Sledge, a imaš li ti pojma o genezi Ljubljanske banke? Da li si upoznat sa dugovima rvatskih tajkunskih konglomerata koji su ostali dužni istoj toj banci više novaca nego što je ona ostala dužna štedišama? Imaš li analizu i izvješće koliko je građana ostalo dužno za stambene kredite i nedozvoljeni minus, čekove?Imaš li možda i spoznaje da je jedan istaknuti poduzetnik i politički čimbenik preko svoje dvije tri firme registrirane na području Varaždinske županije zavaljao istu tu banku za nekoliko milijončeka.
Ajde molim te, kao makroekonomskog stručnjaka, objasni mi "genezu" Ljubljanske banke. Nije baš sve crno bijelo. Ljubljanska bi trebala vratiti sve ušteđevine svim građanima RH i šire i tu nema spora ali bi isto tako i morala postojati logika i dogovor da se i ona naplati, a pogotovo od kompanija koje su bile ili još uvijek jesu u VLASNIŠTVU RH. Dakle, privatni d.o.o.-i još i mogu proći lišo i smijati se jer su uspjeli zavaljati Ljubljansku ali javna poduzeća baš i ne bi trebala prolaziti lišo. Uostalom, i mojih 100 markica još uvijek spava u deželi.
Sve ono kaj navodiš u prvom dijelu su stvari koje nemaju veze sa principima na kojima se brani sadašnja slovenska vlast i NLB. To su pojedinačni odnosi između banke i komitenata, prisutni svugdje i u svako doba. Ti odnosi nisu nikakva zapreka za nastup NLB na hrvatskom tržištu.
Problem je u tome što Ljubljanska banka želi svoja dugovanja prebaciti u sukcesiju država bivše Jugoslavije, čime dobiva na vremenu, a vjerojatno je i da nikada ne bi morala isplatiti svoja
direktna dugovanja (jer poznavajući situaciju, pogotovo iz spektra koliko dugo traju ti postupci, te činjenice da sam postupak sukcesije još nije niti započeo!), iako je njezino poslovanje bilo direktno prema komitentima i komitenata prema njoj (priče kako im je o svemu odlučivao Beograd, te kako su im svi novci bili u Beogradu, obična je patka koju su već demantirali i ljudi - šefovi naših banaka iz tog vremena, a i naše banke su bile u istom sustavu i principima koje su se ticale i stare Ljubljanske banke).
Drugim riječima, NLB je prisvojila sva prava kao sljednica stare Ljubljanske banke, no ne pristaje na preuzimanje i obaveza, to žele uvaljati pod procese koji su upitni da će se uopće održati, apogotovo da će ikada zaživjeti kao obaveza za slovensku državu. A to je nedopustivo, no slične "principe neprincipijelnosti" Slovenija prodaje u svim stvarima koje su predmet bilo kakvog spora, i to ne samo sa Hrvatskom, već i sa Italijom.
Tako bi oni bili samostalna država, no zadržali razine prava koje su imali u zajedničkoj državi u kojoj nije bilo unutarnjih granica, jer ne žele izgubiti ono što im odgovara, dok bahato odbacuju ono što procjenjuju kao teret. Narod bi rekao - žele biti "jebeni i pošteni", što nije moguće, pa ne prezaju i od ucjenjivanja, izmišljanja nepostojećih pravnih principa i rješenja (načelo "pravičnosti"), te svih drugih oblika nekorektnog, nedobrosusjedskog i nepoštenog ponašanja, jer oni nisu drugo doli hrpica iskompleksiranih građana na svojem dvorištu, koji žele puno više negoli ih pripada. Na našoj vlasti je samo da takvim pritiscima ne poklekne, i da se i dalje inzistira na rješenjima u skladu sa međunarodnim pravom, što Sloveniji nikako ne odgovara, jer u svim spornim elementima oni imaju puno lošiju poziciju, obzirom da nemaju dokazne materijale za svoja htijenja. Od Svete Gere, 4 seoca oko Dragonje, međimurskih zemljišta pa nadalje, za ništa do toga Slovenija nema papirnate dokaze kao svoje vlasništvo, no ima glasne bukače koji za vlast odrađuju prljav posao.
Takve osobe, principe i zahtjeve treba ignorirati, kao i cijelu priču sa Ljubljanskom bankom. I slovenske tvrtke su poslovale i imale depozite u hrvatskim bankama, pa su svi odavno namireni i isplaćeni. Tako da NLB nema pravo glede svojih "argumenata", iza čega stoji i garancija slovenske Vlade (što je normalno) u visini 300 milijuna eura, koje se Janezima baš i ne izvlači i iz inače poslovično škrtog džepa.
