Baština > Kajkavski
Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
Ljudevit Kaj:
»Mudri Pliniuš najosebujneši pisec od natur vseh stvarih, pišuči od kač (zmij), spomina se među ostalemi najbolje od nature kače ašpiš ( poskok), tako imenovane, da naimre ova kača ašpiš je puna najvručešega čemera, koja ako najde kade koje maljahno dete speče, približa se k njemu ter mu svoju glavu vu vusta postavi i svoj vruči čemer vu dete bluje, i dete zaspano štimajuči da ima vu svojeh vustah materineh persi pupek, počne sesnuti on vruči čemer na mesto toploga materinskoga mleka, kojega doklam iz gubca kače ašpiš sesne, ne more ga razlučiti od materinskoga mleka, nego poklam se nasesne dete i vusta svoja odmakne, onda počuti žuhkoču. Onda počne goreti od vručine onoga čemera i strašno žejati, onda počne otekati po vsem telu, po kojem se on čemer razleva. I čim se bolje ono dete vrači, tem bolje gori, čim se bolje zaleva, tem bolje žeja, doklam od onoga čemera i žeje poginuti mora« (NT*, 215-216; istaknula Z. Š.).
* Skraćenicom NT označavamo naslov prvog dijela knjige Hrana duhovna Štefana Zagrepca, koji glasi Prodeke zvrhu nedelj Trojačkeh (=NT, tj. » nedelj Trojačkeh«)
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
171
BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES
GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 171-205
UDK: 591:2-475.5Zagrebec
Izvorni znanstveni rad
Primljeno 02/08
ŽIVOTINJSKI SVIJET U PROPOVIJEDIMA ŠTEFANA ZAGREPCA
Zlata ŠUNDALIĆ, Osijek
Sažetak
U tekstu je pozornost usmjerena na proznu dionicu kajkavske književnosti 18. stoljeća. Riječ je o kajkavskim pobožnim pripovjedačima (K. Georgijević), koji su pišući/govoreći svoje propovijedi postajali i pripovjedači, jer su u svoje duhovne razgovore unosili razne priče, anegdote, bajke, često s fantastičnim elementima. Ovakvu je prozu u 17. stoljeću započeo pisati Juraj Habdelić, a u 18. stoljeću nastavili su je pisati pisci kao što su:
Juraj Mulih, Štefan Zagrebec, Štefan Fuček i drugi. U ovom će radu posebna pozornost biti usmjerena na propovijedi Štefana Zagrepca (Zagreb, 1669. – Zagreb, 1742.), kajkavskog propovjednika i pripovjedača. Kako je njegovo jedino djelo – Pabulum spirituale ovium christianarum ... / Hrana duhovna, ovčic kerščanskeh ... – objavljeno u pet knjiga (I. svezak u Zagrebu 1715., II. svezak u Klagenfurtu 1718., III. svezak u Zagrebu 1723., IV. svezak u Zagrebu 1727. i V. svezak u Zagrebu 1734.) na više od 3000 stranica, u ovom će radu biti riječi samo o posljednjoj, petoj knjizi iz 1734. godine. U radu se istražuje poetika Zagrepčevih propovijedi, a posebice uklopljenost i značenje životinjskoga svijeta.
Ključne riječi: kajkavski pripovjedači, Štefan Zagrebec, Hrana duhovna, propovijed, životinja.
Uvod
O zagrebačkom kapucinu Štefanu Zagrepcu, odnosno o Matiji Marko-
viću, kako mu je bilo pravo ime, propovjedniku i govorniku rođenom 1669.
godine u Zagrebu, 1 najopširnije je do danas pisala Olga Šojat. Riječ je o tekstu
1 [/blue]Sve do godine 1962. u hrvatskoj se književnopovijesnoj literaturi nije navodilo i svjetovno
ime Štefana Zagrepca. Dopunu je iznio Nikola Stanko Novak u svojoj seminarskoj radnji
pod naslovom P. Štefan Zagrebec i njegov doprinos za hrvatski jezik i književnost (seminarska
radnja pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao rukopis, pod sig-
naturom NSK, R 7706, 1962.): »Uz ostalo, u toj je radnji autor iznio dva značajna podatka.
Prije svega, utvrdio je svjetovno ime i prezime Štefana Zagrepca. Znajući, naime, da pri-[/blue]
172
objavljenom 1978. godine, 2 u kojemu je autorica dala i prikaz literature koja je
do navedene godine bila napisana o ovome piscu. Autoričin prikaz pokazuje
paradoksalnu situaciju – riječ je o značajnom piscu stare kajkavske književnosti,
a naše mu povijesti književnosti dodjeljuju tek redak i pol ili nešto više
teksta, 3 a ponekad čak ni toliko. László Hadrovics kaže da je on jedan »od najvećih
a danas najmanje poznatih prozaista hrvatske književnosti«4 kojemu, uz
Antuna Vramca, Baltazara Milovca, Jurja Habdelića, Ivana Belostenca, Mihajla
Šimunića, pripada vidno mjestu u okviru kajkavske propovjedničke literature.
Na zanemarenost hrvatske propovijedi upozorava i Josip Bratulić, koji kaže
da su propovijedi najslabije pročitan dio naše književnosti koji ni do danas nije
bibliografski obrađen. 5 Značajniji je pomak učinjen u radovima Franje Galinca6,
padnici kapucinskog reda zanemaruju svoje građansko ime i prezime te da se u službenim
dokumentima reda upotrebljava samo njihovo redovničko ime s izvedenicom od naziva
mjesta gdje su rođeni, Novak je (...) pronašao da se Štefan Zagrebec građanskim imenom
zvao Matija Marković.« O. ŠOJAT, »Štefan Zagrebec (1669–1734)«, u: Forum, XVII (1978.),
knjiga XXXV, br. 6, str. 1091-1121, ovdje: str. 1092. Druga značajna korekcija, koju je Nikola
Stanko Novak unio u životopisne podatke Štefana Zagrepca tiče se godine rođenja. On je
otkrio »da se Matija Marković / Štefan Zagrebec rodio 1669, a ne 1688, kako je to općenito
bilo prihvaćeno« (isto). Iako je Novak unio bitne dopune u životopisne podatke patera Zagrepca,
oni se ipak u stručnoj literaturi uglavnom ne navode: »Što se i nakon radnje N. S.
Novaka u našoj stručnoj literaturi svjetovno ime Štefana Zagrepca rijetko spominje, a obično
se prenosi i pogrešna godina njegova rođenja, može se razumjeti ako se uzme u obzir
da je Novakova seminarska radnja nedovoljno poznata, jer je u Nacionalnoj i sveučilišnoj
biblioteci u Zagrebu pohranjena kao rukopis« (isto).
2 O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1091-1121.
3 Autorica navedeno potvrđuje literaturom koja je o Zagrepcu napisana od Kukuljevića
(Bibliografi ja hrvatska, 1860.), Šafařika (Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur,
1865.), Ljubića (Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, II, 1869.), Šurmina (Povjest hrvatske
književnosti i srpske, 1898.) do Vodnika (Povijest hrvatske književnosti, 1913.) i Kombola
(Povijest hrvatske književnosti do preporoda, 11945., 21961.).
4 L. HADROVICS, »Štefan Zagrebec – kajkavski umjetnik kompozicije i stila«, u: Hrvatski
dijalektološki zbornik, 6 (1982.), str. 169.
5 Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga propovjedništva XVIII. stoljeća
«, u: Isusovac Ardelio della Bella (1655-1737), Split – Zagreb, 1990., str. 61-74. U zadnje
se vrijeme, ipak, na tom području događaju značajni pomaci, o čemu svjedoče zbornici
radova posvećeni određenim propovjednicima i njihovu djelu, kao na primjer: J. BRATULIĆ
(ur.), Hrvatska propov ed: od svetoga Metoda do biskupa Strossmayera, Zagreb, 1996.;
J. POGAČNIK – J. FAGANEL, Zbornik o Janezu Svetokriškem: prispevki s simpozija v Vipavskem
Križu, Dela SAZU, 49/6, Ljubljana, 2000.; A. JEMBRIH (ur.), Zbornik o Josipu Banovcu:
zbornik radova sa znanstvenog skupa »Josip Banovac i homiletička književnost«, Zagreb, 2004.
6 U odnosu na radove Franje Galinca, izdvajamo sljedeće naslove: »Edipov motiv u hrvatskoj
kajkavskoj književnosti 18. stoljeća«, u: Nastavni vjesnik, XLII (1933./34.), sv. 3-4, str.
89-96; »Prilozi za povijest hrvatske književnosti u XVII. i XVIII. stoljeću. ’Loci communes’
– u pričanju starijih hrvatskih pisaca«, u: Nastavni vjesnik, XLIII (1934./35.), sv. 1 i 2,
3 i 5, str. 28-37, 127-142; »Ezopova basna u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII
stoljeća«, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXX, sv. 1, Zagreb,
1935., str. 32-46; »J. Habdelić, T. Brezovački, Štefan Zagrebec«, u: Prilozi za književnost,
jezik, istoriju i folklor, XV, sv. 1 i 2, Beograd, 1935., str. 64-74; »Prilozi za motiv ’nesretne i
gonjene djevojke’ u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVIII. stoljeća«, u: Zbornik za narodni
život i običaje Južnih Slavena, XXX, sv. 2, Zagreb, 1936., str. 1-16.
173
Nikole Stanka Novaka7, Krešimira Georgijevića8, a izvadke iz Zagrepčeve Hrane
duhovne objavili su Vladoje Dukat (Sladki naš kaj, 1944.), László Hadrovics
(Kajkavische Literatur, 1964.), Valentin Putanec (u časopisu Kaj, I, br. 7-8, 10 iz
1968. godine i Kaj, II, br. 12 iz 1969. godine), Olga Šojat (u već spomenutom
časopisu Forum, br. 6, iz 1978. godine), Josip Bratulić (Hrvatska propovijed od
svetoga Metoda do biskupa Strossmayera, 1996.), odnosno Hrvojka Mihanović-
Salopek (Iz duhovnog perivoja, 2006.). Nakon obilježene 330. obljetnice rođenja
(1669. – 1999.), 9 pojavio se još jedan izbor, koji je priredila Divna Zečević. 10
U novije vrijeme Zagrepčeva Hrana duhovna privlači pozornost svojim
stilom i kompozicijom, 11 odnosno svojom stilskom i žanrovskom pripadnošću,
dakle kao barokna propovijed, 12 a ne samo kao tekst zanimljiv zbog svoje tematsko-
motivske razine (npr. motiv nesretne i gonjene djevojke, 13 edipovski motiv u
obliku grešne ljubavi majke i sina, Ezopove basne o poljskom i varoškom mišu,
o bogatašu i njegovu veselom sustanaru obućaru, kao i neki drugi14).
