Svakidašnje teme > Povijest
Ad Fines
shaka zulu:
CISTEECITSKI SAMOSTAN U TOPUSKOM
Posavska Hrvatska između Drave i Gvozda spadala je prije utemeljenja
zagrebačke biskupije u područje Kninske biskupije. Jesu li se ovdje Osim njezina
svećenstva brinuli za duševnu pastvu i redovnici, naročito Benediktinci, koji su
tada po Dalmaciji veoma razgranjeni bili, samo bi se moglo nagađati, ali ipak
toliko stoji, da u posavskoj Hrvatskoj nije bilo redovničkih samostana prije početka
XIII. vijeka, kada je zasnovan prvi cistercitski samostan u Topuskom.
Osnivač cistercitskoga reda Benediktinac sv. Robert, videći kako dnevice
propada samostanska stega, odluči, da ju uspostavi, te stoga ode sa nekolicinom
odabranih članova u Citeaux (Gistercium) kraj Dijona u Francuskoj, te ondje na
podlozi regula benediktinskoga reda zasnova cistercitski red (1098.), koji se u brzo
razgrani po Francuskoj, a iz nje po Njemačkoj, Italiji i drugim pokrajinama.
...
Namjera mi je, da u ovim redcima nacrtam, u koliko je preostalo povjesnih
vrela, povjest prvoga cistercitskoga samostana u Hrvatskoj u Topuskom.
Topusko je znatnije mjesto već u rimsko doba, kako to svjedoči ovdje iskopano
rimsko votivno kamenje.1 Čini se, da se je mjesto zvalo „Ad Fines." Hrvati ga
prozvaše radi ljekovite tople vode „Toplice", kako je ubilježeno u sredovječnim
listinama, dočim se u poznijima spominje iskvarenom riječi Topolzka ili Thopuska,
koji mu naziv osta i danas.
Topusko u gorskoj županiji,* naseljenoj od šest hrvatskih plemena, bilo
je već na koncu XII. vijeka znatno mjesto, kada je njegova crkva bi. d. Maiije
morala g. 1192. platiti jedan dukat papinske daće.2
...
Tekar kada je god. 1205. po bratovoj
smrti zasjeo ugarsko-hrvatsko prijestolje, pozove on iz cistercitskoga samostana u
Clairvauxu (de domo clarevallensi) opata i redovnike, kojima za stan odredi Topusko
doznačivši im podjedno za uživanje gorsku županiju, u koliko nije pripadala
Templarima.1 Godine 1206. dade ih u posjed uvesti po svojem pristavu knezu
Martinu sinu Voj inom.2
Kada je prve polovine god. 1211. sagrađen bio topuski samostan sa crkvom
bi. d. Marije, izdade mu kralj Andrija II. svečanu utemelji!eljnu ispravu, u kojoj
spomenu, kako su njegovi pretšasnici kao bogoljubni kraljevi, počitujući sv.
vjeru, srećne i slavne dane proživjeli, „a tim veli, potičemo se i mi, da uzbudimo
u sebi pobožnost prema sv. crkvi. Na to nas osobito nuka ona blagodat božja,
koju iskusismo, kada oslobodivši se teških nevolja iz zatočenja povisismo se na
vladu, iz tamnice na prijestol, dä što i više porodom sinova željne i spokojne
dane zadobismo." Naglasivši još, kako su njegovi pretšasnici posagradili mnoge
samostane, da je i on odlučio podići samostan sa crkvom bi. d. Marije u Topuskom,
kamo je pozvao redovnike iz cistercitskoga klarevalskoga samostana. Za opskrbu
istih darova im već druge godine svoga vladanja (g. 1206.) cijelu gorsku županiju
sa svim dancima, osim posjeda templarskih i šestih plemena, te odredio, da u cijeloj
gorskoj županiji osim onih izuzetih posjeda, samostanska crkva uživa sva prava
na oranice, sjenokoše, sela, Šume, trgove, lov, vode, luke, mline, ribolove, sluge,
kmete i gradšćane, kako su ih nekoč uživali i posjedovali vojvode cijele Slavonije
i gorski župani. Podjedno zapovijeda, da se samostanu odmah povrati svaki od
kralja darovani posjed, koji bi bio od koga, preotet. Iza ovoga svečanoga uvoda
kralj poimence spominje darovane posjede, i to: ribolov u potocima Ilovenju (utok
Ilove), Bratkoviću, Lubinu, Vustilonji, (utok Lonje), Crncu, Terdeći i Bukoviji.
