Vukodlaci totalitarizma zavijaju i vrebaju
05.03.2011.
Saborski zastupnik Goran Beus Richembergh (HNS) izazvao je 4. ožujka, usred sabornice, vrlo neugodan incident koji ne samo da pokazuje njegov (ne)zgodan karakter, već daje naslutiti i karakter buduće predizborne kampanje, koja kao da je već počela. Dakle, uvaženi saborski zastupnik Beus Richembergh, isprovociran vjerojatno neugodnim dobacivanjima sabornika HDZ-a, odgovorio je svom kolegi Ivanu Šukeru da će s njim „razgovarati kad se (Šuker) vrati iz zatvora“. Na zahtjev predsjedatelja Luke Bebića, Beus je pojasnio „da (Šuker) još nije u zatvoru, al’ bit će“.
„S ovog mesta mogu da vam kažem“
Tako je završio incident koji naslućuje da će se u skoroj budućnosti u saborskom kokošinjcu sve opakije kukurikati. Dosad smo čuli sve i svašta, ali još nikada, koliko se sjećam, zastupnici suprostavljenih stranaka nisu jedan drugom otvoreno prijetili zatvorom. Javnost (zasad) ne zna da Ivanu Šukeru, bivšem ministru financija, narodnom zastupniku i počasnom građaninu Velike Gorice prijeti zatvor. Ne zna se da se protiv njega uopće vodi bilo kakav istražni ili sudski postupak, ali izgleda da Beus Richembergh zna više. Možda njega Bajić zasebno informira, ili su u pitanju odgovarajuće domaće ili strane Službe koje uvijek znaju više i najbolje? Možda Beus uskoro narodu objasni zašto po sabornici vitla mačem pravde i prijeti Remetincem? Njegovo olako razbacivanje teškim riječima opasni je presedan, jer upravo se Kukuriku koalicija navodno zalaže za demokratsku proceduru i nadaleko poznatu hrvatsku uljudbu. Sudeći po većini rasprava u Saboru, uljudba stanuje u nekom drugom kvartu.
Po Beusa Richembergha, otvoreno zazivanje zatvaranja ljudi bez istrage i pravomoćne presude može biti neugodnije nego Šukeru. Na televiziji smo još samo jednom čuli otvorene najave uhićenja i zatvaranja. Sjetimo se (možda će biti poučno) legendarne rečenice iz Beograda – „ne čujem dobro,… ali s ovoga mesta mogu da vam kažem da će pojedinci da završe u zatvoru“. Usporedba se nameće sama po sebi, jer i Beus Richembergh sa svog saborskog mjesta najavljuje tko će završiti u zatvoru. Nije li takva retorika, u svijetlu svakodnevnog provociranja izvanrednog stanja u Hrvatskoj, zastrašujuća najava da se neki neće libiti niti jedne „metode“ da se dočepaju vlasti?
Voli „događanja naroda“
Goran Beus Richembergh i od ranije je poznat po velikim riječima i optužbama drugih, prvenstveno političkih protivnika, ali samo kada je zaštićen političkim kišobranom. Kao dogradonačelnik Velike Gorice zabranio je (dok je gradonačelnik Picula bio odsutan) službenicima gradske uprave da u kancelarijama drže krunice ili raspela. Zbog toga je zaradio nadimak „her Flik“.
Kao dogradonačelnik Velike Gorice, na sjednici poglavarstva, nazvao je otvoreno jednog goričkog velikog poduzetnika „lopovom“. Slučaj je završio na sudu, ali čeka zastaru.
Kao predsjednik gradskog vijeća Velike Gorice, Beus Richembergh je 27. srpnja prošle godine pokušao izazvati prijevremene izbore u Velikoj Gorici na način da je dozvolio grupi prosvjednika, (nasilnika i huligana?) svojih pristaša, redom članova HNS-a i SDP-a, da, nakon brojnih verbalnih provokacija, pogrdnog skandiranja i navijanja, provale u gradsku vijećnicu i nasilno prekinu sjednicu u trenutku kada je većina vijećnika namjeravala izglasati smjenu Gorana Beusa Richembergha s dužnosti predsjednika Gradskog vijeća. Vesna Škare Ožbolt je takvu „metodu“ političkog djelovanja otvoreno nazvala „događanjem naroda“.
Da Goran Beus Richembergh ima sklonost „događanjima naroda“ i snažno izraženi instinkt za dolazak na vlast pod svaku cijenu, svjedoči i nedavni njegov politički manifest na njegovoj vlastitoj „fejsbuk“ stranici. Tako Beus Richembergh 26. veljače piše; „Tražimo da Vlada odstupi i da se vlast smijeni na izborima što prije. Ako i kad bude trebalo opozicija može sama organizirati prosvjede, izvesti na ulice stotine tisuća ljudi ali se neće kriti iza nekoga nego će nastupiti pod svojim zastavama, imenima i sa svojim liderima, preuzimajući punu odgovornost za budućnost Hrvatske.
