http://www.telegram.hr/politika-kriminal/obavljujemo-sve-sluzbene-aute-putovanja-zgrade-i-ostale-nevjerojatne-troskove-hrvatske-javne-uprave-2-dio/U posjedu smo cijelog dokumenta koji otkriva poslovanje države, kao što smo već pisali u prvom dijelu Telegramova specijala. Nastavljamo s objavama izvještaja povjerenstva od kojeg je Vlada RH zatražila dubinsku analizu poslovanja svih javnih institucija i preporuke za eventualne rezove.
U 2014. ukupni materijalni rashod pravnih osoba u državnom vlasništvu iznosili su 3.83 milijarde kuna. Pod materijalni troškovi misli se na službena vozila, putovanja, najam, održavanje zgrade, intelektualne usluge i sve ostale troškove poslovanja, a koji nisu plaće zaposlenika.
Po zaposleniku, najveće materijalne rashode imaju centri
Najveće materijalne troškove po zaposleniku u prosjeku su lani imali centri, više od milijun i pol kuna. Slijede zaklade koje godišnje po zaposleniku na materijalne rashode troše nešto manje od 1.2 milijuna kuna. Kod agencija je taj trošak oko 600 tisuća kuna, a u Hrvatskim vodama oko 900 tisuća kuna po zaposleniku.
Povjerenstvo preporučuje primjenu mjera odmah, tijekom 2015 godine. Krenimo od službenih automobila.
Agencija za vodne putove ima 28 zaposlenih. Prosječno, svaki je od njih na službene automobile u 2014. potrošio 42.370 kuna. Ukupno, rashodi po zaposlenom iznosili su 290.111 kuna godišnje.
Ne postoje ograničenja za službene automobile
Lučka uprava Sisak ima 12.765 kuna troškova za službene automobile po zaposlenom. Dvije agencije koje imaju status neprofitnih institucija nabavile su vozila od 450 i 520 tisuća kuna, a jedan centar vozilo skuplje od 300 tisuća kuna. Tek deset posto pravnih osoba u državnom vlasništvu posjeduje automobile koji godišnje pređu prosječno više od 31 tisuću kilometara. Većina ih prosječno prelazi oko 20 tisuća kilometara godišnje. Povjerenstvo se pita jesu li ta vozila zaista potrebna institucijama ili se oni koriste za osobne potrebe.
181 pravna osoba ima 1543 službena vozila. U prosjeku su stari 7.5 godina. 37 pravnih osoba ne posjeduje službeno vozilo, a prosjek onih koje ga imaju je jedno vozilo na 20 zaposlenika. Broj vozila po zaposleniku varira od 2.5 do 186. Takvu politiku omogućuju zakoni, odnosno nepostojanje istih. Trenutno u Republici Hrvatskoj ne postoji gornji limit za nabavu službenog vozila. Nije definirano niti koja hijerarhijska razina rukovoditelja može koristiti vozila, kao niti minimalan broj zaposlenika po službenom automobilu. Prema dokumentima koje posjedujemo, samo na stavci službenih automobila, povjerenstvo smatra da je moguće godišnje uštedjeti od 25 do 100 milijuna kuna. Takve bi uštede bile moguće kada bi Vlada propisala maksimalnu cijenu za nabavku službenih vozila na 170 tisuća kuna, uz uvjet da se vozila nabavljaju svakih 8 godina.
Službeni automobil zbog prestiža, a ne potrebe
HRT ima 238 službenih automobila, što se bez ugroze poslovanja može smanjiti za pola, smatra povjerenstvo. Hrvatske vode posjeduju 107 vozila, Financijska agencija ima 86 vozila u najmu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 47, Hrvatski zavod za zapošljavanje 37…
Povjerenstvo smatra da se može uštedjeti 130 milijuna kuna, kada bi se nabavilo 770 vozila manje. Time se ne bi ugrozilo nesmetano djelovanje pravnih osoba, a najmanje onih koji imaju terensku vrstu posla i koji ne posjeduju automobil “prestiža radi”, stoji u izvješću. Također, upotreba službenog automobila u privatne svrhe mora se evidentirati kao plaća u naravi.
