http://www.index.hr/vijesti/clanak/pismo-hrvata-s-oxforda-kosorici-dosta-nam-je-tvoga-laganja-tvojih-trikova-tvoje-nesposobnosti/542162.aspx"Poštovana gospođo Kosor,
motiviran Vašom reakcijom na članak gospodina Jeffreya T. Kuhnera u Washington Timesu, kao i službenim priopćenjem za javnost Hrvatske Demokratske Zajednice, osjećam potrebu reagirati. Štoviše, to mi nalaže moja kršćanska savjest, iskrena ljubav prema hrvatskoj domovini te osjećaj pravednosti i poštenja koji su mi svojim predanim radom i brižnom skrbi usadili moji skromni i radini roditelji.
Gospodin Kuhner pogodio je svojim člankom u srž problema i izvrsno okarakterizirao Vašu autoritativnu maniru vladanja, plitke političke aspiracije, neuspjeli ekonomski i gospodarski program (ako se u slučaju HDZ-ove vlade o bilo kakvom zadanom programu uopće može i govoriti), te Vašu neutaživu glad za moći. Kuhnerova analiza struktura vlasti u Hrvatskoj je sjajna, a njegov opis Hrvatske kao "mafijaške države HDZ-a" i više je nego blizu istini. Ta o tome već i vrapci na grani pjevaju. Korisno je ovdje dodati i termin koji je uzoriti kardinal Josip Bozanić upotrijebio u hrvatskom političkom diskursu prije nekoliko godina: Hrvatska Demokratska Zajednica s Vama na čelu jest, cijenjena gospođo Kosor, srž svega "grijeha struktura" koji Lijepu Našu progoni od ranih 1990-ih.
"Vi ste najveći mrzitelj Hrvatske, gospođo Kosor"
Po običaju koji je u praksi još od "zelenih i žutih vragova" Franje Tuđmana, Vi ste, draga premijerko, ovaj članak uglednoga američkoga novinara s lakoćom otpustili, nazivajući J. T. Kuhnera mrziteljem Hrvatske i običnim lažljivcem. Smatrali ste da je to sasvim dovoljno. Paradoksalno je, voljena naša premijerko, to da su upravo Vaša smiješna reakcija i ridikulozno HDZ-ovo priopćenje za javnost najbolji dokazi koji sjajno potkrijepljuju točne tvrdnje gospodina Kuhnera. Vi niste ponudili niti jedan argument kojim biste pobili tvrdnje ovoga respektabilnoga kolumnista. Uhvatili ste se samo plitkoga nacionalizma i jeftinog "hebrangovskog" rječnika o napadima na "ljubljenu nam domovinu Hrvatsku." Trunčica Vam je samo nedostajala da Kuhnera usporedite s Miloševićem, Šešeljem ili nekim drugim agresorom na naš "antemurale Christianitatis."
Tužno je, gospođo Kosor, da ne prepoznajete činjenicu da ste najveći mrzitelj Hrvatske upravo Vi i zlokobna Hrvatska Demokratska Zajednica. Vi ste našu zemlju opustošili, Vi ste Lijepu Našu opljačkali, Vi ste nas ostavili na koljenima! Nije Hrvatska nikada, pa ni u nacrnjim vremenima razapetosti između Pešte i Beča, imala većega neprijatelja nego što ga ima u Vama i u vašoj nakaradnoj stranci. Hrvatska je, zbog Vas i Vaše nesposobnosti, opet "suha kao prut, na uzničkome zidu, zidu srama." Istinu - čistu, cjelovitu, bolnu istinu - je izrekao gospodin Kuhner.
"Nemate pojma o ekonomiji, ne znate niti slovkati EBRD"
Vi ste, poštovana premijerko, nesposobni aparatčik (s jeftinom politološkom diplomom tko zna koje kumrovačke škole) – bijedni smušenjak koji u društvu tolikih gnusnih i pokvarenih ljudi kroji hrvatsku politiku. Vi ste osoba s vrlo malo znanja i vještina: osoba koja znade koristiti samo kružne i isprazne definicije problema koje su Vaš naučili još u partijskim vremenima Engelsa, Lenjina i Marksa. O ekonomiji nemate pojma. Ona je za Vas "terra incognita." Štoviše, kruna Vaše ekonomske spoznaje je zastarjeli samoupravni socijalizam Edvarda Kardelja. Uza sve to, Vi ste, draga moja, smiješna čelnica države koja ne poznaje niti jedan strani jezik. Vi ste slabo izobražena polumeštrica koja Hrvatsku sramoti fotografirajući se na bolno stečenim hrvatskim granicama s mađarskim turistima koji bolje od Vas poznaju engleski jezik. Vi ste ona koja naivno upitkuje američkoga predsjednika da joj se potpiše na jelovnik i ona koja ne zna slovkati EBRD (European Bank for Reconstruction and Development).
Dosta nam je tvoga laganja, tvojih jeftinih trikova, tvoje nesposobnosti!
