Svakidašnje teme > Politika
Savez za promjene
kuntakinte:
Osnovana stranka!
Svibanj 2, 2011 autor: Ivan Pernar
Prije svega moram objaviti da smo u petak osnovali stranku. Ono što je najbitnije jest da smo mi jedina stranka koja želi promjeniti gospodarsku politiku koju Hrvatska trenutno vodi.
Odnosno želimo
- ekspanzivnu monetarnu politiku (nasuprot restriktivnoj)
- niže porezne stope na dohodak i dvostruku stopu PDV-a (za domaće proizvode 10%, za uvozne 23%)
- niže kamatne stope
- ukidanje valutne klauzule i preuzimanje stranih banaka od strane države
- oslobađanje ljudi i poduzeća iz dužničkog ropstva
- protiv uvođenja novih poreza (na nekretnine, dividendu, kapitalnu dobit i nasljedstvo)
- ukidanje ZAMPovog harača na prazne CDe, DVDe i ukidanje TV pretplate
Boris Mikšić, poznati poduzetnik iz SAD-a koji ima tvornicu bio-razgradivih plastičnih masa u Hrvatskoj, a koja izvozi 95% svoje proizvodnje također je pristao biti dio tima koji će izazvati političku elitu i njihov propali ekonomski model. Među ostalim i zato jer iz prve ruke vidi efekt jake kune i visokih poreza budući da se bavi proizvodnjom i izvozom (za razliku od ostalih političara).
Želimo da naša država postane društvo prosperiteta gdje će ljudi moći raditi i ulagati, te uživati u plodovima svojeg rada, a ne društvo bijede, siromaštva i prosjačenja u kakvo su nas pretvorile političke elite predvođene HDZom i SDPom. Želimo da Hrvatska ostvari gospodarski rast i punu zaposlenost, ali ne kroz puku demagogiju, nego kroz konkretne i sustavne promjene.
http://zelenapolitika.wordpress.com/
kuntakinte:
Zašto se protivimo ulasku u Europsku uniju?
Svibanj 8, 2011 autor: Ivan Pernar
Više je razloga, a prvenstveno su ekonomske naravi. Naime, Europska unija ima restriktivnu monetarnu politiku sa visokim poreznim stopama, kada se to dvoje spoji sa dužničkom inflacijom očito je da u takvom modelu ne može doći do gospodarskog rasta i većeg prosperiteta, zato jer kamate i porezi odnose svu dobit. Zato nijedna zemlja Europske unije nema veći gospodarski rast.
Naime, u EU monetarnoj shemi ne postoji nekreditna emisija novca koju radi država. To znači da se sav novac u opticaj pušta kao dug. Kao što model sugerira, dugovi su neotplativi zato jer uvijek morate uzeti novi kredit da bi otplatili postojeći.
Na kraju države se zadužuju da bi otplatile prethodni dug, a dugovi zbog kamata rastu do nerealnih brojeva. Na primjer Nizozemski vanjski dug se procjenjuje na 2,3 trilijuna USD (355% BDP-a). Drugim riječima ukupna novčana masa raste puno sporije od duga (što čini dugove praktično i teoretski neotplativima).
Na kraju to znači da su svi u dugu, nemaju novca ili ga imaju vrlo malo, a banke posjeduju sav kapital. Upravo to se dogodilo u Irskoj, njihov vanjski dug sada se procjenjuje na 2,1 trilijun USD (1224% njihovog BDP-a), kako će otplatiti taj dug? Nikako, čak i kad bi dali vjerovnicima sav novac koji imaju, do zadnje kovanice, mogli bi otplatiti najviše 5% svoga duga.
Samo lud čovjek ne može shvatiti da je takav kanibalistički model neodrživ. Zato se Euro raspada. Ako se još pitate da li je takav model održiv, razmislite malo o Luxemburgu, njihov vanjski dug iznosi 1,9 trilijuna dolara (4636% BDP-a) – pomalo nevjerojatnih 4 milijuna USD po stanovniku.
