Zašto ću glasati ZA na referendumu o obitelji?
Kao prvo, glasati ću za obitelj kao zajednicu muškarca i žene iz razloga jer sam umoran od tog ultimativnog, bolesnog diktata te „demokratske“ i kvazitolerantne gay-LGBT zajednice (koja je, u biti, doslovno izrazito nasilna), i koja demokraciju poznaje i priznaje samo i isključivo ako ide njima u korist. Istodobno, sami ne daju ništa od onoga što traže, a to je tolerancija i demokratsko poštovanje volje drugih, kao i zakonskog prava većine da uređuje u kakvoj će državi živjeti. Takove stvari ih ne zanimaju.
Ustav, kao temeljni zakon, skupa sa svim podustavnim zakonskim aktima, plod je mentaliteta i sustava vrijednosti neke zemlje i naroda, kojeg se ovdje želi na silu, mimo kriterija i volje naroda, mijenjati, a sve kako bi te homo-zajednice imale hir koji im niti treba, a niti ga - u biti - žele (a što su i njihove strane podružnice i članovi i sami priznale da ih brak kao brak, u biti, ne interesira, dapače im je prije na umu uništenje braka kao institucije, jer su svjesni da temeljne vrijednosti i počelo bračnosti sami neće nikada moći ispuniti… prirodno je jasno čemu – grubo rečeno – guzica služi). Stoga im je uništenje braka prioritet, a to će najlakše napraviti njegovom relativizacijom i omalovažavanjem njegovog smisla i ciljeva.
ZA ću glasati i zato jer nisam malouman pa da odobravam programe i retorike koje se baziraju na čistoj laži i izmišljotinama (kao što ne glasam niti za stranke koje su u zadnjih 23 godine uništile ovaj narod i zemlju svojim lažima, obećanjima i nepoštenjem), koje se pak na sve moguće načine najglasnije proglašavaju nekakvim „pravom“. Puna su im usta nekakvih „ljudskih prava“, čime računaju na neukost naroda i umjetno stvoren strah od tko zna kakovih posljedica „naprednog svijeta“ ukoliko ne bude po njihovom, no riječ je o običnoj laži.
Naravno, temeljna laž im je da je brak, osobito homoseksualni, nekakvo njihovo pravo - jer to nije! Dapače, istinski bogate, napredne zemlje ni ne pomišljaju na legalizaciju ikakvih homo-brakova, kao niti prava povezanih za bračnom zajednicom. Kada ni puno bogatije, naprednije i demokratskije države svijeta od nas o tome ni ne žele misliti, tko smo mi da ćemo glumiti naprednost? Očito je da nesposobnoj vlasti u Hrvatskoj izuzetno odgovara da se javnost bavi nekakvih homo-brakovima negoli vlastitom budućnošću, nezaposlenošću, vanjskim dugom i praznim želucima, pa u tom smislu Vlada financira jednu udrugu koja je za klasične vrijednosti i čak njih 27 koje su kontra, i koje svi mi financiramo da bi nas šopale sa svojim izmišljenim pravima i ugroženošću jer im nedamo da uništavaju osnovne institucije ljudskog društva.
Ujedinjeni narodi imaju svoju Konvenciju o ljudskim pravima, koju su potpisale gotovo sve članice UN-a, no u njoj nije nikakav homoseksualni brak naveden kao njihovo pravo, niti je oduzimanje prava na nekakav homoseksualni brak povreda ičijeg prava. Dapače, preko 95% zemalja u svijetu ne priznaje nikakve homo-zajednice i brakove, i nitko ih zbog toga ne proziva, a što bi bio slučaj da je to stvarno nekakvo ljudsko pravo, jer bi zemlje bile obvezne poštovati ono što su potpisale. Sve te zemlje i poštuju što su potpisale – problem je za gay-zajednicu u tome što ono za što se zalažu, i kako to agresivno i ucjenjivački tumače te homo-udruge, NE SPADA u ikakva ljudska prava, što samo znači i potvrđuje da im je homo-retorika lažna, lažljiva i pokvarena, te u temeljnim namjerama neiskrena.
