Maestro Vjekoslav Šutej preminuo je u srijedu u 14.20 sati u zagrebačkoj bolnici Rebro, nakon duge i teške borbe protiv leukemije. …………..
Dirigirao je u raznim opernim kućama, a osim značajnih klasičnih koncerata, dirigirao je i popularne koncerte s opernim zvijezdama današnjice. Pamte se koncerti s Joseom Carrerasom, Montserrat Caballé, Dianom Ross, Plácidom Domingom...
Samo dva tjedna nakon što je odlučila zatvoriti svoju rubriku Neka ostane među nama koju je vodila 15 godina, Magda Weltrusky, Glorijina suradnica od prvog broja, je preminula.
Maestro Vjekoslav Šutej preminuo je u srijedu u 14.20 sati u zagrebačkoj bolnici Rebro, nakon duge i teške borbe protiv leukemije. …………..
Nedjeljom u 2 - nedjelja, 06.12.2009. od 57,15 minuta poglejte: http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=186 (http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=186)
u ime svih generacija koje su s tobom ljubile muziku i koje su s tobom proplesale kilometre nota.
Zahvaljujemo Ti za glazbeni izričaj koji si nam davao cijelog života, zahvalni smoTi i za svaku pjesmu ispjevanu i odsviranu, onako "iz duše i srca". Rado smo provodili večeri uz tvoju muziku i nikada nam nije bilo žao što smo ponekad zajedno dočekali pijevce u rana jutra, što smo zajedno obilježili godišnjice i radovali se pobjedama.
Ljubio si "lijepo naše Turopolje, gdje su ljudi dobre volje", pjevao si njemu i ljudima. I onda..... jednog dana više te nema s nama.
Mi, koji smo Te poznavali i koji smo znali koliko si volio pjesmu, sjećat ćemo Te se.
"Poslije kišne noći, u rano proljetno jutro, sa zelenih vlati trave na dlan istresite nekoliko zaostalih kapi i dopustite toplim sunčanim zrakama da ih pomiluju.
Zatim dlan prinesite usnama, srknite tekućinu i pričekajte.... Sjetite se bilo koje narodne pjesme. Otpjevajte je najtiše i najnježnije. Potom zažmirite....
Uzmite dah, puhnite u svoju sviraljku....uzmite dah, ponovno zažmirite..... Uskoro će prostor oko vas ispuniti melodični zvuci zaboravljenih narodnih napjeva...."
Pozdravljamo Te, Joža.
Gitarista i vokalni solista legendarne grupe "Sjene",Kovačević Josip - Joža,preminuo nakon kratke i teške bolesti.
Sprovod je 28.04.2010.god. na mjesnom groblju u Vukovini u 15.00 sati.
Gitarista i vokalni solista legendarne grupe "Sjene",Kovačević Josip - Joža,
Poznavala sam Jožu kao nasmijanu i veselu osobu, uvijek spremnu na šalu i dok je još bil dečko, a i kasnije kad je zasnovao obitelj. Nisam puno obilazila zabave, ali kad bi se navrnula obavezno se plesalo. I ja se pridružujem mlačanovim prekrasnim rečenicama u znak sućuti.
U znak sjećanja na prvog predsjednika SDP-a Ivicu Račana, na treću godišnjicu njegove smrti, izaslanstvo SDP-a na čelu s predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem, danas 29. travnja u 09,30 sati, položilo je cvijeće na grob Ivice Račana.
Neka mu je vječna slava i hvala!
0 CommentsPosted on 29 Apr 2010 by Admin http://www.sdpvg.org/news.php?subaction=showcomments&id=1272538487&archive=&start_from=&ucat=& (http://www.sdpvg.org/news.php?subaction=showcomments&id=1272538487&archive=&start_from=&ucat=&)
IVICA RAČAN ( 24. veljače 1944. – 29. travanj 2007.
Fala Kunta za ovaj post. Ne idem svaki dan na stranice SDP u VG, i drago mi je da je ovakav post na ovom forumu u znak sjećanja, kao što mi je drago da i SDP VG nije zaboravio napisati sjećanje.
Naslov: Odg: In memoriam
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 30, 2010, 11:03:20 poslijepodne
Gitarista i vokalni solista legendarne grupe "Sjene",Kovačević Josip - Joža,preminuo nakon kratke i teške bolesti.
