Rekla mi prijatelica da bi trebalo, a i kak da bi to bil red i dužnost, nekeaj u vezi cieluga slučaja gospođe Vesne Škare Ožbolt našem ljudem reči i objasniti im. Pri tom me pobudno, umilno-zapovedno, i značajno pogledala. To kakti na me spada, sem ja z Vesnum bil javno v bliskomu kontaktu!
Nu evo, kad dosta jakoga mikrofona nie moči nabaviti da bi ljudi čuli, sem napisal ovo.
Da se čita.
V politički nesretnomu vremenu na svojem političkem putešestvijami prema dole dotepla nam se – pa čak posle i «nastanila» - gospođa Vesna Škare Ožbolt v Grad Goricu. Za nju se kak i za se ponižene i uvređene pri nami navek sućuti najde. A i kak ne bi sućuti imeli za sirotu ženu koja je svem nam tak puno dobra želela napraviti kak ministrica pravosuđa i uprave. Uprav tak, po pravde, z dielom, protiv mita, korupcije i politikanske trgovine. Baš v punom poslu, kad se poprav zahuktala - a rekla je da se i rezultati vide (gdo ih je videl je a gdo ih nie videl nie, al valda se ministrice veruje!) - ju je premijer Ivo Sanader s posla stiral veleč pri tom javno da je nesposobna. Saka nemu bila čast, al jelda, to je bezobrazno i bahato, te rieči nie za odobriti. I kak ju onda čovek ne bi k srcu prigrlil, pitam Vas! Buduči nekakvu sučuti niesem osečal skoro da sem i sebe bil nekak čuden.
A nie Vesna ŠO došla k nam od nikud i z lošega mesta. Sad več zdavna, kak frčna, mlada i perspektivna drugarica - pritom primereno politički organizerana – naša Vesna je bila, kak prva ruka, gradonačelniku Zagreba a onda i predsedniku Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske Ive Latinu šefica v kabinetu. To su visoka, ugledna, priznata i poverliva radna mesta. Na nih se speti nie nuđeno, suđeno niti dano sakomu i bilo komu. Za to moraš biti kadar. Naša Vesna ŠO je bila kadra biti takav kadar. Takvum je zgleda prepoznata i priznata bila.
Gda je Franjo Tuđman postal predsednik Predsjedništva S(…)R(…) Hrvatske, kak i ostalo v Uredu, dočakala ga je i Vesna ŠO. Niesmo čuli da je nekakvuga vekšuga prigovora imel. I on je bil kadar zagledati kadar. I tak je Vesna ŠO ostala i dale v kadru. Naime, zadužena je bila za obaveščivajne građanov o tomu keaj im predsednik ima reči a i nemu reči keaj se važnešega v javnosti govori. To je bil važen, ugleden, poverliv i perspektivni posel.
Na tomu poslu je i mene postala slučaj. Naime, 1993. se v Skupštine Grada Zagreba odlučivalo o članovima Upravnuga odbora Radija 101. Od toga leta (do 95. gda smo polučili ustanovlejne Grada Gorice) sem bil viećnik v Skupštine Grada Zagreba. Čak i član Odbora za izbor i imenovajne. Nezinomu imenovajnu v Upravni odbor Radija 101 sem se svum snagum usprotivil. Za to sprečiti su mi, naravno, snage bile preslabe – ruk je bilo premalo. Naravno, nisem bil protiv nje kak osobe - am ju niesem ni videl, ni znal ni poznal – neg sem bil protif tomu da glasnogovornica predsednika države bu v upravnom odboru jednoga radija. Am predsednikovu rieč budu si rado objavili, sem rekel, a nezina rieč v upravnomu odboru se nemre doživeti drugač nek kak naredba predsednika države. Z usti silnika molbe zvuče kak zapovedi, stari je izriek. Zato to dobro nie i nesme se delati. Rekel je Napoleon, da vladam novinstvom vojska mi ne bi ni trebala!