Homo-udruge se služe mnogim podlim, pokvarenim izjavama i potezima, hvataju se za svaku slamku tumačenjem temeljnih vrednota društva u svoju korist, iskrivljavajući Ustav i zakonske odredbe kao pogrešne i protivne ljudskim pravima. To je definitivno pogrešno, jer nije teško shvatiti da im je politika u stvari miješanje krušaka i krumpira, svaku riječ zakona iskrivljavaju i tumače kako im on daje za pravo, a temeljna pitanja proglašavaju neustavnima (iako je sadržajno hrvatski Ustav identičan u poštivanju vrijednosti sa svim ostalim Ustavima naprednih država koje su nedvojbeno demokratske, i poštuju sva ljudska i manjinska prava u najvećoj mogućoj mjeri).
Jedna od najčešćih podlosti koje prodaju je da iza Inicijative stoji Crkva i da je referendum, u biti, crkveno pitanje, maltene pitanje definicije Hrvatske kao sekularne ili religijske države, što je isto pokazatelj jada njihove argumentacije. Crkva je isto zajednica građana koji imaju pravo na svoje mišljenje i zakonsku zaštitu, no meni, kao pripadniku ovog naroda, ne treba ni Crkva ni ikakva udruga da mi veli kakav bih ja sustav vrijednosti trebao imati. U te svrhe se Crkva sotonizira, iako njezino pravo nije ništa manje od prava tih homo-udruga da traže nešto za sebe. Problem je što sami pojedinci, mali ljudi, ne mogu ništa, pa im treba netko velik i jak koji može biti njihov glasnogovornik, a malom čovjeku u Hrvatskoj još je jedino ostala Crkva za takovu ulogu, obzirom su političari stali u izvršavanje stranih interesa kojekakvih lobija koji ih plaćaju, i mali čovjek se od politike ne može nadati ničem dobrom, što svakodnevna praksa i potvrđuje.
Znanstvena istraživanja mnogih nezavisnih laboratorija, instituta i stručnjaka u mnogim zemljama najrazličitijih svjetonazora i ideologija – da se dotaknemo i njih – nisu nikada dala niti jedan argument u prilog homoseksualnih zajednica, naravno – osim kada se bile naručene od samih znanstvenika pripadnika gay-homo lobija. Prečesto je dokazano da atmosfera koja je bazirana isključivo na seksualnoj komponenti (a što homo-zajednice u ogromnom postotku jesu!) nije zdravo okruženje za normalan rast i razvoj djece, niti za normalan razvoj njihovih shvaćanja i uloge u svijetu.
Dio tog homo-lobija je jak i kod nas u obliku ekipe koja je kompletno dokazano homoseksualna (od 40-ak članova autora, financijera, „znanstvene“ potpore, najglasnijeg medijskog novinarskog pokrivanja pa nadalje, NITKO nije u braku i nema djece, više-manje svi su i otvoreno deklarirani kao gay… indikativno je što upravo takovi štite „ljudska prava“ sa svojim subjektivnostima‼), to je ekipa koja je na silu, mimo zakonske procedure i sa pokroviteljstvom ministra Jovanovića, htjela dodati Modul 4 na postojeći, dugogodišnji kvalitetan program Zdravstvenog odgoja, kojeg su onda generalno koristili za obranu svojih stavova - iako ZO nije bio sporan, već samo Modul 4. Svjesni toga, namjerno su perfidno koristili termin Zdravstvenog odgoja, iako on nije nikad bio sporan, jer su znali da će zamatanjem svega u isti paket lakše progurati svoje neznanstvene, lažne i netočne tvrdnje i stavove, a ministar i svoje protuustavno i protuzakonito djelovanje i zloupotrebu svojeg položaja.