1. Biobibliografi jska bilješka o Štefanu Zagrepcu
Štefan Zagrebec živi i stvara na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Rođen je
1669. godine u Zagrebu i prije stupanja u franjevački red, u kapucine, godine
1688. zvao se Matija Marković. 15 Svojim redovničkim imenom Štefan potpisuje
7 N. S. NOVAK, P. Štefan Zagrebec i njegov doprinos za hrvatski jezik i književnost (seminarska
radnja pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao rukopis, pod
signaturom NSK, R 7706, 1962.).
8 K. GEORGIJ EVIĆ, Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni,
Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
9 Usp. I. KRUŠELJ-VIDAS, »Hrana duhovna Štefana Zagrepca: uz 330. obljetnicu rođenja
Matije Markovića poznatijeg kao Štefan Zagrebec«, u: Hrvatsko zagorje: časopis za kulturu,
5 (1999.), br. 2, str. 125-142.
10 Usp. D. ZEČEVIĆ, Poželjne biografije: životopisi svetaca 18. i 19. stoljeća u hrvatskoj književnosti,
Duriex, Zagreb, 2000.
11 Zagrebec u svojim propovijedima nije originalan u današnjem značenju riječi; on je originalan
u izboru već postojeće građe, u njezinu komponiranju i stiliziranju. Kompozicija
je jednostavna i jasna: uvod (jedna do dvije stranice) započinje razvedenom pričom iz
Biblije, antičke književnosti, svjetske povijesti, svakodnevnog života, vlastitih snova ili
meditacijom; slijedi glavna tema propovijedi koja se dijeli na više manjih cjelina, a u završnom
se dijelu daju dobri savjeti u svezi s određenim grijehom. Usp. L. HADROVICS,
nav. dj., str. 171.
12 Usp. I. JANUŠ, »Kajkavska barokna propovijed kapucina Štefana Zagrepca«, u: Kaj, 27
(1994.), br. 2, str. 27-40; F. PAJUR, »Štefan Zagrebec i barokna propovjedna književnost«,
u: Kaj, 37 (2004.), br. 6, str. 35-59.
13 Usp. F. GALINEC, »Prilozi za motiv ’nesretna i gonjena djevojka’ u kajkavskoj književnosti
XVIII stoljeća«, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXX, sv. 2,
Zagreb, 1936., str. 1-16.
14 Usp. ISTI, »Prilozi za povijest hrvatske književnosti u XVII. i XVIII. stoljeću. ’Loci communes’
– u pričanju starijih hrvatskih pisaca«, u: Nastavni vjesnik, XLIII (1934./1935.), sv.
1 i 2, 3 i 5, str. 28-37 i 127-142.
15 U odnosu na životopis koristimo podatke koje donosi Olga Šojat (v. bilješku br. 1).
174
svoja djela, tako da se i danas rijetko spominje njegovo svjetovno ime. 16 O njegovu
se školovanju zna vrlo malo (posredno se iz njegovih djela zaključuje da
je dobro vladao latinskim jezikom, koristio se i njemačkim, ali se ne zna pouzdano
gdje je stekao navedena znanja). Najveći dio života provodi u Zagrebu,
s povremenim boravcima u Varaždinu, gdje se posvećuje crkvenom govorništvu,
koje će kasnije, u svojim pedesetim godinama početi priređivati za tisak
pod nazivom Hrana duhovna. U tom ga je poslu ometala bolest (oko šezdeset
pete godine života počeo je gubiti vid). Prije smrti (15. II. 1742.) u razdoblju
od gotovo dvadeset godina objavio je pet svezaka propovijedi za sve nedjelje
crkvene godine pod nazivom Hrana duhovna (Zagreb, 1715.; Klagenfurt, 1718.;
Zagreb, 1723.; Zagreb, 1727.; Zagreb, 1734.) i Zadnju volju (Zagreb, 1723.), privatni
obrednik namijenjen onima koji umiru i onima koji su uz umirućega.
Povijesti stare hrvatske književnosti govore o Zagrepcu kao o piscu 18.
stoljeća ili, određenije, kao o kajkavskom pobožnom pripovjedaču, kojemu
su još pridruženi i svećenik Štefan Fuček (? – 1747.) i pavlin Hilarion Gašparoti
(1714. – 1762.). 17 Ako ćemo se vratiti i dublje u prošlost, onda u krugu
kajkavskih nabožnih pripovjedača moraju biti spomenuta i imena dvojice
isusovaca, Jurja Habdelića (1609. – 1678.) i Jurja Muliha (1694. – 1754.). U
radu navedenih pisaca postoje stanovite sličnosti: oni kao crkveni ljudi žele
poučiti svoje slušateljstvo/čitateljstvo vjerskim istinama, pa se za propovijed
kaže: »Proza homiletičkih djela je običajan crkveni govor, u kojemu propovjednik
poučava narod u vjerskim istinama i upućuje ga na dobar život.« 18
Ili: propovijed je govoreno razjašnjenje kršćanskih istina, 19 ili: propovijed je
naučavanje svega što je Isus učio, 20 ili: propovijed je govoreno objašnjenje
kršćanskih istina koje izgovara osoba kojoj je ta služba povjerena kako bi se
objasnila i utvrdila vjera te slušateljstvo poduprlo u ispunjavanju kršćanskih
moralnih načela, 21 ili: propovijed je književna vrsta utilitarne književnosti
usmjerene brigom za čovjekovo vječno spasenje22 itd. Poučavanje se najčešće
čini putem propovijedi, molitava i katekizamskih pitanja i odgovora; u svo-
16 Svojem redovničkom imenu Štefan dodao je i izvedenicu od naziva njegova rodnoga
grada – Zagrebec, tako da je svoja djela najčešće potpisivao kao Štefan Zagrebec, a rjeđe
kao Štefan od Zagreba ili Štefan iz Zagreba (usp. O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1093).
17 Usp. K. GEORGIJ EVIĆ, nav. dj., str. 207.
18 F. GALINEC, »Ezopova basna u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII stoljeća«,
u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXX, sv. 1, Zagreb, 1935., str. 32.
19 Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga propovjedništva XVIII. stoljeća
«, str. 61.
20 Usp. ISTI, »Hrvatska barokna propovijed«, u: Hrvatski književni barok, ur. Dunja Fališevac,
Zagreb, 1991., str. 279.
21 Usp. ISTI, »Isusovačko barokno govorništvo u Dalmaciji i Dubrovniku u 18. stoljeću«, u:
Isusovci u Hrvata, Zagreb, 1992., str. 335.
22 Usp. D. ZEČEVIĆ, »Pučki književni govor o svetom i profanom. Hrvatske pučke propovij
edi 19. stoljeća«, u: Književna smotra, XXVI (1994.) 92-94., str. 213-235.
175
je relativno duge propovijedi23 kajkavski nabožni pripovjedači unose priče,
»pelde i hištorije« prema Zagrepcu, odnosno »lepe fabulice« prema Habdeliću,
nastojeći njima dinamizirati govor i zadržati pozornost puka: »Da riječ govornika
bude što privlačljivija i što sugestivnija, upotrebljava on sva sredstva,
kako bi samo postigao željeni uspjeh.« 24 Neke izvore autori navode u predgovorima
svojih djela (Sveto pismo, crkvene naučitelje), za neke doznajemo
s lijevih i desnih margina teksta, a neki su samo navedeni u tekstu. Kako se
propovjednici služe sličnim izvorima, to je i pretpostavka o pojavi pripovjedačke
i propovjedničke sličnosti među njima opravdana25 (potvrđuju to npr.
i neke Ezopove basne26 ukomponirane u propovijedi različitih autora, zatim
motiv nesretne i gonjene djevojke27 itd.).
Prema Hadrovicsevu viđenju razvoja stare kajkavske književnosti, posebice
njezina prozna odsječka, koji »je zapravo pravo zlatno doba kajkavskog
literarnog baroka«,28 mogu se u odnosu na sadržaj i stil razlikovati tri pravca:
prvi (J. Habdelić) karakterizira pripovijedanje i deskripcija zaogrnuti moralizatorskim
tendencijama; drugi (B. Milovec, I. Belostenec, M. Šimunić) određuje
kontemplativnost koja zabavno štivo potiskuje u drugi plan, a treći (Š.
Zagrebec) ima primarno dramski karakter.
2. O Hrani duhovnoj
Hrana duhovna glavno je djelo patera Štefana, objavljeno u pet svezaka (ili
strana, kako ih sam autor naziva). U ovom je radu pozornost usmjerena samo na
jedan, posljednji, peti svezak, koji je objavljen u Zagrebu 1734. godine, i to na njezin
prvi dio koji broji 336 stranica. U literaturi se može pročitati: »Svaki svezak
ima pet do šest stotina stranica, tako da čitavo djelo obuhvaća ukupno 3115 stranica.
« I dalje: »U kajkavskoj ga književnosti po opsegu nadmašuje samo hagiografski
zbornik Cvet sveteh (3760 stranica) Hilariona Gašparotija.« 29 Peti svezak
23 Prema pisanim predlošcima Zagrepčevih propovijedi, za njihovo je čitanje uvijek bilo
potrebno više od pola sata.
24 F. GALINEC, »Ezopova basna u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII stoljeća«,
str. 32.
25 Zbog navedenoga se u literaturi o propovijedima može pročitati da podrijetlo i pripadanje
govornika određenom crkvenom redu ne utječe bitnije na razlikovanje propovijedi
na razini stilskih odrednica. Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga
propovjedništva XVIII. stoljeća«, str. 64.
26 Galinec je zapisao: »Književna pak trojka: Juraj Habdelić – Štefan Zagrebec – Hilarion
Gašparoti naročito su povezani i time, što pored mnogih priča iz historije, prirodnih
nauka i svakodnevnog života za osnov svojemu pričanju uzimaju i navode Ezopovu
basnu.« F. GALINEC, isto, str. 33.
27 F. GALINEC, »Prilozi za motiv ’nesretna i gonjena djevojka’ u kajkavskoj književnosti
XVIII stoljeća«, str. 1-16.
28 L. HADROVICS, nav. dj., str. 170.
29 O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1094.
Nâstavek na sledečomu listu.