Pošto bi tegotno bilo, da darovanim posjedima označi i međe, to im samo imena
spominje, naime: Toplice (Topusko) sa svojim kotarom, Golina (dan. župa Bučica)
sa svojim kotarom, Bović (u kotaru Virginmost), Podegaš preko Kupe od ušća
Kravarske u Kupu do Pešćenice, Hoytna (Hotnja na potoku Utinji u župi Pokupskoj)
sa svojim kotarom, Strizov (Strezojevo kod Kravarskoga), Dužice (selo u
župi Zažinskoj), zemlju Mladecevu, zemlju Brestetovu (Brest preko Kupskog mosta
kod Petrinje), Hrastovicu nad Savom sa ribolovom, Mošćenice (potok i istoimeno
mjesto među novim Siskom i Petrinjom), zemlju Strepizovu, Bakušu (Blatušu u
općini Cermenici), Peći (kod Kladuše), zemlju Stankovu (Stankovac na desnoj
obali Kupe župe Sešinačke), zemlju Berkiševu (Brkiševina, gdje utiče Grlina u
Kupu), zemlju Budila na potoku Glini, Obet sa kotarom, zemlju Mogoš, Cultić,
(Cuntić), Melinoga (Mlinoga u župi Cuntićkoj), Strežice, Visoko zemlju Kadoša i
Gradimira, Jalševnicu zemlju Murte; Brebrovicu (blizu Komogojne) i Oselsko sa
kotarom; Gradušu (Gradusa kod Sunje), zemlju Provinje i Čavku sa kotarom;
Verniće, Cernihu i zemlju Slavonje i Kopaču sa kotarom; Bogdanov otok (na Uni
u Bosnoj); zemlju Holdice i Zlobec i Delin sa kotarom, Goznu i Cavu (kod Bužima)
sa kotarom, zemlju Ruiske i Cudina i zemlju Krete sa kotarom, zemlju
Slavena, zemlju Ratena na potoku Glinici, zemlju Godimira i Stabanču (iza Vranograča)
sa kotarom, zemlju Gostovinu i njegove braće, Bivkovu, Leskovu i Verkovlju
sa kotarom, zemlju Vučenićevu, zemlju Gajna sa kotarom, zemlju Mezilojna
(Lonjsko polje), zemlju Vulkanovu na utoku potoka Maje u Glinu kod Gline,
Gračenicu, zemlju Bojlenikovu, zemlju Bročinu (dolnji Gradec), gdje je sagrađen
prvi samostanski majur, Slatinić i zemlju Tršinu, Strežinju, zemlju Hranka sina
Hlaponjina, Lahoviće ili zemlju Muškonovu sa cijelim kotarom, zemlju Valetu i
Bučinu sa kotarom i zemljix Leskonovu t. j . Črnec sa prevozom na Savi.
Nabrojivši sve posjede, koje je darovao topuskomu samostanu doznačuje
mu kralj i dohotke, i to one iste, koji se davali njemu kao vojvodi cijele Slavonije,
naime : u ime kunovine svako će selište (unaquaeque mansio) davati na godinu
24 frisatička novca, a od toga plaćanja, da nije nitko izuzet osim ove petorice:
Bremivira u Boviću, Vlkana, Brkiše, Bogdana i Gostova. Od ovih će svaka zadruga
samostanu plaćati godimice tri pense (150 dinara) i davati zalazinu. —
Svinje, kako se do sada uzimale za kralja, neka se odsele daju samostanu, a od
toga da nije nitko izuzet. Topušćani morati će osim kunovine davati bačvu vina
i jednoga vola, a svaka kuća napose po jedan hljeb о božicu, jedan о vazmu a
jedan na sveták uznesenja bi. d. Marije kao na god samostanske crkve. Stotnici
sa počinjenom si satnijom moraju točno obavljati samostanski poljodjelski posao,
kao žetvu, košnju, sušenje i dovoz sijena i žita i sijanje usjeva i to о vlastitoj
hrani i sa svojim kolima, a kada ustreba moraju popravljati ili dizati samostanske
zgrade. Svaka će satnija, kako je nekoč davala kralju ili vojvodi, davati od sada
samostanu svake godine četiri vola, trideset kokoši, četiri guske, tri stotine hljebova,
trideset kabla vina i četrdeset kabala zobi; a u ime daće dvorskoga župana
kabal raži, kabal prosa, kabal meda, jednoga vola, petnajst kokoši, jednu ovcu,
petnajst vrčeva vina, trideset kabala zobi i jednu gusku. U Bakuši ima stanovnika
koji će, kad im to zapovjedi dvorski župan, morati popravljati samostanske zgrade,
bačve, mlinove i krušnu peć držati u dobrom redu, te polaziti kamo im se zapovjedi.
Ove đosadanje službe, terete i daće može samostanski opat suglasno sa
braćom promijeniti, ali kod promjene ima da pazi, da novi tereti, službe i daće
ne budu ni veći ni teži od prvanjih. Kralj naređuje nadalje, da se svaki slobodan
čovjek, došao on odakle mu drago, dozvolom samostana može naseliti na samostanskom
zemljištu, te mu onako služiti, kako i drugi služe; u tom da ga ne
smije nitko priječiti, a kamo li stvari mu zaplijeniti, osim ako je ovim njegovim
dolazkom nanesena kakova šteta prvanjemu njegovomu gospodaru. Svako, kako se
može slobodno ovdje naseliti, tako se kada ushtije može i odseliti. Budući da je
topuski samostan kraljevski samostan i pod osobitim kraljevim okriljem, to ne
potpada pod ničiji sud osim kraljeva suda. Zato nijedan ban, ni župan niti ikoji
sudac ne smije samostanskim podanicima ni suditi niti u njihov imetak dirati
osim kralja il njegova suca, a ovi samo kada bi to opat naročito zaprosio. Opat
ima potpunu i nepovrjedivu vlast suditi svojim podanicima, kakovu su imali nekoč
gorski župani; a ushtije li to može ovlastiti dvorskoga župana, da im on sudi. Kako
topuski samostan uživa sve povlastice kao i ostali kraljevski samostani, to od
samostanske robe, koja bi se prodavala ili kupila, ne treba nigdje plaćati ni maltarine,
ni pijacovine ni brodarine.1
Ovo je potpuni sadržaj utemeljiteljne listine topuskoga samostana, koja
je za nas tim važnija, što iz nje doznajemo kakove su nekoč bile pristojbe u toj
županiji za slavonskoga vojvodu.