Ljudima se u Hrvatskoj lako manipulira, jer je glede tih definicija i pravno-znanstvenih istina velika većina ljudi poprilično neinformirana, pa im se kojekakvim ucjenjivačkim retorikama nameće stavove što je „stvarno“ demokratsko i normalno. Time se zatiru mentalitet, kultura, tradicija i shvaćanje naroda kroz povijest i u današnje vrijeme, a pod formom „demokratičnosti“ i „ljudskih prava“ nameću se - u naprednijim zemljama već odavno propali – programi (kao što je program američkog osuđivanog pedofila Kinseya, čiji je učenik, veliki homoseksualni doktor Štulhofer, najvažnija karika koja zlorabi svoj akademski status u korist neznanstvenih tvrdnji Kinseyeva instituta, koje ne priznaje više niti sama Amerika, a iz više zemlaja su protjerani, ukinute su im dotacije, a učenja zabranjena kao bolesna i štetna…).
Te programe nam nameće politika koja je za to dobila novac ispod stola, zaboravljajući da su izabrani da služe narodu, kakav god on bio, a ne da ga odgajaju protiv njegove volje i shvaćanja, rušeći njegova uvjerenja, svetinje i kulturu.
Ako se vlastodršcima ne sviđa takav „primitivan“ ethos kojim vladaju, skupa sa njegovim stavovima, kulturom, vjerom, tradicijom i mentalitetom, neka odstupe i nađu si neki drugi narod i državu kojemu će moći prodavati svoje plaćeničke diktature pod etiketama najviših vrijednosti.
Pravno gledano, brak kao institucija nije potreban homoseksualnim zajednicama, jer su u Hrvatskoj bračne i vanbračne zajednice poistovjećene pred zakonom, a dvije bradate spodobe koje se u vjenčanicama, simbolima nevinosti i religijskog posvećenja (jer DA – brak je vjerska, religijska tekovina, nisu ga izmislili i oformili komunisti!), glume veliku ljubav – to je groteskna, patetična parodija koja duboko vrijeđa svakoga tko je kod sklapanja svojega braka mislio ozbiljno, želeći da u ljubavi podiže djecu kao biološke i svake druge nasljednike.
Homo-zajednicama je dosta – a i to ogroman postotak zemalja u svijetu nema‼ - „registrirano partnerstvo, znači neka odu kod javnog bilježnika, stave na papir sve što ih muči i što žele po pitanju međusobnih prava i obaveza, i taj ugovor će im biti sasvim dovoljan jednog dana na sudu da jedan partner nasljeđuje drugoga, tako mogu riješiti sva pitanja zbog kojih su u prvo vrijeme i pravdali da „trebaju brak“ – imovina, odnosi, prava, obaveze – sve to mogu riješiti i bez braka, no zbog već prije spomenutih razloga, oni to ne žele, oni ciljaju isključivo i samo na brak…
Svaka posebnost se plaća, svaka nosi svoje breme, svatko od nas trpi zato jer je u nečemu svoj i poseban, no nitko zbog toga ne diže narodne bune, glupira se u paradama mimo termina karnevala i ne gazi po osjećajima i uvjerenjima drugih ljudi – jedino te homo-udruge smatraju da imaju pravo od ove krvlju natopljene zemlje i ojađenog naroda raditi budale, gaziti po njihovim osjećajima, stavovima i uvjerenjima, prodavati im ultimatume temeljene na laži i izmišljenim, samoprozvanim pravima i nepostojećim zakonima. Oni su, kao, strašno zabrinuti za troškove referenduma koji mijenja Ustav, no ne smetaju ih troškovi njihovih parada, milijuni koje protiv naše volje dobivaju te homo-udrugice i mreže, koji ne mijenjaju ništa…
Pa neka pokažu da su stvarno tolerantni, neka pokažu da su demokratski, neka pokažu da cijene druge, jer glupo je računati da će ih netko cijeniti ako oni istodobno ne cijene nikoga - osim sebe i svojih potreba i stavova!
