Vésti Ogranka "Selačkě slôgě" Bûševec
28.10.2011. Premijera predstavě
" JALNUŠEVČANI"
MARIJA (MARIČ) JURIČ ZÂGORKA Kasna je jesen 2010 godine, naša režiserka Romana Rožić dolazi na probu Pučkog kazališta OSS Buševec i svečano izjavljuje. Za iduću sezonu bumo delali Jalnuševčane. Kaj ti je sad pa to?, a kuliko tu ima teksta?, kuliko traje?, dve vure!!!, ko bude to navčil?, pa to je opet 15-tak glumcov, kakvu bude tu tek scenu zmislila?, pa jel ona normalna? Ta i mnoga druga pitanja su se vrzmala našim glumcima tada u glave, neka su postavili javno, a neka su i prešuteli. Strpljiva Romana im je natanane razjasnila da su oni spremni za tako zahtjevna djela, naravno uz podršku predsjednika i uprave koja stoji iza svojih voditelja i njihovog rada.
I tak vam je se počelo, nabavljena je knjiga prek interneta (Nenad Rožić), skenirana i prebačena u oblik da se more obrađivati tekst (odradil Emil Bobesić), tekst je predan Romani na korekciju i nakon par tjednov i režiserskih zahvata u tekstu, prvobitna verzija je ugledala svetlo dana. Tekstovi su umnoženi i uvezeni (Milenko Tošić), uloge su podeljene većinom prokušanoj ekipi iz Breze i čitanje teksta je moglo početi. Probe su počele u zime 2010, a prvobitno je premijera predviđena za travanj 2011, nekaj prije županijske smotre. Paralelno sa Jalnuševčanima do veljače 2011. ista ekipa je igrala i Brezu i dogurala do 30 prikazivanja, to je rekord u prikazivanju jedne predstave u OSS Buševec. Probe su bile teške, tekst je teško ulazil u glavu, bilo je malo problema i sa glumcima za pojedine uloge, a i glumcima je nekak Breza više ležala. Približavanjem proljeća nervoza je rasla. Pa mi još ni prvi čin nismo uvežbali kak se spada, a o drugom da i ne pripovedamo rekli su glumci. Dobro onda nejdemo letes na županijsku smotru, ali završete predstavu do Ivanja, rekel im je tada predsednik. Bumo probali. Ne baš zvučalo uvjerljivo. Vežbala se predstava i dale, ali ne bila spremna niti za Ivanje. Možda bi i bila, ali radi drugih programa nismo šteli forsirati. Dali smo malo lufta glumcima prek leta, da im se tekst u glave malo slegne.
Krajem osmog meseca su ponovno počele probe. Premijera mora biti prije KAJ-BUŠ-a, krajem desetog meseca, naredil je precednik. I bogme se je stisnulo. Romana je dopelala i svoju kolegicu mladu završenu kostimografkinju i scenografkinju Michelu iz Velike Gorice. Tehnika je polako slagala kulise, kupovali su se rekviziti, materijal za scenu i kostime, obilazil se je i Jakuševec da bi cipele i rekviziti bili kej originalniji. Ljiljana Detelić se prijela šivanja kostima za dekle, a dečke smo oblekli od raznorazne garderobe. Michela se potrudila da napravi i originalne šešire za naše dame. Naravno da se je sve to skupljalo do zadnjeg časa, ali to je normalno pri ovak velikim predstavami. Glumci su stalno nekaj jamrali, pa kad bu scena, pa nemamo još kostime, faliju nam originalni rekviziti. Mislim si ja, njima najviše fali kej tekst vu glavu teško ide. Ali dobro, moji su, pa im moram oprostiti.
Generalnu probu smo odelali 26.10.2011. u sredu, dva dana prije premijere i nije bila obećavajuća. Samoinicijativno su se glumci dogovorili za probu i u četvrtek kaj inače baš ne običaj. Čak su me neki ze strane zvali da kaj nebi odgodili premijeru jer su čuli da predstava još ne spremna. Pa ljudi dragi kaj ste vi ponoreli! Se je priređeno; pozivnice poslane, plakati polepljeni, cirkularno pismo razdieleno i kaj je najbitnije, ketering naručen. Ne odgađamo pa če baš sekire padale.
Dan premijere 28.10.2011., petek u 20 vur. Dvorana zagrijana, glumci već na šminkanju od 5 vur popoldan. Dopelala Michela i profesionalnu šminkerku gđu. Zdenku (ona i za filmove i serije šminka). A do bude to se platil pitam se ja? Vele cure ne brini, se je to na dobrovolne baze. Ajd da još neko dela na dobrovolne baze osim nas. Svaka čast. Približavanje naznačenog vremena nervoza i trema med glumcima je polako rasla, a dvorana se punila. Za razbijanje nervoze uletava prec z tri litre domaćega vinčeka (rekle su mi žene ni kapi više-za tremu je dosti) i malo slatkoga za dekle. Mam je atmosfera bolja. Cirkva počinje zvoniti, svetla u dvorane se gasiju, a naš novi lepi centralni zastor je zaprt. Precednik je najprije pozdravil punu dvoranu i povedal malo o predstave, a se ostalo budu glumci povedali. I bogme jesu ! Skoro dve vure su prešle za čas i glumcima i publike. Si su svoj posel odelali vrhunski; šaptači, tehnika, šminka, kostimi, šivanje kostima, snimanje, slikanje, logistika, glumci i režija. Sve skupa je to oko 30 ljudi. Ali splatil se je trud. Publika je bila oduševljena predstavom, a glumci su razbili početnu tremu i bojazan da nesu spremni. Ma kaj nebi bili spremni, samo ih treba na pozornicu poslati i oni glume.
Višestruki aplauz i ovacije nagrada su za skoro cjelogodišnji trud na uvježbavanju ove predstave. Splatilo se ! I ova bu dobra kak i Breza, a morti bu i bolja. Čestitke svima, a osobito njima. Kojim njima? NAMA (mislim Ogranku "Seljačke sloge" Buševec).
Lep pozdraf od vašeg precednika
Nenad Rožić
Zvir:
http://www.oss-busevec.hr/