http://vgstudent.hr/tribina-moderna-vremena-moderna-obitelj/U okviru naše djelatnosti kao udruge jest organiziranje tribina. Ovo je već druga po redu. Ovim putem obilježili smo Međunarodni dan obitelji koji se u svijetu obilježava 15.5. Ovoga puta obilježili smo ga tribinom pod nazivom “Moderna vremena – moderna obitelj”. Gošće tribine bile su psihologinje Sanda Puljiz i Gordana Novković Poje koje su uz moderiranje našeg predsjednika Maria Dilberovića u punih sat i pol vremena s nazočnim gostima raspravljale o prednostima i nedostatcima današnjih i nekadašnjih obitelji.
Zaključili smo da su nekadašnje obitelji bile brojnije, imale su mnogo više djece što je bila velika prednost u organizaciji poslova u kući i izvan nje, ali i čuvanju djece. Gospođa Sanda podijelila je s nama jednu Afričku poslovicu koju ću pokušati parafrazirati: “Da bi se odgojilo dijete potrebno je cijelo selo.” te smo zaključili da je uistinu tome nekada tako i bilo. Djecu su odgajali susjedi, bake, djedovi, roditelji, starija braća i sestre, stričevi, strine.
Zaključili smo da dnevno roditelj koji ima radno vrijeme od 8-16 sati i potroši na putovanje od radnog mjesta do kuće sat vremena (1), ako nema skuhano pripremi ručak, presvuče se dolazimo vremena od oko 19 sati. Ukoliko se radi o manjoj djeci ona u krevet na spavanac odlaze oko 21 sat, što znači da na druženje s djecom roditelji (ako izostave sve ostale poslove koje moraju obaviti kod kuće) imaju tek 2 sata!!!
Dotaki smo se teme opasnosti koje nas vrebaju na internetu. Jedna mama podijelila je negativno iskustvo kada je na Facbooku pronašla jednu grupu pod nazivom “Najveće Županjske kurve” gdje su administratori grupe svakodnevno “skidali” fotografije djevojaka i djevojčica sa njihovih profila i stavljali ih u grupu klasificirajući ih kao kurve. Ovo bi mogla biti tema naše iduće tribine zar ne??
Raspravljali smo tako o modernim metodama odgoja, koliko one zbunjuju roditelje, koliko su primjenjive u svakodnevici i koliko ih uistinu primjenjujemo. Gospođa Gordana Novković Poje ispričala nam je par situacija u kojima se ona našla kao školski psiholog koje su rezultat nasilja u obitelji, agresije i autodestrukcije unutar obitelji.
Prošli smo i temu igre unutar obitelji, koliko se djeca uistinu igraju, koliko se znaju igrati i koliko je igra korisna u njihovoj dobi. Psihologinje su konsenzusno potvrdile da se roditelji MORAJU igrati s djecom. Prvenstveno kompetativnih igara u kojima ponekad moraju izgubiti i dati primjer djeci kako se nositi s takvim situacijama (porazom i neuspijehom). Igra potiče povezanost svih članova unutar obitelji, pa su psihologice za primjer uzele običnu igru “Čovječe ne ljuti se” u kojoj djeca mnogo uče o porazu, o načinu reakcije te se u druženju povezuju s djecom.
Raspravljali smo o tome kako je “batina iz raja izašla”. Zaključili smo kako je svaka reakcija poput one kada mama “drekne” na nas dobra ukoliko se dijete ne omalovažava kao osobu i pojedinca. Važno je prekoriti čin, ali ne i dijete kao osobu. Ako je razbilo vazu dok ju je nosilo, dijete kao takvo nije “zločesto” nego je čin koji je učinilo neprimjeren. Važno je stvari rješavati razgovorom, ali doza granica u ponašanju mora biti postavljena već od djetinjstva. Jedna majka je podijelila svoje iskustvo sa nama kada je rekla da njena djevojčica ima “radne zadatke”, koliko godina toliko radnih zadataka. Danas ima tri godine i ima tri zadatka: kada skine pidžamu mora ju odnijeti na krevet, kada dođe iz vrtića mora složiti tenisice na policu te kada završi s ručkom svoj tanjur staviti u sudoper.
Iako bi se rasprava produžila i na više od sat vremena, u nedostatku vremena i prostora morali smo prekinuti tribinu, ali obećavamo, nastavit će se uskoro sa još boljim temama!!