Neučinkovitost Fonda za učinkovitost
Izvještaj povjerenstva pisan je strogim, birokratskim stilom. Podaci i objašnjenja gdje se koliko i za što troši, te gdje bi se moglo uštedjeti, ovom dokumentu ne ostavlja previše prostora za stilske figure ili ironiju. Pa ipak, na jednom mjestu nam se čini da su si i autori ovog dokumenta dopustili dozu ironije. Pišući o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, primjećuju kako se taj fond ne čini posebno učinkovitim. Za najam prostora lani su platili više od 1.4 milijuna kuna. Troše i 1.87 milijuna kuna na tekuće i investicijsko poslovanje, 1.5 milijuna kuna na komunalne usluge, te više od milijun kuna na energiju. Povjerenstvo piše kako u kratko roku s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom ili lokalnom samoupravom taj Fond treba naći načina za smanjenje izdataka za poslovni prostor. Nema, kažu, smisla trošiti tolika sredstva na prostor koji je u najmu. Ta institucija, zajedno s Agencijom za zaštitu okoliša ima pet zaposlenika koji se bave odnosima s javnošću, 16 ih radi u financijama, 15 u tajništvu i 20 u pravnim poslovima.
Rashodi za najam uredskog prostoru u 2014. su, prema ugovorima o najmu, iznosili ukupno 92 milijuna kuna. Sukladno podacima iz računskog plana ti su rashodi iznosili 83.7 milijuna kuna. Povjerenstvu nije jasno zašto se te brojke razlikuju i to u prilično velikom iznosu. Kao relevantnu u svojim izračunima, povjerenstvo je uzimalo prvu, veću brojku.
Veličina i cijena najma određuje se proizvoljno
Na razini države nema propisanog standarda o prihvatljivoj cijeni najma po metru kvadratnom. Ne postoji niti energetski certifikat za građevine u najmu, kao niti maksimalna veličina uredskog prostora po zaposleniku. Doduše, postoji uredba koja propisuje kako uredska površina po zaposleniku može iznositi do 15 metara kvadratnih. Od 181 pravne osobe koje su dostavili svoje podatke povjerenstvu, tek njih 28 poštuje ovaj propis. Preko 100 institucija, ne računajući muzeje, ima više od 20 kvadratnih metara prostora po zaposleniku. Ne postoji naime nikakva propisana sankcija za višak najma od u odnosu na propisani. Ili bolje rečeno, preporučeni.
Najveću cijenu najma po kvadratnom metru od 19.59 eura plaća Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Slijede Hrvatski muzej naivne umjetnosti (18.34 eura), Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (18.31 euro), Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (17.59 eura), Lučka uprava Zadar (17.27 eura). Prema okvirnom izračunu povjerenstva, koji je rađen za cijenu najma iznad 11 eura po metru kvadratnom moglo bi se uštedjeti 10.5 milijuna kuna. Dodatnih pola milijuna kuna godišnje uštedjelo bi se kada bi se institucije primoralo da se pridržavaju uredbe od maksimalno 15 kvadratnih metara po zaposleniku.
Nejednake naknade za rad u upravljačkim strukturama
Članovi upravljačkih struktura različito su plaćeni za svoj rad. Neke pravne osobe unutarnje članove ne nagrađuju za sudjelovanje u upravljačkoj strukturi i plaćaju samo vanjske. Najveći iznos naknada za rad u predstavničkim i izvršnim tijelima u 2014. bio je u agencijama, ukupno oko šest milijuna kuna. Deset lučkih uprava za tu su namjenu u 2014. izdvojili oko 2.2 milijuna kuna, 15 zavoda nešto ispod tog iznosa, a osam centara oko 1.7 milijuna kuna.
