od njega na temeljnu zdravstvenu zaštitu, od nje na seksualni odgoj, a od njega na “nova ljudska prava”, s njih na homoseksualnost, od nje na uklanjanje primjedbi koje bi mogle doći od nacionalnih vlada koje se ne slažu, od toga na prokazivanje “novih oblika netolerancije“, od toga na nove sudove, od njih na osnaživanje uloge i moći UN-a, od toga na promjenu nacionalnih zakonodavstava…” (Verbum, Split, 2006., str. 10. i 11.). Itd… itsl…
Dakle, kako sam u jednom komentaru istaknuo - u politici se ništa ne događa slučajno, niti ONI (koji iza globalne zavjese vuku konce u političkom lutkarskom kazalištu odnosno čiji nevidljivi prsti pomiču figure po globalnoj “šahovskoj ploči”) išta bitno prepuštaju slučaju (ili možda narodu!). Budući da je Hrvatska - premda je kao zemlja obično globalno “zrno” - od stoljeća sedmog “prstom Božjim” smještena na geostratešku važnu točku, samo najobičniji naivac ili politički potpuno nepismen čovjek može misliti da je NJIMA nevažno tko je u Hrvatskoj predsjednik države (bez obzira na njegove nikakve ovlasti) odnosno kakav je njegov PSIHOPROFIL (koji je sigurno prostudiran na londonskom institutu Tavistock - gdje se i “novi ČOVJEK!” Radovan Karadžić instruirao za doslovnu provedbu svoje psihijatrijsko-poetske inspiracije - spusti se u gradove, da bijemo gadove!)…
Šteta je jedino što golema većina tzv. biračkog tijela ništa NE ČITA, nego uglavnom gleda TELEVIZIJU - pa zato ništa i NE ZNA! Zato se bojim da je i ovaj post (možda) suvišan… no tješim se ipak činjenicom da blogeri ČITAJU pa stoga ovo nije pucanj u (p)razno, premda nije pogodak “usridu” nego u petak…!
Izvor:
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko/