Ljudevit Kaj:
Nâstavek z prethodnoga lista:
176
navedeno doista i potvrđuje, jer broji ukupno 664 stranice. Zbog pouzdanosti
podataka donosimo njegov bibliografski opis u odnosu na vanjske bibliografske
elemente (ime i prezime autora, naslov, podatci o izdanju, opseg ili paginacija,
podatci o tipu slova i tisku, grafi jski ukrasi, format) i u odnosu na unutarnje
bibliografske elemente (posveta, predgovor, glavna poglavlja).
Ime autora petog sveska Hrane duhovne zapisano je na najmanje tri načina:
Stephano Zagrabiensi, Stefan Zagrebecz, Stefan od Zagreba.
Naslovnica je dvojezična, na latinskom i kajkavskom jeziku; Olga Šojat
prvu inačicu naziva »glavnim naslovom«, a drugu »sporednim naslovom«.30 Bilo
bi uputnije govoriti o usporednim naslovima. Latinska inačica naslova glasi:
PABULUM | SPIRITUALE | ovium christianarum, | seu | CONCIONES
| super | dominicas | pentecostes, | ac super | præcepta | decalogi,
| Ab omnibus Paſtoribus Ovium Chriſtianarum | ex Cathedris
prædicandæ, ſed multo magis in Confeſſionalibus | cum Peccatoribus
ſedulo ventilandæ; quanto utiliores, tanto ne- | ceſſariores judicatæ;
propterea & omni poſſilibili ſtudio compoſitæ, ac pro | ſalute ætetna
Ovium Chriſtianarum in lucem datæ.
Kajkavska inačica naslova glasi:
HRANA | DUHOUNA, | ovchicz kerschanzkeh, | aliti | PRODEKE |
zverhu | nedely tro- | jachkeh, | i zverhu | deszetereh Bosieh | zapovedih,
| Od uſzeh Paztirov Ovchicz Kerſchanzkeh iz Pro- | dekalnicz
prodekuvane, ali unogo bolye vu Szpove- | dalniczah z-Greſniki marlivo
obchiniane; kuliko haſznoviteſse, | tuliko potrebneſse ſzugiene;
zato uſzum moguchnum marlivoztium | zkomponuvane, y k-ſitku vekovechnomu
Ovchiczam Kerſ- | chanzkem na ſzvetlo dane.
Riječ je o prvom izdanju, tiskanom u Zagrebu kod Ivana Weitza (u latinskoj
inačici naslova čitamo: »Typis Joannis Weitz«), godine 1734. Knjiga ima uvodni,
nepaginirani dio u kojemu se koriste kustode kao oznake kontinuiranoga slijeda
stranica (prvi predgovor) i središnji, paginirani dio (ukupno ih je dva, jer knjiga
sadrži dva zasebna dijela), u kojemu se pored brojčanih oznaka stranica nalaze i
kustode, te kombinacija velikih i malih tiskanih slova i brojeva. 31 Opseg je knjige:
[nepag. I-VI] + 1-336 + 1-293 + [nepag. I-IX] stranica.
30 Isto.
31 Riječ je o specifi čnom, ali za stare knjige uobičajenom, načinu obilježavanja određenog
broja listova arka. Ovdje je ovim načinom obilježeno pola arka (8 stranica, odnosno 4
lista), i to na sljedeći način: A (= prvi list), A1 (= drugi list), A2 (= treći list), neoznačeni list
(=četvrti list); B, B1, B2, neoznačeni list itd. U navedenu načinu označavanja listova ima,
naravno, i pogrješaka, ali kontinuitet stranica osiguravaju preostala dva načina označavanja
stranica (paginacija i kustode).
177
Knjiga je pisana latiničkim slovima u jednobojnom (crnom) tisku. Kako
je riječ o tekstu iz 18. stoljeća, donosimo grafi jska rješenja samo nekih, i to nepčanih
glasova č, ć, dž, lj, nj, š, ž i nenepčanog s:
č – ch : chazt (čast)
– x : naivexi (največi)
– cs32 : pomocs (pomoč)
đ – gi : dohagia (dohađa)
lj – ly : kraly (kralj)
– gly : duglye (dulje)
nj – ni : govorenia (govorenja)
s – s : Sinai (Sinaj)
– sz : szrecha (sreča)
– ſz : haſznovite (hasnovite)
– z : ztarozt (starost)
š – ſ : greſnicze (grešnice)
– ſſ : doſſel (došel)
– s : dosla (došla)
ž – ſſ : duſſnomu (dužnomu)
– ſ : ſeli (želi)
– s : pobosnomu (pobožnomu)
U knjigu su funkcionalno ukomponirani grafijski ukrasi kojima se, uz
neke male izuzetke, jasno naznačava kraj jedne i početak druge cjeline. Ukrasi
su u prvome dijelu (od 1. do 336. stranice) gotovo dosljedno trovrsni: jednima se
naznačava kraj cjeline (obično stilizacija oka, anđela i sl.), a preostalim se dvama
(usko položena horizontalna biljna stilizacija s anđelom u sredini i početno slovo
iluminirano biljnim detaljima) najavljuje početak nove cjeline; u drugome su
dijelu knjige (od 1. do 293. stranice) prvi opisani ukrasi rjeđi, dok se druga dva
također dosljedno koriste na isti način, dakle kao najava nove cjeline.
Knjiga je formata 18,5 cm x 14,5 cm (16° – sedec) i nalazi se u vlasništvu
franjevačke knjižnice crkve Svetoga križa u Osijeku (Tvrđa), bez signaturnih
oznaka.
U literaturi je već zapisano da svaki svezak Zagrepčeve Hrane duhovne,
osim drugoga, ima predgovor, u kojemu treba gledati izvoran piščev tekst, u
kojemu on iznosi vlastite misli. Peti je svezak u odnosu na rečeno ipak drukčiji,
32 Ako u ovoj riječi cs čitamo č, onda bi se ista kombinacija slova trebala jedanko čitati i u
riječi cstavczu (čtavcu). U transkripciji Olge Šojat slova cs čitaju se kao š. Usp. O. ŠOJAT,
nav. dj., str. 1106.
178
jer ima dva predgovora (o čemu se u literaturi o Hrani duhovnoj nešto manje
govori! 33), što nadalje znači i dva zasebna dijela odijeljena i paginacijom, jer
svaki dio započinje označenom prvom stranicom. Prvi je predgovor naslovljen
kao »Predgovor k pobožnomu čtavcu«34 (NT, 35 nepag. 3-4), a drugi ima naslov
»Predgovor zverhu desetereh zapovedih Božijeh« (DBZ, 1-4).
U prvom je predgovoru objašnjen naslov djela, kompozicija, sadržaj, izvori
i situacija u kojoj djelo nastaje. Naslov je objašnjen razvedenom faunsko-fl orealnom
usporedbom: svoje »ovčice« (vjernike) »pastir duhovni« (Zagrebec)
hrani »hranom duhovnom« (riječju Božjom) i zbog toga im daje i »peto breme
svakojakih travica« (peti svezak Hrane duhovne). Navedeni je peti svezak
komponiran u dva dijela (»travice postavil sem vu dve bremena«, NT, nepag.
3): u prvome se nalazi 24 propovijedi, jer je »prodeke zverhu tuliko nedelj
Trojačkeh« (NT, nepag. 3), a u drugome je dijelu samo 21 propovijed na temu
Deset Božjih zapovijedi. Sadržajno propovijedi profi lira istinitost, pravičnost,
korisnost, didaktičnost i jednostavnost, kako bi ih »vsaki najpriprosteši mogel
razumeti« [NT, nepag. 3]), a sam autor posebice izdvaja teme u duhu barokne
antitetičnosti: smrt tijela i duše, opći i pojedinačni Božji sud, nebeska ljepota
i paklenska strahota te muke u purgatoriju, dobra djela kojima su si sveci i
svetice zaslužili nebesku diku i grijesi kojima si grešnici pribavljaju paklene
muke. Navedene su teme potvrđene »vsakojačkemi lepemi peldami i hištorijami
« (NT, nepag. 3) koje svoj izvor, prema Zagrepcu, imaju u Svetom pismu, u
djelima svetih naučitelja i pisaca, u djelima rimskih i poganskih pisaca, 36 ali i u
nekim drugim područjima, koja on ovdje eksplicite ne navodi (npr. neke pelde
i hištorije zadiru i u područje staroga novca37). U ovom predgovoru Zagrebec
33 Na ovu je činjenicu upozoreno, na primjer, u uvodnom poglavlju »Popis izvora za kajkavski
rječnik«, u: Rječnik hrvatskog kajkavskog književnog jezika, knjiga prva, sv. 1, A-CENINA,
Zagreb, 1984., gdje o petoj knjizi Zagrepčeve Hrane duhovne čitamo i ovu napomenu:
»Peti dio sadrži u jednoj knjizi dva dijela s dvije paginacije« (isto, str. 45).
34 Citate iz djela donosimo na način transkripcije (znakovima suvremene hrvatske latinice
bilježimo pretpostavljeni izgovor u 18. stoljeću). Istim se načinom poslužila i Olga Šojat,
donoseći izbor iz Hrane duhovne. Usp. O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1106-1117.
35 Citate donosimo tako da u zagradu stavljamo skraćenicu naslova i broj stranice na kojoj
se citat nalazi. Skraćenicom NT označavamo naslov prvog dijela knjige Hrana duhovna,
koji glasi Prodeke zvrhu nedelj Trojačkeh (=NT, tj. » nedelj Trojačkeh«), a skraćenicom DBZ
označavamo naslov drugoga dijela, koji glasi Prodeke zverhu desetereh Božijeh zapovedih
(=DBZ, tj. » desetereh Bož eh zapovedih «). Navedeno je potrebno zbog već objašnjene činjenice
što se Hrana duhovna sastoji od dva dijela, a svaki ima zasebnu paginaciju, odnosno
započinje označenom prvom stranicom, zbog čega se bez označenih naslova ne bi znalo
u kojemu se dijelu knjige odnosni citat nalazi.
36 »Primjeri, egzempli kojima te propovijedi vrve, uzeti su iz antičke povijesti, grčke i rimske,
iz ranog kršćanstva, iz srednjovjekovnih zbirki egzempala, iz života svetaca, ali i
neposredno – iz života kojim puk Božji prolazi.« J. BRATULIĆ, »Janez Svetokriški i suvremena
mu hrvatska barokna propovijed«, str. 69.