Tim što je kralj Andrija II. prenesao na topuski samostan sve posjede i
sva prava, što su ih u gorskoj županiji imali slavonski vojvode, kao vojvode i kao
vlastela, u gorskoj je županiji nastala znatna promjena. Kako je ugled svjetskoga
vlastelina bio znatniji od samostanskoga, to se i topuski podanici odmah prvih
godina počeli dizati protiv samostana, uskraćivajuć mu dužne daće i robote. Da
se tomu prkosu za vremena doskoči, topuski se opat Theobaldo sa svoja dva
slobodnjaka Gostovom i Petrom sinom Murtinim u proljeću godine 1213. uputi do
samoga kralja.
Saslušav kralj opatove tužbe, novom ispravom potvrdi iznovice sva dosadanja
prava topuskomu samostanu „koji mu je, akoprem ljubi sve cistercitske
samostane što su ih sagradili njegovi prešasnici, ipak najdraži, pošto ga je sam
utemeljio, posjedi nadario, izuzeo od svačije zalazine, te banskoga i koga mu drago
drugoga suda". Naredi nadalje, da stranci, koji bi se na samostanska zemljišta naselili,
te gradšćani po cijeloj gorskoj županiji, kunovinu onako samostanu plaćaju,
kako su j u nekoč vojvodi plaćali, te uza to da daju još jedan kabal pšenice i
jedan zobi, a to sve da podmire do Miholja ili Svih svetih. Pobiračima kunovine,
kada ih samostan odašalje, imaju naseljeni stranci i gradšćani u ime prehrane od
svake kuće dati dvije pogače,* kabal zobi za konje i jednu kokoš, a tu prehranu
da moraju na vlastitim kolima dovesti u samostan. Gradšćani su dužni, da kada
bude od potrebe grade i popravljaju samostanske staje, i to uz vlastitu hranu.
Gradšćanin ne smije radi duga zaplijeniti nekretnine drugoga gradšćana. Od slobodnih
zadruga, koje su na samostanskim posjedima dati će svaka mjesto kunovine
tri frisaticke pense. Te su zadruge: Gostovinova, Bremiverova, Brkišina,
Vratislavova, Petra sina Murtina, Bogdanova, Holdičina, Vukotinova, Srepićeva,
Brglezova s onu stranu Kupe, Zlobčeva, Dilinova, Nesturšinova, Vukova i Hmelkova.
Kako su Gostov i Petar sin Murtin vijerno služili ne samo prešasnike
opata Theobalda nego i njega samoga, prateći ga na kraljevski dvor, to na naročitu
opatovu prošnju odredi kralj, da ova dvojica i njihovi potomci od onih stanovnika,
koji bi se naselili na njihovim posjedima imaju dobiti trećinu kunovine
a samostan dvije trećine. Ovi posjedi jesu, Gostovinovi: Maja i Stebenča, a Petrovi:
Jalševnica (Komogojna kod Zrinja), Žrnov i Zelna. — Svi oni slobodnjaci, koji mjesto
kunovine plaćaju tri frisaticke pense, kada im zapovjedi opat, dužni su na vlastitim
konjima i о svojoj hrani i trošku putovati u samostanskim poslovima, a
tko se nebi pokorio, tomu će opat suditi. Ne samo gradšćani nego i svi drugi
stanovnici dužni su davati samostanu svinje onako, kako su ih davali nekoč vojvodi.
— Općinari u trgovištu Topuskom plaćati će svake godine samostanu deset
frisatičkih pensa i to: pet pensa о božicu, a pet о uskrsu; kunovinu davati će
kao i drugi. — Na templarskom trgu u Gorama polovina pijacovine pripada
...
Godine 1269. topuski je opat Matej pred vojvodom Belom mlađim sinom Bele IV.
i njegovim kancelarom kninskim biskupom Ladislavom kupio od Farkaša sina
Damjana kneza Klokočkoga za sedamnajst maraka srebrnih dinara dvanajst sluga
i sluškinja i to: Ljubna, ženu mu Juřicu i sina Rado mira, Martislava, Obrada,
Maru, Martu, Ljubušnu, Kalkavu, Vučicu i Đavolu; a drugih dvanajst mu je darovao
u ime zadušbine: Tomu i ženu mu Kaniševlu, Radoselu, Radišku, Luciju, Lupeka
i ženu mu Dragvu, Tekavu, Milovanu, Jelenu, Srnicu i Drobrinu.3
...
Ne ima sumnje, da je samo silom i to početkom g. 1362. buna utišana
bila, kada je Sifrid kao glavni krivac zatvoren u svjetovnu tamnicu, a kolovođe'.
Majhen, Ivan, Radoš, Ivek i Luka lišeni svoje imovine bili izagnani. Općinski sudac
Ivan postolar i zastupnici: Petar, Matej, Križan, Adrijan, Blaž, Marko i Benko
zamolivši u opata Vilhelma oproštenje ispovjediše, da su bili zavedeni, a da su
nevini u ubojstvu samostanskoga ključara. Obrekoše da će biti samostanu vijerni
i da će nositi propisane terete, a ako bi itko ikada ustao protiv samostana, da će
ga oni svim silama braniti. Konačno prihvatiše i to, da se sva njihova imovina
zaplijeni za samostan, i da se i oni i njihovi potomci do sedmoga koljena drže
za izdajice i vjerolomce, ako bi oni ili njihovi potomci vjerom krenuli. Ovu izjavu
potvrdiše pred zagrebačkim kaptolom 12. ožujka iste godine.4
...
