Najveće štete zbog sive ekonomije su tamo gdje se vrte najveći novci.
To je logika stvari, no faktor kvantitete počinitelja ne ide istoj u prilog. Jer 100.000 malih fuš-majstora napravi veću štetu nego neki veliki sustav, jer ti mali predstavljaju, zbog svoje količine i konstantnosti, jedan cijeli paralelni sustav proizvoda i usluga.
Nisu nam problematični oni koji u fušu popravljaju aute, već firme koji rade u sivoj zoni i novac koji se u njoj okreće. Umjesto da na tom području nešto pokrene Vlada se bavi sitnim ribama.
Pa ja mislim da su problematični i ti koji u fušu popravljaju aute. Jer njih nekolicina ustvari čini kritičnu masu koja može uništiti poštenog obrtnika/privatnika i sva njegova ulaganja, te legalna radna mjesta koja se time gube.
O toj sivoj zoni bi mogao dosta toga reći, no prije malo konkretiziraj na kaj ti misliš pritom??
Jasno je da inspektori neće moći sve kontrolirati već postoji velika opasnost da će se taj zakon koristiti kao sredstvo pritiska i ucjene jer će inspektori djelovati po prijavi.
Da, samo te prijave moraju imati i realnu podlogu i moći biti dokazive. Inspektorati svugdje rade po prijavi, rijetko kada ulove nekoga samo po rutinskom pregledu, osim u ugostiteljstvu i građevinarstvu, gdje se zbog specifičnosti posla i opsežnosti priprema policije i inspektorata, pronađe uvijek dosta počinitelja (kao što je pao i superpošteni djelitelj prodika i poznati neplatiša svojim radnicima Radimir, zvani Schumacher).
No problem je kod nas prvenstveno neusklađenost zakona, neopremljenost stručnih timova, neekipiranost, te poklapanje ingerencija ili najčešće - da ingerenciju u određenoj stvari nema nitko! Onako, kako bi rekli naši stari, "pojeo vuk magare".
Kad smo već kod toga, i mi smo u situaciji tipa "čekaj magare da trava naraste".
Vlada bi trebala smanjiti pritisak na poduzetnike, ukinuti bespotrebne namete i procedure (kao što je ona o evidenciji radnog vremena)
Pa ja baš ne mislim da je evidencija radnog vremena bezvezna, poglavito jer omogućuje radniku da ima dokaz u slučaju eventualnog spora sa poslodavcem. Ukoliko nebi bilo bitno koliko radnik radi - reci mi kako i koliko bi se onda razbuktao "robovlasnički" sistem, kojem su vrlo skloni naši poslodavci, pogotovo oni nižeg ranga (male tvrtkice i obrtnici)??
te osjetno smanjiti postojeće namete i tek onda povećati kazne za prekršaje. Cilj bi bio da poduzetnicima učini neisplativim poslovanje u sivoj zoni. U toj sivoj zoni su i mnogi obični djelatnici koji primaju minimalac, a ostatak na ruke. Kad bi se tu uvelo reda (ali, ponavljam, ne novim kaznama već smanjivanjem nameta) puno novca iz sive zone bi došlo u bijelu.
Slažem se da treba smanjiti namete, no najvažnija stvar da sve funkcionira bi bio taj famozni OIB, ukoliko isti zaživi u svojoj ideji i na način kako on živi i vani, gdje je taj broj apsolutni gospodar svega, i gdje se i te isplate na ruke mogu lako otkriti, jer i poslodavac mora tu lovu za "na ruke" odnekud izvaditi i pravdati. Jednostavno, dokle god se zamaramo sa izmišljanjem tople vode, umjesto da prihvatimo gotova rješenja i kompletnu legislativu kojom se to regulira, nećemo napraviti ništa.