Joža jě navek bil kak v pete brzine. Kak pripadnik turopôlskě kažneničkě strojně (pred)građevinskě (delal jě kak građevni inđinér v KPD-u Turopolě), z beneficéranem delatnem stâžom jě rano otišel v zasluženu penzijû.
Nâvodno mu jě jěn vučitel jěmput rěkel: «Saki jě Kovâčevič sve srěčě». To vredi dok ne dôjdě (v)rak po sve, odnosno po tuđě. Něznaš jel gorša metastaza il metak-steza. Denes si v Rak.itovcu, zutra věč v rake.
U 80. godini života preminuo je bivši velikogorički dekan, mons. Josip Frkin. Rođen u Domoslovcu kod Samobora, u Goricu dolazi u 50-oj godini života, a jedina neostvaren želja bila mu je oformiti Župu Milosrdnog Isusa u Kurilovcu.
POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE I SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA MU.
U 80. godini života preminuo je bivši velikogorički dekan, mons. Josip Frkin. Rođen u Domoslovcu kod Samobora, u Goricu dolazi u 50-oj godini života, a jedina neostvaren želja bila mu je oformiti Župu Milosrdnog Isusa u Kurilovcu.
POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE I SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA MU.
PRED LICE SVEVIŠNJEGA POVELI TE ANĐELI..........
Kad je umro?
Naslov: Glumac Božidar Orešković objesio se u šumi pokraj Velike Gorice.
Autor: manimal - Srpanj 12, 2010, 04:43:00 poslijepodne
Božidar Orešković, hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac, pronađen je obješen u subotu oko 14 sati u šumi pokraj Velike Gorice. Glumca je tražio i pronašao GSS.
'Bio je moj heroj od najranijeg djetinjstva' više Orešković je rođen 21. kolovoza 1942. u Zagrebu. Ovaj akademski glumac poznat je kao doajen Hrvatskog narodnog kazališta, koji se nakon mirovine okušao i u hrvatskim sapunicama.
Božidar Orešković (FOTOGALERIJA) višeMlađi gledatelji pamte ga po ulozi u serijama Ponos Ratkajevih i Sve će biti dobro, a najširi krug gledatelja je zasigurno osvojio ulogom Riđana u dramskoj seriji Kapelski kresovi iz 1974. godine.
Naprasan kraj sjajne karijere velikoga Oreškovića višeBožidar Orešković glumio je i u filmovima Živi i mrtvi iz 2007. godine, Konjanik iz 2003. godine, Je li jasno, prijatelju iz 2000. godine, Novogodišnja pljačka iz 1997., Noć za sjećanje.
U 80. godini života preminuo je bivši velikogorički dekan, mons. Josip Frkin. Rođen u Domoslovcu kod Samobora, u Goricu dolazi u 50-oj godini života, a jedina neostvaren želja bila mu je oformiti Župu Milosrdnog Isusa u Kurilovcu.
POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE I SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA MU.
ponedjeljak, 12.07.2010. Umro je velečasni Josip Frkin Jučer je nakon duge i teške bolesti umro velečasni Josip Frkin koji je dugo bio župnik u župi Navještenje Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Ne znam što napisat. Moram priznat da me nije volio i da je čak htio da odem iz župe, ali nisam. Sve sam mu odavno oprostio. Bio je prvi svečenik Grada Velike Gorice u kojoj je službovao dugi niz godina i svi su ga poštivali. Župa Kurilovac za koju se zalagao na žalost nije doživio. Njegovi Velikogoričani su mu zahvali za sve što je napravio za njih i njihov grad. Bit će trajno zapisan u analima Grada Velike Gorice kao pošten i predan pastir crkve. Puno je toga napravio i da je mogao napravio bih još. Osobno sam mu zahvalan za sve drage ljude koje sam upoznao u Gorici i on je zaslužan što mi je Velika Gorica i danas u srcu. Misa zadušnica i sprovod je u četvrtak 15. srpnja 2010 u 16:30 sati u crkvi Svete Anastasije u Samoboru. Sprovod je odmah iza mise. Velečasni Josipe. Hvala Vam na svemu.