Glasat ću ZA i zbog toga jer društvo mora povući neke jasne granice ponašanja koja će se tolerirati, obzirom je lako dati, a teško uzeti kada se stvari otmu kontroli i kada počnu donositi neželjene probleme i situacije. U Nizozemskoj, počelu skoro svih modernih „slobodarskih“ zala (i koje sada redom kidaju jer su vidjeli da „sloboda“ od slobode čini veliku razliku!), registrirana je odmah po dozvoli homo-brakova i „Pedofilska stranka“. Predsjednik te opskurne stranke – kojeg ne smeta što je njegova „normalna sklonost“ kazneno djelo u ostatku svijeta – smatra da je normalno seksualno zadovoljavati svoje najniže instinkte na djeci…
Glede homoseksualnosti koju tumače kroz „prirodnost“, pa čak i urođenost – ljudi moji, pa prirodan je i tumor, prirodni su i karcinom, urašten nokat ili ćelavost; no to ne znači da su isti i poželjni‼ Ista je stvar i sa homo-sklonostima, jednostavno jesu prirodni, ali moraju i oni znati svoje granice, ljudi smo koji su osjetljivi na svoja uvjerenja… nitko ih ne proganja, ne otpušta, zatvara, tuče ili ne znam što, ukratko – nitko ne krši njihova ljudska prava! Sve ostale što navode su samo podle, perfidne retorike omalovažavanja još ono malo stvari koje nas čine narodom kulture, morala i tradicije, čiji dosadašnji temelji su i osigurali opstojnost kroz stoljeća i tisućljeća… to je jasno i ostatku čovječanstva, svakome za sebe!
Pedofili čekaju u zapećku razvoj događaja, postoje najave da bi osnovali svoju euro-inicijativu!¨… Poslije njih mogu doći poligamisti, pa nekrofili, zatim sadisti – svima njima je legalna osnova ono što piše u Jovanovićevu Modulu 4, kojeg kao svjetonazor žele nametnuti svima, protiv čega se treba boriti; „ako ti nešto čini ugodu – nastavi to činiti, to znači da je to dobro!“ Sve dok ne dođe netko tko će svoju sadističku, nasilnu, silovateljsku, homo ili drugu drugu psihoporemećajnu ulogu demonstrirati na našoj djeci, na našim kćerima i sinovima, a on će se braniti da je to „njegovo ljudsko pravo, da je to činio jer mu je bilo lijepo i dobro dok je mlatio, silovao… i jer su mu u knjizi rekli da je to u redu…“… dapače, da je to učio kao takvo u školi, i da mu je to „urođeno“, on si „ne može pomoći“…znači, može raditi štogod poželi, nije kriv, jadan…?? Ma da!
Ljudi, kuda mi to idemo?? Hoćemo li dozvoliti da nas rasturaju, da ubijaju u nama ono zadnje što je ostalo od ljudskosti i tradicije, kulture i opstojnosti, obzira i vjere?? Hoćemo li otvoriti Pandorinu kutiju legalizacije svih vrsta nastranosti koje nam bezobzirno svakodnevno nameću, koje svaki za sebe naziva i pravda nazivajući to - „ljubav“?? Jer principi koji bi sada vrijedili za homo-zajednice, teško bi se mogli odbiti drugima, a onda kraja više nema… zato treba jasno i glasno postaviti granice.
Pozivam Vas sve da na referendumu glasate za to da se u hrvatski Ustav uvrsti definicija braka kao životne zajednice isključivo muškarca i žene, i potvrdite da je ono što je i vas donijelo na svijet, to čudo prirode i života, ipak jedina prava vrijednost koja garantira da će hrvatski narod i društvo opstati u ovim teškim vremenima, i da nas strani, bezbožni, anarhoidni ideološki pokreti koji služe samo kojekakvim svjetski zločinačkim agendama, čije štetne posljedice već svi preteško osjećamo, neće uništiti. 95% zemalja u svijetu to zna i ima svoj jasan stav zabrane homo-zajednica, i vrijeme je da to imamo i mi, zajedno sa još 8 EU-zemalja koje to isto imaju u svojim Ustavima.
Nismo mi najpametniji, niti su svi drugi u svijetu budale što imaju takove stavove i drže do sebe. Vrijeme je da počnemo i mi držati do sebe. Zato ću glasati na referendumu, i zato ću glasati za jedino prirodno, i za narod i našu zdraviju budućnost korisno:
Brak je zajednica muškarca i žene.
