Zdravko Lučić: „Imam pitanje za gradonačelnika. Da li je štogod poduzeto u vezi kurije Josipović? Pretpostavljam da nije, pa osim toga odgovora da nije ništa napravljeno, bih prosio gradonačelnika da malo i pisano cijeli slučaj obrazloži. Druga stvar, Povjerenstvo o kojem je malo prije bilo riječi, u koje sam ja imenovan i to je objavljeno, ali se govori da ne dolazim. Činjenica je da nisam pozivan. Niti jedanput nisam pozivan. Smatram normalnim da se skine mene, jer je to autonomna odluka gradonačelnika, no dobro to je manje važno. Važno je iz ovog odgovora koji je dogradonačelnik rekao doista nije jasno za što Povjerenstvo postoji? Zar ono postoji da ono prikuplja dokumente? Stvar je jasna, o tome ne odlučuje Povjerenstvo, ni gradonačelnik, ni Gradsko vijeće, odlučuje Sabor i ovdje trebamo kazati da li smo za to da podržavamo da Sabor donese odluku i da ove načine kojima se odugovlači, zamazuje svima oči, treba prekinuti. Nismo valjda toliko mala djeca. Da Štef Kos devedesete, ovo što je malo prije rekao, ma nije bio nigdje, pa valjda ja znam…
Predsjednik: „Kolega Lučić postavite pitanje, ističe vam vrijeme.“
Zdravko Lučić: „Pitanje je, što je zapravo Povjerenstvo napravilo? I to pitanje prosim lijepo da mi Štef Kos ne odgovara, pitam gradonačelnika.“
Gradonačelnik: „Danas smo vas gospodine Lučić, ja sam zapravo osobno vas maknuo iz tog Povjerenstva pa niste imali prilike ni vremena to …
Predsjednik: „Oprostite, da li ste rekli maknuo ili smaknuo. Mi smo tako čuli. Pretpostavljam da ste gospodina Lučića isključili iz radnog Povjerenstva.“
Gradonačelnik: „Tako je, da jesam, naravno da nikada ne bi takovu rečenicu rekao pred ovako važnim skupom. Za kaznu ću vam pustiti gospodina Kosa da vam odgovori na drugo pitanje, a na prvo pitanje ću vam reći…
Predsjednik: „Gospodine gradonačelniče ne možete dijeliti kazne gradskim vijećnicima.
Gradonačelnik: „Onda za nagradu!“
Predsjednik: „To nije primjereno ponašanje.“
Gradonačelnik: „Dozvolite mi da samo kažem o kuriji Josipović. Hvala vam na tom pitanju. Ne vidim ovdje dobro da li ima netko iz Gradske četvrti Kurilovec, evo tu je gospođa Ana Plehinger, koja zna i već duže vrijeme kontaktiramo. Gradska četvrt Kurilovec je i službeno pokrenula inicijativu da se prije svega zaštiti kurija Josipović, a onda nakon toga da se privede svrsi kako bi ona ostala, ne bi propala. Održano je nekoliko sastanaka sa predstavnicima župe Navještenja Blažene Djevice Marije sa župnikom Razumom i njegovim suradnicima i mi smo dali svoj određeni prijedlog koji je samo bio nastavni prijedlog na prijedlog vijeća Gradske četvrti Kurilovec, ali obzirom da se radi o imovini, o površini koja je darovana župi Navještenja Blažene Djevice Marije, očekujemo od njih da oni uzvrate protuprijedlogom pa ćemo se onda svi zajedno naći oko toga. Situacija je kritična na terenu, vjerujem da ste bili tamo, kritična u tom smislu što, eto opet pozivam se na to da dolazi lijepo vrijeme da će se posebice mladež okupljati oko toga objekta, koji je doista u derutnom stanju, i postoji opasnost da se uruši sam od sebe ili na nekoga, ne daj bože, ali za prvu ruku smo mislili da ga zaštitimo, ogradimo kako ne bi došlo do ulaska unutra i približavanja kuriji. To ćemo napraviti vrlo skoro, a nakon toga ćemo vas izvijestiti pisano i detaljnije što i kako ćemo napraviti. Problem su financijska sredstva, mislim da se svi mi zajedno slažemo da se s kurjom Josipović ne smije dogoditi ono što se dogodilo sa kurijom Jelačić. Moramo osigurati financijska sredstva svi zajedno u dogovoru Grad Velika Gorica, župa Navještenja i Gradska četvrt Kurilovec i primiti se posla i zaštiti taj spomenik kulture.“
Stjepan Kos: „Što se tiče ovoga što je iznjeo gospodin vijećnik Lučić ja mogu misliti da čovjek može zaboraviti, ali znate slike i potpisi govore sasvim nešto drugo. Tih devedesetih godina sam bio u Saboru kod gospodina Sulimanca…
Predsjednik: „Molim vas zamjeniče gradonačelnika pitanje vam je postavljeno vezano za rad Povjerenstva. Nemojte nam pričati o svojim osobnim događanjima devedesete godine, jer to doista nije tema. Ako možete odgovoriti na pitanje, odgovorite!“