Njezino je postavlejne, kak mi vele, dobru poslužilo. Tak je, naime, deluvala v radu Upravnoga odbora Radio 101 da je bitno doprinesla izazivajnu protuHDZ-ovske i protutuđamanske demonsttraciji na Trgu bana Jelačiča. To je bilo važno – narod je imel priliku javno nezadovoljstvo pokazati - pak na tomu i ona zaslužuje pofalu.
Kak poverliva osoba Vesna ŠO je oddelavala važne i poverlive posle tak da je postala i potpresednica HDZ-a. No tu pri vrhu, odmah posle smrti predsednika Tuđmana, večina važneše v HDZ-u vujne više nie bila kadra kadar videti. Videl ga je gospodin Mato Granić. Pak su oni osnovali Demokratski centar kak blagorečivu, skoro pobožnu i lelujavo centralizerajuču demokratičnu zamenu HDZ-ove razgranate i nezajažlive gramzivosti i bahatosti. Nijove pobožnosti i centreranosti narod nie baš jako poveruval. Onda se Mato Granić i vu samoga sebe pokolebal a i zapazil je da Vesna ŠO i nie baš takov kadar kakvuga je ona vu sebe kadra videti. Kak mu se Vesnino viđejne činilo nezinim snoviđejnem s terem se po svojem, bi reči kapelanskim, pristupom nie bil kadar nositi moral se povleči v politički Mirogoj. A i vujnom si je mesto za posel našel.
Vesna se pokolebati nie dala, ona je pobožna pak vu sebe beskrajno veruje. Gdo pak vu sebe beskrajno veruje navek bu našel verujučeh za svoju političku kapelicu. I tak si je, još ne naša Vesna, kak saborska zastupnica zriktala mesto ministrice pravosuđa i uprave. Premijer Sanader je, valda, najpre videl vujne kadar. A onda ko da je zaslepel ili kak da mu se zamračilo više vujne kadra nie videl. Vu tom nevidu je onda, kak je spomenuto, premijer Sanader Vesne z ruk strgel ministarsku jamstvenu karticu. Više ju ni on nie bil kadar gledeti. Tak je ona, ni kriva ni dužna, ostala v javnosti prazne ruk. Bogica. Kak sad, kam sad, komu sad?! Nigde puta, nigde staze sekud bose političke noge samo trjne gaze.
A onda se pred par let pokazalo svietlo – kak za bajku zmišleno i dobrodošlicu baš prigodno - mesto gde je liepi broj ljudi bilo kadro vujne kadar videti. Je, pravdolubiva je ona, blaga duša, miluga pogleda i slatke reči. To je bil naš Grad Velika Gorica. I rekli su naši ljudi, to keaj vi gospon Sadader nieste kadri videti smo mi kadri. Če vi v bajke ne verujete to je zato keaj u vami nevinosti detinje više nie, keaj ste se zapetlali v kojekakva mešetarejna i belosvetska trgovajna, keaj više v blagi pogled, široki osmeh i poštenu žensku rieč ne verujete! I tak se od truca razvila ljubav sliepa.
Ajde, rečete sad, kak se preterani politički čovek med takove ljude ne bi rad nastanil, od srca se i za navek udomačil i grobek si vekivečni poiskal? Za prvu ruku su ju v Cvietnom naselju, valda s cviečem, dočakali i na stan ju prijeli, gostoprimstvo je pružili, svoje ormare i postelu razmeknuli da bi na tom mestu bar privremeno Vesna ŠO sakodnevno i sakonočno prebivališče i obitelsko gniezdo zasnovala. V zanosu ovoga političkuga plesa je v Plesu i hižica zidanica kuplena. Morti je grunt i ovlašten pak se po povratu imovine zemlišnem zajednicami juš v sučije Pleso-Rakarje dobi. Sliedstveno i v POT-u. Otud valda i tak srčano, snažno i nadasve stručno zalagajne za povrat imovine zemlišnem zajednicami Hrvatske.
Ak bi se tu kakva zamerka našla, je moči otpovrči da si je i naš dr. Jurkin udomačivši se v Lukavcu saborsku penzijicu priskrbel. Pa kuliko si je samo dečkov, ne samo pri nami neg po ciele Horvatske i prek nezine granic, od suosečajne doktorov samo z milim pogledom i preporučenum riečjum invalidsku i braniteljsku mirovinu pribavilo. Nekteri siroti, čakajuči su i fakultet na brzu ruku završili. Ajde dej, keaj sad? Pa kuliko si je samo spretne ljudi, kad im se malo, prijatelski, na ruku išlo, s prisvajajnem trudnoga i skrbnuga rada naše pređe za decu nasušni kruv osiguralo. Keaj je tomu za zameriti? Čuditi se? Keaj to nie roditelska dužnost i ponos? Se je to, kak nam vele, uglavnom po zakonu. Suci štite, policija ureduje.
S HDZ-om za političkuga Sanaderovuga života nie naše Vesne bilo moguče nikakvuga pakta smirejna delati niti kakovu perspektivu iskati. Tak onda nie moglo biti drugač neg da se v Gorice z drugemi (Koalicija SDP-HNS-HSLS pod vodstvom Tonina Picule) složi i pogodi. A oni… am se poklojnenomu kojnu zubi ne broje! Nu, pri ovom poslu kojni su bili dosta skupi. Za zobajne pripravni za vlečejne tak tak, hiroviti. Kaj se moglo kad od zla ima i bilo je naviek goršega. Tak je postala pretsednica Gradskuga vieča.
Dobrohotno sem se trudil sposobnosti vujne za taj posel videti. Je, bil sem v slične situacije kak svojevremeno i Sanader. Slično mi se i dogodilo. Više put sem se rogušil i ne samo glas podigel. I v novine sem kak remetilački i neuravnoteženi faktor Gradskuga vieča došel. Čak je onda pri kraju do toga i na to zišlo da sem s večniki HDZ-ejci bil pripraven nepoverejne je kak predsednici izglasati. I potpis sem dal. Nu prevladala me prerazborita opča sklonost k nezaoštroavajnu odnosov s političkemi partneri. Takvuga grieha morti i nies smel delati.
Naša Vesna je več pri zbližejnu s SDP-om, kakti uz put, HNS s prethodne koalicije zrivala pak se još k tomu zainatila, na moju veliku žalost a seh skup štetu i sramotu, da dok je ona v ikakve moči podršku gradskuga vieča za povrat imovine zemlišnem zajednicam dobiti nebude moči. To da se SDP nie tomu usprotivil shvatiti nemrem! Fest i javno sem se usprotivil. Da sem odlučnu, javnu i brojnu podršku od POT-a i urbarcov dobil, niesem. Zapeklo me.Vesna se pred gradskum upravum vu me i v Povelju Bratstva turopolskuga zabušila i onda na me, baš liepo i mam, čak podatnu i suradničku policiju nahuškala pak mi je ona, visoko profesionalno, prekršajni sud na vrat deli. Kak sem jakuga vrata i trde glave sem se ipak nekak odhrval. Če su i probali, policijci me niesu s Tur-a odvlekli nit me sud odsudil. A jel sem im sad na zubu?! Po sem nam iskustvu sudeči, da! Nek kak.
Buduči je naša Vesna priznati opčehrvatski kadar i medijski rutiner se ja ni do doana denešnoga nisem uspel od njezinuga javnuga i zvučnoga špota javno oprati. A mislil sem si i nadal se da bu štivo Suvišan slučaj VŠO za to dovolno. (Ste ga videli i čitali?)
Ne znam, je li joj se i SDP smiluval ili mu se sama narinula, nu ispalo je da ju je SDP za izbornuga partijaša zel i skup ž njom pred birače zišel. Tak je ponovno vlezla v Gradsko vieče. Tri prsta dignula, Bogom se (pred javnost, birači) zaklela da če biti njegova najvjernija družica...! (Znadete li kraj ove koučke pesme? Popitajte se!) Nie mi zgledelo da ju to keaj baš niš v Gradskom vieču ne dela jako smeta. Ali ju je zasigurno smetalo to da ju se, gda, eto, momentalno nie v našemu Cvietnomu naselju v stanu, v Zagreb ili po Hrvatske naziva i na sednice priziva samo zbog broja potrebne viečničke ruk (A keaj se drugo i moglo dobiti?).
Od SDP-ove smilečosti javno živeti, nie naše Vesne liepo nit perspektivno bilo. To slobodarsku dušu duši i trebalo bi nečega konkretnuga takve senzibilne duše dati pa i takvuga da je v kadru, da ju se vidi (Bog moj, am stručna priprema za liepo zgledeti nie jeftina a bogme ni ugodna!), da kad govori ju se s ramievajnem posluša i poslune. Toga je dostatno nie bilo moči pribaviti, za to dekle i dečki nisu bili kadri. I keaj je sad? A čujte, jel da se hižicu v Plesu predelava ili proda? V tuđem stanu, ak si predugo, te počnu negledmo gledeti. I videlo se na izražajnom licu naše Vesne nezadovolstvo, natmurenost, mesto širokuga smeška stisnute vusnice, grč i grimase, mesto smirenuga pogleda prevračajne z očmi, opča zlovolja. Duša pati, duša teško boluje…To se stajne moralo, radi zdravlja, prerezati!
Dobro, kad vi niste kadri – a i kakav ste vi uopče kadar!? - dobro si je razmislila naša Vesna o svojemi koalicijske drugari, ja moram biti kadra. Bum vam pokazala! Pa kam sem uopče gledela - keaj su me zaslepeli? - kad sem vu to kolo smušejnakov i nedodelane karijeristov vlezla. Teška i švicna je to bila spoved. A onda i pokora. Nu v Turopolu je rieč, gda ti je najžmekše si zapopevaj. I zapopevala si je naša Vesna: Svak slijedi svoju zvijezdu a ona vodi u rodni (politički) kraj…na Jadran(ku). A prilika?
Kad nas je nespremne i nesretne premijer beznadno na lajde lepuga imena napustil su se naše Vesne vidiki moguče nade znova narisali. Tu je to! Posle tragikomičnuga Sanaderovuga političkoga zrojnejna i ponovnuga potojnejna moglo se na pučinu perspektivi pogledati za kakvim bolšim, na priliku Saborskim sedištem. Če i na dugomu ščapu za nadu je dosti. Nada dura i bez obilnuga stola! Pri taplajnu i slamka zgledi kak oslonec a britva kak potporajn. Gospodinu ministru Ivanu Šukeru, tek pravomu našemu čoveku, se za takve stvari videti i svojemi dečki život olakšati nemarnost nemre spočitavati. A stajne v Gorice ga uznemirava - kad ga gradonačelnik i pita, uputstvo ne zna dobro sprovesti - i pozornost mu od ministarskuga posla odvrača. Vidi i sam, premalo mu časa za gradonačelničke posle. Na negvu se rieč čaka. Postal je vusko grlo, ko da je on štel protočnost Gradu zaštopati. Se tu i tam more na ionak vručem ministarskomu stolcu v računu zabuniti. A Bože moj, o velikemi se penezi tu dela! Zbog negve zabuni puno dece more gladno ostati! I sad ljudi, keaj si je to sebe i nam premijerka mogla priuštiti i dozvoleti. Nie, nit je smela.
Pak su se gospođe Jadranka i Vesna pospominale i dogovorile. A onda su se i gospon Šuker i gospodin Zvonko Kunić, kak i negda, istom tak seli i dogovorili. Ak se vu ovom nesigurnomu vremenu ljudi za par plači čez bar tri leta dogovore, keaj je v tom loše? Samo jalnušem nigdar prav, zavist retko kad drema kamoli spije. Pak su oni samo vlastohlepci, za privilegije i beneficije sitnogrepci i sitnozupci. Nie od štete za na volu im ne dati, od bilo kakve vlasti odrinuti. Je, je, ima tu neke. I zato morti, si mislim, je ovakovo događajne naše pravo lice pak nam i sem skup zaprav prav budi. Ak za pravo niš nismo spremni dati jel smo onda v pravu kad pravo zahtevamo?
Eto vidite kam je moja pripovest dospela. Sem nameru imel tužakati i žalostiti se, pak onda i kakti nekakvu sprdnu z naše (i moje!) Vesne delati. Ali sem se tak suživel da sem ju počel razumevati. Rečeno je, sučutno razmeti skoro je kak i opravdati. Ljudi moji, pa se je to ludski i horvatski. Pak smo to mi! Takvi smo!