37 Na primjer, kako bi svojim slušateljima objasnio da se Bog prema njima odnosi onako
kako se oni odnose prema njemu, propovjednik donosi priču o penezu, koji je dao izraditi
179
donosi i detalje iz svoga života. Govori o slabljenju vida koje mu sve više ograničava
pisanje: »Hoču reči, konec je došel jakosti moje, koju je starost potrla i
več neg napol slepoga vučinila, ar na levo nikaj, a na desno kruto malo vidim
oko. I tako pisanju več knjig pri mene je konec došel« (NT, nepag. 4).
U drugom je predgovoru samo prepričan onaj dio iz Svetoga pisma u kojemu
se objašnjava kako je i zašto Svevišnji Mojsiju obznanio deset Božjih zapovij
edi: nakon što je Adam zaboravio veliku čast koju mu je Bog udijelio učinivši
ga gospodarem zemaljskoga raja, prvi su ljudi zaboravili svoje »naturalske
zapovedi« i počeli se klanjati mnogim nijemim stvarima (npr. kačama, posojima,
bažiliškušima). Da bi se »grešno ljuctvo« vratilo na pravi put, Bog je svojom
božanskom rukom na dvije ploče zapisao Mojsiju deset Božjih zapovijedi, koje
postaju perikopama u propovijedima koje slijede.
Nakon prvog, odnosno nakon drugog predgovora slijede glavna poglavlja,
koja podrazumijevaju propovijedi za određenu nedjelju tijekom crkvene
godine: u prvome su dijelu one eliptično naslovljene i tako npr. prva glasi »Na
dan S. Trojstva« (NT, 1), što trebamo razumjeti kao »Prodeka na dan S. Trojstva
«; u drugom su dijelu naslovi poglavlja cjeloviti, pa tako prvo glasi »Od
prve Božje zapovedi. Prva prodeka« (DBZ, 1).
3. Životinjski svijet
U literaturi o Zagrepčevim propovijedima već je zapisano: »Postići kompozicij
ski sklad u tako opsežnu djelu kao što je Hrana duhovna, nije bio ni jednostavan
ni lak posao, ali pater Štefan izvršio ga je s uspjehom: svaka je propovij
ed zaokružena cjelina, u svakoj se pisac strogo pridržava određene teme,
a sve zajedno čine jedinstven zbornik propovijedi za sve nedjelje godine.« 38
Zbog toga se u ovome radu nećemo baviti kompozicij skim skladom njegovih
govorenja; pozornost ćemo usmjeriti na istraživanje životinjskoga svijeta te
Maksimilijan Cezar:
»Maksimilijanus Cezar drugi ovoga imena brže li je cezarsku korunu na glavu dobil, vučinil
je taki nove peneze kovati, postavivši na jednu stran monete svoj kip i podobu, na
drugu stran vučinil je postaviti orla z dvemi glavami i raširenemi perutmi, držečega vu
jednom kljunu oliknu mladicu zlatom obvitu i zlatum korunum korunjenu. Vu drugom
pako kljunu imajučega goruču strelu. Međ glavami pako ove reči zapisane: In oportunitate
utrumque. Vu potreboče obodvoje, kako da bi dobri Cezar ovem načinom podložnikom
svojem hotel na znanje dati, da kakogoder se podložniki proti njemu izkazuvali
budu, tak se bude i on proti njim, to je to, ako podložniki vu miru i ljubavi njemu verno
služili budu, mogu se vfati da i on bude njih ljubil, pomagal, miluval i na njih vernu
skrb imel, njih z cesarskemi miloščami i darmi nadeljuval. Ako pako oni njemu ne budu
verni, nego ga budu odurjavali, proti njemu oružje podigali, na korunu i na glavu njemu
silili, tak goruča strela oštre pravice njih najti hoče. Ravno tak i G. Bog z nami krščeniki
izkazuje se i obeča činiti.« (NT, 71).
38 O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1096.
180
njegovu funkcionalnu uklopljenost u propovjedničku građu prvog dijela zbirke,
koji obuhvaća prvih 336 paginiranih stranica. Za navedene potrebe proveli
smo istraživanje čije rezultate donosimo u dvama tabličnim prikazima (Tablica
1 – Životinjski svijet u Hrani duhovnoj; Tablica 2 – Čestotnost pojavljivanja životinja
u Hrani duhovnoj), koje na kraju interpretiramo.
U odnosu na uključenost životinjskoga svijeta u propovijedi Hrane duhovne
situacija je sljedeća:
Tablica 1 – Životinjski svijet u Hrani duhovnoj
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
1. bažiliškuš 39
nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, bažiliškuši &c. je tak činilo (DBZ,240)
1_____________________________________________________
2. beštija 41
vnogem kajkakvem beštijam prispodabljaju ljudi (NT,54);
srditcu ne mogu najti spodobne beštije (NT,56); koja beštija
je tak ljuta (NT,56); od škodljiveh beštij hoču vas
občuvati (NT,72); ova beštija spominala se je iz ove ljubavi
(NT,135); koju krepost kak more mati natura beštijam
prez razuma dati (NT,156); nego i od isteh nemeh beštijh
(NT,158); oh, beštije a ne ljudi (NT,161); dapače od
beštijh nemilostivneši (NT,161); ljudi sem k mene zval,
a ne beštije kod ste vi (NT,161); ar vi niste ljudi, nego
ste beštije (NT,161); ar nemilostivneši od isteh beštijh
(NT,161); da pak beštije proti ljudem jesu milostivneše
neg isti ljudi (NT,162); Koga hudoba človečja je pogubila,
beštija gladna je občuvala (NT,163); ljudi jesu nemilostivneši
od nemeh beštijh (NT,163); ljute beštije (NT,164); od
isteh beštijh gorši (NT,164); od isteh najljutešeh beštijh
(NT,164); među beštijami i zverjem prebivati (NT,166); ar
se beštije bolje među sobum ljube (NT,166); jeste li ljudi
ali beštije (NT,167); imate li naturu človečansku ali pak
beštinsku (NT,167); plaču nad pogubljenjem jedne neme
beštije (NT,208); odpravil se je sam oneh beštijh gledat
(NT,222); koje beštije ſitek njegov jesu grizle (NT,222);
kod najljuteša beštija (NT,222); telo pak one beštije vu
štaglju buduče jesu zgrabile (NT,222)
UKUPNO 27_____________________________________________________
39 Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga prva, svezak 1, A-CENINA;
Zagreb, 1984.) bažilišk (možda se može čitati i bazilisk) znači fantastično čudovište (zmija,
gušter, zmaj) (str. 117).
40 U zagradi se nalazi skraćenica naslova i broj stranice na kojoj se citat nalazi.
41 Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga prva, svezak 1, A-CENINA;
Zagreb, 1984.) beštija u neprenesenu značenju znači općenito životinju ili opaku životinju,
zvijer, neman (str. 131).
Nâstavek na sledečomu listu.
Ljudevit Kaj:
Nâstavek z prethodnoga lista:
181
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
3. červ / črv
postajali su hrana črvov (NT,89); i od črvov mučeni
morali su nesrečno pomreti (NT,89); miši, štakori, črvi
kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu škrinjah oprave
kvare (NT,165); vonjbu gnjiloga črvivoga psa (NT,205);
iduči mimo jedne črvive smrdeče mrcine (NT,205); ne
samo jednoga črvivoga psa (NT,205); telo ... videti ... napol
gnjilo i smerdljivo, červimi vrveče (NT,208)
UKUPNO 7_____________________________________________________
4. divji prasec
videl je i drugeh nemeh stvarih kod medvedov, divjeh
prasec, jelenov, košut &c. (NT,222)
UKUPNO 1_____________________________________________________
5. golub
drveni golub, kojega je svojum rukam napravil Arkites
(NT,14); kod vsaki drugi živi golub letal (NT,14)
UKUPNO 2_____________________________________________________
6. golubica
ali ova čista golubica (NT,51)
UKUPNO 1_____________________________________________________
7. gusenica
sadovje gusenice pokvare (NT,179)
UKUPNO 1_____________________________________________________
8. guska
jednu gusku na baršunskom vanjkušu sedeću (NT,23);
onda počele su guske kričati vu Capitoliumu (NT,23);
i zbog toga zroka gusku časte i psu špot čine (NT,23);
toga pako ni vučinil pas, nego guska i zato nju časte
(NT,23)
UKUPNO 4_____________________________________________________
9. hrt
budući jedna košuta od jagarov i hrtov naganjana na
smrt (NT,138
UKUPNO 1_____________________________________________________
10. janac (janjac)
jednoga janca jesu na falate posekli (NT,110); falate jančevoga
mesa van znašali (NT,110); kak prečistog janca
Božjega (NT,110)
UKUPNO 3_____________________________________________________
11. jastreb
Od skupcev i lakomcev (...) nje prispodablja jastrebom
(NT,54); ar kaktigod jastreb ako vlovi koju pticu ali pišče
(NT,55)
UKUPNO 2_____________________________________________________
12. jelen
zestavši se vu lovu z jednem jelenom (NT,136); proti
kojemu zaletivši se jelen (NT,136); kojega jelena
obtekel je Cezarov sluga (NT,137); videl je i drugeh
nemeh stvarih kod medvedov, divjeh prasec, jelenov,
košut &c. (NT,222); Pišu naturalisti od jelenov
(NT,235); jeleni kada hote čez kakovu veliku vodu
plujuč (NT,235); ostali pako jeleni vsi kakti po žnore
jeden za drugem postavljaju se (NT,235); na hrbtu
pako svojem drugoga jelena za sobum ... nosi
(NT,235); breme svojeh rogov na hrbet onoga pred
njim jelena postavi (NT,235); od malo prvo imenovaneh
jelenov (NT,235)
UKUPNO 10_____________________________________________________
13. kača
nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, baziliškuši &c. je tak činilo (DBZ,2); prispodabljajuči
naimre smrtni greh jednoj kače kada koga piči
(NT,46); od peklenske kače pičeni (NT,47); od peklenske
kače je pičen (NT,48); o srdite, jadovite kače (NT,60);
Plinius ... pišuči od kač (NT,215)
UKUPNO 6_____________________________________________________
182
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
14. kača ašpiš 42 (poskok)
od nature kače ašpiš (NT,215); kača ašpiš je puna najvručešega
čemera (NT,215); iz gubca kače ašpiš sesne
(NT,215); od kače ašpiš pičenom (NT,216); od čemera
kače ašpiš ves oteče (NT,216); koji od kače ašpiš je pičen
(NT,216); onoga od kače ašpiš pičenoga (NT,216);
od kače ašpiš pičenoga betežnika (NT, 219); od peklenske
kače ašpiš pičeni (NT,224)
UKUPNO 9_____________________________________________________
15. kača ljutica
Ar gdo ne zna kak doktori i apotekari iz čemerneh ljutic
kač, preštimani napravljaju Medritot ili Teriak, jedino i
najpreštimaneše vračtvo proti vsem čemerom (NT,291)
UKUPNO 1_____________________________________________________
16. kača tarantula
mladenca od tarantule kače pičenega (NT,47); čemer
one kače tarantule je mrzel (NT,47); Tak je bil kralj David
od peklenske tarantule kače pičen (NT,47)
UKUPNO 3_____________________________________________________
17. karvan (gavran)
karvani pako budu se vu onu glubinu zaletavali (NT,110);
onde su mu dugo vremena karvani dvorili i hranum ga
ozkrbljavali (NT,162); karvan vsaki dan za hranu je skrbel
(NT,163); ar zmeđ ptic ktera je lakomeša od karvana
(NT,165); Eliaša i Pavla karvani jesu hranili (NT,165); taki
se vkup spravi vnožina karvanov (NT,246); peklenski
karvani vu srce njegovo jesu zanesli (NT,247); najdemo
takovu posudu od peklenskeh karvanov izpraznjenu
(NT,247); videči peklenski karvani (NT,247); peklenski
karvani ovu posudu jesu izpraznili (NT,248)
UKUPNO 10_____________________________________________________
18. kojni (konji)
i četiremi kojni z kojemi se je vozil (NT,13); izrezal je bil
jeden hintov z kojni (NT,14); i konja zapovedal takaj dopeljati
(NT,69); vu rasparane konjske i volovske trbuhe
(NT,89); na kojem se je konj popiknul (NT,94); terbuhati
ružni černi kojni (NT,222); da se ne samo voli i kojni s
njegovim ſitkom goste (NT,222); slugi moji osedemo od
konj našeh (NT,240); tepsti zapoveda konja (NT,292)
UKUPNO 9_____________________________________________________
19. kokoš
i kakti kokoš na jajceh je sedel (NT,193)
UKUPNO 1_____________________________________________________
20. košuta
budući jedna košuta od jagarov i hrtov naganjana na
smrt (NT,138); videl je i drugeh nemeh stvarih kod
medvedov, divjeh prasec, jelenov, košut &c. (NT,222)
UKUPNO 2_____________________________________________________
21. kragulj 43
z kraguljem prepelice loviti (NT,181); lovcem znana natura
kraguljska (NT,181); kakti kragulj sit (NT,181)
UKUPNO 3_____________________________________________________
22. krava
vzemši iz paše 6 krav (NT,103); jednak broj krav je na
paši ostal (NT,103); vse krave jesu tusteše i plodneše
postale (NT,103)
UKUPNO 3_____________________________________________________
42 Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga prva, svezak 1, A-CENINA;
Zagreb, 1984.) riječ ašpiš bi se možda mogla čitati i aspiš (str. 94.).