Stjepan Kos: „Povjerenstvo radi za razliku od onih koji samo pričaju. Povjerenstvo, da bi predložilo Saboru određene zahtjeve, određene prijedloge i određene zaključke mora imati činjenice na koje se ti podaci svode. Još jedanput ponavljam, knjiga početnica, neki je nisu vidjeli, samo su govorili, 892. gdje su svi pravni spisi, povijesni podaci o Turopolju, tim podacima i ostalim do današnjih dana vodimo se da bi mogli određene zaključke dati i predložiti Hrvatskom Saboru. Vrlo jasan odgovor, a da je netko do danas nešto napravio, mi bi imali gdje nastaviti. S obzirom da nije bilo napravljeno ništa, ništa što se tiče toga, ja bi volio dokaze, onda bi molio da mi se to i pokaže, a ovo ostalo tu se možemo kolega Lučić i ja raspravljati tri dana, ali nema smisla.“
Zdravko Lučić: „Što se odgovora gospodina gradonačelnika tiče, on je ovdje pokazao primjerenu zainteresiranost za problem i ja bi prosio, kao što sam i rekao da prije nego se konačno riješi da ipak on meni da sa aspekta Grada pismeno, pa eventualno da mogu reagirati na vrijeme, a što se tiče ovoga što je gospodin Štef Kos sa Brešćenskim mahao, kao to nitko ne zna on to zna, to je dakako smiješna stvar i nisam se mislio uopće na to obazirati. To da ništa nije napravljeno, to samo može krajnji bezočnik i krajnji neinformirani čovjek reći. Dakle, određeni broj stvari je odrađeno, što za prijedlog rješenja problema nema nikakve veze. Štef Kos, devedesete, kada smo to započeli je jednostavno bio u tom pogledu nitko i ništa, u tom pogledu.“
Predsjednik: „Kolega Zdravko Lučić izričem vam opomenu.“
...
Stjepan Lučić: „Imam dva pitanja za gospodina Kosa, dogradonačelnika, jer svi od njega bježe, a ja neću. Prvo, dokle se došlo sa plinom? Već su četiri mjeseca prošla od zadnjega pa ništa ne znamo dokle se stiglo. Drugo, dokle se stiglo sa kanalizacijom donjeg Turopolja? Mislim da bi se to moglo odgovoriti da ipak znamo gdje smo stali prije četiri mjeseca, jer opet ćemo pitati za četiri mjeseca, pet i kraj godine i neće se ništa napraviti.“
Stjepan Kos: „Što se tiče Plina razgovori traju i idemo prema najboljem rješenju. Što se tiče odvodnje donjeg Turopolja, opet moram napomenuti, došli smo na nulu, krenuli smo. Što se tiče prve tehno-ekonomske cjeline, znači Mraclin Okuje, predani su papiri, gospođa v.d. pročelnica je tu, predani su papiri da se krene od lokacijske dozvole, odnosno od izmjene projekta pa da se može raspisati natječaj. Još ima samo par crtica i natječaj kreće. Još jedanput ponavljam, natječaj kreće za prvu ekonomsku cjelinu. Što se tiče ostalih projekata da je bilo projekta bilo bi lako dalje nastaviti, ali s obzirom da nemate nešto onda morate krenuti od početka. To je barem svima jasno. Znači projekti se rade, a vas ako točno zanima, baš na milimetar onda dođite i pozvat ćemo projektanta pa ćemo reći na kojoj stranici toga projekta da se može napraviti, uglavnom radi se i bit će napravljeno.
Stjepan Lučić: „Nešto može biti da sam zadovoljan, ali nisam. Mi stalno govorimo da nisu projekti gotovi i mi ćemo još 10 godina govoriti da nisu projekti gotovi. Te projektante treba smijeniti da oni više nisu i trebamo naći nove i platiti i neka oni rade. To je jedno. Drugo, molio ih vas gospodine dogradonačelniče, kad idete po skupovima nemojte davati izjave imate vijećnika, neka se on bori za to. Mislim, to nije u redu, Vi meni dostavite pisani odgovor, a ja ću svakome onda pokazati što je moj dogradonačelnik meni rekao i do čega ja mogu doći. Mislim, nije zgodno, jer oni onda vele pa to ste vi mogli riješiti vijećnici, a zna se tko može riješiti, gradonačelnik i dogradonačelnici.“
Boli me glava dok čitam ovo kaj Pepek poveda,il vuzla.I ne samo mene...
A bole me i oči i vrat dok se celi četrti mesec vozim po Obilaznice zmed Veterinarske i Nadvožnaka i čekam da vidim oblak prašine v daline,de Indijanci Austrijanci delaju...
Najslabeja karika,najslabeja...
