Cyber (cipek) parikôžar
(predpredpredlâjnskě i) nâjfrižešě vésti mraclinskětork, 29. kolovoza leta 2006.
Intervju s dobrim duhom Mraclina – Čomijom CyberParikožar: Jel imaš putovnicu?
Čomi: Sad imam, zeli su mi ju 71./72.g, jer sem bil veliki Hrvat, su mi rekli da sam ustaša, davali smo izjavu u katoličkim novinama «Veritas», to je bil Milek, Franek, Mika Esperantov, Joškec, moj kum Stanko, ke ja znam…rekli su da smo pri Franeke imeli neznam kakvo oružje, to su nas Kralj pokojni i Luja osudili, pušku sem jedino imal u vojske pa sam se tresel na gađanju, a kam da bi ju imel doma, …. Onda su došli tu; Miličević milicajec z Gorice, mraclinski zet, tu je i živel v Mraclinu, došel k mene po putovnicu i zel mi ju je, su se bojali da nebum ja zbrisal z Hrvatske, kam bi ja zbrisal kad ja Hrvatsku volim više nek ike.… Čistokrvni Mraclinec par exellence, veliki domoljub i lokalpatriot, plemenit ne samo po porijeklu već i u srcu, istinski ljubitelj domaće turopoljske i mraclinske reči i popevke, ljubitelj nogometa, pogotovo onog mraclinskog i dugogodišnji klupski blagajnik, vatrogasac i vatrogasni spremištar, folklorni plesač i bajsista, društveni domar, zeleni redar i neumorni lovac na ambroziju, dobra duša i duša od čovjeka, poštenjak, veseljak i jedan od važnih kotačića mraclinskog društvenog života, vitalni umirovljenik nemirna duha-sve se to može reći u samo jednoj jedinoj riječi: Čomi!
Sve ovo poviše navedeno uz Čomijev neprijeporni altruizam i ljubav prema subratu čovjeku, pogotovo Mraclincu, razlog je što ga u najavi ovog intervjua proglasih dobrim duhom Mraclina i što je kao pravi Mraclinec starog kova bio zanimljiv mom kolegi blogosuuredniku/foto-munji i meni hobi-nadripiskaralu u našem pokušaju da kroz jednu tipično žurnalističku formu kao što je intervju prikažemo određene uske aspekte mraclinskog stanja svijesti, načina razmišljanja kao i cjelokupnog života u Mraclinu nekad i danas; njegove probleme i specifičnosti, a sve to iz kuta nekoga tko već dugi niz godina ima izravan uvid u mraclinski sportski, kulturni, vjerski i društveni život, Čomi tu je svakako pravi izbor.
Prije nego što pročita cjelokupni transkript intervjua s Čomijom, valja mi upozoriti cijenjenog čitatelja/icu da je naš junak Čomi, vodeći se sebi toliko svojstvenom brigom za druge, na naša pitanja odgovarao pomalo oprezno, reklo bi se skoro plaho i u rukavicama, često zastajući usred rečenica u brizi da svojim mišljenjem ili britkim i jednostavnim iznošenjem bolne istine ne povrijedi nečije osjećaje ili se pak nekome zamjeri, takav je naš Čomi, u svojoj jednostavnosti navek prvo misli da nekomu zlo ne napravi! Nažalost ili na sreću; na taj smo kompromis morali pristati, ah mi sitne duše nikad zadovoljni!
Dosta sam se pravil pametan, vrijeme je da Čomi koju veli koju pametnu!
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
CyberParikožar: Kak si dobil nadimak? Čomi: Još sam bil mladi vatrogasec, vežbali smo usisni vod, na natjecanju u Gorice sam zaribal vežbu kada sem zajahal usisni vod jer me Franek tak navčil, pa sam tak navek vežbal, a on me ni nikad upozoril, trebali smo iti na natjecanje u Trogir, al zbog toga nismo išli, pa su me svi vatrogasci zezali «kako je Mićo spasio vlak za Trogir», po one priče o hrabromu Miće koji je mahal s crvenom zastavom i zaustavil vlak i sprečil nesreću, tak me zval i moj sused Blaž Pevačov i nakon par godina me pokojni Brko okrenul iz Miće u Čomi, tak me svi u selu zovu, kolki i neznaju da mi je ime Drago.