utorak, 13.07.2010. VELEČASNI JOSIPE HVALA VAM NA SVEMU. (IKA) - Svećenik u miru mons. Josip Frkin preminuo je 11. srpnja u zagrebačkoj bolnici „Fran Mihaljević" u 80. godini života i 53. godini svećeništva. Misa zadušnica služit će se u četvrtak 15. srpnja u 16.30 sati u crkvi Sv. Anastazije u Samoboru, a pokop će biti nakon mise na mjesnom groblju. Mons. Josip Frkin rođen je 22. srpnja 1930. godine u Domaslovcu kraj Samobora, kao prvo od petero djece Ane i Josipa. I Josip Frkin, kao i mnogi svećenici i bogoslovi tada, u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, proživljavao je svoju kalvariju. Bilo je to vrijeme raznih svjetovnih ponuda, uvjeravanja, razgovora i prijetnji od tadašnjeg režima. Kao i u dječačkim danima tako i kasnije kao bogoslov i svećenik on se uvijek stavljao pod zaštitu Majke Božje. Za svećenika je zaređen na blagdan apostolskih prvaka 1957. godine. „Isuse daj da, kao i Ti, ljubim Crkvu i svega sebe za nju predam da se ona učvršćuje i širi!" bilo je njegovo je svećeničko geslo. Kao i tada na mladoj misi tako i u cijelom svećeničkom životu za njegovim stolom uvijek je bilo mjesta za one zaboravljene. S vrata njegova župnog doma nitko nije otišao praznih ruku. Služio je u pet župa, najduže 26 godina u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Prvi dekret je stigao za župu Sv. Marije Okićke, imenovan je župnikom. I kako se sve u njegovom životu vrti oko Marije tamo je stigao na svetkovinu Velike Gospe 1958. godine. Na početku župnikovanja nailazi na prepreke, u Okiću su ga pokušali i ubiti. U tome je kraju već bilo pokušaja atentata na svećenika i njemu su na isti način prijetili. Bila je to prva svećenička kušnja. Prijetnja je ponovno stigla za prvi Uskrs u Okiću. Partija je odlučila likvidirati ga u uskrsnoj noći, no zahvaljujući narodu koji ga je okružio živ je stigao do župne kuće. Župa je bila jako razvučena pa se javila potreba utemeljenja nove župe – sv. Josipa radnika u Klinča Selu. Uz zavjete i molitve uspjelo se osnovati župu te je prva misa slavljena 12. lipnja 1960. na svetkovinu sv. Trojstva u preuređenoj prostoriji kraj štalice. Tu je na badnju večer vlč. Frkin doživio ponovni pokušaj atentata te ponovno iskusio Božju zaštitu u svom životu. Nakon šest godina služenja u jaskanskom kraju 1964. godine premješten je u Glinu, gdje 5 godina upravljao dvjema župama, Glinom i Majom. Potom mu je povjerena župa Bl. Marka Križevčanina u Selskoj u Zagrebu. Zatim je služio u Botincu gdje su vlasti dva dana prije blagoslova crkve zazidale ulaz u crkvu i u svećenički stan. Bilo je to 12. studenoga 1969. godine. U toj župi mons. Frkin bilježi i početke novinarskog i izdavačkog rada s kojim je nastavio i u Velikoj Gorici. U Botincu je pokrenuo prvi župni list Zrno koji je stizao do svake vjerničke obitelji. Kako su stvari dolazile na svoje mjesto, a župa nije bila prevelika Josip Frkin dodatno se angažirao. U apostolatu braka i obitelji pronašao je novo nadahnuće. Sljedeća župa bila je župa Navještenja BDM u Velikoj Gorici, gdje stiže na blagdan Gospe Žalosne 15. rujna 1981. Ondje ostaje do umirovljenja 2007. Dugogodišnji velikogorički župnik Navještenja BDM, mons. Frkin tada i velikogoričko-odranski dekan, 1. srpnja 2007. proslavio je zlatnu misu - 50 godina svećeničkog djelovanja. Njegovom zauzetošću obnovljena je stara župna crkva Navještenja BDM, župna kuća te izgrađen funkcionalan pastoralni centar Nazaret. Tijekom rata brojne izbjeglice i prognanici u njemu su pronašli svoj dom. Uz brojna hodočašća koja je organizirao, vjernici Turopolja posebno vole zavjetno pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Naime početkom Domovinskog rata mons. Frkin se zavjetovao da će ako Velika Gorica ostane nerazorena svake prve subote u rujnu sa župljanima pješačiti u Mariju Bistricu. Tako sve ove godina rijeke hodočasnike pješače u to marijansko svetište. Pokrenu je i list Navještenje koje je i danas mjesečnik za sve tri velikogoričke župe. Nakon umirovljenje kratko vrijeme bio je supsidijarom župe potom duhovnik u samostanu Kćeri Srca Isusova u Lasinji. http://davorovenovosti.blog.hr/ (http://davorovenovosti.blog.hr/)
Bio je pravi svečenik,duhovni,a ne materijalni.Zato ,hvala mu na tome.Odrastala sam u toj župi,uz njegovo duhovno vodstvo.Bio je čest gost u mojoj roditeljskoj kući.za našim stolom.Kako nas je bilo puno djece uvijek nas je znao sa nečim aktivirati u župi i duhovno odgajati.Od srca mu hvala,Na svakom savjetu,lijepoj riječi,molitvi ili preporuci,zaista na svemu.Sječam se kad ga je pratila policija zbog rada sa župljanima,kada smo mu čuvali putovnicu,razne spise za koje je policija mislila da su na štetu Jugoslavije.Bio je veliki čovjek i zaista vjerujem da je zaista zavrijedio vidjeti lice Svevišnjega kojeg je toliko volio i kojem je svakog dana služio.
