Mislim da sve kaj navodiš nije istina.
Krivo misliš.
Istina je da smo mi narod koji bi prevario i Boga i vraga, i ukrao i Majku Božju sa oltara kada bi mogao. I da dok nema instrumenata koji bi garantirali disciplinu, svi koriste šuplje zakone i nedostatak kontrole i osobnog straha.
To se slažem se tobom 100%, ali ima i gorih, vjeruj mi, nisi još upoznao Poljake.
Problem je u ostatkima kumunističkog mentaliteta gdje je sve bilo naše i ničije, ali nikad nismo bili gladni, tak da se nismo naučili odgovornosti. Podrazumijeva se da ne govorim o tebi ili meni, nego o nama kao naciji.
Međutim, treba i obrtniku dati mogućnosti da preživi. A to znači - da može odrediti cijenu usluge koju s jedne strane današnja mušterija u Hrvatskoj može platiti (a znaš kak je našem narodu, kolke ima mogućnosti), ali i s druge strane, s kojom obrtnik može poslovati, od koje može živjeti. Ako država sebi uzme preveliki dio od tog kolača, onda obrtnik ili nemre napraviti prihvatljivu cijenu pa nebu imal mušterije i time posla (bar ne dugoročno), ili mu ne preostaje dovoljno da preživi jer mu na kraju, kad državi isplati njen dio kolača, premalo ostane. U oba slučaja mora zaprti posel. A poznato je da naša država, u usporedbi sa drugima u svijetu, tu najviše uzima, ili je bar među prvima. Tu je po mojem mišljenju veliki problem. I to neminovno vodi k tome da obrtnik dela na crno, jer nekak mora preživjeti, a država onda ne dobi eto baš niš.
Rješenje?
Smanjiti davanja državi. Kratkoročno to je loše za državu, pa zato vlada to ni ne želi delati jer bu još više u govnima, ali dugoročno je to jedini izlaz. Bar za obrtnike, ne za kompletni državni financijski problem. Davanja državi moraju se pripasati aktualnoj ekonomskoj situaciji, a ne državnim dugovanjima.