CyberParikožar: Jel imaš putovnicu? Čomi: Sad imam, zeli su mi ju 71./72.g, jer sem bil veliki Hrvat, su mi rekli da sam ustaša, davali smo izjavu u katoličkim novinama «Veritas», to je bil Milek, Franek, Mika Esperantov, Joškec, moj kum Stanko, ke ja znam…rekli su da smo pri Franeke imeli neznam kakvo oružje, to su nas Kralj pokojni i Luja osudili, pušku sem jedino imal u vojske pa sam se tresel na gađanju, a kam da bi ju imel doma, …. Onda su došli tu; Miličević milicajec z Gorice, mraclinski zet, tu je i živel v Mraclinu, došel k mene po putovnicu i zel mi ju je, su se bojali da nebum ja zbrisal z Hrvatske, kam bi ja zbrisal kad ja Hrvatsku volim više nek ike.…to je bilo za Hrvatskog proljeća 71/72, onda sam baš bil na poslu, delal sam v bertije kad su došli po putovnicu, ja i moja žena, Ben me zamenil dok sem se ja vrnul, tu sam putovnicu digal možda nakon deset let, mogel sam ju i prije dobiti al nis štel, nabum je zbrisal nikam iz Hrvatske jer ju volim, više nek… ,čim si pošteniji-više nastradaš, to ja stalno govorim, ak si pošten i pravedan, niko te ne cjeni, a ja sem pošten i čistokrvni Mraclinec, mati mi je Mraclinčica, otec Mraclinec, ostal sem bez oca kad sem imal 6 meseci i 13 dana, ostale su tu moja mama, mamica i 2 sestre, mama mi je pokojna već 20 let, sestra mi je isto jedna umrla pred 10 let, mamica kad sem bil u vojske, još imam sestru Katicu….
CyberParikožar: Jesi išel z ovima ke su sir krali po selu? Čomi: Jesem, kak ne, sir i jabuke smo krali, da, bilo je svakakvih slučajeva, išli smo mi dečki sire krast, večer, pogotovo subotu, idemo po selu, tam smo se de je nekad pošta bila skupljali, jemput smo išli tak k Empare, a Empara je bil mudrijaš isto, pokojni, i mi sirnicu, već zeli druge (duga batina, štap) i sve, da bumo dohvatili, a sirnica se samo povleče nuter na najže, jemput su posle moje generacije išli i mlađi, tak su išli su k Šmine krast, Lacku Čunčićovomu, jemput su krali, a drugi put je napravil i podvrgel im sir z gipsa …i jabuke smo nekad krali i ruške, isusek mili i dragi, i kokoši, posle smo na pustim sinokošama pekli, to je bilo sekakvo, nepečeno, svega, i žuči, to smo jeli, to je nevjerojatno, i šunku smo jemput pri Mišku Kundićovomu krali, bila nas je klapa, večer, nas puno; od Grajfove strane, z drugom mi šunku jenu dovlekli, išli smo tam kraj pošte jest, onda smo išli luk po vrtu ili domom krast, i mi režemo, režemo i jemo, jemo, i ljudi se svi češu, pa ki je vrag, a Joža Čunčićov, tišlar, otide po bateriju, a kad tam to su samo črvi nutre bili, to je bila šunka sred leta i to smo mi jeli i ni niko obolel, svi smo zdravi, takvo je nekad društvo bilo, ni kak je des, ti se drogiraju, drugde naveliko kradu, mi smo samo te sitnice: sire, šunke, jabuke, tak, i tu smo navek bili za selom ili na puste sinokoša, lepo je to bilo nekad, lepša vremena nek des…