43 Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga druga, svezak 5, KAĻELAZNO;
Zagreb, 1989.) kragulj je »grabežljiva ptica iz porodice sokolova (Falconidae): ptičji
kobac, Accipter nisus, ili kokošji jastreb, kraguj, Astur palumbarius« (str. 375).
183
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
23. kukac
da bi mu na ſitek njegov takve kukce poslal (NT,221)
UKUPNO 1_____________________________________________________
24. lastovica
naj nam budu na peldu lastovice (NT,157); S. Ambrož
lastovična gnjezda vu vrednosti zlata prepostavlja
(NT,157); z gnjezdom lastovičnem (NT,157)
UKUPNO 3_____________________________________________________
25. mačka
vzemete ada železne mačke (NT,240)
UKUPNO 1_____________________________________________________
25. medved
videl je i drugeh nemeh stvarih kod medvedov, divjeh
prasec, jelenov, košut &c. (NT,222); nego i među najljutešem
zverjem, kod su oroslani, risi, pantere, medvedi
(NT,230)
UKUPNO 2_____________________________________________________
27. miš
miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare (NT,165)
UKUPNO 1_____________________________________________________
28. mol
miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare (NT,165)
UKUPNO 1_____________________________________________________
29. mrcina
koji vu oneh mrcinah gnjijuči (NT,89); iduči mimo jedne
črvive smrdeče mrcine (NT,205); mimo one mrcine
prešel (NT,205); ovoga sveta mrcine podnesti (NT,205);
jednu smrdljivu mrcinu po varašu i po hižah obnašal
(NT,206)
UKUPNO 5_____________________________________________________
30. muha
tak mal, da ga je jedna muha svojum jednum perutnicum
mogla pokriti i zakriti (NT,14); ar kakti ne moremo
vučiniti da bi muhe na glave naše ne letale (NT,255);
kak god iz glave naše muhu tiramo kada počutimo da
nas bode i bantuje, tak dužni jesmo grešne misli iz pameti
naše tirati (NT,255); kakti god z muham činiš, koja
muha večkrat čim se bolje tira tem se gušče povrača, tak
da človeka kakti neterplivoga čini (NT,256)
UKUPNO 5_____________________________________________________
31. mušica
nego iz maleh mušic velike gamile čineči (NT,37)
UKUPNO 1_____________________________________________________
32. orel (orao)
Na drugu stran vučinil je postaviti orla z dvemi glavami
(NT,71); jeden vseh ptic kralj orel buduči (NT,136);
i k zadnjemu videči orel onu svoju dobročiniteljicu
(NT,136)
UKUPNO 3_____________________________________________________
33. oroslan (lav)
i najprvo hodi vu školu k najsrditešemu zmeđ vseh nemeh
stvarih oroslanu (NT,135); da on mora od oroslanov
vmorjen i pojeden biti (NT,135); od drugeh lakomeh
oroslanov njega je branil (NT,135); dotekoše na pomoč
dva oroslana (NT,163); kod oroslan srditost (NT,166);
nego i među najljutešem zverjem, kod su oroslani, risi,
pantere, medvedi (NT,230)
UKUPNO 6_____________________________________________________
34. osel
Poznal je vol gospodara svojega, i osel jaselca Gospona
svojega, Izrael pako mene ni poznal (NT,135)
UKUPNO 1_____________________________________________________
35. ovca
Kakti pak goder ovca prez pastira za zgubljenu mora
se držati (NT,122); ovce pasuče se po grmju (NT,157);
Tak je, ne vam rune nosite, ovce (NT,157-8); ovce otca
svojega je pasel (NT,175)
UKUPNO 4_____________________________________________________
Nâstavek na sledečomu listu.
Ljudevit Kaj:
Nâstavek z prethodnoga lista:
184
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
36. ovčica
Ja jesam pastir dobri, kojega jesmo mi ovčice (NT,122)
UKUPNO 1_____________________________________________________
37. pantera
nego i među najljutešem zverjem, kod su oroslani, risi,
pantere, medvedi (NT,230)
UKUPNO 1_____________________________________________________
38. pas
i zbog toga zroka gusku časte i psu špot čine, kajti
pasja dužnost bi bila lajati i ljudi buditi; toga pako
ni vučinil pas, nego guska i zato nju časte (NT,23);
nenavidnike (...) prispodabljajuč psom lajajučem
(NT,55); taki počnu kod tuliki psi na nju herščati
(NT,55); kakti pas na nepoznane ljudi laje (NT,55);
po letu vu pasjeh dneveh (NT,57); kod jeden verni
pes za gosponom svojem (NT,136); psi onoga bogatca
došli su (NT,163); psi dojduči oblizali su (NT,163);
gdo ... ne pohvali bolje milosrdnost pasju (NT,163-4);
psi vrače ljudi maštrijum naturalskum (NT,164); od
milosrdnosti koju psi imaju (NT,164); bila jesu dva
psa (NT,164); on drugi zdravi pas njegov tovaruš
(NT,164); ov pas pohađal je večkrat svoga betežnoga
tovaruša (NT,164); ni hotel sam pojsti polek pasje
nature (NT,164); on zdravi pas je pojel (NT,164); nego
su psi bogatcevi došli (NT,183); kamenjem kakti za
jednem psom je hital (NT,191); vonjbu gnjiloga črvivoga
psa (NT,205); ne samo jednoga črvivoga psa
(NT,205); postal je ljuteši od ztočnoga psa (NT,222);
Glad vekovečni budu kod psi trpeli (NT,224); ov mladi
herceg Sikem je povedal otcu svomu psinu svoju,
koju je divojčice Dine vučinil (NT,260); znajuč da su
kralju sve psine njegoe znane (NT,309)
UKUPNO 26_____________________________________________________
39. pav (= paun)
gizdavce (...) prispodablja ptice pavu (NT,54); ar
kod pav razgledajuč lepotu (NT,54); kakti pav diči se
(NT,159)
UKUPNO 3_____________________________________________________
40. pčela
razmislite najprvo naturu pčel (NT,157); Tak vi, ne vam
med delate, pčele (NT,157); Od pčel hodmo među ptice
nebeske (NT,157); Od ptic i pčel hodmo z našemi razumi
međ živinu (NT,157)
UKUPNO 4_____________________________________________________
41. pišče
ar kaktigod jastreb ako vlovi koju pticu ali pišče (NT,55)
UKUPNO 1_____________________________________________________
42. posoi / pozoy (zmaj, aždaja)
Nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, baziliškuši &c. je tak činilo (DBZ,2);
Pitaj neme stvari i među njim najčemernešega posoja
(NT,136); posoj dotekel je k njemu (NT,136); posoj čemer
(ima) (NT,166)
UKUPNO 4_____________________________________________________
43. prepelica
z kraguljem prepelice loviti (NT,181)
UKUPNO 1_____________________________________________________
185
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
44. ptica
moramo mi s S. Serafinskem mojim ocem Frencem
zezvati ptice nebeske (NT,8); ar kaktigod jastreb ako
vlovi koju pticu ali pišče (NT,55); i ptice nebeske tebe
hote pokazati (NT,135); Pitaj, o nezahvalni človek, ne
samo zverje, nego i ptice nebeske (NT,136); jeden vseh
ptic kralj orel buduči (NT,136); donašal vsakojačkeh
ptic na hranu (NT,136); Od pčel hodmo među ptice
nebeske (NT,157); Tak vi, ne vam gnjezda delate, ptice
(NT,157); Od ptic i pčel hodmo z našemi razumi međ
živinu (NT,157); ptice hrane (NT,163); ar zmeđ ptic ktera
je lakomeša od karvana (NT,165); stvoril je vu zraku
ptice (NT,187); i ptice po njem lečuč (NT,187); ptice vu
zraku (NT,187); doklam jagar dojde, zajca i pticu zatuče
i na kuhinju zanese, tak su vučinili z dušum ovoga bogatca
jagari peklenski (NT,320)
UKUPNO 15_____________________________________________________
45. ptičica
jedna ptičica koja se ztoprav iz lupine izvrže (NT,181)
UKUPNO 1_____________________________________________________
46. ptica feniks
Oh redka ptica Feniks (NT,38)
UKUPNO 1_____________________________________________________
47. riba
S. Antonom ribe morske (NT,8); ribe loveči govoril
(NT,41); i od onud nazad dopeljal na putu od ribe (NT,
129); vu morju i vodah ribe (NT,187); ribe vu vodah
(NT,187)
UKUPNO 5_____________________________________________________
48. riba balena (kit)
onde se je nad njim smiluvala riba balena (NT,162);
Kad vu morju riba balena počne se igrati (NT,182); onoga
morskoga strašila ribe balene (NT,182); ribe balene
igra je zlamenje zloga vremena (NT,182)
UKUPNO 4_____________________________________________________
49. ris
Opitaj ljute rise kak su oni zahvalni (NT,136); jeden ris