Ovaj se opat Ivan spominje još god. 1402., a god. 1408. bio je „Thomas
episcopus Srebernicensis commenđatarius abbatiae". Po tomu topuski su Cistercite
među god. 1403—1408. napustili svoj samostan pa se kojekuda razselili. Uzrok
tomu pojavu sigurno su bili ratovi, koji se u tom razdoblju vodili među kraljem
Sigismundom, te Tvrtkom Tvrtkovićem bosanskim kraljem i vojvodom Hrvojem.
Od toga vremena о topuskom samostanu i njegovoj opatiji malo se je vijesti
sačuvalo, a iz njih doznajemo, da su s njom upravljale razne duhovne ličnosti
sve do godine 1448, Tada dodje u Topusko opći vizitátor cistercitskoga reda u
Hrvatskoj, Ugarskoj, Štajerskoj, Kranjskoj itd. Ivan opat Morimundski i postavi
topusku opatiju pod nadziranje Kranjske opatije od Zatična (Sittich), proglasiv
ovu materom topuske opatije, budući da je prvašnja mati Francezka od Clairvauxa,
pradaleko bila.1
U opustjeli topuski samostan sada se po drugi put doseliše Cistercite iz
Zatična, ali se samo kratko vrijeme održaše, jer se opet — na uvijek — odseliše,
kada je iza pada Bosne (1463.) stupio Turčin na prag Hrvatske. Od tada topuskom
opatijom i njezinim imanjem opet upravljahu razni crkveni dostojanstvenici pod
imenom topuskih opata, dok konačno kralj Ferdinand I. g. 1558. i naslov i cistercitske
posjede ne podijeli za vječna vremena zagrebačkim biskupima. Od cistercitskoga
samostana i veličanstvene njihove crkve, koja je još u prošlom stoljeću
postojala,2 danas se j e sačuvalo samo velebno njezino pročelje.*
Ivan Tkalčić.
http://hrcak.srce.hr/file/75895
shaka zulu:
Rujan 11
Pomen gora
Povijest | lovec | Rujan 11, 2008,20:53
Gospon kuntakinte mě jě pital pak sem rěkel da bum poiskal de sem čul da su sě našě Goricě negda zvălě Pomen gora. To pišě v knige Zagrebačke starine koju jě napisal Mirko Marković.
Jamačno iz rimskoga vremena potječe i turopoljski oronim mons Pomeno koji je označavao današnje Vukomerićke gorice. Na tom brdu izvori spominju grob Hoga ili Hoka, ali nije poznato zašto je taj grob bio tako važan u tom slabo naseljenom i šumotivom kraju.
I unda, malo dalě jě još napisal i ovo...
Turopoljski kraj završavao je prostranim šumama koje su tada pokrivale čitavo Vukomerićko pobrđe. Taj šumovit i nenaseljen dio Turopolja zovu suvremene isprave Pomen gorom. Novije ime toga pobrđa nastalo je u 14. stoljeću prema jednom Vukomeru iz roda vukota, koji je u toj pustinji prvi sagradio kuću.
Pobrđe? Još nésem čul da negdo tak mrsko zově našě bregě. Pustinja? Morti v Goricami né bilo puno kmetov, ampak něbi baš rěkel da jě to pustijna bila.
Grob nekakvoga Hogya sě spominja 1256., pri Lipnice med trsjem. Puno višě němrem rěči...
Slijedeći | Prethodni | komentari (7) | Reagiranja (0)
komentari
Kaptol skromni
kuntakinte | 12/09/2008
Fala na informacijami.Mene bi još intereseralo kak su popi došli v posed Vukomeričke goric i do kulkoga tala V.g..Znam da su jem plemenitaši v noveje vreme šenkali Šilakovinu i Petrovinu samo ne znem zakaj...
Re: Pomen gora
lovec | 12/09/2008
To ti sě zgodilo Anno 1395. 10. iunii. Valda su jem sě Petrovina i Šilakovina nekaj grdo zamerilě ter su odunda slavili taj dăn kakti dăn opčině. ;-)
Pomen-Ad Fines
kuntakinte | 27/09/2008
Nekaj sem ti kopal po internetu i pogleč na kaj sem naletel;
"Ad Fines
Izvor: Wikipedija
Ad Fines je bilo rimsko naselje u pokraijni Panonia-Savia na prostoru današnje Hrvatske, u općini Kravarsko, naselju Gornji Hruševec na mjestu zvanom "Gradišće".
I danas su sačuvani zarasli šumom još uvijek nedovoljno istraženi mnogobrojni ostaci tog starog Rimskog grada. Grad je bio opasan zidinama od pečene crvene cigle po rubu strmog brijega a na ravnom platou unutar zidina bilo je mnoštvo nastambi goje su se redale dijagonalno od gradskog trga prema obrambenom zidu. Zanimljivo je da je u središtu grada postojalo uzvišenje kružnog oblika visoko nekoliko desetaka metara na čijim temeljima je u kasnijem starohrvatskom razdoblju postojala obrambena kula.