CyberParikožar: Kojih si sve udruga u selu član i otkad? Čomi: Ehe, član sam svih udruga v Mracline, član sem NK 34 godine, 17 godina sam bil blagajnik s Benom tajnikom, on je bil tajnik 20, a možda i više let i sad sam u Uprave, berem ulaz na svake utakmice…v Dučecu sam član, nekad sam tancal i sviral bajs, igrali smo: ja, Papan, Milek, Joškec pokojni, Vladek Keksov…još sem i tancal, išli smo i v Italiju, davali smo i program u JNA 25. svibnja kad je bil Titov rođendan, v Belgiju nismo išli nažalost, 72. je to bilo kad su mene, Mileku, Franeku, Mike, neznam komu još zeli putovnice, veliju: ovi drugi mogu ići, a vi ne, nas 5-6, bez nas se možda moglo iti, a bez Mileka ne, jer je bil vođa, folklor je vučil i tamburaše i sve, nažalost nismo išli, a bilo je to sve osigurano, to je Olga Novoselova i taj turistički neki iz Zagreba, to nebi Gorica niš platila, mi bi dobili sve, avionom bi išli, besplatno sve, u Belgiju…onda su bili v Gorice komunisti, onaj neznam kak se zval, Srbin, i tak su nam zabranili iti, putovnice su nam zeli… onda je Dučec bil super, Milek je vodil, a sad…, je i sad samo…, neću niš reći…, treba više penez, nažalost i tak, ovi voditelji; folklora, voditelj tamburašov, voditelj mladih tamburašov, voditeljica mladih, to su svi plaćeni, kolko-neznam, a meni ni fala; a treba je svetlo uključiti i isključiti i sve ke treba u vezi Doma de Dučec sad ima probe, imam brigu i z grijanjem 4 puta tjedno, uključiti i isključiti, a probe su do kasno navečer, niko drugi nesme petlati po kotlovnice jer sam ja odgovoran za to, zadužen od Mjesnog odbora, nadam se da na ovu zime neću više kuriti ak nebum u dogovoru s Upravom Dučeca …vatrogasec sem od 69./70. tak, bili smo ja i moj sused Miloš Šikanić spremištari vatrogasni, dok je pokojni Vid bil predsjednik, Crnić…a sad nisem više, sad…
CyberParikožar: Tera udruga v selu sad najbolje dela po tvojem mišljenju i zake? Čomi: NK mi se najviše sviđa, volim taj NK od nekad, a nikad nis nogomet igral, a volim ga neverojatno, žrtvujem se za klub, Mraclinec sam čistokrvni i volim NK Mraclin.
CyberParikožar: Nijen čistokrvni Mraclinec ne igra više v Mraclinu nogomet. Čomi: Nažalost, treba trenirati, a Mraclinci neće trenirati, par Mraclincov je bilo pozvano na trening, pa nisu došli, a des nema nogometa bez treninga, moraš imeti kondicije, kak nebi igrali …
CyberParikožar: Pitanje za Čomija vezano za ovu temu koje je postavil jedan «Mraclinec» prek interneta: «Jel istina da je Čomi napravil fasadu kad je bil blagajnik NK?» Čomi: To je samo nečija zafrkancija ili provokacija. Iz vremena kad sam bil blagajnik NK još negde postoje zapisnici, uplatnice, isplatnice, računi i slično koje je svaki put na sastanku pred skupštinu pregledal i potvrdil da sve štima Nadzorni odbor u sastavu Ribič, Majstor, Dragec Crnić i tajnik Ben….NK je u to vreme svakih par meseci menjal predsjednika pa su predsjednici bili i Šafar, Šera stariji, Vladek Keksov, Milek….
CyberParikožar: Kakva je situacija sad u selu z ambrozijom? Čomi: Za tu ambroziju me pred par godina predložil predsjednik Mjesnog odbora Števek Kos, tam na općine, ja za ambroziju obavještavam ljude dosta i svakud de vidim, a doživel sem svega i kletve i vrijeđanja i sve, a neki ljudi su pošteno i lepo pokosili, stanjurali ili zaorali, a ambrozije sve više, nažalost, a to sem već rekel, to bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo neke poduzeti… jačmen, šenica se požela, pokombajnirala i nakon tjeden dan je ambrozija velika, a ja se vozim i obavještavam i doživim svega, i špota i vrijeđanja, nažalost, a ima ljudi ke samo vele budem, budem i niš….