Ova monetarna shema dio je velikog plana za porobljavanje čovječanstva. Vidimo kako jedna po jedna zemlja padaju u dužničko ropstvo, bez izlaska na vidiku. Prije par mjeseci to je bila Grčka, sada je i Portugal; tko je idući?
To je ekonomija ‘ruskog ruleta’ u kojoj mali ljudi ostaju bez svojih domova i pretvoreni su u doživotne robove banaka.
Sada ti isti gospodari ‘Novog svjetskog poretka’ žele da se i Hrvatska uključi u njihovu monetarno – ekonomsku zajednicu. A što onda? Mađarski ili Baltički scenarij. Sve su to zemlje koje su žrtvovale slobodu za ulazak u EU, na početku su imali malo veći gospodarski rast, međutim budući da je rast bio osnovan na dugu doživjele su potpuni gospodarski slom i dramatičan pad BDP-a kada su dugovi došli na naplatu. Usljedila su masovna otpuštanja, stranci su preuzeli i ono malo kapitala što je do tada bilo u njihovom vlasništvu, a životni standard je pao.
EU ne zastupa vaše interese, nego interese korporacija i financijske elite koja je potkupila naše vodeće stranke HDZ i SDP kako bi nas uvele u to ropstvo i oduzeli nam našu imovinu.
Naime, monetarni sustav koji ne predviđa primarnu (nekreditnu) emisiju već samo kredit u dužem razdoblju će sigurno financijski upropastiti kompletno gospodarstvo i na osnovu kamata isisati sve vrijednosti. Dokaz imamo u stvarnosti samo ga se ne želi priznati.
Problem je u tzv. ‘kumulativnoj kamati’: Zamislite državu sa milijun poslovno sposobnih stanovnika. Svi oni će uzeti kredit od 1000 kn na godinu dana (uz 10% kamate) te će ga morati otplatiti 1100 kn. Nakon godinu dana oni moraju ukupno vratiti 1100 milijuna kuna kredita. Banka je zaradila 100 milijuna. Svi imaju 100 kuna manje nego na početku. Zbog toga možemo očekivati da će uzeti ponovno kredit ali ovaj put 1100 kuna. Sa 100 kuna poravnavaju gubitak i imaju 1000 kuna kredita. Međutim, sada moraju vratiti 1210 kuna. Nakon 2 godine svi imaju 210 kuna manje nego što su imali na početku. Banka je zaradila dodatnih 110 milijuna kuna tj. ukupno 210 milijuna kuna. Ponovnim uzimanjem sve većeg kredita se ciklus ponavlja uz još veći gubitak novca.
Dobro je za primjetiti da iznos kredita raste za iznos isplaćenih kamata iz ciklusa u ciklus samo da bi održali količinu novca u opticaju.
To je upravo ono što se kod nas trenutno događa, imamo sve manje novca, a dugovi su sve veći. Da bi smo imali istu količinu novca moramo se sve više zaduživati. A što rade političke elite? Umjesto da promjene monetarni model guraju državu i narod u sve veće dugove, odnosno u sve veće dužničko ropstvo. Nažalost, mnogi će shvatiti neodrživost njihovog sustava tek kad bude prekasno, na dan blokade ili ovrhe. A mnogi ni tada.
Informacije radi, trenutno je blokirano 80.000 poduzeća i 162.000 građana, a nelikvidnost je rekordna (38 mlrd kn). Ulaskom u EU i nastavkom trenutne monetarne politike, agonija u kojoj se nalazi naše društvo, samo će se nastaviti, a banke raditi nove ovrhe i otimati domove našim ljudima.
http://zelenapolitika.wordpress.com/
kuntakinte:
Slamanje dužničkog ropstva [Kako riješiti problem vanjskog duga?]