Prva istraživanja pokazala su da je naselje AD FINES bio veličinom i položajem trgovačko naselje i urbano središte rimskih vazala iz ilirskog plemena Kolpika koji su nastanjivali to područje u prvom stoljeću nove ere. Smatra se da je sam grad razoren i propao u velikoj seobi naroda između 400. i 600. godine, iako je kasnije na ruševinama grada bila podignuta obrambena kula vjerojatno kneza Panonske Hrvatske Ljudevita Posavskog što pokazuju pronađeni ostaci starohrvatskog oružja i keramike.
Kravarsko
Povijest
Kravarsko se dosta rano spominje već 1334 godine u srednjovjekovnim ispravama kao stara Katolička župa. Politički taj je kraj pripadao Plemenitoj općini Turopolje (slobodni predijalci koji nisu bili u kmetskom odnosu). Južni dio općine nalazio se na granici veleposjeda Topuske opatije. Prema legendi u blizini naselja Gornji Hruševec na vrhu strmog brijega zvanog Gradišće leže ostaci utvrde Kneza Ljudevita Posavskog (knez Posavske Hrvatske), protiv kojeg je Franačko carstvo vodilo četiri rata. Istoimena gradina Ljudevita Posavskog podignuta je na ostacima starog Rimskog grada Ad Fines , spomenuti lokalitet nalazi se u privatnom posjedu te još nije dovoljno istražen.
Gornji Hruševec
Uprava
Mjesni odbor obuhvaća niz zaseoka (Godinići, Grebenci, Kostadini, Milatovići, Brezovci i Švabeci), koji pripadaju naselju Gornji Hruševec, a nastali su kao posjedi plemenitih obitelji po kojima nose imena ( Godinić , Grebenac , Kostadin , Brezovec ).
Povijest
U Starom vijeku na prostoru Gornjeg Hruševca na lokalitetu zvanom Gradišće nalazilo se Rimsko naselje Ad Fines, čiji mnogobrojni ostaci cigle i lončarije još i danas leže netaknuti na tom prostoru pod šumom. U srednjem vijeku naselje Gornji Hruševec nalazi se na granici posjeda Topuske Opatije i Plemenite Općine Turopolje, stanovnici su bili slobodni plemići-predijalci (jednoselci), što bilježe stare crkvene knjige.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Gornji_Hru%C5%A1evec
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kravarsko
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ad_Fines
"
Ali Ad Fines je samo tu da bi te pital kaj znaš i misliš ob ovem.
"Kravarsko
Povijest
...Politički taj je kraj pripadao Plemenitoj općini Turopolje..."
-Nigdar nis čul da su Vukomeričke gorice bile v sastavu POTa dale od Male Bune i Šilakovine (tu ne mislim na Vrhovje).
"Gornji Hruševec
Uprava
...a nastali su kao posjedi plemenitih obitelji po kojima nose imena ( Godinić , Grebenac , Kostadin , Brezovec )."
"Povijest
... stanovnici su bili slobodni plemići-predijalci (jednoselci), što bilježe stare crkvene knjige"
-Ja sem navek mislil da su se bregom i zaselkom delila imena po zadrugami tere su jem bile vlasniki il su tam živele.Tak bi onda po te logike plemenitaši bili i Zguriči,Posavci,Gvozdaniči,Vujnoviči...
-Nis nigdar čul da su nekteri Brežani plemenitaši..
Re: Pomen gora
lovec | 30/09/2008
Hm...Ad Fines znăči Na měje, a za Topusko isto veliju da sě negda zvălo Ad Fines.
Ni jă nés čul za to za plemenităšě ni za to da bi ti bregi bili pod POT-om.
PREDIJ HRUŠEVEC
Marcoantonio | 24/05/2009
"Praedia Felsew Hrusewecz, Also Hrusewecz", spominju se u XIII stoljeću, a slobodu koju su imali od ranije potvrdio im je 1213. godine kralj Andrija II što su zapisali i naknadno potvrdili Toplički (Topuski) Opati u starim crkvenim listinama iz 1334.godine. Svaki Hruševečki plemić trebal je u slučaju vojne kao konjanik služiti u vojnem banderiju velikoga Topličkog Opata. Hruševečki plemiči predijalci su na svojim predijima imali i nadničare iz okolnih sel (collon) koji su delali za nadnicu na njiove zemle.
Plemeniti jobagioni od Hruševca
Marcoantonio | 24/05/2009
Meje plemenitoga predia Hruševačkog!
Na severu se predi Hruševečki mejil z Turopolskim posedom "Selin-Chiche" gospodarov grofov Erdödy koji su imali sela (Pustzike, Novo Brdo, Chakenetz,Milichic, Barbaric,Podvornicza,Kravarsko et Gladovecz), a meja je išla po potoku "Kravašćice" do izvora, a od tuda po gore "Pomene" (vodna razdjelnica) prema posede od još nektere Cerke predijalcev i dalše opatov Ivanovcov teri su bili gospodari zemle Pešćenske i Lekenske. Istočna meja bila je z posedom Miholje (Stari Farkašić) teri je pripadal gospodarom Jelačićem. Na zapadu i prema jugu Hruševec se je mejil z mestima Gornja Opatija (na zapadu) i Donja Opatija (na jugu), ovo su bili posedi velike opatije Toplica (Topuskpo).