Nema tu nikakvog kukavičluka nego samo isključivo odgovornost i zdravog razuma. Državu neće voditi nikakvi Thompsoni, Šake, Lanci ni Jastrebovi, bili mali ili veliki, već legalna vlast, izabrana na skorim izborima“.
I tako Beus Richembergh zaziva demokratsku izbornu proceduru, ali usput i ovlaš, kao slučajno prijeti stotinama tisuća prosvjednika koje bi poveli novi lideri. Nije teško prepoznati koji bi to lider bio, brodograđevni srednjoškolac iz Splita i vječiti student politologije.
Postoji eklatantni povijesni primjer (možda će biti poučan) da je u teškoj ekonomskoj krizi i poniženju besparice, narod na demokratskim izborima iznjedrio „vođu“, ali su prije izbora Njemačkom špartali Removi „sturm“ odredi „prosvjednika“, batinaša i ubojica.
(Pre)veliki ego!
Goranu Beusu Richemberghu jedno ipak treba priznati – ima hrabrosti, ili je to već patološki veliki ego? Ne libi se taj prozvati ni kukuriku kolege. Kod njega nema kukavičluka. Nije on kao ostali lideri koji su, kad je izbilo ulično ludilo na TV-u, vidno „usrani kao grlice“ od straha, do neprepoznatljivosti ublažili retoriku. Sad, odlučno možda, traže točan datum izbora kao alibi za panični strah od preuzimanja vlasti u trenutku kada dugotrajna kriza i frustracija naroda rađa ekstreme svake fele i boja. Zna to Beus Richembergh, ali nije ga strah zajahati na tom valu koji može izazvati krvoproliće u Hrvatskoj. On u tome vidi svoju priliku i priliku za svoje zastave. Dosad smo mislili da je Hrvatska jedina zastava, ali Beus želi nastupati „pod svojim zastavama, imenima i sa svojim liderima“. Možda uskoro saznamo koje su njegove zastave i lideri?
Po starom običaju, odmah se spretno obračunava sa svojim neprijateljima i potencijalnim političkim suparnicima u šestoj izbornoj jedinici. U Saboru bez dokaza i obrazloženja defamira izravnog protivnika Ivana Šukera, a u internetskom manifestu blati i omalovažava branitelje. „Državu neće voditi nikakvi Thompsoni, Šake, Lanci ni Jastrebovi, bili mali ili veliki,….“ Svatko tko je punoljetan građanin Republike Hrvatske ima pravo birati i biti biran. Zašto Tromblon, Purda ili Mladi Jastreb ne bi mogli voditi Hrvatsku? Po čemu bi to mogao bolje raditi Goran Beus Richembergh od, primjerice, Mladog Jastreba Branka Borkovića (član HSS-a, također 6. izborna jedinica)? Čiji je doprinos Hrvatskoj veći? Može li se takav borac i junak Domovinskog rata „pljuckati“ na „fejsu“ i ružno omalovažavati zbog niskog rasta („…Jasterebovi, bili mali ili veliki…)?
Sukob Gorana Beusa Richembergha i branitelja traje još od prije nekoliko godina. Na sjednici gradskog vijeća, u proljeće 2005. godine, vijećnici HDZ-a Ante Šimunović i Branko Miličević, javno su prozvali Beusa Richembergha da velikogoričkoj javnosti podastre podatke gdje je boravio od 1991. do 1993. godine. Ante Šimunović je čak javno ustvrdio da je Beus u tom razdoblju „najvjerojatnije živio u Beogradu“. Ta nikada razjašnjena dilema, nastavila se i poslije pokušaja nasilne smjene vlasti u Velikoj Gorici prošle godine. Tada je Beus Richembergh grupicu branitelja koji su posve mirno i izvan gradske vijećnice slušali „događanje naroda“, javno nazvao crnokošuljašima. Branitelji su jednako uzvratili zahtjevom da Beus objasni gdje je boravio u vrijeme kada su oni mjesece i godine provodili po hrvatskim ratištima? Beus na to nikada nije odgovorio, ali čini se da mu branitelji Domovinskog rata nisu odviše simpatični. I u „manifestu“ „pere“ skupove branitelja i kao tobož u ime cijele Kukuriku koalicije tvrdi; „Kukuriku koalicija nije i neće stati uz prosvjede na kojima je zvijezda Thompson, na kojima se uzvikuju rasistički i ubilački poklici i koji uzrokuju huliganska divljanja“.
Time je sve rečeno. Beus Richembergh je, izgleda, zaigrao veliku igru, ali ga treba upozoriti da se ipak raspita što se događa s pijevcima koji (pre)rano zakukuriču.
Hladno je i tmurno vrijeme, pun je mjesec zarobljen u magli. Vukodlaci totalitarizma zavijaju i vrebaju!
Aleksandar Božić
Evo malo materijala za raspravu