Ukidanjem posebnih predstavničkih tijela može se uštedjeti oko pet milijuna kuna, a još toliko propisivanjem naknada za rad u predstavničkim i izvršnim tijelima sukladno opsegu posla i odgovornosti.
Energetski certifikat ne utječe na rashode?!
Rashodi za energiju u 2014. iznosili su 142 milijuna kuna, a rashodi za tekuće i investicijsko održavanje gotovo 29 milijuna kuna. Mali broj tih institucija vodi računa o energetskom certifikatu zgrade – na upit povjerenstva neki su odgovorili da poslovna zgrada koju koriste nema energetski certifikat ili da je u izradi, a neki jednostavno da ne znaju taj podatak. Za prostore koji imaju energetski certifikat nejasno je kako to da on ne utječe na rashode za energiju. Hrvatsko narodno kazalište lošeg energetskog razreda F troši 85 kuna po metru kvadratnom na energente, a jedna agencija čiji je poslovni prostor klasificiran pod C energetskim razredom troši 1310 kuna po metru kvadratnom za energiju. Troškovi se i inače poprilično razlikuju, tako su agencije iskazale troškove energenata po kvadratnom metru od 16 do 1310 kuna, a centri od 37 do 930.
Lučke uprave za energiju, tekuće i investicijsko održavanje troše od manje od 100 do više od 1790 kuna po metru kvadratnom, a nacionalni parkovi od 85 do 2373 kune. Pripisivanjem maksimalnog iznosa sredstava za energiju uštedjelo bi se 11 milijuna kuna na godišnjoj razini.
Ostali nespomenuti rashodi poslovanja – 800 milijuna kuna
Ostali nespomenuti rashodi poslovanja prošle su godine iznosili 800 milijuna kuna. Povjerenstvo konstatira da su za neke institucije poput muzeja, takvi troškovi (postavljanje izložbi, restauracija, čuvanje i prijevoz eksponenata) očekivani. No, nije jasno zašto tolike troškove na ostale nespomenute rashode poslovanja imaju agencije, parkovi prirode, instituti, zaklade i lučke uprave. Smanjenjem nespomenutih usluga moglo bi se uštedjeti oko 160 milijuna kuna. S vremenom bi ove rashode trebalo što detaljnije klasificirati, te postaviti limit tako da ostale usluge i nespomenuti rashodi poslovanja ne smiju prelaziti 2 posto ukupnih rashoda, stoji u izvještaju. Ostale nespomenute usluge u 2014. iznosile su gotovo 475 milijuna kuna, te bi se predlaže smanjenje tih usluga za 20 posto i ušteda od 95 milijuna kuna. Ukupno bi se dakle na nespomenutim uslugama i rashodima moglo uštedjeti 255 milijuna kuna.
Znanstveno istraživačke usluge tek 4 posto intelektualnih usluga
Pravne osobe u javnom vlasništvu prošle su godine na intelektualne usluge potrošili 303.5 milijuna kuna, gotovo 10 posto ukupnih rashoda za zaposlene. Od toga je trećina otišla na intelektualne usluge, 30 posto na autorske honorare, a 15 posto na ugovore od djelu. 21 milijun kuna javne institucije platile su odvjetničke usluge, a usluge agencija i studentskog servisa 25 milijuna kuna. Znanstveno istraživačke usluge predstavljaju tek 4 posto ukupnog iznosa potrošenog na intelektualne usluge.
Agencije, u kojima bi trebao biti zapošljavan najkvalitetniji kadar, u ukupnom iznosu, najviše troše na intelektualne usluge, prosječno po agenciji nešto više od 2.6 milijuna kuna. Kada bi agencije, centri, nacionalni parkovi i parkovi prirode smanjili potrošnju na intelektualne usluge na 5 posto rashoda za zaposlene, što prema povjerenstvu ne bi ugrozilo njihovo poslovanje, mogli bi uštedjeti 150 milijuna kuna.