Sam Hruševec imal je dva poseda, jeden je pripadal plemenitem jobagionom - slobodnjakom (nad Kravašćicom i pod gorom pomenom) to je bil severni posed a drugi manjši je pripadal grofom Eisnerna (na jugu), od navek je tu bilo kavge za meje med njemi i dosta suda je tu bilo. Tak je jedna zgoda z suda pripoveda kak je na sudu završila parnica med jobagionom Godinićem i grofom Eisnerom. Grofi Eisneri imali su trdi grad na drugomu bregu (tam de je denes škola), a pod gradom u doli "Kraljeva Draga" park z lepemi drvorede sekakvoga lepoga drveća (koji je i denes još tam ze sve tem zapušćanem lepotam). Čez park su bili perivoji, kupališća, ribnjaki i još sešta, ali taj park je bil ob same meje z šumskim posedom "Gaj" jobagiona Godinića teri su tu tovili svoje svinje z žirom, bukvicami i kostajnem. Gusto su svinje meju prešle i rovale po perivojem od grofa a grof ni smel z svojemi slugami svinje fundati rebo su ti predijalci bili konjaniki vični sablje i kubare pa su gospoda Eisneri svoju šumu u Lukami i na Gradišću ponudili za Godinićev Gaj...
AD FINES
Bobesic | 24/05/2009
Sve naznake od precizne udaljenosti u miljama od grada Siscie do lokaliteta Gradišće u Gornjem Hruševcu preko trase stare Rimske ceste i preliminarnih prvih istraživanja oblika grada te površine grada upućuju da bi doista Ad Fines trebalo smjestiti na Turopoljske brijege, to jest potražiti upravo na prostoru Gornjeg Hruševca odnosno Gradišća.
http://lovec.iz.vg/povijest/2008/09/11/pomen-gora
shaka zulu:
--- Citat: kuntakinte - Travanj 04, 2010, 02:36:06 prijepodne ---Eto Ad Fines
Panonija i Dalmacija u doba rimskog carstva,
Karte iz Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925. i Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda od najstarijih dana do 1. decembra 1918., Zagreb 1920.
http://www.crohis.com/kartesis.htm
--- Kraj citata ---
--- Citat: kuntakinte - Travanj 04, 2010, 02:37:32 prijepodne ---Ad fines
Ilirik
Karte potječu iz Stjepan Srkulj, Hrvatska povijest u devetnaest karata, Zagreb 1937.
http://www.crohis.com/ssrkulj1/ilirik.htm
--- Kraj citata ---
Karte su dosta neprecizne al po ovem postavu mi se čini da je taj Ad Fines bližeši Save nek Kupe.
--- Citat: ---PREDIJ HRUŠEVEC
Marcoantonio | 24/05/2009
"Praedia Felsew Hrusewecz, Also Hrusewecz", spominju se u XIII stoljeću, a slobodu koju su imali od ranije potvrdio im je 1213. godine kralj Andrija II što su zapisali i naknadno potvrdili Toplički (Topuski) Opati u starim crkvenim listinama iz 1334.godine. Svaki Hruševečki plemić trebal je u slučaju vojne kao konjanik služiti u vojnem banderiju velikoga Topličkog Opata. Hruševečki plemiči predijalci su na svojim predijima imali i nadničare iz okolnih sel (collon) koji su delali za nadnicu na njiove zemle.
Plemeniti jobagioni od Hruševca
Marcoantonio | 24/05/2009
Meje plemenitoga predia Hruševačkog!
Na severu se predi Hruševečki mejil z Turopolskim posedom "Selin-Chiche" gospodarov grofov Erdödy koji su imali sela (Pustzike, Novo Brdo, Chakenetz,Milichic, Barbaric,Podvornicza,Kravarsko et Gladovecz), a meja je išla po potoku "Kravašćice" do izvora, a od tuda po gore "Pomene" (vodna razdjelnica) prema posede od još nektere Cerke predijalcev i dalše opatov Ivanovcov teri su bili gospodari zemle Pešćenske i Lekenske. Istočna meja bila je z posedom Miholje (Stari Farkašić) teri je pripadal gospodarom Jelačićem. Na zapadu i prema jugu Hruševec se je mejil z mestima Gornja Opatija (na zapadu) i Donja Opatija (na jugu), ovo su bili posedi velike opatije Toplica (Topuskpo).
Sam Hruševec imal je dva poseda, jeden je pripadal plemenitem jobagionom - slobodnjakom (nad Kravašćicom i pod gorom pomenom) to je bil severni posed a drugi manjši je pripadal grofom Eisnerna (na jugu), od navek je tu bilo kavge za meje med njemi i dosta suda je tu bilo. Tak je jedna zgoda z suda pripoveda kak je na sudu završila parnica med jobagionom Godinićem i grofom Eisnerom. Grofi Eisneri imali su trdi grad na drugomu bregu (tam de je denes škola), a pod gradom u doli "Kraljeva Draga" park z lepemi drvorede sekakvoga lepoga drveća (koji je i denes još tam ze sve tem zapušćanem lepotam). Čez park su bili perivoji, kupališća, ribnjaki i još sešta, ali taj park je bil ob same meje z šumskim posedom "Gaj" jobagiona Godinića teri su tu tovili svoje svinje z žirom, bukvicami i kostajnem. Gusto su svinje meju prešle i rovale po perivojem od grofa a grof ni smel z svojemi slugami svinje fundati rebo su ti predijalci bili konjaniki vični sablje i kubare pa su gospoda Eisneri svoju šumu u Lukami i na Gradišću ponudili za Godinićev Gaj...
--- Kraj citata ---
Neznamo za tero leto su ove meje važeče i tero je vrelo informacij zajne.
"...a slobodu koju su imali od ranije potvrdio im je 1213. godine kralj Andrija II što su zapisali i naknadno potvrdili Toplički (Topuski) Opati u starim crkvenim listinama iz 1334.godine."
