Svjedoci smo divljanja i razbijanja nahuškane rulje navijača ili planski pripremanog nereda na našim stadionima.Zanimljivo je kako navijačima uza sve kontrole na ulazu uspijeva donijeti svu tu pirotehniku na stadion?
Ili ih sve već čeka na stadionu ?
Ako ih čeka ,znači da je netko sve ranije organizirao i pripremio,ako ne znači da su prošli bez kontrole. Kako?
Ova si pitanja postavlja svatko,a mislim da su i odgovori poznati. Nisam bio tamo i ne odlazim na utakmice na stadion,ali nije teško pogoditi kako?
Uvjeren sam da im sam klub sve lijepo pripremi. I kako tome stati na kraj? Zar nije jednostavnije prije utakmice prekontrolirati mjesta na stadionu, gdje se obično okupljaju takovi kritični navijači ili skupine navijača.Ili to naša policija ne zna.
Malo vjerujem u takovu mogućnost. Više sam sklon vjerovati da se sve to ne želi namjerno zaustaviti i da je to programirano ili organizirano namjerno.
I sve one priče svih premijera i ministara da će svemu stati na kraj izgledaju kao dim baklje koju upale upravo oni protiv kojih žele provesti tako energične mjere.
Premijerki se ne sviđa stražnjica u kupaćem kostimu na reklami,i gle čuda nema više reklame.
A ovdje na stadionu??
Znači da se može samo kad se hoće.
Ali ne ,bolje je širiti mržnju među navijačima i imati nerede na stadionima. Jer kako je moguće da se navijači Dinama i Hajduka tako bezdušno mrze da se uvijek moraju fizički obračunavati?
Kako je moguće da se dva zastupnika iz suprotnih stranaka nikako ne smiju naći na kavi ,na utakmici na ulici,pa i na Misi ,zajedno?
Ne oni moraju biti na suprotnim stranama,svaki u svom taboru,sučelice jedan prema drugome,svaki brani svoju frontu.
Jer ako ne postupaju tako,izloženi su pritiscima i napadima iz svojih stranaka , mediji odmah imaju svoje komentare i td. Uvijek i stalno se stvara doza napetosti ,pa i mržnje jednih prema drugima. Zar mi nismo isti narod,zar nismo svi iz jedne zemlje,Hrvatske.
Samo se u ratovima uči da neprijatelja treba mrziti.
Pa tko je nama ovdje neprijatelj? Zar smo mi stalno u ratu?
Zar se nikada nećemo riješiti svojih starih nazora i nasljeđa,kojima nas stalno polako uče da ne bi slučajno zaboravili.
Partizani i drugi svjetski rat su davno za nama,barem bi trebao biti.
Ali mržnja ostaje,s kojim razlogom,zašto,zar nismo svoji na svome?