opal je bil vu jednu jamu (NT,136); nego i među najljutešem
zverjem, kod su oroslani, risi, pantere, medvedi
(NT,230)
UKUPNO 3_____________________________________________________
50. svinja
nečiste grešnike s.v. svinjam prispodablja (NT,55); po
svinjah razume vse ljudi nečisti (NT,55); ar kaktigoder
svinje blato (NT,55); svinje iz ljudih nečistoča čini
(NT,55); i od svinj vnogo gorše (NT,55); neg svinje vu
najsmerdlivešeh mlakah (NT,55)
UKUPNO 6_____________________________________________________
51. štakor
miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare (NT,165); Kak ovu zapoved obderžavaju
oni bogatci, kojem žužki i štakori ſitek kvare
(NT,237)
UKUPNO 2_____________________________________________________
52. telac
da su si jednoga telca iz čistoga zlata napravili bili
(NT,174); okolu kojega telca jesu tancali (NT,174)
UKUPNO 2_____________________________________________________
53. vol
svojemi voli peljajučemu kola (NT,44); i z volmi skupa
zadel je tresk, potukel je njega i vole (NT,44); vu jednom
brunčenom volu zaprte krščenike jesu pekli (NT,89); pod
onem volom velik ogenj neprestance kurjen (NT,89); vu
rasparane konjske i volovske trbuhe (NT,89); Poznal je
vol gospodara svojega, i osel jaselca Gospona svojega,
Izrael pako mene ni poznal (NT,135); razmislemo i veli-
ku ter najmre vole (NT,158); Tak vi, ne vam, nosite jarme,
voli (NT,158); tri strašni černi rogati voli (NT,222); rogati
voli kupe ſitka zkončavaju (NT,222); da se ne samo voli i
kojni s njegovim ſitkom goste (NT,222)
UKUPNO 12_____________________________________________________
186
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
54. vrabac
Pokazal je vu jedne male skatule iz dreva napravljene
vrapce, koji su iz skatule izletavali (NT,14)
UKUPNO 1_____________________________________________________
55. vučica
od jedne vučice z mlekom bili jesu dojeni (NT,163); Remuluša
i Romuša zgrabljiva vučica je dojila (NT,165)
UKUPNO 2_____________________________________________________
56. vuk
zmeđ zverja koje je zgrabliveše od vuka (NT,165); Človek
človeku je vuk (NT,166); vuk lakomost (ima) (NT,166)
UKUPNO 3_____________________________________________________
57. zajec
doklam jagar dojde, zajca i pticu zatuče i na kuhinju
zanese, tak su vučinili z dušum ovoga bogatca jagari
peklenski (NT,320)
UKUPNO 1_____________________________________________________
58. zver
z velikem opatom Antonom zverja puščinska (NT,8);
kak z onem peklenskem odurnem zvrjem prebivati
budete mogli (NT,91); i taki vsa zverja jesu se njemu
zneverila (NT,123); Pitaj, o nezahvalni človek, ne samo
zverje (NT,136); zverje prašča (NT,163); zmeđ zverja
koje je zgrabliveše od vuka (NT,165); Človek človeku
je škodliveši od vsega zverja (NT,166); među beštijami
i zverjem prebivati (NT,166); vsako zvere ima jednu
vu sebe hudobu (NT,166); loze za prebivališče zverju
(NT,187); zverje po gorah (NT,187); nego i među najljutešem
zverjem, kod su oroslani, risi, pantere, medvedi
(NT,230); oni ljube sebe spodobna zverja (NT,230)
UKUPNO 13_____________________________________________________
59. živinče
nijedno nemo živinče neče več piti, ni jesti, neg ima potreba
(NT,162); ar ni jedno živinče ne pije ... več neg mu
je potrebno (NT,166)
UKUPNO 2_____________________________________________________
60. živina
ne za ljudi nego za živinu prikladen (NT,84); nego ga
živine na hranu daju (NT,86); z kojimi se peklenske
živine hrane (NT,91); da jedna žena čredo živine okol
one puščine pasuča (NT,133); Hodi, o krščeni človek,
k neme živine (NT,135); Od ptic i pčel hodmo z našemi
razumi međ živinu (NT,157); polek male živine
razmilemo i veliku (NT,158); koji imaju obilje kruha i
vina, živine i mladine (NT,165); gorje od jedne živine
jesu živeli (NT,179); da na živinu kuga dojde (NT,179);
prez broja živine (NT,179); da se ... nema živina napaja
(NT,187); domača živina među ljudmi (NT,187); ar živu
vu nečistočah vsakojačkeh gorje i odurneje ne samo od
Turkov nego i od same živine (NT,280); gorje ne samo
od Židovov, Turkov i poganinov, nego i od iste neme
živine živu (NT,282); zapoveda zraku i oblakom da
preteplju polja, verte i vinograde z tučum, da telo hrane
mentuje; zapoveda ognju da požge hiže, štale, hleve
z blagum i živinum (NT,292); da ... onem lakomcem
živina pocerka (NT,294); tem veče nesreče zverhu
naše živine (NT,1295); jošče se žive več po živinsko
neg po krščansko (NT,331); gorje od neme živine kaljali
(NT,332)
UKUPNO 20_____________________________________________________
187
____________________________________________________________
REDNI BROJ NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________
61. žrebe
dobivši na dar jedno osebujno žrebe (NT,292); da pred
očima mladoga kralja ono žrebe z korbači dobro preteplju
(NT,292)
UKUPNO 2_____________________________________________________
62. žužki
Kak ovu zapoved obderžavaju oni bogatci, kojem žužki
i štakori ſitek kvare (NT,237)
UKUPNO 1_____________________________________________________
Tablica 2 – Čestotnost pojavljivanja životinja u Hrani duhovnoj
REDNI BROJ ČESTOTNOST POJAVLJIVANJA NAZIV ŽIVOTINJE
1. 27 beštija
2. 26 pas
3. 20 živina
4. 15 ptica
5. 13 zver
6. 12 vol
7. 10 jelen, karvan (gavran)
8. 9 konj, kača ašpiš
9. 7 črv
10. 6 svinja, kača, oroslan (lav)
11. 5 mrcina, muha,riba
12. 4 ovca, kača tarantula, pčela, posoi, riba balen (kit), guska
13. 3 janac (janjac), krava, kragulj, lastovica, orao, vuk, pav, ris
14. 2 telac, živinče, jastreb, štakor, vučica, golub, medved, žrebe
15. 1 hrt, kokoš, mačka, osel, ovčica, pišče, divji prasec, golubica,
gusenica, ljutica, košuta, kukac, miš, mol, mušica, prepelica,
ptičica, vrabac, žužki, pantera, bažiliškuš, ptica Feniks, zajec
188
Prema Zagrepčevu poimanju faune, riječ je o nijemim stvarima, koje su
često rječitije od samih riječi, pa ih se lijepo može koristiti u propovjedničke
svrhe.44 U prvom dijelu (Prodeke zvrhu nedelj Trojačkeh) pete knjige Hrane duhovne
pojavljuju se 62 različita naziva za životinje. One u Zagrepčevim propovijedima
ne potvrđuju temeljni čovjekov odnos spram životinje, onaj materijalno-
uporabni koji podrazumijeva da su životinje čovjeku glavni izvor hrane,
odjeće i sirovina; 45 životinja se ovdje javlja kao potreba »da bi se definirao čovjek,
da bi se odredile unutrašnje granice ljudskoga«,46 uz napomenu da se
ovdje pod pojmom čovjek podrazumijeva u prvom redu kršćanin sklon grijehu.
Da bi što zornije opisao njegove skrivene psihičke i moralne osobine, Zagrebec
je češće posezao za divljim životinjama vlastita podneblja (navodi čak 35 različita
naziva: črv, beštija, divji prasec, golub, golubica, gusenica, jastreb, jelen, kača,
ašpiš, ljutica, tarantula, gavran, košuta, kragulj, kukac, lastovica, medved, miš, mol,
mrcina, muha, mušica, orao, pčela, prepelica, ptica, ptičica, riba, štakor, vrabac, žužki,
vučica, vuk, zajec); na drugom su mjestu domaće životinje (navodi 18 naziva:
guska, hrt, janac, konj, kokoš, krava, mačka, osel, ovca, ovčica, pas, pišče, svinja, telac,
vol, živinče, živina, žrebe); na trećem su mjestu divlje životinje stranih podneblja
(navodi 6 naziva: oroslan, pantera, pav, balen, ris, zver), a na četvrtom su mjestu
fantastične životinje (samo su tri naziva: bažiliškuš, hibrid raznih vrsta životinja,
kao i posoj /tj. zmaj, aždaja/, koji se u literaturi tumače kao skupina fizičkih
hibrida, 47 i feniks 48).
U ovom razvrstavanju životinja imali smo, dakle, na umu onu jednostavnu
antropocentričnu klasifi kaciju Francuza Buff ona, koji je prema utilitarnom
pristupu životinje razdijelio na domaće i divlje, a divlje na divlje vlastitoga
podneblja i na divlje stranih podneblja. 49 Zagrepčevo davanje prednosti,
44 Propovjednik kaže:
»Poznal je vol gospodara svojega i osel jaselca Gospona svojega, Izrael pako mene ni poznal.
Hotel je reči: vse neme stvari poznavaju dobročinitela svojega i njemu se zahvalne
iskazuju; sam jeden jedini človek kojega sem ja mojum pres. krvjum odkupil, tulikemi
miloščami napunil, mene ne poznava, niti mi se zahvalnoga izkazuje. Nego pače namesto
zahvalnosti tulikemi neizbrojenemi grehi mene tak strašno bantuje. Oh! nezahvalnost prevelika
naroda človečanskoga ter najmre krščanskoga.« (NT,135).
45 Usp. N. VISKOVIĆ, Životinja i čovjek. Prilog kulturnoj zoologiji, Književni krug, Split,
1996., str. 11.
46 Isto, str. 37.
47 Prema klasifi kaciji fantastičnih kreatura Heinza Modea, koja se temelji na formalnom kriterij
u fi zičkog sastava fantastične životinje, bazilisk je spoj zmije i kokota i svrstan je u treću
skupinu, koju čine fi zički hibridi, tj. bića sastavljena od dijelova dviju ili više životinja,
kamo spadaju i zmajevi iz svih krajeva svijeta. Usp. N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 106.
48 Fantastične životinje Nikola Visković dijeli na: a) bića s deformiranim osobinama životinja
i čovjeka i b) hibride raznih vrsta životinja (isto, str. 104). Ova je klasifi kacija vrlo
jednostavna, ali ne i jedina (usp. isto, str. 104-113).
49 Buff on kaže: »Čovjek će suditi o objektima iz prirodne historije s obzirom na svoj odnos
spram njih. Oni koji su mu najpotrebniji, najkorisniji, imat će prvo mjesto, pa će tako u
poretku životinja dati prednost konju, psu, volu itd. ..., zatim će se baviti onima koji,
Nâstavek na sledečomu listu.
Ljudevit Kaj:
Nâstavek z prethodnoga lista:
189
i vrstovno i čestotno, divljim životinjama vlastita podneblja (35 različitih
faunističkih leksema koji se ukupno pojavljuju oko 140 puta!), a na uštrb
domaćih životinja (18 različitih leksema koji se ukupno pojavljuju 96 puta!),
odnosno divljih životinja stranih podneblja (6 različitih leksema koji se ukupno
pojavljuju 27 puta) i fantastičnih životinja (3 leksema koja se ukupno
pojavljuju tek 6 puta!) ima svoje opravdanje u žanrovskom profi lu Hrane
duhovne. Riječ je o propovijedima u kojima se slušateljstvu (čitaj: grešnicima)
govori (jer propovjednik često inzistira na slušanju pa kaže: »Posluh.« [NT,
245] 50) s pozicije njihove sadašnje grešnosti, koja će ih odvesti u vječnu smrt.
Da bi opisao njezine strahote, i tako čovjeka odvratio od grijeha, autor češće
koristi divlje životinje vlastita podneblja, uz koje se ne vezuju konotacije
ugode i prisnosti kao u slučaju domaćih životinja, 51 a dovoljno su i daleko i
blizu, odnosno nisu toliko blizu da postoji opasnost od razvijanja familijarnih
odnosa kao u slučaju domaćih životinja, a nisu ni toliko daleke da bi u
čovjekovoj svijesti egzistirale više kao apstrakcija, koja u propovjednikovu
preodgajanju grešnih ne bi bila pretjerano učinkovita. Zbog navedenoga autor
upravo divlje životinje vlastita podneblja vrlo spretno koristi za slikovito
i uvjerljivo opisivanje grijeha i opasnosti od njega.
Na rang-ljestvici prema učestalosti pojavljivanja prvih pet mjesta ovdje
zauzimaju: beštija, pas, živina, ptica, zver. Ako navedene podatke usporedimo s
faunističkim leksemima u djelima drukčije žanrovske profi lacije (npr. u pastorali,
komediji, tragediji, naraciji u stihu, poeziji) i drugih vremena (npr. u renesansi),
onda dolazimo do zaključka da se na visoko pozicioniranim mjestima
nalaze, kao i ovdje, uopćeni nazivi (beštija, zvijer ili živina) koje, kada bismo ih
željeli vizualizirati, ne bismo u tome uspjeli, jer takvim nazivima nije precizirano
o kojoj je životinji riječ (v. Tablicu 3):
premda mu nisu familijarni, ipak stanuju u istim prostorima, u istim podnebljima, kao
što su jeleni, zečevi i sve divlje životinje, a tek nakon svih tih spoznaja radoznalost će ga
odvesti istraživanju životinja stranih podneblja, slonova, deva itd. ... On će sređivati (životinje)
u takvom spoznajnom redu ... Takav je red najprirodniji i smatramo da ga treba
slijediti.« Isto, str. 25.
50 Kršćanska propovijed (homilija) u osnovici je govoreni tekst, govoreno razjašnjenje kršćanskih
istina. Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga propovjedništva
XVIII. stoljeća«, str. 61.
51 O prisnom, familijarnom odnosu između čovjeka i domaće životinje u hrvatskoj književnosti
svjedoče neki drugi žanrovi, kao npr. renesansna pastoralno-idilična drama,
u kojoj se prisnost ostvaruje deminutivnim oblicima i davanjem vlastitih imena životinjama.
Potvrđuje to npr. Držićev Radmio i Ljubmir: »Posebnost Držićevim darovanim
životinjama pribavlja činjenica da one imaju vlastita imena (junčić Rajko, vepar Bakoje,
krava Milolja); onaj tko ih poklanja, voli ih, zbog čega je i rastanak s njima teži (...).«
Z. ŠUNDALIĆ, »Životinja i hrvatska renesansna pastoralno-idilična drama«, u: Krležini
dani u Osijeku 2002., ur. B. Hećimović, Zagreb – Osijek, 2003., str. 20-21.
190
Tablica 3 – Prvih pet životinja u nepropovjedničkim žanrovima
Š. Zagrebec, M. Vetranović, M. Držić, M. Držić, M. Marulić, Š. Menčetić,
Hrana duhovna Prikazanje od Dundo Maroje Hekuba Judita Pjesme56
(propovijedi) poroda Jezusova (komedija) 53 (tragedija) 54 (naracija u
(pastorala) 52 stihu) 55
1. beštija stado bestija zvir konj lav
2. pas zvjer pas mija živina, lav zviri
3. živina vuk kapun, žaba košutica, vuk pas, ptica, sokol sokol
4. ptica junica mojemun pas, psica zvir, prasac, črv jelen
5. zver pas papagao janje, konj, stado, svinja, hrt ptice
medvid, ptica,
ptičica, satir,
slavic, svjerepica,
vol, živina
Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je naša stara književnost, bez obzira na
žanrovsku pripadnost, a u odnosu na pojavnost životinjskoga svijeta u njoj,
sklona konvencionalnim rješenjima. Ipak, iako je riječ o istim faunističkim leksemima,
razlikovnost smisla i značenja postoji, i to zahvaljujući različitoj žanrovskoj
pripadnosti teksta. Na primjer: u pastorali se životinja (zvijer, ali ne i
beštija) najčešće javlja u svom jezgrenom značenju, »dakle, kao životinja koja je
realistički prikazana u svojim primarnim funkcijama«;57 u komediji se vrlo često
uz pomoć životinje (bestija, ali ne i zvijer) i postupka zoomorfizacije šaljivo
zorno prikazuju moralne osobine ljudi (i to, uglavnom, negativne); u tragediji
je životinja (zvijer, ali ne i beštija) također postupkom zoomorfizacije u funkciji
moralne profi lacije lika, ali s isključivim konotacijama ozbiljno tragičnoga; u
naraciji u stihu uz zvijer se vezuje ovozemaljski strah, a u lirici se uz ovaj leksem
vezuje intimna nesreća zbog neuzvraćene ljubavi. U propovijedi se pak
pojavljuje i beštija i zvijer, ali se prvoj daje znatna prednost, jer izraz pripada
niskome stilu, koji je primjereniji čovjeku grješniku kojemu se propovjednik
obraća. Između propovjedničke i komediografske beštije, naravno, ne može
52 Podatci preuzeti prema: Z. ŠUNDALIĆ, isto, str. 22.
53 Podatci su rezultat mojih istraživanja, koja još nisu publicirana.
54 Podatci preuzeti prema: Z. ŠUNDALIĆ, »Na tragu Rešetarove podjele Držićevih djela«,
u: Zbornik o Milanu Rešetaru književnom kritičaru i filologu, ur. T. Maštrović, Zagreb, 2005.,
str. 135.
55 Podatci preuzeti prema: V. ŠANTOŠI, Flora i fauna u Marulićevoj »Istoriji svete udovice«
(rukopis, arhiv izbornog kolegija Flora i fauna hrvatske renesansne književnosti, Odsjek za
hrvatski jezik i književnost, Filozofski fakultet, Osijek ), Osijek, 2006., str. 13.
56 Podatci su rezultat istraživanja studenata jednopredmetne kroatistike u okviru izbornog
kolegija Flora i fauna hrvatske renesansne književnosti (nositelj kolegija izv. prof. dr. sc. Zlata
Šundalić), šk. g. 2005./06. na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta
u Osijeku.
57 Z. ŠUNDALIĆ, »Životinja i hrvatska renesansna pastoralno-idilična drama«, str. 20.
191
se povući znak jednakosti, jer se ova prva, propovjednička beštija, vezuje uz
grijeh, a grijeh uz strah i nelagodu, jer im prijeti vječni pakao. Ovdje nije riječ o
tuzi kao u renesansi nego upravo o strahu, kako kaže Jeane Delumeau: »Tuga
i renesansa: ta dva izraza kao da se uzajamno isključuju. Pa ipak, oni su često
zajedno. Ima li ičeg prirodnijeg od toga da su savremenici crne kuge, velikog
raskola i stogodišnjeg rata bili preplavljeni tugom?« 58
U prvom predgovoru Hrane duhovne Zagrebec je jasno naglasio da je pelde
i hištorije najviše crpio iz Svetog pisma i crkvenih otaca i naučitelja. Međutim,
kada se govori o odnosu Biblija – životinja, onda se naglašava da je kršćanstvo
»općenito ravnodušnije na životinjski svijet«59. I pored ovakve spoznaje u Svetom
je pismu imenovano mnogo vrsta – čak 120. 60 Koje su biblij ske životinje i
na koji način prisutne u Zagrepčevim propovijedima, pokazat ćemo posredno,
uspoređujući ih sa životinjskim svijetom nekoliko hrvatskih lekcionara i evanđelistara
(Nikole Krajačevića Sartoriusa, Ivana Bandulavića, Emerika Pavića,
Kaja Ađića i Nikole Voršaka), 61 i to stoga što se i lekcionari i evanđelistari oslanjaju
upravo na Sveto pismo. 62 Najveći stupanj podudarnosti javlja se u odnosu
58 Ž. DELIMO (J. DELUMEAU), Greh i strah. Stvaranje osećanja krivice na Zapadu od XIV do
XVIII veka, I, Književna zajednica Novoga Sada – Dnevnik, Novi Sad, 1986., str. 251.