Kak se zoveju te stare crkvene listine?
A v ove dve lete je "mali črni" našel i breške plemenitašof ("Radim ko crnac" :D )
--- Citat: kuntakinte - Ožujak 28, 2010, 11:38:06 poslijepodne ---Turopolski vekopisi spominaju tri pl. prezimena kaj su odzgor;
-Brajković
-Domitrović i
-Miković
Ovi su drugi valda f Toplica...
--- Kraj citata ---
shaka zulu:
--- Citat: Stjepan - Ožujak 24, 2010, 09:33:59 prijepodne ---
--- Citat: kuntakinte - Ožujak 24, 2010, 01:43:33 prijepodne ---U Starom vijeku na prostoru Gornjeg Hruševca na lokalitetu zvanom Gradišće nalazilo se Rimsko naselje Ad Fines čiji mnogobrojni ostaci cigle i lončarije još i danas leže netaknuti na tom prostoru pod šumom, nakon prvih preliminarnih istraživanja utvrđeno je da je AD FINES bilo veliko trgovačko središte opasano zidinama ponad srma brijega zvanog "vražja jama" a u središnjem dijelu imalo je žrtvenik stožastog oblika visok iznad desetak metara koji se je isticao od ostatka grada, objekti u gradu bili su dijagonalno poredani od zidina prema središtu.
--- Kraj citata ---
Ad Fines znači pokraj granice i takva imena susrećemo na skoro svim rimskim granicama. Ad Fines na ovom području svojata i Topusko, a veliko trgovačko središte pretpostavlja da je tuda išla cesta. Ima li tragova te rimske ceste?
--- Kraj citata ---
Arhitekti u Starome Rimu
Nedjelja, 23 Novembar 2008 18:50
Koloseum u Rimu
U antičkom je Rimu živjelo manje velikih filozofa nego u antičkoj Grčkoj koju su upravo ti filozofi učinili tako izvanrednom. No, u Rimskom Carstvu su bili najveći građevinari i graditelji antičkog svijeta. Njihovi mostovi, ceste i akvedukti predstavljaju čuda učinkovitog graditeljstva koja i danas, nakon više od 2000 godina, postoje.
Neke, poput osam akvedukata koji Rim opskrbljuju vodom, još su u upotrebi i jednako su djelotvorne kao što su bile i onda. Teško je zamisliti da bi savremene građevine mogle trajati tako dugo kao što je to slučaj sa gređevinama Rimskog Carstva.
Pont du Garde, akvadukt u blizini Nimesa
Dobar dio rimskog graditeljstva bio je povezan s rimskim vojnim osvajanjima, a građevinrai su putovali sa vojskom kako bi gradili ceste i mostove. Svaki je časnik rimske vojske morao posjedovati solidno građevinsko znanje, a vojnici su bili glavnina radne snage u velikim građevinskim poduhvatima. Kad god bi Rimljani osvojili neki novi teritorij, jedna od prvih zadaća vojske bila je da podigne gradove prema standardnom tlocrtu, sagradi ceste za opskrbu vojske te sustav opskrbe čistom vodom.
Slojevi rimskih cesta
Od 334. godine p.n.e., pa do vrhunca njihove moći, sagradili su više od 85.000 kilometara cesta. U to doba većina cesta bile su jednostavni putevi od utabane zemlje kojima se zimi nije moglo prilaziti zbog blata. Nasuprot takvim putevima, Rimljani su gradili ravne popločane ceste koje su ravno prolazile kroz močvare, preko jezera, ponora i brijegova. Koristeći se tim cestama, rimska se vojska nevjerovatnim brzinama mogla kretati cijelim carstvom.
Čak i danas ceste u mnogim dijelovima svijeta za ružna vremena brzo postaju neprohodnima. Međutim, Rimljani su svoje ceste gradili tako da su se mogle koristiti u bilo koje doba godine. Za izgradnju svojih cesta oni su polagali dubog i čvrst temelj od velikog kamenja. Preko toga bi položili ravan sloj plosnatog kamenja, nešto viši u sredini na mjestu tzv. "krune" kako bi voda mogla otjecati s obiju strana. Uz obje strane ceste iskopaval su rovove za odvođenje vode.
Rimljani su neke od svojih građevinskih tehnika naslijedili od Grka i Etruščana. Grčka su znanja unaprijedili, a grčke tehnike podigli na višu razinu te su im dali mnoga vlastita obilježja. Jedan od temeljnih elemenata rimskog građevinarstva bio je luk. Luk je jednostavan, ali pametan način izgradnje čvrstih mostova. Plosnat komad kamena položen na dva potpornja moće podnijeti tek ograničenu težinu prije nego što pukne. Ali kod luka što je veća težina na kamenu, to se ono jače zbija te tako luk postaje čvršći.
Centralno grijanje u antici...
Još jedno od obilježja rimskoga građevinarstva bio je cement. Rimljani su proizvodili opeke u dotad nezapamćenim količinama. a rimski mostovi i zgrade prve su velike građevine od opeke. U početku su se opeke spajale smjesom pijeska, vapna i vode. U drugom stoljeću p.n. ere dodan je novi sastojak: vulkanski pijesak pronađen u blizini današnjeg grada Puzzuolija u Italiji. Ovaj sastojak, koji se danas zove pozzolana, pretvarao je žbuku u nevjerovatno čvrst cement koji se stvrdnjavao čak i pod vodom. Pozzolanske žbuke bile su tako čvrste i jeftine da su Rimljani počeli graditi samo od cementa, ne trošeći opeke. Naposlijetku su cementu dodali šljunak i dobili beton. Čak ni centralno grijanje u kućama nije izum modernog doba. Mnoge rimske vile imale su prostor ispod poda koji se zvao hipokaust. Topao zrak, zagrijan vrućim opekama u peći, kružio je tim prostorom održavajući ga toplim, a temperaturu u cijeloj kući vrlo ugodnom.
