Od kolijevke pa do groba…..
Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba!
Mislim da nema odraslih, a i među mlađom populacijom, osobe koja nije čula ili ne zna za ovu izreku. Ovdje se prvenstveno misli na lijepo doba mladosti, bezbrižnost, druženje sa prijateljima, provode sa vršnjacima. Ukratko svijet zabave prožet učenjem i stjecanjem novih životnih vještina, mudrosti i znanja. Priprema za budući život koji se otvara pred mladim naraštajima.
Ako ovo pokušam primijeniti na današnje stanje u našem društvu i svakodnevnom životu ispalo bi ; Od mladosti pa do groba najljepše je „političko doba“, a to bi se odnosilo na naše političare. Osobe koje smo na tako zamornim i suhoparnim izborima , po raznim ključevima birali da nas, narod predstavljaju i vode nas.
Često se pitam, a mislim da nisam jedini koga smo to zapravo birali? Kamo bi nas oni trebali voditi i kakvu bi nam to budućnost trebalo donijeti ili nam donosi?
Jesmo li se prija odabira tih imena zapitali, tko su ta nasmiješena lica koja nam se nude? Ako nismo, zašto nismo? Dali nam je to u tom momentu imalo bilo važno?
Jesmo li odgovorno i svjesno birali te osobe sa punom odgovornošću? Jesmo li se zapitali kome povjeravamo svoju volju, za koju ta osoba nije ni mogla znati, kakova ona doista jest?
Dali bi njima povjerili odgoj svoje djece? Bismo li im povjerili brigu o svojem zaposlenju, svojoj budućnosti?
Dali bi im povjerili svoje životno važne odluke?
Jesmo li se zapitali kakova je njihova školska ili stručna sprema za ono kaj nam nude? Koliko su vremena te osobe provele u školskim klupama i imaju li barem ikakvu školsku naobrazbu ili su uspješni poslovni ljudi na čelu uspješnih poslovnih firmi?
Mislim da je većina, ako ne i svi odgovori na pitanje; ne, nismo! I zaista nismo, jer smo se vjerojatno vodili nekim drugim ključem po političkoj ili bilo kojoj drugoj liniji. Vjerujući da je odluka koju donosimo sasvim ispravna. Usuđujem se reći da bi većina istu stvar i danas ponovila,s istom vjerom.
I kaj smo dobili?
Bez uvrede za bilo koju osobu, ako se vidi u spomenutom tekstu, dobili smo šofere, bageriste, mesare, sportaše, pjevače, NKV, KV radnike, a najviše osoba se srednjim školama. I bilo je osoba koje su bili , kako se to narodski kaže ,vječni studenti – premijerka i bivši ministar koji je nakon 21 godine studiranja završio ekonomiju. Na stranu kaj je godinama brinuo o financijama u gradskom poglavarstvu.
Bilo je tu istina i doktora i ostalih zvanja u manjini. Bilo bi možda dobro je bilo više školovanih političara!
Ali da mi nemamo škole za političare. Nama to nije potrebno, u tome se ne pozivamo na svjetska iskustva i potrebe.
Pa naši političari i sabornici ne mogu govoriti sami protiv sebe!
Ovako ispada da nas kao narod vode neadekvatni političari koji u svojoj uskogrudnosti ne mogu drugo nego gaziti raju ispod sebe. Da narod postane svjestan njihove moći. Koje i kakve? Pa mi smo im to dali, omogućili onako šutke, bez riječi, bez šapta!
I sad nas gaze po nalogu drugih gospodara života i smrti. Prodali im banke, industriju nafte, farmaceutsku industriju, za dobra podobna mjesta, za njihove osobne probitke.
Tko fućka narod, neka pati.
Narod se lako zabavi nogometom i sportom, obavezno prije početka školske godine, a kad se osvijesti i dođe k sebi već se pripreme nove teme, recimo šale na račun ministara pa i samog premijera.
Važno je sve okrenuti na podsmjeh i omalovažavanje, posebno je tu korisna Crkva i njezini službenici. Uvijek dostupna i vječno zahvalna tema političarima. No da, oni svakako imaju puno više dana i godina provedenih u školskim klupama. Barem po tome mogu poslužiti kao primjer, ako ne drugačije.
Možda i njih smeta kad im se javno obrati netko obrazovan, školovan, pa zato sa glupim šalama pokušavaju anulirati ono kaj im ne odgovara. Povremeno se prelazi granica dobrog ukusa. Od koga je , još je i dobro, još nisu počele kočijaške kletve. Jer kako je počelo ništa nas ne smije iznenaditi! Jer sad će nam i poduku iz Biblije davati političari.
Oni koji ne idu i crkvu i ne razumiju nauk iste, a služi im samo za porugu, a kao predstavljaju sav narod.
Primjer nad primjerom.
I tako počinje jesen, škola, borba za svaku kunu u šupljem proračunu, a na vlasti je lijepo biti.
Slavan i moćan dok se mlati po drugome, onako nemilosrdno bezdušno, kao Franjo Tahi u svoje doba.
Roditelje treba tjerati da rade po cijele dane, dok ulice odgajaju djecu. Sindikalisti se brinu za radnike kada i kako njima odgovara, penzionerima je već davno bez srama oduzeto i ono malo dostojanstva, treba prodati ovo kaj je još ostalo, a da se narod ustraši i zabavi,treba sravniti sa zemljom nekoliko vikendica uz Jadransku obalu. Da se zna tko je gazda.
Jer dok se bespravno gradilo, vlast je šutjela. Službenici očito ne rade svoj posao za koji ih država dobro plača. Sve dok se kupuje materijal i plača porez treba šutjeti, nek se troši. Tko im je kriv kaj te novce nisu ulagali u strane banke, na putovanje, na razne provode, putovanja, terevanke, po ugledu na političku elitu.
I sad je došao red da to po svemogućem Liniću plate porez, postali su bogati! Imaju stan i vikendicu ili još gore kuću i vikendicu.
Smrtni grijeh!
Drznuli su se u ovoj državi raditi i štedjeti, neka plate!
Jako dobra poruka mladima! Zato i bježe glavom bez obzira iz ove zemlje znanja i blagostanja. Na žalost samo za neke!
Nije važno kaj je to narod od kojeg se živi i ostaje na vlasti. Ne treba svojim primjerom, tom istom narodu davati i slati pozitivne poruke i molbe za strpljenje u nevoljama koji su svjetske, a ne samo naše.
Mandat traje samo četiri godine, a ako preživimo, čeka nas druga vlast!
Kako naslov kaže, od kolijevke pa do groba najljepše je (školsko) političko doba……………
