Autor Tema: Čemu nas uči povijest rebalansa državnog proračuna u RH?  (Posjeta: 1509 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Čemu nas uči povijest rebalansa državnog proračuna u RH?
« : Kolovoz 27, 2010, 01:02:58 poslijepodne »
http://pollitika.com/emu-nas-u-povijest-rebalansa-dr-avnog-prora-una-u-rh

Pet, 27/08/2010 - 12:19 — lovac_sakupljač
Svi znamo poznatu narodnu po kojoj nepoznavanje povijesti vodi ka ponavljanju grešaka koje su se dogodile toijekom iste. Ja bih još dodao da je poznavanje povijesti samo nužan, no ne i dovoljan uvijet neponavljanja povijesnih pogrešaka: dovoljan uvjet je prvo, volja, a zatim i sposobnost za dobru analizu povijesti i izvlačenje zaključaka primjenjivih na današnjicu.

U novom broju Newslettera Instituta za javne financije (http://www.ijf.hr/newsletter/50.pdf), autorice Dunja Beš i Katarina Ott donose kratku ali poučnu (pred)analizu povijesti hrvatkog državnog proračuna u razdoblju 1999-2009. U tekstu jasno pokazuju postojanje problema rashodovne strane proračuna, ukazujući na činjenicu da je odnos promjene prihoda i rashoda proračuna u gotovo svim tim godinama bio takav da su: (i) prihodi padali manje od rashoda ili (ii) prihodi padali a rashodi rasli ili (iii) prihodi rasli manje od rashoda. Posljedica je jasna - permanentni 'deficit bias'. Autorice također analiziraju struktutru rebalansnih promjena prihoda i rashoda, povezanost prirode rebalansa i kretanja stope realnog rasta te, najzanimljivije, utjecaj blizine parlamentarnih izbora na narav rebalansa (jasno da postoji veza, posebice u pogledu strukture).

Čini mi se da je najveći doprinos ovog broja Newslettera u tome što postavlja niz zanimljivih pitanja i poziva na daljnje dublje istraživanje fenomena o kojima govori jer, kako same autorice na više mjesta naglašavaju, njihovi su zaključni tek indikativnog karaktera i nikako se nebi smjeli uzeti kao 'konačne riječi'.

Kao najveće probleme autorice naglašavaju postojanje: (a) takozvanih trajno rastučih rashoda, kao što su naknade zaposlenima i socijalne naknade; (b) nekvalitetno usklađivanje plana prihoda i rashoda sa datostima gospodarske situacije; s tim je povezana i potreba kvalitetnije prakse predviđanja gospodarskih kretanja i/ili kretanja prihoda i rashoda s promjenama makroekonomskih agregata.

Komentar

U 11 godina doneseno je čak 14 rebalansa, odnosno u razdoblju
1999-2009. Ni jedna godina nije prošla bez rebalansa.
Nešto što bi trebalo biti izvanredno i zbog čega u dobro
uređenim državama znaju padati ministri financija, pa
čak i čitave vlade, u Hrvatskoj je tako normalno da se s
time kalkulira već na samom početku godine, pa i sam
ministar financija pri donošenju proračuna najavljuje da
će se problemi rješavati rebalansom, a opozicija i mediji
sredinom godine čak i prozivaju vladu zbog kašnjenja
s rebalansom.
Istina je da hrvatske vlade redovito
pripremaju i predlažu proračune za koje se od samog
početka zna da nisu ostvarivi, te da stručnjaci redovito
i pravovremeno na to ukazuju – npr. Ott (2008) za proračun
2009; Bronić (2009) i Bađun (2009) za proračun
2010. Vlade su, međutim, i za te godine donosile nerealne
proračune, pa su 2009. nanizale čak tri rebalansa,
a 2010. je deficit predviđen za čitavu godinu ostvaren
već u prvoj polovici godine.