S lukom i pozzolanskim cementom Rimljani su skoro svugdje mogli graditi mostove i akvedukte, poput poznatog Pont du Garda u blizini Nimesa u Francuskoj i 780 metara dugog akvedukta Segovia u Španjolskoj. Činjenica da su ti mostovi preživjeli preko 2000 godina svjedoči o njihovoj čvrstoći i trajnosti.
Izgradnja akvadukta bio je zahtjevan građevinski poduhvat u koji su bile uključene stotine, a katkad i hiljade ljudi. Za izgradnju svakog luka građevinari bi izradili drveni kalup u koji su slagali kamene blokove. Visoke skele izrađene od drva omogućavale su im da stvaraju nizove lukova čija je visina dosezala i više od stotinu metara.
http://www.cyber-mahala.com/istorija/nauka-i-tehnologija/11.html
shaka zulu:
Još malo o rimskemi cestami...
Ceste su služile u ratne svrhe, a zatim trgovini i potrebama prometa. U vrijeme Rimskog carstva je postignut napredak u učvršćenju cesta i izgradnji, neke od takvih cesta su se održale do danas. Rimljani su povezivali cestama carstvo od Hadrijanova bedema do Perzijskog zaljeva i od gorja Atlas pa do Kavkaza. Sve to su izveli na vrhuncu moći, ceste su projektirali što ravnije preko planina i stepa, isušivali su močvare, gradili mostove.
Slika 1. Ceste u vrijeme Rimskog carstva
Rimljani su gradili ceste za povezivanje legionara koje su služile i svim uvjetima i klimama. Služili su se podlogom od velikih kamenih stijena i nasipali slojem sitnog kamenja i pijeska. Površinu su izrađivali od blokova bazalta ili od šljunka sa vapnenom žbukom. U močvarnim predjelima su gradili tzv. drvene ceste na balvanima. Imali su rubni kamen na većini cesta, a uzdignute nogostupe sa svake strane ceste su izvodili u gradovima.
Rimska cestovna infrastruktura je imala oko 150 000 km dugačku mrežu. Oko 28 cesta je povezivalo Rim s sjevernom Afrikom i Azijom, mreža cesta je povezivala gotovo cijelu srednju Europu, a u zenitu vladavine su imali oko 320 000 km cesta.
Primjerice, tunel Posillipo duljine 770 m, a širine 6 m je imao nekolicinu otvora za osjetljivanje. Godine 312 p.n.e. cestu "Kraljica cesta" je izradio Apije Klaudije Slijepi, koja je povezivala Rim i Brindizi u duljini 540 km. Ostaci rimskih cesta nalaze se u mnogim zemljama primjerice u Italiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i mnogim drugim zemljama Europe.
Godine 476. godine dolazi do propasti Rimskog carstva te prestaje gotovo bilo kakva djelatnost na gradnji cesta u Europi sve do 12. st. Razvojem većih naselja i razvojem trgovine započinje gradnja cesta, s time da se brže razvijaju gradske nego zemaljske ceste. Zbog potreba trgovine i vojske grade se cestovni pravci za karavane.
Prometni tokovi između starih naroda se odvijaju najintenzivnije na vodi tj. u pomorskom prometu.
Tijekom prve polovine srednjega vijeka gotovo i da se nisu gradile ceste na europskom kontinentu.
U Engleskoj je prvi graditelj cesta bio slijepi John Metcalf (1717 – 1810). Unatoč svemu Metcalf je za trideset godina sagradio oko 300 km vrsnih cesta (Lancashire i Cheshire). Temelj cesta je bio od kamenih blokova koji su bili zabijeni u podlogu od kamenih krhotina i prekrivenih zdrobljenim kamenom.
Krajem 18. st. i početkom 19. st. uveli su u Francuskoj Tresaguet (1775.g.), a u Engleskoj Thomas Telford iz Dumfriesshirea koristili su novu tehnologiju sa dvostrukim slojem sitnog kamena kao podlogom ispunjenom sitnijim izlomljenim bazaltom. Na vrh slojeva došlo je 20 cm debeli sloj drobljenog kamenja, a na njega sloj šljunka.
John Macadam (1756 – 1836) proslavio se prekrivajući površinu ceste granitnim kockama tako da je bila glatka površina.
Ova vrsta ceste je dobila ime po Macadamu, a metoda je postala uspješna oko 30 godina nakon njegove smrti kada se počinje koristiti parni valjak kojeg je izumio Thomas Aveling.
...
http://www.fpz.hr/~dkovacev/download/predavanjapds/1.doc
Nekak mi se čini da su v pripovesti o cesta,uvetno rečeno,važne samo dve točke; Siscia i Andautonia,ne verujem da su do zajdne sukašnice v sake vuko***ine išli ceste delat.Mene se čini da su osim civilne imali i vojne ceste a da te nisu imale oznake z kamenemi miljami.Most sem fulal al...
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju