Borba za prevlast na Hrvatskoj televizijiNedavni neuspjeli natječaj za izbor novog (glavnog) ravnatelja HRT-a pokazao je svu bijedu demokracije i slobode medija u Hrvatskoj. Takozvano „Programsko vijeće HRT-a“ sastoji se od 11 političkih komesara (6 članova imenuje se na prijedlog vladajućih, a 5 na prijedlog opozicije). Trenutno je ispražnjeno mjesto 11. člana, jer vladajući nastoje spriječiti imenovanje 11. člana iz redova opozicije do izbora glavnog ravnatelja. Upućeni na Prisavlju tvrde da posljednji neuspješni izbor glavnog ravnatelja nije bio borba između dva političko-ideološka bloka nego isključivo između dva interesna bloka. Tako je interesni blok Siniše Grgića, potpredsjednika Vijeća, za svog kandidata Damira Novinića uspio pridobiti 4 glasa vijećnika, dok je interesni lobi Marije Nemčić za svog kandidata Veljka Jančića pribavio 5 glasova. Po prvi put u povijesti izbora glavnog ravnatelja morao se natječaj ponoviti. Tko su sadašnji predvodnici interesnih lobija na HRT-u?
Siniša Grgić:
● CD Business Croatia. U 90-im godinama Grgićeva tvrtka ZAPI zaključuje ugovor o korištenju banke podataka sa Zavodom za platni promet (ZAP). Na čelu ZAP-a je u to vrijeme bio Đuro Popijač, donedavni predsjednik HUP-a i predsjednik Programskog vijeća HRT-a, a sada ministar gospodarstva. Grgićeva firma odabire ime ZAPI vjerojatno radi toga da bi na taj način asocirala povezanost sa ZAP-om. Firma ZAPI izdaje prvu banku podataka privrednih subjekata u Hrvatskoj na CD-u i naziva je BUSINESS CROATIA. Ugovor je zaključen bez javnog natječaja i bez dozvole privrednih subjekata za objavu podataka. CD Business Croatia izdaje se svake godine i ima prođu, jer mnogi poslovni ljudi trebaju podatke o poslovnim subjektima u Hrvatskoj. Kao jedini (monopolistički) ponuđač navedenih podataka mogla je firma ZAPI formirati vrlo visoke prodajne cijene za svoj CD Business Croatia.
● Puč u europskom domu. U ljeto 2003. Siniša Grgić koristi aferu Čučić i organizira puč u Europskom domu/Europskom pokretu u Zagrebu. Na izvanrednu skupštinu EPH dolazi skupina od 170 „novih“ članova, a radilo se zapravo o članovima Demokratskog centra Mate Granića. Većinom glasova Grgićeva skupština za tajnika Europskog pokreta Hrvatska bira sadašnjeg v.d. ravnatelja HRT-a i prisnog Grgićevog suradnika Mislava Stipića, a za predsjednika Sinišu Grgića. Dotadašnji ugledni članovi i osnivači obiju organizacija napuštaju članstvo, a Grgić i Stipić nastavljaju „voditi“ EP/EPH, kojima grad dao poslovni prostor s velikim restoranom, kao i nekoliko dvorana za iznajmljivanje, na lukrativnoj lokaciji na uglu Jurišićeve i Trga bana Jelačića.
● Otok znanja. 2005. god. Siniša Grgić s nekoliko sudionika osniva javnu ustanovu i natječe se za preuzimanje hotelskog kompleksa na otoku Koločep kod Dubrovnika. Pod nerazjašnjenim okolnostima Fond za privatizaciju prihvaća ponudu novoosnovane javne ustanove „Otok znanja“ unatoč brojnim povoljnijim ponudama. Nije ispunjen zaključeni ugovor, a objekt je stavljen pod hipoteku u milijunskim iznosima, tako da je Državno odvjetništvo ovih dana protiv Grgića podnijelo istražni prijedlog zbog sumnje da su počinjena kaznena djela. Afera Otok znanja mogla bi postati jedna od mnogih zloupotreba privatizacije pod izlikom javnog interesa.
● Programsko vijeće HRT-a. Pohod se nastavlja. U listopadu 2007. za članove Programskog vijeća HRT-a dolaze Đuro Popijač i Siniša Grgić, koji nakon izvjesnog vremena zauzimaju predsjedničku i potpredsjedničku poziciju u Vijeću. Siniša Grgić bio je kandidat fantomske organizacije Hrvatski europski pokret/Hrvatski europski dom, a kandidirao ga je tajnik te organizacije Mislav Stipić, kojeg Grgić nakon toga povlači na HTV i trenutno je v.d. ravnatelja HTV-a. Interesna grupacija oko Siniše Grgića nastoji osvojiti ključne pozicije na HRT-u. HRT je šutio o Otoku znanja, iako su svi ostali mediji često izvještavali. Tek je nedavno objavljena štura vijest o pokretanju istražnog postupka protiv člana Vijeća zbog Otoka znanja.
Marija Nemčić
Dolazi na Televiziju Zagreb krajem osamdesetih i bavi se perifernim temama kao što je Samoborski fašnik itd. Zahvaljujući potpori Laze Rakijaša i Velimira Đuretića, te naklonosti Miroslava Lilića i Borisa Mutića Marija Nemčić vrlo brzo napreduje i dolazi u predsoblje tadašnjeg direktora programa Miroslava Lilića. Nakon imenovanja Antuna Vrdoljaka za ravnatelja HRT-a i nakon njegova sukoba s dugogodišnjim prijateljem Miroslavom Lilićem, Marija Nemčić koristi priliku i stavlja se na raspolaganje Antunu Vrdoljaku, koji je prepoznao njezinu poslušnost i imenovao je glavnom urednicom HTV-a. Dvojac Vrdoljak – Nemčić odgovorni su za uklanjanje stotina „nepodobnih“ s HRT-a, te za takvo programsko usmjerenje HTV-a kojim se, prema mišljenju međunarodne zajednice, poticalo etničko čišćenje u B i H. Tada je HTV nazvana „Tamnicom hrvatskog duha“ u kontrastu prema Vrdoljakovu nazivu „Katedrala hrvatskog duha“. Marija Nemčić skupa sa svojim partnerom Đelom Hadžiselimovićem već više od 15 godina pod svojim nadzorom drži netransparentno i prekomjerno kupovanje stranih programa na HTV-u.
Nadalje kao ravnateljica HTV-a od 2004. god. (skupa s Mirkom Galićem) odgovorna je za zaključivanje ugovora s vanjskim producentskim kućama u vrijednosti od više desetaka milijuna kuna, među kojima je najpoznatija producentska kuća AVA u vlasništvu Tonćija Huljića i Romana Majetića. Štoviše postoji sumnja da je ta kuća osnovana zato da bi odradila produkcije kao što su TV serije Villa Maria, Ljubav u zaleđu, Obični ljudi, Ratkajevi itd, jer ni jedan od partnera nije imao prije toga iskustva u sličnim poslovima. Ugovori su zaključeni tako da je tvrtka AVA dobila slobodne ruke da iste produkcije proda drugim TV kućama na prostoru bivše Jugoslavije, što je dovelo do ostvarivanja mnogostrukog profita kao i širenje „bratstva i jedinstva“. K tome treba nadodati i osobno prijateljstvo savjetnika glavnog ravnatelja Miroslava Lilića, Marije Nemčić i vlasnika firme AVA. Bez natječaja zaključeni su ugovori s vanjskim produkcijama za brojne privatne produkcije, vrijedne više desetaka milijuna kuna, kao što su talk-show Maja, emisije Barbijerija, Zlikavci, Piramida, Kontraplan itd. Prema medijskim navodima samo u jednoj godini premašen je budžet za otkup stranih produkcija odnosno licenci za 800 %, od kojih veliki dio nije ni emitiran radi ograničenosti vremena. Nastala je velika šteta, a financijske posljedice na HTV-u još i danas se osjećaju. Treba k tome dodati da je zaslugom Marije Nemčić njezin mentor Antun Vrdoljak dobio milijun eura za snimanje serije o Titu, također bez javnog natječaja, koja bi se trebala emitirati u travnju ove godine.
O svemu je raspravljao Saborski odbor za informatizaciju i medije, te proslijedio izvješće Državnom odvjetništvu. Denis Latin, voditelj emisije Latinica, također je podnio kaznenu prijavu protiv Marije Nemčić u lipnju 2006. god.
U mandatu Vanje Sutlića sve je zataškano, a Marija Nemčić nagrađena je pozicijom savjetnice glavnog ravnatelja (skupa s Miroslavom Lilićem) i pozicijom šefa odjela za nabavu stranih programa.
Na Prisavlju nije tajna da kandidat za glavnog ravnatelja VELJKO JANČIĆ ima potporu lobija Marije Nemčić. Veljko Jančić se nakon višegodišnjeg izbivanja ponovno 2005. god. vratio na HTV, a primljen je u radni odnos za mandata Marije Nemčić (u to vrijeme ravnateljica HTV-a). Jančić ne samo da nije poznat široj javnosti i nema menadžerskih iskustava, nego je nepoznat čak i u krugovima HTV-a. Dobro upućeni izvori tvrde da Marija Nemčić i njezin lobi žele preko Veljka Jančića kontrolirati HRT. Ti izvori nadalje tvrde da određeni interesni lobiji kako u SDP-u tako i u HDZ-u stoje iza Marije Nemčić.
Bez obzira na interesne lobije na HRT-u, znakovito je da niti jedan od prijavljenih kandidata za glavnog ravnatelja u prvom krugu natječaja nije ispunjavao ni minimalne uvjete za intendanta (ravnatelja) javne televizije. U civiliziranim demokratskim državama mjesecima se prije izbora u javnosti diskutira o imenima osoba koje dolaze u obzir za takvu funkciju i unaprijed se zna koja će od 2 ili 3 osobe biti izabrana. A u Hrvatskoj bi 11 političkih komesara (sada 10) trebalo izabrati glavnog ravnatelja HTV-a između 15 ili 20 anonimusa, za koje nikada nitko prije nije čuo. Ugledne i javnosti poznate osobe nisu spremne za kandidaturu, znajući da bez potpore političko-interesnih lobija nemaju šanse za izbor i ne žele se ponižavati.
Za takvo stanje kriva je vlast koja nije htjela stvoriti zakonske osnove za slobodan i neposredan izbor organa upravljanja na HRT-u. Članove (programskog) Vijeća HRT-a trebali bi birati neposredno izabrani predstavnici svih društvenih slojeva hrvatskog društva, uključivši i saborske zastupnike. Njemački model na ARD-u i ZDF-u predviđa izravan izbor za cca 80% članova vijeća, dok cca 20 % članova vijeća dolazi iz redova saborskih zastupnika (vladajući i opozicija proporcionalno broju zastupnika u parlamentu).
Zlatko Zeljko
JURIS PROTECTA
udruga za unapređenje pravosuđa u RH
z.zeljko@jurpro.hr
www.jurpro.hr Došlo na emajl,pa če si do oče prečitati...