Ne treba mi za ove tvrdnje, gospođo Kosor, previše argumenata. Vi ste svojim predanim radom sve ovo već dokazali. Dovoljno je pogledati našu dragu zemlju koju ste Vi doveli na razinu nerazvijenosti Trećega svijeta. Pogledajte samo broj nezaposlenih u Hrvatskoj, pogledajte samo prosječne hrvatske plaće, uprite pogled u rastući broj hrvatskih prosjaka i siromaha. Pogledajte, ako imate imalo srama, statistike o hrvatskoj ekonomiji i nerazvijenosti našega cjelokupnog gospodarstva. Pogledajte naše "rejtinge" o korupciji, neučinkovitoj administraciji, potkupljivom sudstvu i prenagomilanoj državnoj upravi. Udostojte se, za milost Božju, sići s toga jeftinoga trona nedodirljivosti koji ste si u samoobožavanju podigli na Markovome trgu, i siđite među hrvatski puk: tužan, depresivan, gladan. Gladna diktatorice, hrvatski Tarkvinije Oholi, pogledaj na bijedni plebs kojega bacaš na koljena pred oltarom svoga samoobožavanja. Pokloniče neukusnih broševa, idolu svega promašenoga, shvati da nam te je dosta! Dosta nam je tvoga laganja, tvojih jeftinih trikova, tvoje nesposobnosti!
Dobri moj Bože! Kada se sjetim činjenice da se moj požrtvovni otac godinama borio za Hrvatsku na najtežim hrvatskim bojišnicama, a moja draga majka brižno u dubrovačkim skloništima čuvala mene i mojega brata za vrijeme najgorega granatiranja, onda mi teško, cijenjena gospođo Kosor, pada Vaš jeftini nacionalizam i pozivanje na "obranu domovine." Onda mi teško pada da jednoga američkoga novinara koji Vam je sasuo prašinu u lice nazivate lažljivcem i običnim mrziteljem Hrvatske. Ma s kojim pravom, uvažena damo?
"Jasno nam je da carica gola"
Lijepo je takve poput Vas davne 1775. okarakterizirao Samuel Johnson kada je glasno rekao da je "nacionalizam zadnje pribježište nitkova!" Kada u svome srcu prizovem kršćanske osjećaje i iskrena vjerska čuvstva, onda mi mač probada srce kada Vas, tek recentno obraćena ovco stada Gospodnjega, vidim kako jeftino odlazite u Sinj kupovati glasove birača - moleći se u sinjskom svetištu i nadajući se da će Majka Božja, umjesto Vas, spasiti hrvatsku ekonomiju i pomoći nam da izađemo iz krize. Usudim se, vladarice hrvatskoga puka, suvremena naša Trpimirovićko, reći da to nije zadaća Majke Božje, nego Vaše uvažene vlade.
Usijana šećerna glavo, shvati da nam je jasno da je car(ica) gol(a)! Nije nam samo jasno kako se svoje golotinje ne srami!
Još samo nekoliko rečenica, draga moja premijerko, o tome zbog čega sam Vam odlučio napisati ovo skromno pismo. Ja sam mladi Hrvat (tek 23-ogodišnjak) koji je svojim poniznim radom uspio osigurati punu stipendiju i otići na studij u Ameriku (Duke University, USA), a potom na Sveučilište Oxford (Ujedinjeno Kraljevstvo). Odgojen sam u malom hrvatskom seocetu na samoj granici s voljenim susjedima (Vitaljina) i usađene su mi vrijednosti rada, marljivosti, poniznosti i bogobojaznosti. Usađena mi je i ljubav prema Bogu, domovini i mome hrvatskom narodu. I dok iz te perspektive gledam na Hrvatsku iz daleke Britanije, dolaze mi suze na oči. Teško mi je gledati, cijenjena gospođo, kako razarate "sva blaga što Višnji nam Bog je d'o!" Teško mi je shvatiti čemu takva samodopadnost, okrutnost, neosjetljivost, gnušajuća nesposobnost? Gdje je izvorište Vaše nesmiljene tiranije?
"Oporba ne postoji, svećenici šute, a vama je samo do novca"
Još je tužnije, gospođo Kosor, što ste Vi prejaki. Oporba (komunisti, kako ih Vi zovete) kao da ne postoji. Crkva u Hrvata šuti. Uzoriti se zatvorio na Kaptolu, biskupi su nijemi, tek pokoji svećenik progovori. Studenti se bune, ali ne marite Vi za njih puno. Vama je samo do novca, stanova na Ravnicama, i moći.
Želio sam, draga moja premijerko, uputiti ovih nekoliko riječi da olakšam svoju savjest. Znam ja da neće one mnogo toga promijeniti. Za promjenu trebaju desetljeća. A voljena moja domovina još nema dovoljno ljudskog potencijala da se bori protiv Scile i Haribde koju je brižljivo dojio pater patriae iz Velikoga Trgovišća. Znajte, gospođo Kosor, da će jednom doći vrijeme kada će Vas suditi povijest. Kamo sreće da tada, kao velikan našega naroda, dobri nadbiskup Alojzije Stepinac, možete pred tim sudom mirno reći: "Moja je savjest čista!" Bojim se da će Vama više pristajati sudbina Doriana Graya: propast u oholosti!
Poput Matoša u Parizu, ja bih u svojoj oxfordskoj sobici umro kad mi "oči ne bi sanjale budne" i kad ne bih znao da nas još uvijek ima dovoljno koji želimo našoj Hrvatskoj dobro i koji ćemo svoje talente upotrijebiti Bogu na slavu, a bratu čovjeku na korist. S ovom Vas mišlju, cijenjena gospođo Kosor, pozdravljam. Pozdravljam Vas u nadi da će Vaš teror (uskoro) prestati i da će Hrvatska za deset ili dvadesetak godina biti jedna drugačija zemlja – zemlja koja će Vas se sramiti i koja će misao o Vama svesti na šturu natuknicu u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku.