K vragu, do kad?
SDP se spekel ali smo si kak popareni, nezgledni i nevredni. Naime, kak i s Brdekom, grube prevare s biračkemi glasi ne sme se prevideti i prežmereti. Med glasi za koalicijsku listu SDP-DC-HSLS zasigurno ni jednoga nie bilo za ovo keaj je naša Vesna napravila. Ona si je zamislila da su njezini viečniki nje za prevagu u vieču. Ona ž nimi bank drži, karte dieli i po proizvolnomu nahođejnu igru igra. Valda bi se i kakvuga dobička našlo za podeliti! Pritom kak pravnice s pravosudnem ispitom ju morti i časna dužnost suca gebira i patri! Zaprav se ona s glasi tuđe biračov igra i premeče ih kak da je na dečje nihalke. Nje je to morti posle teškuga odvjetničkuga posla šala za odmor i razbibrigu. Mene nie!
Z biračov ovakovu komediju delati nikomu dozvoleno nie. Ne smie biti niti nikomu dopuščeno. Jasno, gde razborite, odgovorne i odlučne narodne (biračke) vole nie pomoči nie - vlada bezduhovna, bezumna i besramna samovolja pojedincov i sakovrsne mafiji. To policija ni sud nit mogu nit smeju rešavati.
Iako naša Vesna morti misli da nas njezini politički ples se skupa zabavla i da je, falim te Bože!, se regularno i po zakonu Gradsko vieče ne zgledi tak kak su ga birači zebrali. Ovo novo nie legitimno. To tak birači prema onomu keaj je pred izbore rečeno niesu zlasali i odlučili. Izborni je sporazum jednostrano prekršen. Naša se Vesna zaigrala. Ona bi tuđe karte mešala, kak je dojde delila i pri tom sudec bila. Časno, radno i bez trgovajna!
Jel se to smie dopustiti? Jel bi tu trieba kakovuga gloasa zdiči, na noge se morti stati? Jel to vam sem se sejeno? Za sebe odgovaram, mene nie. Nie vašemu bolšemu dielu, nedvoumno!
Birači su neprekidivi i trajni izvor i nasitelj narodnoga suvereniteta i legitimiteta. Ne samo na dan izborov! Ono kaj je protivno izborne volje i odluke biračov je nelegitimno i smisleno protuustavno. Izabrani viečniki i zastupniki isto kak načelniki, gradonačelniki i župani su pretstavmički, zakonodavni, legislativni i izvršni, egzekutivni ovlašteniki. Za njihov posel im dajemo ili oduzimamo mandat.
Nu, kak nam je država na partijašk, tajkunski i korumpcionaški složena – am su ju stari partijaši i slagali! – zakoni su nam više tajkunem i partijskem močnikom prilagođeni neg suverinitetu biračov i javnom dobru naroda. Biračka je volja i sad, tu, pri nami i naša, ovim prevarnim postupkom zbiljski, stvarno i formalno, poništena. Tomu slično je i naš gradonačelnik Barišić prevarom donašal odluke o gradskemi trgovačkemi poduzeči. Za takve prevare su se suci Trguvačkoga suda dogovorili i svoj zdušni prilog dali! Njegovu je prevaru moral obustaviti čak i tek Ustavni sud Hrvatske, onda se s tem i minister usaglasil. Njezinu prevaru vas morete samo vi birači. Dakle, želite li to? Jel vam stalo? Hočete li? Ja da! Na mene se more računati. Za takove stvari, naviek!
Velika Gorica, 23. svibnja 2010. leta. Zdravko Lučić
___________________________________________________________
Svakako pozdravljam mišlenje viečnika Lučića, pa stoga i objavljujem njegovo pismo vu terom svima nama objašnjava tko je zapravo VŠO.
Istina, podugo objašnjenje, ali isplatilo se pročitati, čak i saznati neke pojedinosti koje do sad nisam znala.
Fala gospon Lučić na obrazloženju. Budite zdravi i veseli bili.PS forumaši jevite se ako treba olakšati razumijevanje ponekim prijevodom.