Sječam se jedne prilike kada je rekao:"Znaš Mojca svi ti kaj ti se busaju u prsa kak su veliki vjernici i koji ti se naslikavaju kak idu u crkvu su ti niš,sami lopovi,ali kaj ćemo moramo biti s njima možda se preobrate za stvarno." Uspio je sa nekima.Zaista ih je upoznao sa Bogom.
Ima još jedna stvar koje se držim cijeli život,a on me je tome naučio.Kada smo se pripremali za Svetu Potvrdu na satu vjeronauka je bila tema o misijama i pomaganju trečem svijetu.Tada je rekao da ljudi često puta daju velike novce i šalju u Afriku i još k tome obavjeste javnost da se zna kak su baš oni dali.U isto vrijeme njihov prvi susjed je gladan,ili nema djetetu za cipele,a oni pred njim zatvore vrata.Rekao je da to ne valja ,jer tamo kad šaljemo neznamo kome smo pomogli i dali je to zaista upotrebljeno za pomoć ili nešto drugo,nego radije ako želimo pomoći okrenemo se oko sebe i konkretno nekome pomognemo gdje ćemo vidjeti rezultat svoje pomoći i neka to nikad ne govorimo drugima ,nego napravimo i zaboravimo.To je nešto čemu me je naučio taj veliki čovjek koji je za sebe mislio da je jako mali i niš posebno.Tako ja sada učim svoju djecu i vidim lijepe rezultate i ponovno hvala mu na tome i na svim molitvama i meditacijama kojima me je naučio,a najviše vjeri u Božju providnost koja je nešto najbolje čem me je naučio. Vjerujem da sada stojiš pred Božjim licem i molim ta da se pomoliš za sve nas koji smo ostali još na ovoj patničkoj zemlji.
Naslov: Otišao je hrvatski velikan: Umro Velimir Kljaić
Autor: plemenitashica - Kolovoz 12, 2010, 03:24:52 poslijepodne
Otišao je hrvatski velikan: Umro Velimir Kljaić
Jutros je nakon što mu se stanje zbog bolesti pogoršalo preminuo Velimir Kljaić.
Kljaić je dugo bolovao od raka pluća. Rođen je 10. veljače 1946. godine u Danilu kraj Šibenika.
Svakako najveći trenerski uspjeh u dugogodišnjoj karijeri je osvajanje zlatne olimpijske medalje na igrama u Atlanti 1996. s generacijom u kojoj su igrali Ćavar, Puc, Saračević, Smajlagić, Jelčić, Goluža.. Bila je to prva zlatna olimpijska medalja za hrvatski sport uopće.", stoji u HRS-ovom priopćenju.
......"Na Olimpijskim igrama 1996. godine, pod maestralnim vodstvom Velimira, hrvatski rukometaši su ostvarili dugo sanjani san. Po prvi put od osamostaljenja Hrvatske osvojena je zlatna medalja, prvi put se na OI čula hrvatska himna ......""Rekao nam je: Ako ne osvojimo medalju na Olimpijadi idemo svi kući plivajući"."
Naslov: Odg: In memoriam
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 25, 2011, 10:36:03 poslijepodne
Mrl jě Mario Bogliuni
(San Vincenti / Svetvinčenat 1935. – Zagreb 2011.)