Agencije su u 2014. na intelektualne usluge potrošile 105.580.576 kuna, nacionalni parkovi 66.283.323., muzeji 19.841.620, a centri 19.325.388 kuna. Preporučuje se usvajanje uredbe prema kojoj bi se intelektualne usluge ograničile na najviše 2 posto rashoda za zaposlene čime bi se uštedjelo i do 300 milijuna kuna.
Dvostruko autsorsanje CEI-a
Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) ima zadaću pomoći pravnim osobama u javnom vlasništvu u osmišljavanju investicija. Ta je institucija svojevrstan autsorsing pripreme projekata za javne pravne osobe koje posluju s njima. Čudi podatak da CEI, mimo plaća svojih zaposlenika, troši 40 posto ukupnih rashoda za plaće na intelektualne usluge. Posrijedi je dakle dvostruko autsorsanje. Javne osobe za pomoć u pripremi projekata obraćaju se CEI-u, a ta institucija u 40 posto slučajeva obraća se trećim osobama. Postavlja se pitanje, ne bi li se same javne institucije mogle direktno obratiti trećim osobama, bez posredstva CEI-a.
44 milijuna kuna za poštarinu
Financijska agencija troši 25 milijuna kuna na računalne usluge. Agencija za plaćanje u poljoprivredi 10, a Hrvatske vode, HZZ, HZZO i Agencija za medicinske proizvode po 3.4 milijuna kuna. Prema izvještaju povjerenstva to bi se, bez ugroze licenciranja korisnika i normalnog rada ovih institucija, moglo smanjiti za 20 posto.
Zanimljivo je da su rashodi za telefon, poštu i prijevoz gotovo dvostruko veći od rashoda za računalne usluge. Samo poštarina godišnje iznosi 44 milijuna kuna. Hrvatske vode, HZMO, HZZ, HZZO, Fina i HRT imaju najveće pojedinačne troškove na usluge poštarine. Prema izvještaju povjerenstva korištenjem elektroničke pošte ili stavljanjem obavijesti na internetske stranice u slučajevima kada je to moguće, poštanske usluge mogu se smanjiti za 25 posto, odnosno može se uštedjeti 11 milijuna kuna godišnje.
Osim dnevnica, na službenim putovanjima se isplaćuje i naknada za terenski rad
Samo na plaćenim pozivima na službenim putovanjima u inozemstvu moglo bi se uštedjeti 17 milijuna kuna godišnje, kada bi se oni smanjili za 25 posto. Povrh dnevnica i smještaja nekim se javnim djelatnicima isplaćuju i naknade za terenski rad. Agencije su lani imale više od 15 milijuna kuna naknada za službena putovanja i 13 milijuna naknada za rad na terenu. Državni arhivi na ove su dvije stavke zajedno potrošili oko 16 milijuna kuna, muzeji oko 19, nacionalni parkovi preko 37, a HRT oko 32 milijuna kuna.
Povjerenstvo je izvijestilo kako su službena putovanja posebno visoka u nacionalnim parkovima, državnim arhivima i HRT-u. Kada bi se propisala vrsta smještaja i prijevoza za službena putovanja čiji se troškovi financiraju iz proračuna, te ograničile naknade za terenski rad uz dnevnice, uštedjelo bi se 30 milijuna kuna godišnje.
Samo u institucijama Ministarstva pomorstva gotovo milijun kuna troškova reprezentacije
Lučka uprava Ploče u 2014. potrošila je 129.667 kuna na reprezentaciju, odnosno 3.412 kuna po zaposlenom. Agencija za obalni linijski promet u svom ministarstvu ima najveću potrošnju za reprezentaciju – 4.164 kune za reprezentaciju po zaposlenom, a ne zaostaje puno niti Lučka uprava Vukovar 3.233 kune. Lučka uprava Rijeka potrošila je u apsolutnom iznosu najviše za reprezentaciju – 76.131 kunu, ali imaju i daleko najviše zaposlenika od svih lučkih uprava, pa to iznosi 1.359 kuna po zaposlenom.
Samo sastavnice Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture imaju ukupno 701 zaposlenog, a lani su na reprezentaciju potrošile 953.241 kuna, odnosno 1.360 kuna po zaposlenom.
Država plaća kamate na dug, a njene institucije drže novac u bankama
Povjerenstvo je procijenilo kako su krajem 2014. institucije koje su proračunski korisnici u bankama imale više od 1.8 milijarde kuna deponirano kod kreditnih institucija. S obzirom na to da postoji različita eksterna i interna regulativa, korisnici nisu uvijek dužni vratiti višak sredstava u proračun. Odnosno jesu, osim u slučaju ako njihova upravna vijeća odluče drugačije ili ako za to dobiju dozvolu Ministarstva financija. Hrvatska agencija za nadzor financijskog tržišta obavezna je uplatiti višak u proračun na kraju godine, a neki ih drže u bankama za razvoj poslovanja, čak i ako ga ne upotrebljavaju godinama. Stvara se tako veliki oportunitetni trošak. Država plaća visoke kamate na javni dug, deficit je jedan od gorućih problema u odnosima s EU, a sredstva kojima nije određena kratkoročna namjena leže na računima javnih poduzeća.
Najviše neto financijske imovine imaju Agencija za mobilnost i programe EU, te Agencija za posredovanje u prometu nekretnina i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Kod potonje, sva zarađena sredstva na kraju godine postaju prihod proračuna, dok se kod prve dvije radio o sredstvima za posebne programe, stoji u izvještaju. Hrvatski audiovizualni centar u banci ima preko 20 milijuna kuna, Hrvatska regulatorna agencija oko 39.5 milijuna kuna, Agencija za lijekove i medicinske proizvode 54 milijuna kuna na depozitima i još oko 105 milijuna kuna u novcu.
Sva javna poduzeća nisu dostavila ove podatke, pa tako u dokumentu o dubinskoj analizi proračuna piše kako je potrebno izvršiti dodatnu provjeru sredstava javnih pravnih osoba na računima kreditnih institucija. Vraćanjem 50 do 100 milijuna kuna jednokratno i još 30 do 50 milijuna kuna svake godine, prema stavu povjerenstva, sve bi pravne osobe i dalje imale dostatna sredstva za daljnji razvoj poslovanja i nužne investicije.
Što su agencije, a što zavodi i centri?
Zakonom nije eksplicitno definirano zašto se neke institucije smatraju agencijama, neke centrima, a neke zavodima. Sustav centralne javne nabave, prema izvještaju povjerenstva, gotovo se i ne koristi. Nema evidencije cijena, pa se događa da različite javne pravne osobe ugovaraju cijene koje su više od maloprodajnih, a ugovori se razlikuju iz razdoblja u razdoblje.
Iako temeljem propisa koji reguliraju njihovo osnivanje i poslovanje sve pravne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske moraju do određenog datuma u godini podnijeti svoje izvještaje, nisu propisani datumi do kada se to mora učiniti. Pravne osobe moraju poštivati mandatorne propise RH, ali nema predviđenih sankcija ako propuste izvijestiti javnost o svom poslovanju, zakasne s objavom izvještaja, ne slijede zadanu strategiju ili ne postignu učinke koji su se od njih očekivali.
Što ćete čitati u trećem, završnom tekstu o javnoj upravi?
Kritičari Europske unije često toj supranacionalnoj organizaciji zamjeraju njenu birokratsku složenost, gomilanje propisa i zaposlenika u javnoj upravi. Jeste li znali da EU trenutno ima jednak broj agencija kao i njena najmlađa članica, Hrvatska? U prvom dijelu Telegramova specijala bavili smo se rashodima za plaće. U ovom, drugom dijelu pisali smo materijalnim rashodima. U trećem, završnom tekstu u donosimo sve o poslovanju, preklapanju poslova i predviđenim spajanjima pravnih osoba javnog karaktera.