Svibanj 16, 2011 autor: Ivan Pernar
U članku na temu našeg protivljena Europskoj uniji, objasnio sam, da u njihovom modelu kojeg su naši prekopirali, nije moguće otplatiti dug nego on samo raste. Zbog toga su ljudi sve zaduženiji, život je sve teži, ekonomija propada, a strane korporacije i banke preuzimaju sav kapital u zemlji.
Naime, Maastrichtski ugovor stavio je svjetsko tržište novca (zaduživanje) kao jedini mehanizam kontrole deficita i zabranio druge mehanizme puštanja novca u opticaj (nekreditnu emisiju državi od strane centralne banke). Zato sve zemlje EU imaju eksponencionalno rastuće dugove i najzaduženije su na svijetu.
Izlazak iz tog ropstva moguć je jedino slamanjem dužničkog ropstva. Ista stvar koja se trenutno događa u Hrvatskoj dogodila se u Argentini. Naime za razliku od kune koja je vezana uz euro, njihova je valuta bila vezana uz dolar. Drugim riječima i njihova centralna banka funkcionirala je kao mjenjačnica, njihova valuta imala pokriće u dugu, ukupna novčana masa rasla usporeno, a dugovi ubrzano. Jedini izlazak iz te situacije bio je otpis 70% vanjskog duga, te potom promjena monetarnog modela (da centalna banka opet ima ulogu banke).
U Ekvadoru se dogodila slična situacija, naime MMF ima strategiju kojom uništava i gura u dužničko ropstvo zemlju po zemlju, međutim osim što natovari zemlju dugom, istovremeno ju i razvlasti od svog profitnog kapitala koji odlazi u ruke nekolicine stranih multinacionalnih korporacija. Naime, rasprodaja državne imovine stranim korporacijama jedan je od ključnih uvjeta za dobivanje njihovih “paketa pomoći”, odnosno novog zaduživanja da bi se mogao otplatiti stari dug.
Kako se Ekvador ‘izbavio’ iz situacije sličnoj Hrvatskoj? Morao je promjeniti svoj odnos sa MMF-om, naime ta parazitska organizacija kontinuirano je isisavala novac iz zemlje i opterećivala ju novim dugom. Pa ipak, političke elite u Ekvadoru uporno su provodile slugansku i poslušničku politiku prema MMFu i tvrdile da takva politika izrabljivanja nema alternative.
Međutim, tada se pojavio jedan ekonomist Rafael Correa, on je tvrdio da je uzrok bijede i siromaštva u njihovoj prirodnim resursima bogatoj zemlji dužničko ropstvo, a ne “lijeni ljudi koji premalo rade i puno su plaćeni”. Naime medijske elite nam uporno serviraju poruku da je nama loše zato jer malo radimo i imamo prevelike plaće, iako je svima jasno da u Hrvatskoj posla nema, a plaće su izrazito male i jedva pokrivaju osnovne životne troškove.
Nije trebalo puno čekati da narod sa oduševljenjem prihvati stvari o kojima je on govorio. Naime, on se nije borio protiv određene političke stranke, nego protiv sustava kojeg su zagovarale sve ostale političke stranke. Uskoro se dogodilo ‘nečuveno’, izabran je za predsjednika i napravio stvarne promjene u toj zemlji.
Prva se odnosila na deportiranje iz zemlje svih predstavnika institucija koje su Ekvador dovele u takav ropski položaj, konkretnije, iz zemlje je deportiran predstavnik Svjetske Banke Eduardo Somensatto zajedno sa svim MMFovim dužnosnicima koji su djelovali kao savjetnici u njihovoj centralnoj banci. Jedan od njih bio je i Bob Traa, koji je dugo vodio politiku ekonomskog uništenja i porobljavanja Ekvadorskog naroda. Budući da je svoj posao radio jako dobro, MMF ga je nakon deportacije postavio za svog predstavnika u Grčkoj.