I dés čujemo něgvu glazbu v kultne TV serije »Gruntovčani«, a nâdamo se vuskoro i v druge »Kûdek idu divlě svině « il »Mejâši«
Kak školuvani glazbenik, teri jě jâko dobro poznâval suvremenu zabavnoglazbenu scenu, postal jě nezaobilazen vurednik zabavnoglazbenoga programa HTV-a v něgovem nâjbolšem dânem. Mario Bogliuni bil je skladatel teromu jě pesma bila dôm, a nôtě jedina prâva lubav z terem jě premoščival sě granice i râzlikě, jezikě i dijalektě.
Mesto Bogliuno – Boljun (v Istre) http://www.tzpazin.hr/foto/MostacKarta.jpg (http://www.tzpazin.hr/foto/MostacKarta.jpg)
Z-Bogom / Buon viaggio, Bogliuni
Citat:
HRVATSKI K(R )AJ (Skrivečki, skrivečki) tekst: PAJO KANIŽAJ – glazba: MARIO BOGLIUNI – aranžmân: KREŠIMIR OBLAK http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30283/#msg30283 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30283/#msg30283)
Citat:
Gruntovčani (nâslovna pesma: Ladaricě - Podravina râvna)[/b], 02:32 Tekst Dubravko Ivančan, glazba Mario Bogliuni http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30284/#msg30284 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30284/#msg30284)
Naslov: Odg: In memoriam
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 04, 2011, 10:52:04 poslijepodne
Mrla je Ana Štefok, kultna pevačica stareše generacije, međimurskoga roda z Dolnoga Kralevca
V Zagrebu je v sedamdeset drugomu letu mrla Ana Štefok, jena od najbolše hrvatske pevačic zabavne i pop glazbe stareše generacije z božanstvenem glasom, teru su mnogi nazivali hrvatskum Edith Piaf. Rođena je leta 1940. v Zagrebu, a roditeli joj poteču z Dolnoga Kralevca, de je gustokrat kak deklica dohajala na školsko ferje, a kesneše i kak pevačica z mnogemi zvezdami šezdesete. Bila je kultna pevačica stareše generacije.
Ana Štefok počela je pjevati u crkvenom zboru u svom kvartu Trnje, a potom u Prvom pljesku u zagrebačkom Varijeteu. Imala je čist zvonki sopran, tako da je uskoro postala pobjednica tada mnogobrojnih festivala zabavne glazbe.
Prvu pobjedu ostvarila je na sarajevskom festivalu Vaš Šlager sezone 1968. izvedbom pjesme “Molitva” Kemala Montena i Sabina Varešanovića. Potom je pobijedila na Opatijskom festivalu 1970., otpjevavši pjesmu Alfia Kabilja koja je ubrzo postala hit “Želim malo nježnosti i ljubavi”. Ostat će upamćena i po nastupima na Festivalu kajkavske popevke - Krapina, 1973. i pjesmi “Međimurje zeleno”. Nastupila je na brojnim festivalima zabavne glazbe, na Opatijskom, Splitskom, Krapinskom i Zagrebačkom festivalu, televiziji i posebno radiju. Anini najveći hitovi su i danas popularni: “Gitara romana”, “Majko, nemoj plakati”, “Malo mira”, “Ne mogu ti vjerna biti”, “Varaš se, znaj” i postali su evergreeni. Godine 1989. povukla se sa scene i otada više nikada nije nastupala, osim tek povremeno. Bila je rado viđen gost na svečanostima Društva Međimuraca u Zagrebu, gdje bi ponekad i zapjevala.
Nakon devedesetih pada joj popularnost, što teško podnosi i pada u sve veću depresiju. Ranije je zbog nesretne ljubavi započela piti i liječila se od alkohola, a istodobno se brinula o teško bolesnom i nepokretnom ocu Franji, koji je preminuo 2005.
Najteže joj je padao zaborav, stalno je isticala u svim prigodama što je učinila za hrvatsku glazbu, da bi potom bila sasvim nepravedno zaboravljena. Najbolje prijateljice koje su joj pomagale i u starosti su također popularne pjevačice starije generacije Višnja Korbar i Zdenka Vučković. Danas mladi popularni pjevač Bojan Jambrošić pjeva neke od hitova Ane Štefok. (J)
Ploče i diskografska izdanja Ane Štefok:
Gitara Romana / Takav je život / Oprosti / Ti želiš to, 1963. Jugoton EPY 3248 Balada / Sve je isto ko pre, 1964. Jugoton SY 1276 Bez majke / Fiesta Brasiliana / Ne oplakujem / Lastavica, 1964. Jugoton EPY 3317 Pjesmom ti pričam / Svijet je pjesma / Santo Domingo / Upravo zato, 1966. Jugoton EPY 3600* Nemoj nikad reći zbogom / Da to si ti / Hvala ti za ljubav / Ali danas ne, 1967. Jugoton EPY 3868 Uz tebe sam sretna / Poljubi me za kraj / Varaš se, znaj... / Čovjek za mene, 1968. Jugoton EPY 4006 Doviđenja, sretan put / Živim za tebe, 1969. Jugoton SY 1475 Što me grije / Moje srce kuca ko tvoje, 1969. Jugoton SY 1398 Želim malo nježnosti i ljubavi / Majko, nemoj plakati, 1970. Jugoton SY 1686-F Daj mi malo nade / U malom gradu, 1970. Jugoton SY 1598 Koga ću zavoljeti? / Moje selo je pusto, 1971. Jugoton SY 1797 Moj prijatelj vjetar / Pošla bih s tobom, 1974. Jugoton SY 22478 Ako me sanjaš / Još smo uvijek na početku, 1980 Jugoton SY-23616
ANA STEFOK Medjimurje zeleno, 03:23 (Krapina, leta 1973.)
ANA STEFOK Medjimurje zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=Puv7TCyhb5M#)
Naslov: Odg: In memoriam
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2013, 10:36:12 poslijepodne
Ćićo (iz)Gorio (Le Père Goriot)
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Iznenada preminuo
Odlazak novinarskog simbola Splita: Umro Đermano Ćićo Senjanović
Autor: Novi list Objavljeno: 19. travnja 2013.
Radni vijek proveo je u Slobodnoj Dalmaciji i Feralu, a posljednji dio profesionalne karijere radio je upravo u ovim novinama, u svojoj stalnoj rubrici "Ajme meni"
Jedan od novinarskih simbola Splita, Đermano Ćićo Senjanović zauvijek nas je napustio u 64. godini života.
Iznenada mu je pozlilo sinoć oko 20 sati. Iako je Hitna pomoć došla brzo, nije mu, nažalost, bilo spasa.
Hrvatsko novinarstvo zadužio je svojim sjajnim satiričnim stilom. Radni vijek proveo je u Slobodnoj Dalmaciji i Feralu, a posljednji dio profesionalne karijere radio je upravo u ovim novinama, u svojoj stalnoj rubrici "Ajme meni". Nažalost, u mirovini, u koju je otišao početkom ove godine nije stigao dugo uživati.
Ćićo je rođen 1949. godine u Splitu, gradu kojeg je obožavao zajedno sa svim njegovim simbolima. Vjerujemo da će i sam ostati upamćen kao jedan od njih.
nada.jelinic#starcevic Objavljeno: 19. travnja 2013. u 12:45 Umro je isto kako je i pisao. U dvi riči.
stanoje Objavljeno: 19. travnja 2013. u 13:37 Taj je sigurno negdje ugurao stafetu da je preda svome titeku kad se sretnu.
stipan t Objavljeno: 19. travnja 2013. u 16:28 Iako se često puta nisam slagao sa njegovim pisanjem, razlika mišljenja, u svakom slučaju ĆIĆO POČIVAO U MIRU. Draži su mi oni koji kažu šta misle nego oni koji se KAO SLAŽU sa tim šta ti misliš pa onda po svome.....
lolobrigita Objavljeno: 19. travnja 2013. u 18:15 Ćićo,počivaj u miru.Smrt fašizmu.
Slaviša Vajner - Čiča Objavljeno: 19. travnja 2013. u 12:00 VOZDRA DRUŽE STARI ! NEKA TI JE LAHKA HRVATSKA - DALMATINSKA ZEMLJA.
A ča se tiče politike, znan da i Kerum nije cviće. I durat će onoliko koliko ga Split bude trpija. A ja mu nikad neću zaboravit da nas je oslobodija ove falše munite. Fala mu ča nan je bija šok-terapija. Nekome šok, a nekome terapija.