CyberParikožar:Kad si postal domar? Čomi: Ima već 10 let možda više, neznam, još sem bil u radnom odnosu, teško je to: te te niko te ne cjeni, te su godišnje skupštine: izdam suđe, tanjure, čaše, stole, beštek, pehare, sve ke god treba, a neka društva su mi dužna još od prvog meseca, nisu mi vratili, umivaonik je u WC-u razbit posle godišnje skupštine jednog društva, ja sam obavjestil Upravu, niko ne reagira, neću sad više niš reći…nažalost…ima društva ke ne vele ni fala, i još se prema tebi ponašaju ko da si sekakvoga špota i prezira vreden, ipak je to velika odgovornost i briga skrbiti za društvenu imovinu, jedino mi se sviđa NK i Seljačka stranka, ti su prema meni navek pošteni, a ova druga društva…neznam, nažalost…Mraclincu ko god treba stole ili bilo ke, to neću čoveku zeti niti lipe, ipak su Mraclinci, to je mraclinsko, stoli i sve, to je sve Mjesni odbor kupil i dal napraviti, stole je nekad DVD dal delati, Vid Crnić kad je bil, Franek je delal i ja pri Franeku…..
CyberParikožar: Jesi u Udruge umirovljenika? Čomi: Nisem….nisem…
CyberParikožar: Zake? Čomi: Ja sem penzioner, ali nisem se odlučil da budem u Udruge kad…. neću sad niš reći…. nažalost…
Tekst vuz sliku:
Čomijove voćke, njegov hobi, na njih je jako ponosan kak lepo rode... CyberParikožar: Kak ste krenuli s «Dobrim dušama»? Čomi: Za imendane smo išli čestitat, Dragecima, Stjepanima, Ivićima… i za rođendane i to, prvo smo išli u bertiju pri cirkve, bil je sastav z ramunikum i tamburami i popevali smo, čak su nekad i pojednici na stolu tancali i ja isto, posle nam se videlo da nas je prepuno, pa smo se preselili u Društveni Dom, glavni je Joža Jantačov ja mislim, tu smo mi stariji ljudi, popevamo samo domaće pesme, jemo, pijemo i svaki put je nevjerojatno živo i veselo, trebala bi to videti i iti ova gospoda ke su…neću sad baš imenovati…, idu većinom svi Mraclinci stariji, ima nas 20-30, probe imamo prije fešti, većinom pri Slavku Babiću, on je malo izvan sela i pri njemu nam je lepo, financiramo sami sebe, sami smo se setili da prije Vidova idemo po selu čestitat od Obreži do kraja sela, pešice, Benđo siromak najviše nastrada jer mora tak dugo bajs nositi, meni je lako teri samo popevam i niš ne nosim, to nema nijedno selo, prije su ljudi više išli na ulice, ceste, a u današnje vreme niko neće ni gledeti…
CyberParikožar: Ke fali v današnjem Mraclinu? Čomi: Poštu smo nekad imali, prvi u okolice, pa su nam ju zeli i premestili u Vukovinu, imali smo prvi i zdravstvenu ambulantu i zubariju, teru su nam zeli, sad imamo samo zdravstvo, des, zutra možda budu i to zeli, prvi smo imeli ambulantu, bil je doktor Lopek, taj je poznat, bilo je to možda prije nek ju je i Gorica imala, kad se ova Zgrada napravila 1933…, delal ju je ovaj…Nijemec, Rokfeler, sad smo ju obnovili, sad je ljepotica Zgrada, sad to treba čuvati, treba paziti na nju, ne uništavati, da nadu krali ove žlebi bakrene, kak se već krade po cirkve, da nadu ovi cigani krali, toga se bojim najviše… v selu Mraclinu bi trebalo napraviti ceste, kanale, neznam, ja se borim za to, a kad neke velim onda me se našpotaju, Mraclinu treba napraviti i vraga, Vukovina je bolja, Kuče, Rakitovec, Buševec, svi su bolje asfaltirani i napravljeni nek Mraclin, a Mraclin je bil nekad najjače selo u okolice…
CyberParikožar: Jel ti teško kositi travu oko Doma i u parku oko Zgrade? Čomi: Kosim 10 put na leto, možda i više, više put mi sin pomaže, niko mi ni fala ne veli, ne dobim ni peneze, al to nema veze, onda kad je veća trava mještani već pitaju: «Čomi, zake nisi pokosil travu?», a rekli su da bu to Velkom kosil z Gorice, oni dojdu samo jemput prije Vidova, a da Čomi ne kosi bila bi do kolena trava, nažalost…
CyberParikožar: Jesi u tere stranke? Čomi: Bil sem u vojske u Banja Luke 75.-77.g,u ono vreme su poštivali vojnike, šteli su me u ono vreme da idem u Partiju, rekoh: «Fala lepa, nejdem», onda sem postal desetar, a nis išel na školovanje za desetara, oni su mene kao primjerenog vojnika i dobrog čoveka nagradili desetarom… bil sem 90./91.g u HDZ-u, bil sem i bili su sastanci i mene nisu opće zvali, onda sem se rasrdil i sad sam u Seljačke stranke, jer je moj tata pokojni teri je umrl 1946 u 5. mesecu od sušice., ja sem imel 6 mesec i 13 dana, on je bil Mačekovac, partizani su ga za rata šteli odvleči tu v čret i vubiti, neznam jesem li onda opće bil živ, ali ih je stric Čvrčko odgovoril jer im je rekel da je taj čovek betežen i ovak bu doma sam umrl, ja sem Hrvat i ostat ću Hrvat, neznam jel za reći ili za ni al kolki su bili v Partije za vreme Jugoslavije sad su na položaju de jesu, kolko takve ima, nažalost, i ti su sad glavni, a Čomi je nula, v Mraclinu i okolice, a ja se ne stidim, ja se osjećam pošten i pravedan, samo mi je za pravdu i poštenje, i zato nikam nemrem dogurati, penzije su slabe i sve, 36 godina staža, a kakvu penziju imam, žalosno….
CyberParikožar: Usporedi jel prije bilo bolje, jel sad bolje, kak je bilo prije kak je sad živeti? Čomi: Meni je bilo bolje za vreme one vlade, komunizma, ja sem imal više penez i bolje sem živel nego des, nažalost, a svi smo glasali da se rešimo toga, svi do jednoga, svih 100%, i svi smo se nadali da će biti bolje, a kad tam svaku godinu sve teže i teže živeti, plaće su sve menje, penzije nikakve, a cijene idu gore; gorivo, lož ulje, plin, drva, sve, žalosno, al je tak…. ja bi toga još puno vam rekel, al nesmem reći jel bum nastradal, gdo zna ke bi bilo….
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Na koncu red bi bil da se zahvalim Dragi Kosu-popularnom Čomiju jer je udovoljio našoj želji i dugotrajnom insistiranju na intervjuu, znamo da se on puno sekira jer ne voli nepravdu, a voli poštenje i molimo da nam oprosti jer smo mu dali još jednu brigu više, fala mu i na razumijevanju, strpljenju, gostoprimstvu i njegovom dragocjenom vremenu kojega smo mu dio ukrali, znam da je suvišno reći kako bez njegove dobre volje ne bi bilo ovoga intervjua, nadam se da će on bar malo pomoći da Mraclinci ubuduće više cijene sve kaj on radi za selo, koji put bi mogli i pomoći Čomiju, a reći fala nije nikad na odmet… iako on stalno govori: «čim si bolji, tim bolje nastradaš» nadam se da nebu nastradal jer je bil prema nama dobar, na kraju nam je Čomi priznal da neće i nesme baš reći sve ke misli i zna, pa smo dogovorili još jedan intervju k letu, a Čomi se samo fakinski nasmejal i rekel: «ak bum živ»; Čomi, Bog te živi!
P.S.: Špecijalna fala i Matije Čomijovomu, bez njega teško da bi opće dobili intervju, a fala mu i na pomoći u obradi istog; fala i gosponu Benu na dobrim idejama i asistenciji u sastavljanju pitanja, na kraju fala i našim vjernim čitateljima na strpljenju, podršci i na požurivanju intervjua.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Nakon što je Čomi probio led, Cyber Parikožar planira napraviti cijelu seriju intervjua s raznoraznim temama; od prošlosti, sadašnjosti, budućnost Mraclina do mraclinskog športa, kulture, privrede, poljoprivrede, vjerskog života..., u Mraclinu zasigurno ima pregršt zanimljivih ljudi koji bi rado rekli koju pametnu, pozivamo naš cjelokupni čitateljski puk da predloži žrtvu za sljedeći intervju. Predlažite! Komentirajte!
Zvir:
http://www.mraclin.bloger.hr/post/intervju-s-dobrim-duhom-mraclina--comijom/59780.aspx