Zanimljivo je da sada Bob Traa u ime MMF-a traži da Grčka vlada proda svoje plaže i otoke, smanji plaće, privatizira energetski sektor i preda ga u ruke multinacionalnih korporacija, poveća postojeće poreze i uvede nove, uglavnom plan uništenja za Grčku isti je planu kojeg MMF ima za Hrvatsku i svaku drugu zemlju koja prihvati ekonomski i monetarni model kojeg MMF zastupa.
Correa je objasnio da je deportirao dužnosnike MMF-a i Svjestske banke zato da bi “popravio štetu koje su ti nepošteni birokrati napravili našoj zemlji i spasio državu od dužničkog ropstva”. Pola godine kasnije, Rafael Correa napravio je istu stvar kao i Argentina par godina ranije, jednostavno je rekao da narod ne treba plaćati dugove koje su stvorili korumpirani pojedinci (ala Sanader, Šuker, Dalić i Kosor) koji su radili u interesima političke elite, stranih korporacija i financijskih institucija, te proglasio nevažećim (otpisao) 70% vanjskog duga kojeg je Ekvador imao.
Tako je Ekvador izišao iz bijede i siromaštva, odnosno iz dugogodišnje krize, te je tako zaustavljena ekonomska eksploatacija i isisavanje novca iz zemlje. Posljedično došlo je do oporavka ekonomije, gospodarskog rasta i pada nezaposlenosti.
Međutim političke elite u Hrvatskoj nemaju namjeru napraviti ono što je Rafael Correa napravio u Ekvadoru, upravo suprotno, umjesto da se promjeni ekonomska politika, MMFovi ljudi kao npr. Neven Mates postavljaju se u savjet HNB-a.
Da ne duljim previše, naš je cilj da Hrvatska napravi isto kao i Ekvador, odnosno da vratimo našoj zemlji monetarni suverenitet, smanjimo porezne stope i na taj način učinimo Hrvatsku ekonomiju ponovno konkurentnom, te da istodobno oslobodimo ljude od dužničkog ropstva u kojem ih drže strane banke.
Ako imate vremena pogledajte film: “Vladavina duga“
http://zelenapolitika.wordpress.com/
kuntakinte:
Zašto moramo nacionalizirati banke?
Ožujak 21, 2011 autor: Ivan Pernar
http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/03/21/zasto-moramo-nacionalizirati-banke/
-
Politika koja će nas sve uništiti
Ožujak 28, 2011 autor: Ivan Pernar
http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/03/28/politika-koja-ce-nas-sve-unistiti/
-
Smanjuju li visoke porezne stope razliku između bogatih i siromašnih?
Travanj 3, 2011 autor: Ivan Pernar
http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/04/03/smanjuju-li-visoke-porezne-stope-razliku-izmedu-bogatih-i-siromasnih/
Baš se ne razmem v ekonomiju ali mi se čini da ovo kaj mali poveda ima glavu i rep...samo neznam kak bu to prešlo ak dojde na Vlastu.
amarkulin:
To na papiru, pa i na televiziji, dobro zvuči - ali to su revolucionarne metode, a one u realnom svijetu nemaju šanse. S druge strane, za evolucijski pristup nitko nema snage ni strpljenja - jer bi svi brze rezultate, po mogućnosti bez truda.
Ja znam kak sam rješaval svoje financijske dubioze: osloncem na vlastite snage, uz pomoć onih kojima je stalo, dodatni napori za povećanje prihoda, i polagano stjecanje kredibiliteta tamo gdje sam ga potrošio. Koji bi efekat bio da sam ja došao u banku, poslao ih sve kvragu i rekao da neću plaćati njihove izrabljivačke namete? Fino bi mi poslali ovršni nalog i policija bi došla plijeniti po kući...
Dakle, ovo što Pernar nabraja (ukidanje valutne klauzule i preuzimanje stranih banaka od strane države, dvostruku stopu PDV-a: za domaće proizvode 10%, za uvozne 23%) bi moglo proći da imamo izvore nafte ili rudnike dijamanata. A kako nemamo, onda iz krize možemo izići jedino radom i uz pomoć prijatelja po svijetu.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju