…….. jučer sam bio kod naših seljaka na Velikogoričkoj cesti, dao im podršku, usput donio hrane i pića za okrijepu....možeš li se ti pohvaliti tako nečim???...teško bohami....mož mislit....
I ja sam bila, doduše nisam došla s darovima nego praznih ruku, jer sam se prvo htjela informirati kaj im treba. Zaključila sam – baš ništa, popričala kratko i otišla. (usput sam si zablatila čizme).
Ta potpora bi bila potpora kad bi ti seljaci bili predvodnici svih nas (poljoprivrednika, ribara, nezaposlenih, onih koji rade a ne dobivaju plaću, umirovljenika, i svih nas koji jedva spajamo kraj s krajem) i kad bi se išlo do kraja.
Ovako, iz onoga kaj sam vidjela oni čekaju instrukcije i služe kao paravan, a ne kao razljućeni, omalovažavani ili ne daj bože degradirani ljudi. Govorim o onima koje sam ja vidjela.
Kad krenu prema Banskim dvorima reći kapitalcu da im odmah isplati novac, a ostalima da se pripreme za Remetinec i kad odluče među svojim redovima prokazati lažove i prevarante koji su dobili zemlju (neki čak i onu koju treba razminirati – veću glupost nisam čula), dobili poticaje (i za 100 godina unaprijed jer da su ostali voćnjaci bilo bi jabuka i jabuka, možda i malina), a kod nekih je poklonjena zemlja zarasla u šipražju i trnju (poznato?), tada budem išla trčećim koracima u tenisicama pored traktora sve do vrha Gradeca.
..1947 OZNA I DOZNA seljacima su na silu kupili pšenicu sa tavana a do danas su toliko evoluirali i sofisticirali svoje vještine uvjeravanja da im seljaci sami dovezu pšenicu...
Da, evoluirali su, oni su brinuli za svoje guzice, a ovi danas su zbrinuli i sebe i još 3 generacije ispred. Jedva čekam dan kad će „biti kamenovani“, ali ne u vidu da se povuku i daju ostvke, nego da ih se procesuira, dokaže istina i kazni, a oni, njihove žene, djeca, muževi, roditelji, bake, stričevi – da vrate sve što su stekli od kad su osuđeni stupili u članstvo ZNA SE kojih kradljivaca.
