a moje dijete sigurno nikoga ne vrijeda, naime u Crkvi se da mnogo toga lijepog nauciti.
Gospodine Branko. Ne želim vas ni najmanje vrijeđati ili vaše dijete,Bože sačuvaj. Ovo što vam želim reći je samo posljedica mojeg iskustva sa mojom djecom i djecom sa kojom sam u stalnom osobnom kontaktu. Još pridodajem preporuku od Sledgehamera da nikako ne stavljajte ruku u vatru,mogla bi vam izgorjeti. Lijepe stvari i dobre stvari se mogu naučiti u crkvi,ali postoje i putovi popločeni sa dobrim namjerama ,put u pakao.
Djeca jednostavno moraju isprobati i ono drugo koje im se stalno brani,toga moramo biti svjesni,i da se to dešava što manje treba ih stalno poučavati da ne rade loše stvari.
Oni se svi,baš svi ponašaju pred nama onako kako mi očekujemo ,ali kad nas nema izlazi na vidjelo njihovo pravo lice.
Da ono ipak bude dobro mislim da tu najviše pomaže kućni odgoj i svakako sam roditelj kao osoba koju dijete uvijek želi oponašati.
Djeca su danas jako okrutna,podmukla i bezobrazna ( na sreću ne svi) i njihovoj okrutnosti se ne nazire kraj. Naročito ako se namjere na slabijeg od sebe i ako imaju zaštitu čopora – grupe.
Vođa grupe prednjači u svemu radi dominacije,a ostali ga što zbog straha ili osobnog užitka podržavaju.
Ružno je ovo i za čuti ali je na žalost istina.