59 N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 72.
60 Isto, str. 73.
61 Za ovakav smo se postupak odlučili stoga što ne raspolažemo ispisima svih 120 vrsta
životinja iz Biblije, a ispise životinjskoga svijeta iz sljedećih lekcionara / evanđelistara
načinila sam sama (moj rukopis, još nepubliciran). Riječ je o sljedećim djelima: K. AGJIĆ,
Štijenja Poslanicah i Evangjeljah za sve nedjelje i svetkovine preko godine, Tiskarna Miroslava
Kraljevića, Požega, 1865.; I. BANDULAUICH, Novo istomacenye Pisctolaa, i Evangeliih priko
svega godiscta sa sviimi koya dosad v slovinski yezik istomacena magnkakv, Po Nicoli Pezzanu,
V Bnezih, 1739.; N. KRAJAČEVIĆ SARTORIUS, Szveti Evangeliomi, Koterimi ſzveta
Czrikva Zagrebecska Szlovenzka, okolu godiſcsa, po nedelye te Szvetke ſive: z-iednem kratkem
catechiſmusem, za nevmetelne lyudi haſznovitom; Pri Ferencze Widmanstadiuse ſtampare,
1651.; E. PAVICH, Epistole, i Evangjelja priko sviu godishnji nediljah i svetkovinah s-dvima
mukama Isusa po Matheu, i Ivanu ispisanima, Po uredjenju Rimskoga Misala, i Naredbi Svetoga
Tridentinskoga Sabora Sloxena, I u Slovinski, iliti Ilirički Jezik prishtampana; Sa Slovima Kraljevske
Magjarske Mudroskupshtine, Budim, 1808.; N. VORŠAK, Čitanja i Evangjelja za
sve nedjelje, blagdane i svetce po naših biskupijah, Knjigotiskarna i litografi ja C. Albrechta,
Zagreb, 1878.
62 Anđelko Badurina lekcionar tumači ovako: »Lekcionar (s lat. lectionarium »knjiga čitanja
«, lectio »čitanje«). Liturgij ska knjiga namijenjena → lektoru koja je sadržavala isprva
čitanja iz Starog zavjeta (a kasnije i iz poslanica) što su se čitala u liturgij skim činima,
poglavito na → misi.« (AB, »Evanđelistar, Lekcionar«, u: Leksikon ikonografi je, liturgike
i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. A. Badurina, Sveučilišna naklada Liber – Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1985., str. 375-376). Ili: to je »zbirka odlomaka iz Svetog pisma koje
čita lektor u bogoslužju. Današnji lekcionar sadržava samo svetopisamska čitanja za misno
slavlje.« (Opći religijski leksikon, ur. A. Rebić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
Zagreb, 2002., str. 510). A leksikonsko tumačenje evanđelistara glasi: »Knjiga koja sadrži
odlomke evanđelja raspoređene za čitanje u pojedine dane → liturgij ske godine.« (AB,
»Evanđelistar, Lekcionar«, str. 225.) Ili: to je »u katolicizmu, liturgij ska knjiga koja sadržava
odlomke iz evanđelja raspoređene za čitanja u pojedine dane → crkvene godine.
Na početku mise svečano se donosi na oltar, kadi i ljubi u skladu s obredom nakon čitanja
odlomka.« (Opći religijski leksikon, str. 253.).
192
na domaće životinje, koje svoju potvrdu imaju i u biblij skome tekstu (od 18 Zagrepčevih
leksema čak njih 12 potvrđuju i analizirani lekcionari i evanđelistari:
janje, konj, kokoš, osel/magarac, ovca, ovčica, pišče/pile, telac, vol, živina, živinče,
ždrijebe). 63 Znatno je manja podudarnost u odnosu na divlje životinje vlastita
podneblja (od 35 Zagrepčevih leksema tek njih 10 potvrđuju i analizirani lekcionari
i evanđelistari: golub, jelen, kača/zmija, mol/moljac, orao, ptica, riba, vrabac,
vuk i vučica). 64 Najmanja je podudarnost u odnosu na divlje životinje stranih
podneblja (riječ je samo o oroslanu/lavu, dok evanđelistari i lekcionari poznaju
još i devu i dromedare/jednogrbe deve, kojih nema u Hrani duhovnoj), a nikakva se
podudarnost ne javlja u odnosu na fantastične životinje. Navedenom prvom
skupinom životinja (domaće, koje su istodobno i biblij ske) propovjednik potvrđuje
intertekstualni odnos s predloškom, koji je posebice istaknut u prvom
predgovoru, dok drugom skupinom (divlje životinje vlastita podneblja) više
izgrađuje lokalni kolorit, pridonoseći na taj način ispreplitanju svete povijesti
i ovozemljske grješnosti.
Već je bilo rečeno da su životinje najčešće sastavnice propovjednikovih
peldi i hištorija, koje funkcioniraju kao zaokružene samostalne priče ili su uključene
u nerazvedene i razvedene usporedbe, na što na jezičnome planu upućuju
riječi kao što su: kod (kao), ravno tako, kakti, kako da bi. 65 Kako su navedeni
relativni konektori gotovo redovito najava nastavka priče u kojoj se pojavljuje
životinja ili su nastavak izgovorene rečenice u kojoj se ona pojavljuje, može se
reći da u ovim propovijedima životinja vrlo rijetko nastupa u svom primarnom
značenju, dakle kao životinja; ona je najčešće pojam s kojim se uspoređuju
najrazličitiji vidovi (ne)kršćanskog života.
Ispisujući faunističke lekseme iz Zagrepčeve Hrane duhovne, pokušali
smo istražiti koja se značenja vezuju uz koje životinje, te koliko određeni leksemi
pridonose izgradnji jedne druge, drukčije zbilje. Kako se ovdje uz životinje
češće vezuju negativne konotacije, u analizi smo pozornost usmjerili najprije
na njih, zatim na one druge, uz koje se vezuju pozitivna značenja, i na kraju na
životinje koje pridonose izgradnji nezbiljske zbilje.
63 U analiziranim lekcionarima i evanđelistarima još se od domaćih životinja spominju:
stado, jare, junica, pijetao, a koje nisu potvrđene i u Hrani duhovnoj.
64 U analiziranim lekcionarima i evanđelistarima od divljih životinja vlastita podneblja još
se navode: štipavac/škorpion, grlica, srna, a koje u navedenim oblicima nismo našli u Hrani
duhovnoj.
65 Preciznije bismo ih mogli odrediti kao konektore (povezuju strukturu kojoj pripadaju sa
strukturom koja joj prethodi ili koja slijedi), i to kao relativne konektore, u koje Mirna
Velčić ubraja: što, koji, nešto, tko, koliko, koliki, kakav, čiji, gdje, kamo, kuda, odakle,
otkuda, tako, kao, kao što, koji. Usp. M. VELČIĆ, Uvod u lingvistiku teksta, Školska knjiga,
Zagreb, 1987., str. 24.
193
3.1. Negativne konotacije
U životu grješnika, a on je središnji lik svih propovijedi, naglašava se
kontinuirano i neumorno težina grijeha; u ovom se poslu kao pogodno sredstvo
javlja životinja, i to u svom neprenesenom i prenesenom značenju.
Prvo je – nepreneseno značenje – sporadično, a kada se i pojavi, onda se
životinjama (kao što su kača, pozoj, bažiliškuš) ističe sklonost čovjeka prema idolopoklonstvu
i škrtosti.
Idolopoklonstvo hiperboliziraju posebice fantastične životinje.
»(...) i zmislilo si je /ljudstvo/ druge kajkakve krive boge, kojeh bogov
kipe je si napravljalo iz srebra, zlata, brunca, železa, kamenja, drevja
&c., njim se je klanjalo, i kajti pravoga boga na pomoč zazivalo. Dapače
ne samo to, nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, bažiliškuši &c. je tak činilo, to je to nje častilo, njim se klanjalo
i na pomoč zazivalo, aldove njim aldujuč, čast pako Božju i službu
njegovu za ništar je držalo, (...)« (DBZ, 2; istaknula Z. Š.).
Škrtost se razotkriva i uz pomoć životinja kao što su: miš, štakor, crv, moljac.
Propovjednik najprije naglašava određena primarna značenja iz njihovih
semantičkih polja, kao što je npr. razgradnja tvari, nakon čega ona s čovjekove
točke gledišta poprimaju negativne konotacije razaranja ne samo materijalnoga
nego i onog duhovnog u čovjeku:
»Pripeti se takaj večkrat da koja takova persona siromaška i nevoljna
dojde velikem strahom pred vrata bogatoga gospona, one premogučne
gospe, kojem miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare, penezi mrtvi vu mošnjah i žaklinceh leže, ali kaj
se z onem siromaki pripeča? Ah, tuga i žalost! Pripeča se da čim večem
strahom tamo zajdu, tem večum žalostjum od onud odidu, ar ni dobre
reči ne dobe, vnogo menje kakovu pomoč ali pomiluvanje« (NT, 165;
istaknula Z. Š.).
U drugom se – prenesenom značenju – životinjama, često i pridruženim
atributom peklenski, naglašava čovjekova sklonost prema najrazličitijim grijesima,
među kojima ženi pripada povlašteno mjesto.
Grijeh se općenito vezuje uz nečistoću, a u životinjskom se svijetu ona,
iako neopravdano, 66 pripisuje u prvom redu svinjama, što čini i Zagrebec:
»Po svinjah razume se ljudi nečisti, telovnem nasladnostjam podani,
ar kaktigoder svinje blato i smrdljive mlake jesu največa nasladnost,
tak ravno i nečistoča onem lotrišem i praznikom največa je nasladnost.
Zato i S. Ivan Chrisostomus od teh takoveh govori (...):svinje iz ljudih
66 N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 39.
Nâstavek na sledečomu listu.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju